Možda vs. Da ili ne?

[radical change]

josuha kaže:

Meni je moguće puno profinjenije od možda. Puno je lakše ljudima reći moguće.Lakše nekako to prihvate za odgovor nego možda. Moguće daje dozu više da su oni u pravu i teže je detektirat kaj je sad taj koji im govori mislio sa tim. Možda već postavlja više sumnje u ispravnost njihovih tvrdnji i ljudi odmah misle da im govoriš da su u krivu.Naravno to se koristi samo s ljudima koji ti nisu previše bitni u razgovoru.

Mene ta igra riječima asocira na onu u Tesnoj Koži kada je Pantić pri primitku plakete za 35 godina odanosti poduzeću upitao Šojića (direktora)..
"Hoću ja još dugo biti mlađi referent" aludirajući na unapređenje..
Na što mu je Šojić utješno odgovorio... Nećeš Pantiću, nećeš..
Sutra kada je došao na posao dobio je rješenje da je neraspoređen...

[mik-mik]

The Maystor kaže:

Što mislite, događa li se to da je za neke stvari, događaje i pojave ponekad nezgodno donijeti čvrstu odluku? Događa li se i vama da su vam riječi kao što su možda, ipak, ako i slično dosta česte u govoru?

Zašto se ponekad čini da su se dileme nagomilale, a čvrsti stav i odluke se nekako teže postignu?

ni da ni ne je po meni više ne nego da, međutim ljudi često žele bit pristojni i nepovrjedit drugog pa kažu ni da ni ne, a u biti je ne

međutim postoje oni koji u glavi istovremeno imaju i da i ne, i za i protiv i bi i nebi

mislim da se u psihologiji to naziva ambivalentnost, i to je jedno jako teško stanje, jer čovjek djeluje ko da je stalno zbunjen i u biti je stalno zbunjen, i osim što je on zbunjen zbunjuje i druge

meni je ni da ni ne poprilično sjebalo mnoge aspekte u životu , pa sada i kada nešto neznam, a u 90 posto slučajeva neznam, glumim da znam, lažem da znam,jer pošto sam i sama zbunjena neželim još i dodatno zbunjivat druge

zašto bi svako znao košmar i klackalice u mojoj glavi, pa tako glumim da sam flegma i da mi je svejedno a u glavi stalno imam neke borbe i borim se svaki dan

[Etta]

Ne volim riječi kao što su "možda", "vidjet ćemo", "vrijeme će pokazati" itd.

Ali sve ovisi o situaciji i kontekstu.
Nije važno kad kažemo "možda ću kupiti bijele, a možda crne cipele".
I druge banalne stvari, npr. možda bijelo, možda crno vino...

Ali kad je u priču uključena druga osoba i njoj je važan dogovor, a mi joj odgovaramo s "možda", to je zavlačenje, držanje fige u džepu i neiskrenost. Pokušavanje dobivanja na vremenu.

Tada to "možda", prema mom mišljenju, znači da nekome nisam važna, stavlja me na čekanje, ne doživljava me ozbiljno, pa mi je to i uvredljivo.

Uz jasan odgovor i otvorene karte, svima bi život bio puno lakši, ljepši i jednostavniji.

I kao što je netko rekao, treba razlučiti bitno od nebitnoga.

Za bitne stvari bitni su jasni odgovori, čisto zato da ne zagađujemo vlastitu i tuđu dušu.

[The Maystor]

radical change kaže:

Ako se teško odlučuješ između više sličnih izbora trebaš jednostavno izabrati jednu stvar i nje se držati, bez obzira pogriješio ili ne. U vaganju činjenica ako smo tome skloni znamo mnogo vremena potrošiti na zaista nebitne stvari, ne samo vremena nego si na taj način uništavamo samopouzdanje i trošimo se psihički što ponajviše utječe na stres i manjak koncentracije.
Što se tiče prošlosti, previše si koncentriran na nju, ostavi ju tamo gdje joj je i mjesto. Starih pjesama svi se ponekad sjetimo, i prošlost je razlog zašto smo ovakvi kakvi jesmo danas. Živi za danas i isključivo za danas.. nemoj da ti misli idu prečesto unatrag. Zašto to kažem, zato što se razmišljajući o prošlosti istu pretvaraš u svoju stvarnost (mozak ne razlikuje prošlost, sadašnjost i budućnost, ono o čemu razmišljaš postaje tvoja stvarnost), pa greške iz prošlost znaju izazivati jaki stres i osjećaj krivnje, a razmišljanje o prošlosti je uglavnom gubitak vremena, jer ju ne možeš promjeniti. Zbog toga osobe često zapnu u nekom modu razmišljanja iz kojeg se ne mogu izvući. To jako opterećuje a ne koristi ničemu.

Da, primjecujem da mi je samopouzdanje prilicno palo, a da to još vise osjetim onda kada previse nepotrebno analiziram proslost.

Osjecaj krivnje mi je trenutno rjedje prisutan, ali uocavam da mi je ponekad bio previse prisutan i to je i utjecalo na neke prejake navike koje su nekakav mix nekakvih logicnih polustrahova s nelogicnim strahovima, a ocito su se i neke rane duboko zacementirale, ali tako, ipak i želim da mi danas bude bitnije nego jucer.

