Samoubojstvo

[Omaha]

Samoubojstvo je percipirano kao nešto negativno. Ne vidim razloga za to, upravo stoga što imamo pravo izbora.
Kada se izgubi instinkt za preživljavanje, a to mora potrajati - logičan izbor jest samoubojstvo. Sve je to prirodno.
Ima situacija kada ne pomaže niti vjera, niti znanje, niti iskustvo, prijatelji, obitelj.

Sve je prolazno, kažu budisti.

[drazen-gt]

Samoubojstvo je nametnuto situacijom u kojos je netko našao a to nije želio.
Da je u redu, Bog bi nam napravio prekidač za samouništenje.
Ali, kad je već tako, i čovjek nemoze prebroditi situaciju u kojoj se našao, proradi taj nagon koji kaže dosta i mislim da je u redu da to napravi.
Pa i etika nalaze da se neubijemo kao sto kaže da se nejebemo po cesti i nehodamo goli po ulici.
A nekom je to bas gušt.

Posljedice su već za drugu temu. Ako planirate propucat si glavu, vjerojatno ima tema o čišćenju interijera tepiha i kauča, jer prosut mozak je teško ocistit

[krena]

Omaha kaže:

Samoubojstvo je percipirano kao nešto negativno. Ne vidim razloga za to, upravo stoga što imamo pravo izbora.
Kada se izgubi instinkt za preživljavanje, a to mora potrajati - logičan izbor jest samoubojstvo. Sve je to prirodno.
Ima situacija kada ne pomaže niti vjera, niti znanje, niti iskustvo, prijatelji, obitelj.

Sve je prolazno, kažu budisti.

Možda za tebe samog. Ako ti majka skoči sa 9 kata, a ne vidiš zašto je to napravila, onda je to vrlo gadan problem. Normalno za tebe više, nego za nju.

[tramak]

Nametnuta situacija u kojoj se osoba našla i misli da iz nje nema izlaza, pod to jedino možeš reć teška bolest ili zatvor. Sve drugo je za mene prizemnost, sebićnost, slabost, jer ubiti se radi novaca, ljubavi, osamljenosti... mi je totalno besmisleno i mislin da svak to može nadić uz malo truda i slaganjem stvari u glavi.


Al još mi naj više idu na živce "samoubojice" koji se kao oće ubit pa ih odgovore, onda ispada htjeli su skrenuti pažnju na sebe, ma daj ima sto lipših naćina za skrenit pažnju na sebe nego ispripadat ljude oko sebe.


Sve bi ja njih odvea kod bolesne djece i ljudi pa da vide šta se znaći borit za život a ne kme ubiću se

[žacko11]

Klitorito-ovo kaj ti veliš,samoubojstvo radi radoznalosti,je čini se spadalo u psihopatološku strukturu individue.
Hajd,kada bi još i mogao napravit neki čin iz radoznalosti,pa da vidiš rezultat,ok,ali ovo (samoubojstvo) je ireverzibilan proces,bar na ovoj zemlji.
Mislim,žrtvavati život poradi puke radoznalosti? Kaj dalje? što je slijedeče?

Poz.

[Cheshire]

Prema Durkheimu, samoubojstvo je najčešće kombinacija egoizma i anomije. Pojedinac je povezan s društvom i društvo s pojedincem i ne može se izbjeći spona između samoubojstva i uvjeta u kojim se osoba nalazi/la. Dakle, i 'mentalno nestabilna' osoba mora naći razloge svoje 'mentalne nestabilnosti' u svom okruženju. Religija, obiteljski odnosi, rat i mir, ekonomske krize - sve to utječe na pojedinca. Društvene činjenice koje postoje neovisno o pojedincu utječu na vjerojatnost da će osoba počiniti samoubojstvo. One su načini mišljenja, osjećanja, djelovanja izvan pojedinca koji mu se nameću neovisno o njegovoj svijesti o tome ili želje za tim. Što se tiče stajališta sociologije, samoubojstvo je na određenom nivou objašnjivo snagom i stupnjem društvene solidarnosti. Ako su spone koje drže ljude zajedno prelabave, osoba će biti sklonija samoubojstvu jer je nedovoljno povezana s društvom. S druge strane, ako su spone prejake, pojedinac može izgubiti poriv za samoočuvanjem.
Tako postoje egoistično, anomično, fatalistično i altruistično samoubojstvo.
Psihološke posljedice društvenih procesa mogu biti apatija, depresija kod nedostatne integracije i niskog stupnja solidarnosti, iritacija i frustracija kod nedostatne regulacije i niskog stupnja solidarnosti, energičnost i strast kod pretjerane integracije i viskog stupnja solidarnosti, prihvaćanje i rezignacija kod pretjerane regulacije i također visokog stupnja solidarnosti, što može dovesti do želje za prestankom bitka.

