Altruizam, humanitarnost

[Endekaideka1-11]

KRIN1 kaže:

točno.
dok "ima" nade,
nema promjena na bolje,
a vrijeme samo prolazi.

nada je dobro sredstvo,
za održavanje loših političara,
institucija i sistema.

zašto se bogati služe "humanitarnim" radom ?
održavaju nadu onih koje pljačkaju,
smanjuju sebi poreze
i uživaju glas dobrotvora.
mudro

Kad je Pandora otvorila svoju kutiju, sva zla su izašla vani, a samo je ostala nada. Drugim riječima, nada preostaje kada su sva zla već izašla i zavladala svijetom, a trebalo bi se boriti protiv zla. "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, nebi bilo nikak, ni tak kak je bilo. Ar je navek bilo da je nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.Tak i vezda bude da nekak vre bude kak biti bude bilo da bi biti bilo."

[La Baba yaga]

Kada čovjek čini dobro drugome i sam se osjeća dobro u vlastitoj koži a osjeća se tako iz razloga da bi činio dobro. Primjerice nećete odbiti tuđi poklon jer bi se tada mecena uvrijedio. A uvrijedio bi se stoga jer bi ispao suvišan. Čovjek ima potrebu biti potreban tj smislen. Dakle prihvaćajući tuđi poklon drugome zapravo činimo uslugu jer se isti osjeća vrijednim. Isto je i sa altruistima i to. Zbog vlastite "nesebičnosti" se altruist osjeća fenomenalno i to uporno čini da bi se tako osjećao. Hoću reći da su altruisti navučeni na pomaganje ko narkići na dop.

[planinar]

La Baba yaga kaže:

Hoću reći da su altruisti navučeni na pomaganje ko narkići na dop.

Rijetko viđen talent pronicljivosti i poznavanja ljudske psihologije!

Vjerojatno danas u Hrvatskoj najpoznatiji i najpopularniji "narkići" u ovom smislu su Hrvatska gorska služba spašavanja http://www.gss.hr/hgss/o-sluzbi/ koji na web stranici o sebi neskromno i neurotično kažu:"Hrvatska gorska služba spašavanja je nacionalna, dobrovoljna, stručna, humanitarna i nestranačka udruga javnog značaja čiji su osnovni ciljevi sprječavanje nesreća, spašavanje i pružanje prve medicinske pomoći u planini i na drugim nepristupačnim područjima i u izvanrednim okolnostima kod kojih pri spašavanju i pružanju pomoći treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti tehničku opremu za spašavanje u planinama u svrhu očuvanja ljudskog života, zdravlja i imovine."

Dok GSS još ima priliku uživati u prirodi i visinama, ima altruista i humanitaraca koji su baš nepopravljivi mazohisti - ovaj drugi poznati primjer ovisnosti povezan je, nažalost, još i s piromanijom i njima se stvarno više ne može pomoći, a nije vjerojatno nikad ni moglo - to su poznati DVD-i, dobrovoljna vatrogasna društva: http://www.hvz.hr/vatrogastvo-na-tlu-hrvatske/, dosta stara i teško iskorjenjiva ovisnost, došla iz inozemstva.

Treći koje bih spomenuo osnovani su povodom i za vrijeme rata, radi se o internacionalnim prekaljenim ovisnicima pod dvostruko opasnim simboličnim nazivom "Crveni križ", očito znak komunističkih kršćana što im daje i ideološki predznak, a osnivač je Švicarac, tobože neutralni: "Švicarac Jean-Henry Dunant (8. svibnja 1828., Ženeva – 30. listopada 1910., Heiden) zatekao se 24. lipnja 1859. godine na bojnom polju kod Solferina i svjedočio patnjama, agoniji i smrti tisuća vojnika. Nakon bitke između austrijske i francusko-sardinijske vojske, na bojnom je polju ostalo 40.000 ranjenih i poginulih vojnika. Postojeće zdravstvene službe nisu imale dovoljno ljudi i materijalnih sredstava za pomoć svima. Dunant je uz pomoć mještana organizirao pomoć ranjenicima u obližnjim crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadali ponavljajući kako su svi ljudi braća (tal. "Siamo tutti fratelli")."
Molim zato, pogotovo djeca i žene, te oni slabijih živaca, izbjegavajte ovu stranicu: http://www.hck.hr/hr

[cestar]

planinar kaže:

To je već pitanje postoji li nada. Naime, ako netko nije kriv za velike probleme i ako ne može riješiti veliki problem, je li ta izlika dovoljno dobra da ne rješava mali problem, onaj koji može riješiti? Ako nema nade za rješenje velikog problema, treba li još pomoći da se to i pokaže točnim? Tako bi mogao razmišljati "mali čovjek".

