Fobije i strahovi - opća tema

[dhr°]

frenchkiss kaže:

JA SE NE BOJIM DA SAM NEŠTO ZADNJI PUT NAPRAVILA NEGO DA ZADNJI PUT VIDIM LJUDE KOJE VOLIM.

Nećeš ni znati. Lakše?
To ti je ka da ideš spavati, samo bi ti ako ne paziš mogao istrunuti i otpasti koji dio tijela.

[Doloromos]

Zasto se bojat smrti....prije nisi postojao pa neces niti poslije,sve jedno ti je.
Cemu se bojat necega gdje ne mozes na to utjecat.
Recimo neke africka plemena se vesele kad netko umre jer smatraju da idu na bolje mjesto.Pjevaju,plesu,raduju se smrti kao i zivotu.
Naravno "civiliziranom" covjeku takve stvari su ne pojmljive,ali ima i istine na takvo gledanje na zivot.
Ja se vise ne bojim smrti.
Izgustao sam se zivota

[Doloromos]

Zasto se bojat smrti....prije nisi postojao pa neces niti poslije,sve jedno ti je.
Cemu se bojat necega gdje ne mozes na to utjecat.
Recimo neke africka plemena se vesele kad netko umre jer smatraju da idu na bolje mjesto.Pjevaju,plesu,raduju se smrti kao i zivotu.
Naravno "civiliziranom" covjeku takve stvari su ne pojmljive,ali ima i istine na takvo gledanje na zivot.
Ja se vise ne bojim smrti.
Izgustao sam se zivota

[frenchkiss]

Z e t t a kaže:

Možda zato jer nisi izrealizirala u životu sve što si htjela?
Možda zato što ti ljudi nisu pružili sve što želiš, a nisi ni ti njima? Vjerujem da kad nam je život ispunjen i kad smo uglavnom zadovoljni sobom, nema razloga za brigu Radi ono što te veseli, odaberi ljude koji će te moći voljeti i nećeš se bojati smrti. Uostalom, zašto misliš da je život toliko bolji od smrti? Nije da vjerujem u reinkarnaciju, ali smatram da je strah od smrti neki naš oblik sebičnosti u smislu da mislimo da puno značimo sebi i drugima pa nas je samima sebi šteta da jednom nestanemo. A maleni smo. Svi do jednoga. Kad to shvatimo, mislim da neće biti straha od smrti. Bojati se možemo jedino nestanka svih ljepota koje smo u životu proživjeli. Da, toga se ja bojim. Nestanka lijepe strane života.

nije stvar u tome. ja stvarno živim život u kojem se trudim pružiti maksimum onima do kojih mi je stalo. tako da nemam osječaj nedorečenih emocija, nezavršenih stvari... jednostavno me strah da ih izgubim jer ih užasno volim...

[selinof]

frenchkiss kaže:

imam užasan strah od smrti. znam se po noći probuditi u takvom strahu da je to nepodnošljivo. ta činjenica da ĆE SE TO JEDNOM DOGODITI I DA MI NITKO NE MOŽE POMOĆI ubija me...
kako se toga riješiti i ima li još takvih iskustava?

O smrti,kako je gorka pomisao na te
čovjeku koji živi sretno
i usred dobara svojih,
čovjeku koji živi spokojno
i u svemu napreduje,
i još ima snage uživati raskoš.

O smrti,odluka je tvoja dobrodošla
čovjeku ubogu i bez snage,
istrošenu starcu,izmorenu brigama,
nevjeričnu i na kraju strpljivosti.

Ne boj se zakona smrti,
sjeti se onih prije tebe
i onih što će poslije doći.

To je presuda Gospodnja svemu
živom -
i čemu se opirati volji
Svevišnjega?

Živio ti deset,stotinu ili tisuću
godina,
u Podzemlju ti neće predbacivati
dužinu života.

[brain_cell]

Hehe Kako će ti tek bit kad ćeš bit jako stara!!! Šta ćeš, to ti je normalno, većina ljudi se boje smrti. Šta bi radije da se bojiš smrti ili da budeš suicidna??

[M3NT4L]

Ja se ne bojim toliko smrti koliko onoga poslije...Zapravo mozda kad bih znao da idemo negdje mozda bi mi to pruzilo neku utjehu.zapravo bojim sto ako poslije smrti nema nistarestaje svijest o sebi,NIŠTAVILO?

