Koja su (bi trebala biti) osnovna prava svakog čovjeka ??

[Bijeli-Druid]

Dalaj Sanja kaže:

http://www.telegraf.rs/vesti/1732140...putu-u-slobodu

Hvala.

Dalaj Sanja kaže:

Mada sam ti već implicitno dala širi kontekst u prethodnom postu - valjda je jasno da se radi o detetu iz Sirije koje bi (da je nedajbože kojim slučajem živo stiglo u Evropu) ugrozilo one neke raznorazne borce za raznorazna prava. Svojim prisustvom u Evropi.

Ma jasan mi je bio taj kontekst, ali me zanimala konkretnija vijest u vezi te konkretne slike i tog konkretnog dječaka jer mi "image search" nije davao na prve dvije stranice (onako nabrzaka preskrolavajući) neke konkretne informacije, s ozbirom na to da se ovdje radi o spoju dvije fotografije. Dakle, nisam tražio širi geopolitički kontekst, nego širi kontekst i priču u vezi te fotografije.

Dalaj Sanja kaže:

Jebiga, valjda ne trebam davati širi kontekst i za taj narastajući osećaj ugroženosti od strane starosedelaca.

Ne trebaš.

Dalaj Sanja kaže:

Ne znam, možda je vama ovo daleko, ja prolazim na metar od tih ljudi i od takve dece koja spavaju po ulici ovde po bg-u.

Da, većina ljudi počne o tim temama razmišljati tek kad im učinci raznih "vanjskih i unutarnjih politika" dođu u vlastito dvorište. To je fakt. Ili tek kad na sva zvona masovni mediji počnu pričati o tome i stvarati razne vrste moralne i slične panike. Ali ovaj problem postoji odavno, tek sad je dosegao ajmo reći neki masovno vidljivi vrhunac (ili početak vrhunca) i sad su svi pametni o njemu, odjednom. Ovo ne ide tebe direktno, govorim općenito. I tako je s većinom stvari. Dokle god ljudi ne vide direktno svojim očima nešto, nastavit će igrati Texas hold'em na fejsbuku, šerati slike o djeci iz nekog bosanskog sela kojima je baka rekla da odu utopiti mačiće i pozivati na linč te djece, spašavati mačke po kontejnerima i slično. Jer je to sve lakše. Puno je teže razmišljati o geopolitici i o tome što se već desetljećima događa u svijetu, čega je ovo sve samo posljedica. To uopće nije pitanje morala, čak ni "empatije" toliko, koliko je pitanje geopolitike. Ne moraš biti najveći genijalac na svijetu da možeš biti u stanju anticipirati neke stvari. Za ovo što se događa, najveću (ne i jedinu) odgovornost snose SAD i Euroatlantski pakt. I samo zato što ne moraš biti posebno pametan da to vidiš, to ne znači da je to pogrešno. Neke istine su vrlo jednostavne.

[Bijeli-Druid]

U vezi ovog linka ne telegraf.rs koji si šerala i videa koji bi trebao biti na njemu:

"This video is no longer available because the YouTube account associated with this video has been terminated."

Zanimljivo. Jesi ti pogledala taj video pa znaš naslov ili ključne riječi da možeš pogledati je li ga netko drugi u međuvremenu aploudao? Ako jesi i znaš i naletiš, ajd pliz stavi tu. Hvala.

[Dalaj Sanja]

Videla sam ja tu vest ranije, i ne na tom sajtu, nego sam ga sad prvog izguglala (telegraf je inače glasilo za usrati se).
https://www.youtube.com/watch?v=5cOoytLqGgw

[Dalaj Sanja]

Inače, primetila sam da ljudi, kada govore o tome šta bi trebalo da bude pravo, govore o tome šta je njima lično sveto.
A svetost i pravni sistem (jer pravo postoji u okviru pravnog sistema, koliko ja znam, van toga ga nema) nisu iste stvari.

I onda se sve svede na to da je svet život.
A smrt? Je li i smrt sveta?

[planinar]

Dalaj Sanja kaže:

Inače, primetila sam da ljudi, kada govore o tome šta bi trebalo da bude pravo, govore o tome šta je njima lično sveto.
A svetost i pravni sistem (jer pravo postoji u okviru pravnog sistema, koliko ja znam, van toga ga nema) nisu iste stvari.

I onda se sve svede na to da je svet život.
A smrt? Je li i smrt sveta?

To mi se čini razumljivo i objašnjivo, ali i iskreno; vrijednosni niz je svetost-istina-pravda-pravo. To je vrijednosno: dobro.
S druge je strane vrijednosno zlo, niz: obespravljenost-nepravda-laž-pokvarenost.

Na smrt se u odnosu na život gleda dvojako: jedno je kao dio života, pa su tu život i smrt na istoj strani (dobra), a drugo je suprotno životu, pa je smrt na strani zla.

Istina da život kao pojava u svijesti ljudi rijetko stoji drugačije nego na strani dobra.