Ako taj "mali" problem može rješiti... a čak se i to u slučaju izbjeglica (ili možda ekonomskih migranata) uglavnom ne može znati. Možeš neki novac uplatiti radi umirenja vlastite savjesti, ali pravi, medijski neposredovani kontakt s njima izgleda mi teško ostvariv. Možda će neki pojedinac doslovno preokrenuti vlastiti način života, otići na jordansko-sirijsku granicu u najveći izbjeglički logor i pokušati pomoći i upoznati one kojima pomaže... ali to su zaista izuzeci koji i sami postaju djelić medijske rijeke koja se slijeva preko ekrana.

Dakle, taj problem nije istovjetan problemu poplavljenih u svibnju prošle godine (s kojima mogu osjetiti daleko veću bliskost i razumijevanje).
Još veću bliskost imam sa prijateljima kojima su tada domovi bili ugroženi i preko kojih sam koliko-toliko pomagao i drugima.

Da li je to nešto loše i sebično ?

Političari ne mogu razmišljati kao "mali čovjek", zbog "velike odgovornosti", ili "velike ozbiljnosti". Budući su oniu tom smislu "praktičari", "mali čovjek" treba preuzeti svoju osobnu, "malu odgovornost".

Znači, ono jedino što bismo mogli zamjeriti volonterima i humanitarcima je da ne dozvoljavaju da se ugasi nada, znam da zvuči poetično, ali baš me briga.

Barem cinični ne trebamo biti, ako ikad stupim u kontakt s nekim od volontera, sigurno mu se neću smijati, niti u sebi, zbog onog što radi...

Inače, razlozi koji su potakli ovu krizu nisu slučajni, nego tektonsko-politički, tako to izgleda...

Naravno da nisu.
Za one koji su potakli krizu, ovo je win-win situacija, kako god reagirali "obični" ljudi u Europi. Na temi o imigrantima na Politici, spomenuo sam i referendum kao mogućnost, iako ga (u Hrvatskoj svakako) ne vidim ostvarivim.

I, oprosti još jednom zbog moje reakcije prije par postova, inače to nije moj običaj na forumu...

[cestar]

La Baba yaga kaže:

Kada čovjek čini dobro drugome i sam se osjeća dobro u vlastitoj koži a osjeća se tako iz razloga da bi činio dobro. Primjerice nećete odbiti tuđi poklon jer bi se tada mecena uvrijedio. A uvrijedio bi se stoga jer bi ispao suvišan. Čovjek ima potrebu biti potreban tj smislen. Dakle prihvaćajući tuđi poklon drugome zapravo činimo uslugu jer se isti osjeća vrijednim. Isto je i sa altruistima i to. Zbog vlastite "nesebičnosti" se altruist osjeća fenomenalno i to uporno čini da bi se tako osjećao. Hoću reći da su altruisti navučeni na pomaganje ko narkići na dop.

Ako osjećamo da nas se "poklonom" kupuje, očekuje nešto za nas moralno neprihvatljivo (odmah ili u budućnosti !), odbit ćemo, pa neka se mecena uvrijedi.
Ako smo ljudi a ne gliste.
A osjećaj solidarnosti i empatije ne bi trebao biti ništa loše. Možda će nam biti jednom uzvraćeno... od nekoga... na neki način.

[Endekaideka1-11]

La Baba yaga kaže:

Kada čovjek čini dobro drugome i sam se osjeća dobro u vlastitoj koži a osjeća se tako iz razloga da bi činio dobro. Primjerice nećete odbiti tuđi poklon jer bi se tada mecena uvrijedio. A uvrijedio bi se stoga jer bi ispao suvišan. Čovjek ima potrebu biti potreban tj smislen. Dakle prihvaćajući tuđi poklon drugome zapravo činimo uslugu jer se isti osjeća vrijednim. Isto je i sa altruistima i to. Zbog vlastite "nesebičnosti" se altruist osjeća fenomenalno i to uporno čini da bi se tako osjećao. Hoću reći da su altruisti navučeni na pomaganje ko narkići na dop.

Da. Ljudi su skroz naskroz tako isprogramirani. I (ne)sebičnost je samo još jedan program.

• https://www.youtube.com/watch?v=WZzcY7ASQno

[La Baba yaga]

planinar kaže:

Rijetko viđen talent pronicljivosti i poznavanja ljudske psihologije!