[The Maystor]

Awakening kaže:

Mislim da postoji jako puno stvari za koje je bolje reći možda ili ne reći ništa nego donositi čvrste odluke. Recimo dogovaraš se za cugu s frendom i on pita jel može sutra oko 7 navečer? Ti nemaš pojma jer ti je sto stvari na pameti, šta ako se nešto desi i ne stigneš ili ako netko drugi zove na nešto hitnije? Pa misliš da mu kažeš možda... Opet, on je zaslužio da mu kažeš kako stoje stvari, ne bi ni ti volio da te netko ostavi da visiš u zraku zbog njegove neodlučnosti.... Pa onda zaključiš da je bolje reći da. Onda imaš grižnju savjesti jer si već zabrijao da ćeš zaboraviti ili zakasniti ili sto stvari!

Opusti se. Svi griješimo, svi se nađemo u situaciji kad kažemo jednu stvar a napravimo drugu. Moći i htjeti su dva različita pojma i ne poklope se baš uvijek, zapravo se rijetko poklope i stvari su uglavnom negdje između.

Ako nisi siguran u nešto, reci da bi htio reći da ali nisi sto posto siguran. Ljudi razumiju ak im kažeš na neki normalan i iskren način. Reci "da ali ako nešto možda iskrsne javim se"

Sa samim sobom probaj malo ovako i malo onako. Jedan dan radi ono što želiš (npr ostani igrati igrice cijelu noć jer si se zaželio) drugi dan kad ti padne na pamet isto probaj otići u krevet na vrijeme zato da si ne pobrkaš metabolizam i zdravlje. Posljedice odluka vidimo nekad odmah a nekad godinama kasnije, i jbg ne možeš biti 100% siguran da si donio ispravnu odluku. Ni ne trebaš

Da, slazem se, neke odluke je bolje spontano nego planirano donositi.

Eh, sto se tice opustenosti, zna mi se desiti i da se previse opustam na novom poslu, a recimo u slobodnom vremenu mi to teze uspijeva.

[descender]

Etta kaže:

Tada to "možda", prema mom mišljenju, znači da nekome nisam važna, stavlja me na čekanje, ne doživljava me ozbiljno, pa mi je to i uvredljivo. Uz jasan odgovor i otvorene karte, svima bi život bio puno lakši, ljepši i jednostavniji.

A zašto to ne bi zaista bilo tako? Od kuda potreba (posebnosti) za doživljavanjem, važnosti, ozbiljnosti percepcije, poimanja? Možda je sasvim jasan i krajnje precizan (usmjeren) odgovor. Tuđe nepoimanje jasnoće istog, njihov je problem za riješiti sa samim sobom. Nemogućnost prihvaćanja osobne nebitnosti, nevažnosti, neozbiljnosti..... u užem, širem ili sveopćem kontekstu.. "sasvim svejedno".

Etta kaže:

Za bitne stvari bitni su jasni odgovori, čisto zato da ne zagađujemo vlastitu i tuđu dušu.

"Zagaditi si dušu", tuđim uvjetovanjem, može samo onaj tko ne vidi, ne razumije, ne poima, ne.... svoju "poziciju" (ne ovu konstruktivno imaginarnu) unutar svega.. te se opetovano, iznova i ponovo, traži u društvenoj refleksiji, potvrdi.....

[Etta]

Nije riječ o nemogućnosti prihvaćanja vlastite nebitnosti (to uopće nije tema), nego o važnosti fair playa u odnosima, što bi trebalo uključivati jasnoću, a ne muljanje.

Također nije riječ da netko ovisi o tuđoj procjeni pa da na temelju toga stvara sliku o sebi, ovisno o povratnoj informaciji.
Ima nešto što se zove moralni kodeks, a to nema veze s razumijevanjem i nerazumijevanjem situacije.
On je neprikosnoven u svakom segmentu života.

Ali ova tema i tako nije o međuljudskim odnosima, nego više o čvrstoći pri odabiru nekakvih smjernica, da čovjek izbjegne valjanje na valovima ovisno o smjeru vjetra te da mu se od svega ne počne vrtjeti i povraćati.

Važno je biti odlučan, odabrati i onda držati pravac.

[pinokio2000]

radical change kaže:

Ili radnik te pita da li će dobiti plaću za prošli mjesec, ti mu kažeš MOŽDA, i kupio si na vremenu...

takve situacije (za razliku od mojeg primjera) nisu normalne.

kad radnik mora uopće pomišljati da bi pitao hoće li dobiti plaću za svoj rad stvari debelo ne štimaju.
naravno, postoje narodi koji se ne žele za sebe izboriti i razbiti glavu takvom, nakaradnom poslodavcu i vlasti, pa radije cvile nego stisnu jaja i izbore se za svoje.
da dovršim misao - takvi narodi upravo zaslužuju vlast i poslodavce kakve imaju.

pa da nastavim s temom...
takav možda je nadajući ali nije zdrav, bolestan je i pokvaren do srži.
kao takav je u još jednom obliku kojeg otvarač teme nije spomenuo.