[morskigolub]

Osnovna ljudksa prava su vazduh ili kisik, voda, sunce i vjetar i kiša, a ostalo se naplačuje

[Emericzy]

cestar kaže:

Niti ti niti Emericzy niste potpuno u krivu, naravno, ono što kod njega ne razumijem jest što negira potrebu za zakonskim reguliranjem ljudskim prava.

Nije moj razlog za to kompliciran. Pače, vrlo je jednostavan. Ljudska prava su potpuno apstraktni pojam, nepostojeć u prirodi, magloviti koncept koji se temeljito razlikuje od čovjeka do čovjeka, od društva do društva, pa čak i od situacije do situacije. Njega zapravo i nije moguće kvalitetno definirati zakonom.

Samo par banalnih primjera. Imaju li djeca u školi pravo na tablet umjesto bilježnice? Ako im je to moguće dati, zašto ne? Kvalitetno i suvremeno obrazovanje odredit će mu kvalitetu života. Ali -- to NIJE moguće. Moguće je tek jednom promilu čovječanstva. Ostali nemaju ni toalet-papir. Četvrtini ženske djece na svijetu to je zabranjeno. Ako i riješimo tablet, što je sa softverom? Onim skupljim? Recimo, nekim dobrim grafičkim? Ima li svatko na svijetu pravo na lijek protiv raka koji mjesečno košta deset tisuća dolara? Ili je dovoljno da ima pravo na lijek protiv bilharzije i drakunkulijaze?

Glupo je i pokušavati definirati prava.

Moguće je, međutim, definirati dužnosti i obaveze društva i pojedinaca. Moguće je regulirati (i proračunom ograničiti) što društvo mora učiniti kojoj grupi pojedinaca. I to je onda lako nadgledati. Relativno je lako definirati obaveze svakog pojedinca prema drugima i prema društvu.

Evo, pogledajte problem izbjeglica. Koji kurac imaju te izbjeglice od načela da imaju pravo na život i krov nad glavom? Nemaju ništa. Nikakvo pravo nemaju. Ali gle -- definiraš dužnost Hrvatske da primi 1620 izbjeglica i pobrine se za njih i ona to čini. Najednom je 1620 ljudi ostvarilo svoja navodna prava. Ne tako da se definiralo pravo, nego da se definirala dužnost.

Ta je definicija neusporedivo jednostavnija, lakša, preciznija i realnija. A definicija prava je fatamorgana, golub na grani.

Ima još argumenata, ali mi se ne da drviti godinama po jednom te istom.

Podsjećam vas, Japanci do kraja II Svj. rata uopće u jeziku nisu imali riječ za 'prava' u ovom smislu. Ali su imali doslovno desetke različitih riječi za raznorazne dužnosti i obaveze. A nije da su bili društveno baš jako zaostali za Zapadom. Dapače. Dan-danas se u Japanu ne krade, na primjer. Nema lopova. Izgubiš novčanik i naći ćeš ga. Nitko ga neće uzeti. Na red se čeka u urednom redu. Sve je čisto, nitko ne baca smeće. I tako dalje.

[KRIN1]

osnovna prava svakog čovjeka :
8 h adekvatno plaćenog rada
8 h kulture
8 h sna

bilo u hr socijalizmu do 1990-te

[cestar]

Emericzy kaže:

Nije moj razlog za to kompliciran. Pače, vrlo je jednostavan. Ljudska prava su potpuno apstraktni pojam, nepostojeć u prirodi, magloviti koncept koji se temeljito razlikuje od čovjeka do čovjeka, od društva do društva, pa čak i od situacije do situacije. Njega zapravo i nije moguće kvalitetno definirati zakonom.

U mojoj rečenici koju si citirao, trebao sam samo navesti ...za zakonskim reguliranjem političkih prava.
Međutim, već sam ranije razdvajao tzv. generacije ljudskih prava. Striktno govoreći, po meni su samo prva generacija ljudskih prava, politička prava, stvarna prava... već sam pisao o tome.

I to u ovom smislu...
Povijesno gledano, ona su u nekim državama bila deklarativno proglašena u Ustavu, a zatim operativno zaista i provođena. U drugima, pojedini elementi prava su postepeno uvedeni. Bitno je, da su ona zaista postojala i mogla biti provođena pod određenim društvenim i ekonomskim uvjetima, npr. postojanje velikog broja manjih, ekonomski konkurentnih malih farmera i tvorničara - dakle, tadašnji srednji sloj.
Ti su uvjeti promjenljivi, naravno, i sa promjenjenim okruženjem koncept političkih prava može doći u krizu, i dolazio je, na više načina. Totalitarni pokreti XX. stoljeća su, naravno, očiti primjer, ali liberalizam i koncept političkih prava postepeno dolaze u krizu već od 70-tih godina XIX. stoljeća, stvaranjem masovnog, industrijaliziranog društva.
Iako se od tog vremena postepeno širi glasačko pravo i ukida imovinski cenzus, ukratko ostvaruje se opće pravo glasa, samo značenje tog prava opada... Stvaraju se novi mehanizmi društvene manipulacije, socijalnog inženjeringa.
Raste značenje socijaldemokracije, radničkih sindikata.