Ma da, iskreno breme ti je to...

cestar kaže:

Ako osjećamo da nas se "poklonom" kupuje, očekuje nešto za nas moralno neprihvatljivo (odmah ili u budućnosti !), odbit ćemo, pa neka se mecena uvrijedi.
Ako smo ljudi a ne gliste.
A osjećaj solidarnosti i empatije ne bi trebao biti ništa loše. Možda će nam biti jednom uzvraćeno... od nekoga... na neki način.

Radi se o čovjeku inherentnoj potrebi davanja i primanja. ( bez kinky primisli ). Vremena materije informacije i to. To nas čini društvenim. Znači isto kao što ljudi imaju potrebu primanja tj uzimanja, pogotovo je to tamo oko vlasti malo naglašenije, tako altruisti imaju, naglašeniju od prosjeka, potrebu davanja. Vremena ili materijalnog svejedno. Ukoliko se potrebe ne ispunjavaju čovjek pati.

Endekaideka1-11 kaže:

Da. Ljudi su skroz naskroz tako isprogramirani. I (ne)sebičnost je samo još jedan program.

Nihilist.

[planinar]

cestar kaže:

Ako taj "mali" problem može rješiti... a čak se i to u slučaju izbjeglica (ili možda ekonomskih migranata) uglavnom ne može znati. Možeš neki novac uplatiti radi umirenja vlastite savjesti, ali pravi, medijski neposredovani kontakt s njima izgleda mi teško ostvariv. Možda će neki pojedinac doslovno preokrenuti vlastiti način života, otići na jordansko-sirijsku granicu u najveći izbjeglički logor i pokušati pomoći i upoznati one kojima pomaže... ali to su zaista izuzeci koji i sami postaju djelić medijske rijeke koja se slijeva preko ekrana.

Dakle, taj problem nije istovjetan problemu poplavljenih u svibnju prošle godine (s kojima mogu osjetiti daleko veću bliskost i razumijevanje).
Još veću bliskost imam sa prijateljima kojima su tada domovi bili ugroženi i preko kojih sam koliko-toliko pomagao i drugima.

Da li je to nešto loše i sebično ?

Ne, ne mislim da je sebično, mislim da je normalno i za očekivati je da ćeš reagirati na pojavu ovisno o tome koliko ti je ona fizički i emotivno bliska ili daleka.
Zato je važno kako reagiraju baš oni koji su u neposrednom kontaktu s izbjeglicama, a takvih kontakata je puno na ruti izbjeglica.

Jedan je kontakt predstavnika političkih vlasti - policije, vojske. Drugi, lokalnog stanovništva, treći krijumčara, mafije i ostalih koji u ovoj situaciji nastoje profitirati ili bar nešto zaraditi. Kontekst situacije je politički i humanitarni.

Vidimo da se političke vlasti zemalja EU i ne-EU zemalja različito ponašaju, da nemaju usklađenu politiku, a vrhunac nesnalaženja i blokadu djelovanja pokazuju Europska komisija i najviši EU-forumi, jer svoj politički odgovor temelje na za ovu situaciju beskorisnom i kontraproduktivnom "Dublinskom protokolu" i prije dogovorenoj politici prema tražiteljima azila. Madžarska, Slovačka, Češka i Poljska (koje su "obruč" pred starijim EU-članicama), zaključujem po javno iznesenim izjavama njihovih političkih vlasti i po djelovanju i gradnji zida na Madžarskoj granici sa Srbijom, spremaju se preuzeti ulogu žandara, tj. sanitarnog kordona.

Kažem, nesnalaženja, jer smatram da čine političku štetu i na taj način štete i nama, posredno, svim stanovnicima Europe, sada i u budućnosti. Da ne kažem da se ponašaju nehumano i protivno vlastitim uspostavljenim principima zaštite i prihvata ratom ugroženog stanovništva, te da stvaraju uvjete sasvim novih konflikata.

Naime, ako EU želi uspostaviti kontrolu useljavanja i prihvata izbjeglica, to onda treba učiniti u Grčkoj i Turskoj otvaranjem i financiranjem prihvatnih kampova, uz angažiranje stručnih osoba - liječnika, socijalnih radnika, psihologa, radi zaštite izbjeglica, i onda kontroliranog prijevoza u zemlje u kojima je izbjeglicama odobren azil ili privremeni prihvat. To bi bila suprotnost ovom kaosu.

U cijeloj toj sadašnjoj kaotičnoj situaciji najboljima se pokazuju volonteri koji djeluju lokalno, organizirano (kroz Crveni križ npr.) i spontano, neorganizirano, kao dio lokalnog stanovništva na ruti izbjeglica, koji to rade unatoč, pa i protivno (ne)politici prema izbjeglicama i time brane savjest čovječanstva općenito, to je bila moja poanta...

cestar kaže:

I, oprosti još jednom zbog moje reakcije prije par postova, inače to nije moj običaj na forumu...