Ali jednom se živi i živi da sve probaš....

[Tinchi]

Pa dio života, kao i sve drugo uostalom. Nitko ne živi fizički život vječno
Meni bi bila malo frka umrijet prerano - možda je to tvoj problem?

Generalno ne mogu reći da se nešto bojim smrti.

[melt]

frenchkiss kaže:

imam užasan strah od smrti. znam se po noći probuditi u takvom strahu da je to nepodnošljivo. ta činjenica da ĆE SE TO JEDNOM DOGODITI I DA MI NITKO NE MOŽE POMOĆI ubija me...
kako se toga riješiti i ima li još takvih iskustava?

https://www.forum.hr/showthread.php?t=137055
http://nderf.org/
http://nderf.org/NDERF_NDEs.htm

Nadam se da ce ti to pomoci A i drugima ovdje koji trebaju pomoc. Ukratko: neplasite se

cya

[35551]

Počni vjerovati u Boga, kao i svi ostali

[wannabenot]

strah od smrti? o da. to me često uhvati a pojačava se svaki put kad mi netko blizak umre. mislim da me to počelo prati otprilike u isto vrijeme ko napadi panike

[wannabenot]

35551 kaže:

Počni vjerovati u Boga, kao i svi ostali

vidiš, zanimljivo. kod mene to bilo upravo suprotno. počela sam sumnjati u egzistenciju boga kad sam se počela bojati smrti

[ZgSash]

to je isto kao bojati se ustati iz kreveta

strah ubija sto puta dnevno , a treba zivjeti i uzivati u svakoj minuti

[boraborabo]

Jednom me je tresla struja.Mislio sam da je to trajalo vječnost.No moji su rekli da nije nego par sekundi koliko mi je trebalo da padnem.Pri padu se kabel iščupao ali u tih par sekundi su mi došle slike iz djetinjstva i imao sam osjećaj da mi se cijeli život odvrtio,kao u filmu.Završio sam u bolnici i prvo šta sam vidio u podsvjesti sam bio ja u pelenama kako pužem a onda sam od nekog paničnog straha naglo otvorio oči.Svako malo se toga sjetim

[SamoMaloSebe]

35551 kaže:

Počni vjerovati u Boga, kao i svi ostali

Ali bez kolutajućih očiju. Realizacija ovog savjeta rješava navedeni probem u jednom trenu. Obratite se i svi strahovi će nestati!

[M3NT4L]

Ja sam pod vjeronaukom kao klinjo progutao cep od spicarice....Uglavnom jos se sjecam te panike i u meni i u drugima kad sam se bacao po podu...I kada vam prodje milijun pitanja u glavu....

[Sixpounder]

i ja se bojati isto..ali zasto se bojimo smrti jer kad ona dodje odnese sve sa sobom i ti ne mozes nista osetiti..smrt nije deo zivota, i kad umres ti se vise ne mozes bojati tako da je glupo sad dok mozes razmisljati o tome da te to brine..mislim lako je to sad reci..najgori je onaj trenutak kad umires, kad ti celi zivot proleti pred ocima i sta se onda desava..dusa te napusti i luta uokolo bez cilja i smisla..pogubi se skroz..buuuu

[Legion]

Cordoba.
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute,
nikad neću stići u Cordobu.

I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s kruništa kule Cordobe.

Jao, duga li cesta!
Jao, vrli moj konjiću!
Jao, smrt me čeka prije
nego stignem u Cordobu!

Cordoba.
Daleka i sama.


Živite ljudi, dosta je bilo crnjaka no sikiriki maajka

[Enchantress]

M3NT4L kaže:

Ja se ne bojim toliko smrti koliko onoga poslije...Zapravo mozda kad bih znao da idemo negdje mozda bi mi to pruzilo neku utjehu.zapravo bojim sto ako poslije smrti nema nistarestaje svijest o sebi,NIŠTAVILO?

Smrt je ili kao san (postajemo neko drugi) ili kao duboki san bez snova (nema nas). Nema razloga za strah. Svake noći kad legnemo da spavamo iskusimo nešto slično 'smrti'.

[bumbar]

ovo ima više veze s dušom i duhovnošču nego s psihilogijom,

može se maknut taj strah od smrti (ja sam svjedok jer ga ja nemam), javi mi se na pm, nebih vilio to ovdje pred svima jer ovo je intimna stvar i uvijek bi se neko ismijavo i podrugivao se