Nešto sasvim drugo su tzv. druga i treća generacija prava... po meni, trebali bi ih shvaćati kao cilj djelomično individualnog, a djelomično kolektivnog ili javnog nastojanja, a ne pravo... s tim da "kolektivno" nažalost obično znači državno ili državom kontrolirano, za sada.
Rodbinske, komunalne zajednice nemaju više nekadašnju snagu, a neke drugačije koje bi ih mogle zamijeniti, a da nisu pod državnom kontrolom, nisu na vidiku.
Dakle, već sam ti odgovorio ranije... i tu se slažemo, pa ne moramo drviti dalje...

Samo par banalnih primjera. Imaju li djeca u školi pravo na tablet umjesto bilježnice? Ako im je to moguće dati, zašto ne? Kvalitetno i suvremeno obrazovanje odredit će mu kvalitetu života. Ali -- to NIJE moguće. Moguće je tek jednom promilu čovječanstva. Ostali nemaju ni toalet-papir. Četvrtini ženske djece na svijetu to je zabranjeno. Ako i riješimo tablet, što je sa softverom? Onim skupljim? Recimo, nekim dobrim grafičkim? Ima li svatko na svijetu pravo na lijek protiv raka koji mjesečno košta deset tisuća dolara? Ili je dovoljno da ima pravo na lijek protiv bilharzije i drakunkulijaze?

Glupo je i pokušavati definirati prava.

Stavljaš u isti koš politička prava i tzv. drugu i treću generaciju "prava".
Čitaš li što sam ti već ranije odgovarao ?

Moguće je, međutim, definirati dužnosti i obaveze društva i pojedinaca. Moguće je regulirati (i proračunom ograničiti) što društvo mora učiniti kojoj grupi pojedinaca. I to je onda lako nadgledati. Relativno je lako definirati obaveze svakog pojedinca prema drugima i prema društvu.

Evo, pogledajte problem izbjeglica. Koji kurac imaju te izbjeglice od načela da imaju pravo na život i krov nad glavom? Nemaju ništa. Nikakvo pravo nemaju. Ali gle -- definiraš dužnost Hrvatske da primi 1620 izbjeglica i pobrine se za njih i ona to čini. Najednom je 1620 ljudi ostvarilo svoja navodna prava. Ne tako da se definiralo pravo, nego da se definirala dužnost.

Ta je definicija neusporedivo jednostavnija, lakša, preciznija i realnija. A definicija prava je fatamorgana, golub na grani.

Ima još argumenata, ali mi se ne da drviti godinama po jednom te istom.

A sad, dužnosti i obaveze...

Pa imamo to i sada, uzmi bilo koji ugovor, pravni akt u ruke...

Ili si mislio na odnos države i građana ? Država ti napravi materijalnu ili kakvu drugu obavezu kako se sjeti, kao da je to problem...

Primjetio sam da spominješ društvo. Ne propisuje društvo obaveze, prava, zakonske i podzakonske akte, već država... ili ako želimo biti precizniji, sve češće je to EU komisija ili koje već drugo udaljeno nadnacionalno tijelo.
Zapravo, za prava se vrlo često brinu udruge koje zastupaju ili "zastupaju" neki dio biračkog tijela. Što veći broj tih udruga, veći broj "prava" koja se međusobno potiru, to bolje za državu. Što se više poteže državu za skute, što se više međusobno sukobljavaju razne grupe i lobiji, onima koji žive na njezinim jaslama je bolje.

Što se tiče "raspodjele" izbjeglica i svega što se oko toga zbiva, to je po meni prije svega pokazatelj odvajanja današnjih zapadnih elita i sumraka načela liberalizma i demokracije, pa i političkih prava.
Ne radi se o tome da EU postaje nalik SAD-u, već se i EU i SAD odvajaju od temelja svoje civilizacije... ali to je preširoka tema.

Podsjećam vas, Japanci do kraja II Svj. rata uopće u jeziku nisu imali riječ za 'prava' u ovom smislu. Ali su imali doslovno desetke različitih riječi za raznorazne dužnosti i obaveze. A nije da su bili društveno baš jako zaostali za Zapadom. Dapače. Dan-danas se u Japanu ne krade, na primjer. Nema lopova. Izgubiš novčanik i naći ćeš ga. Nitko ga neće uzeti. Na red se čeka u urednom redu. Sve je čisto, nitko ne baca smeće. I tako dalje.

Japan je drugačije društvo, drugačijeg povijesnog i kulturnog razvoja...
Pri tom ne mislim da im je društvo niti bolje niti gore od našeg... jednostavno, ne možemo ga uzeti kao uzor.