Mali leksikon filozofskih pojmova;

[Mljacko]

A

agnosticizam - (grč. a = ne + gnostikos = spoznatljiv) učenje koje negira mogućnost potpune spoznaje. uči da postoji određena granica spoznaje koju je nemoguće prekoračiti.

aksiologija - (grč. aksios = vrijedan + logos = govor) teorija o vrijednostima.

akisom - (grč. aksioma = zahtjev) temeljna pretpostavka nekog teorijskog sustava; bez dokazivanja usvojena postavka iz koje se izvode sve druge postavke, odnosno teoremi.

aktivizam - svjetonazor koji nadređuje praksu teoriji i ističe ulogu akcije za ostvarenje vrijednosti općenito.

aktualizam - učenje koje naglašava da je sva materijalna i duhovna stvarnost neprekidno mijenjanje, zbivanje, proces (akcija).

alijenacija - (lat. alienus = tuđ, otuđen) otuđenje. u filozofiji kao otuđenje čovjeka, gubljenje i negiranje njegove biti. suprotno ozbiljenju i potvrđivanju. vrlo važna ketegorija kod Marxa koji alijenaciju smatra središnjim problemom čovjeka u kapitalističkom društveno-ekonomskom uređenju.

altruizam - (tal. altrui - drugi, bližnji) nesebičnost, briga i skrb za drugogoga te potpomaganje njegove dobrobiti i sreće; požrtvovnost koja se iskazuje prema drugome; pretpostavljanje interesa drugoga svojim interesima. suprotno: egoizam.

amoralizam - (grč. a = ne + lat. moralis = ćudoredan, moralan) učenje da ne postoje nikakve realne niti opće moralne vrijednosti.

anarhizam - bezvlašće. u filozofiji politike učenje koje traži nepostojanje bilo kojeg državnog ili pravnog poretka na Zemlji. izvorno nastao u Rusiji kao daljnja razrada komunističkog društva.

antinomija - (grč. anti = protu + nomos = zakon, pravilo) unutarnje proturječje nekog stava.

antropocentrizam - (grč. anthropos = čovjek + lat. centrum = središte) svjetonazor da je čovjek središte Svijeta, u antičkoj filozofiji izraženo mišlju čovjek je mjera svih stvari.

antropologija - (grč. anthropos = čovjek + logos = govor) znanost o čovjeku.

apologija - (grč. apologia = obrana, opravdanje) govor ili spis kojim se nekoga ili nešto brani ili hvali. u ranom kršćanstvu apologeti su bili branitelji važnosti vjere za religiju. nastaju kao reakcija na gnostike koji su spoznajom pokušavali doći do odnosa vjere i razuma. najpoznatiji apologet bio je Tertulijan koji je tvrdoglavo htio odbaciti svaku povezanost religije i filozofije. takav stav najbolje je izrazio mišlju: vjerujem zato što je apsurdno

apsolutno - (lat. absolutus = potpun, savršen, neograničen) bezuvjetno, potpuno, neovisno, po sebi. suprotnost: relativno.

apstrakcija - (lat. abstractio = odvajanje) ono što se iz niza predodžbi, zanemarivanjem svega što je u njima osebujno i nebitno, izdvaja kao ono što je opće i bitno.

askeza - odricanje bilo kakvih materijalnih uživanja. životni ideal najviše izražen kod kinika, stoika, nekih srednjevjekovnih kršćanskih redova

ataraksija - stanje bez emocija, duhovni mir. vrlo čest religijski ideal antičkog doba

ateizam - (grč. a = ne + theos = bog) svjetonazor koji negira postojanje bogova.

atomizam - nauk po kojem se sve sastoji od nedjeljivih, nepromjenjivih, neprobojnih čestica tvari. te su krajnje čestice su osnova čitave stvarnosti.

autarkija - samodostatnost. biti sam sebi dovoljan bez neophodnih vanjskih potreba. največi životni ideal kod stoika

autonomija - (grč. autos = sam + nomos = zakon, pravilo) samoodređenje, samozakonodavstvo, samouprava. suprotno: heteronomija.

autoritaran - (lat. auctoritas = vlast, ugled, jamstvo) onaj koji zahtjeva bespogovorno podčinjavanje vlasti.

autoritet - (lat. auctoritas = vlast, ugled, jamstvo) ugled i na ugledu zasnovan utjecaj. autoritet je rezultat nečije duhovne snage i njezina neposrednog potvrđivanja na djelu.