Ne lažem ako ti kažem da nisam primijetio išta zbog čega bi se trebao ispričati. Prestrog si prema sebi....

[omen4k]

La Baba yaga kaže:

Radi se o čovjeku inherentnoj potrebi davanja i primanja.

Sto je sasvim logicno ako se razumije da svaka zdrava stanica koja cini covjekov organizam cini isto. Omogucujuci time postojanje Covjeka.

La Baba yaga kaže:

Znači isto kao što ljudi imaju potrebu primanja tj uzimanja, pogotovo je to tamo oko vlasti malo naglašenije, tako altruisti imaju, naglašeniju od prosjeka, potrebu davanja.

Ako se zanemari ishitrena usporedba covjekove karakterne vrline sa primjerom karakterne mane, korisno je navesti da prosjek urbanog drustva 21. stoljeca nije korisna referenca za valorizaciju karaktera.

[Volver]

cestar kaže:

Ako taj "mali" problem može rješiti... a čak se i to u slučaju izbjeglica (ili možda ekonomskih migranata) uglavnom ne može znati. Možeš neki novac uplatiti radi umirenja vlastite savjesti, ali pravi, medijski neposredovani kontakt s njima izgleda mi teško ostvariv. Možda će neki pojedinac doslovno preokrenuti vlastiti način života, otići na jordansko-sirijsku granicu u najveći izbjeglički logor i pokušati pomoći i upoznati one kojima pomaže...

Ne mora se otići na jordansko-sirijsku granicu, izbjeglice su već tu i moći će im se pomoći, tu, blizu nas.
Međutim, što se pokazuje pri tom, s dolaskom izbjeglica blizu nas. Pokazuje se da je u ljudima proradio najcrnji fašizam. Pa se može pomoći i na taj način što se neće šutjeti pred takvim zlom. Spominješ Politiku (tamo se npr. kroz neke stavove može vidjeti ili provejava izraženi fašizam), pa se može i ne dopustiti sebi šutjeti pred takvim zlom.

Na drugoj temi govori se o ljudskim pravima i koja bi sve prava svaki čovjek trebao imati (sve je već jako dobro rečeno, ne bih se mogla domisliti ni jednog još prava koje tamo nije pokriveno), ali - ima li čovjek i pravo šutjeti pred zlom, ima li pravo da umjesto njega govori njegov strah, konformizam, ima li pravo biti tolerantan prema zlu?

Dakle, taj problem nije istovjetan problemu poplavljenih u svibnju prošle godine (s kojima mogu osjetiti daleko veću bliskost i razumijevanje).
Još veću bliskost imam sa prijateljima kojima su tada domovi bili ugroženi i preko kojih sam koliko-toliko pomagao i drugima.

Nije istovijetan, već i po tome što problem arapskih izbjeglica, pokazuje i jednu drugu zloćudnu dimenziju problema (osim, dosta raširenog elementarnog nerazumijevanja - što znači biti izbjeglica (što, za takvo razumijevanje, nije ni dovoljan uvjet imati iskustvo izbjeglice, kako se to pokazuje u nekim neslavnim primjerima, kao što ga nije nužno imati za takvo razumijevanje)), a to su: rasizam, religijski erekcionizam, reakcionizam, fašizam (koji, usput, dobro utjelovljuje, sudeći po njegovim izjavama, punokrvni fašista u liku mađarskog premijera Orbana).

Za one koji su potakli krizu, ovo je win-win situacija, kako god reagirali "obični" ljudi u Europi. Na temi o imigrantima na Politici, spomenuo sam i referendum kao mogućnost, iako ga (u Hrvatskoj svakako) ne vidim ostvarivim.

Ne znam o kakvom je referendumu bilo spomena, ali o referendumu ne smiju ovisiti ljudska prava - govorimo o izbjeglicama (ljudima koji su izbjegli iz svojih zemalja i od ratnih strahota da bi spasili goli život i omogućili vlastitu egzistenciju negdje drugdje) a ne imigrantima koji kreću u potrazi za boljim ekonomskim uvjetima.
Uostalom, Hrvatska bi trebala prihvatiti dio izbjeglica prema planu EU, a od "običnih" ljudi (s kojima će se sretati u svojoj svakodnevnici) će ovisiti kako će ljudi sa statusom izbjeglice biti primljeni i osjećati se u zemljama EU (pa tako i u Hrvatskoj).