[kikakm]

The Maystor kaže:

Evo recimo večernji sati, mozda bi bilo pametno ici spavati, ali trenutno uvidjam da bi ta odluka bila vise po navici, a to mozda i nije nešto bi bilo dobro za kreativnost i motivaciju.

Pa s čime se zamaraš
Moraš smanjiti ta preduboka filozofiranja o takvim banalnim stvarima. Nije ni čudo da ti koncentracija pada. Bilo bi dobro da si odrediš prioritete. Konkretno, ići ćeš ranije spavati ako sljedeći dan radiš. Ako te ulovi kreativnost tipa u ponoć, a sljedeći dan nemaš obaveza nekih i ne moraš se rano probuditi, onda iskoristi to za neki kreativni hobi kojim se već baviš ili kaj god drugo. A ne mora te ni pucati kreativnost. Odi u šetnju u ponoć, odi brisati prašinu, odi čitati, meditirati, odi buljiti u mjesec...mislim, svašta možeš. Dobro, ne bi bilo poželjno da ideš baš brusiti i rezbariti drvo u ponoć kao ja. Buka, susjedi i tak to.

The Maystor kaže:

Sto se tice recimo izbora odjeće i obuće, tu znam dosta oduljivati i odgadjati, bas vjerojatno zato jer mi to nije onako interesantno.
...puno toga me asocira na neke prijašnje stvari, cak ponekad se uspijevamo sjetiti i pradavnih članaka iz novina, nekih pjesama kojih dugo nisam slušao, pa cak i nekih scena iz filmova, povremeno mi se dogadja da nostalgicnoasocirajuci stilovi su prilicno intenzivni, ponekad me to i motivira za bolje kreiranje sadasnjosti, no ponekad to previse utjece na pad koncentracije.

Odjeća i obuća? Pa s čim se zamaraš
Pa dan/večer prije si odrediš što ćeš obući sljedeći dan i ovisno kamo ideš, posao, druženje s prijateljima, šetnja s psom, ležanje u travi...dobro, ne moj baš ujutro pola sata prije nego ideš nekamo. Osim ako si jutarnji tip pa skočiš odmah iz kreveta kao vjeverica s grane na granu. Ne zaboravi doručak

pinokio2000 kaže:

kad radnik mora uopće pomišljati da bi pitao hoće li dobiti plaću za svoj rad stvari debelo ne štimaju.

kao u većini firma u Rvackoj. Niš' novoga

[The Maystor]

kikakm kaže:

Pa s čime se zamaraš
Moraš smanjiti ta preduboka filozofiranja o takvim banalnim stvarima. Nije ni čudo da ti koncentracija pada. Bilo bi dobro da si odrediš prioritete. Konkretno, ići ćeš ranije spavati ako sljedeći dan radiš. Ako te ulovi kreativnost tipa u ponoć, a sljedeći dan nemaš obaveza nekih i ne moraš se rano probuditi, onda iskoristi to za neki kreativni hobi kojim se već baviš ili kaj god drugo. A ne mora te ni pucati kreativnost. Odi u šetnju u ponoć, odi brisati prašinu, odi čitati, meditirati, odi buljiti u mjesec...mislim, svašta možeš. Dobro, ne bi bilo poželjno da ideš baš brusiti i rezbariti drvo u ponoć kao ja. Buka, susjedi i tak to.



Odjeća i obuća? Pa s čim se zamaraš
Pa dan/večer prije si odrediš što ćeš obući sljedeći dan i ovisno kamo ideš, posao, druženje s prijateljima, šetnja s psom, ležanje u travi...dobro, ne moj baš ujutro pola sata prije nego ideš nekamo. Osim ako si jutarnji tip pa skočiš odmah iz kreveta kao vjeverica s grane na granu. Ne zaboravi doručak


kao u većini firma u Rvackoj. Niš' novoga

Jest, ponekad previse kompliciram, no eto, vjerujem da cu s vremenom i to rijesiti, vec je i danas prilicno bolja situacija nego prije tri cetiri dana, pozitivan stav ipak donio i pozitivne pomake.

[pinokio2000]

kikakm kaže:

kao u većini firma u Rvackoj. Niš' novoga

ne pričamo o novim stvarima već o oblicima "možda".

da nisu samo iskaz neodlučnosti već od nade do boleštine putuju svijetom.

[descender]

Etta kaže:

Ima nešto što se zove moralni kodeks, a to nema veze s razumijevanjem i nerazumijevanjem situacije. On je neprikosnoven u svakom segmentu života.

Nema veza s ne/razumjevanjem i "neprikosnoven (je) u svakom segmentu života"..?
1626 ..killed before "epiphany" (neprikosnoveni "kicked in").. (Like) "good guys" vs "bad guys"..
"Wha............?".. "Seriously" ("possibly/maybe") "?"

[The Maystor]

Mozda je izrazito cesti pojam kod mene, jos cesci nego prije, jks vise naglaseniji, osjecam da time nisam fer prema sebi,osjecam da na dulje staze to ne funkcionira