Pozdrav

[atko]

Ali ne mora. Sve opisano prisutno je u ljudima a opet njihova smrt ne izgleda kao samoubojstvo. Ne završavaju zbog toga svoje priče na taj način. Samo osvrtanje na i života na taj način tek je mehanički pristup čovjeku.
Ima puno ljudi koji su sebe ubili po svim medicinskim mišljenjima a opet nisu umrli. Nastavili su život. Isto je i s mnogim ljudima koji su preživjeli smrtonosne ozlijede. Za medicinu takve ozlijede imaju samo jedan opis - nastup smrti.
Nijedan čovjek nije zadovoljan. Nezadovoljstvo nas potiče na primicanje ili odmicanje od okoline, na potragu. Kad ta potraga više nemože biti nastavljena ni u jednom smjeru u ovom svijetu čovjek odluči ili potražiti ostvarenje života u nekom drugom ili jednostavno uništiti sebe.
Ali i ovo je tek dijalog kojim čovjek razaznaje i tumači proces umiranja koji počinje prije samog primjetnog trenutka smrti fizičkog tijela.
Samoi nezadovoljstvo ima korijene u smislu postojanja i kad spominjem tu riječ ne mislim tek na nezadovoljstvo ega, već na djelatno (ne)ispunjenje vlastitog postojanja.
Izolacija puta dešava se kad čovjek više nema motiva za interakciju s okolinom., ovim svijetom, ne tek ljudskom zajednicom.
Tako samoubojstvo može biti sagledano kao smrt ista kao i svaka druga.
Čovjek odlazi iz ovog svijeta onda kada u njemu nema više što ostvariti. To uistinu znači oslabljenu, zapriječenu volju koja gradi i održava život. Depresija i apatija bolesti su ometenog života znači ometenog pristupa svijesti.
Bez svijesti život ne postoji.
Mehanički pristup u djelovanju i razmišljanju vodi u bolest i smrt. Sukob života i smrti nije priča u kojoj čovjek sudjeluje kao zaštičeni svjedok - mora se izboriti za život, osloboditi svoje djelovanje kao biće svijesti.
Pozicija djelovanja ima svoju anatomiju, na svakoj ravni čovjekovog bića.
Samodestrukcija se dešava i ispoljava kao bolest i starenje forme. Govori o čovjekovom odustajanju od samog sebe.
Pogled čovjeka danas je ometen, odmaknut od područja vjere. U život, njegov uspjeh.
Nijedan čovjek pa tako ni onaj nasilan prema samom sebi nije vladar smrti, ona ima svoja pravila, zakone. Baš kao i život.
Mehanička rješenja čovjekovog nezadovoljstva čine svijet takvim kakav jest. I čovjeka.
Anatomija života postoji - što uistinu stavlja život u izolaciju i narušava njegovu anatomiju,
Jesmo li u stanju razaznati poput mudrog vladara volju života ili više preferiramo mehanička rješenja koja ne trebaju svjetla. Baš kao ni smrt.

[atko]

Clint Eastwood kaže:

Raspravljao bih s zainteresiranim, o samoubojstvu.
Zanimaju me mišljenja o tome smatrate li samoubojstvo hm, legitimnim, recimo to tako, izborom svakog čovjeka, ili vam samoubojstvo uopće ne predstavlja opciju?
Naravno, ne zanimaju me općenita mišljena tipa 'ja sam protiv', već me zanimaju razlozi i pojašnjenja zašto je tomu tako.

zapravo, što me zanima jesu konkretno razlozi protiv samoubojstva, zašto je samoubojstvo percipirano kao 'loši', i koji su kriteriji za to.

Što čovjek gubi samoubojstvom što ne bi ionako s vremenom izgubio?

Sam stav koji osuđuje samoubojice posljedica je iskrivljenja učenja. Religijskih.
Učenje treba dati uputu - štititi - uputa čuvaj život, ili ne odustaj ili kako god da je glasila, kao i mnoge upute iskrivljena je u zabranu, prekrita strahom od odmazde, tipa pokapanja na ne svetoj zemlji i slično, čime je čovjek dobijao sliku predje njegove duše paklenskim silama.
Najbitnije u svemu da ta iskrivljenja ometaju samo čovjekovo razmišljanje o životu - i smrti. On dobija uvjete koji su zadali drugi i traži nove s istog izvora - znači ne upute i podršku već pravila koja ometaju gradnju samosvijesti.
Život nas označava, to jesmo, živa bića, voljeti život, stanje života ovdje, znači voljeti ga bilo gdje. Ako i ne razmišljamo o drugom osim o životu u tjelesnoj formi zar ne bi trebao zasluživati sam sebe, savladati sve prepreke njegovom dahu- u obilju i siromaštvu, u radosti i tuzi?
Naučiti slijedditi život znači naučiti dostojno stati pred smrt, kako god bila režirana.

[žacko11]

Pa,jbt otkuda samo izvlačiš takove sumorne teme?
Samoubojstvo je,osobna stvar svakoga pojedinca,ali gubiš time život kao dar,a život je raznobojna lepez,a svih pikanterija od pojedinačne borbe pa do egzistencijlnog guš(t)avila...
Pa jbt ispada ,da je najbolje se ubiti,čim se rodiš,i riješen si svih problema inflacije,dugova,nakaradnih šefova, braka,....
Preporučam-samoubojstvo iz zasjede.

[yildirim]

Umjesto samoubojstva više bih volio poginuti, ali ne bezveze, ono kao pješak na zelenom, nego neka korisnija smrt, primiti umjesto klinca snajperski metak u opkoljenom Sarajevu, spašavati nekoga iz požara pa zaglaviti u dimu, spriječiti samoubojicu da se raznese u nekom kafiću u Tel Avivu, itd. Plemenita smrt daje daje životu smisao posthumno

[Patrollfest]

Slazem se da je samoubojstvo osobna stvar. Naravno treba uzeti u obzir da li je osoba koja se zeli ubiti mentalno nestabilna, jer ako osoba nije mentalno stabilna mozda se zapravo i ne zeli ubiti pa je treba sprijeciti. No opet treba razmotriti kako ce mentalno nestabilna osoba pomoci nasem drustvu. Odgovor je vjerojatno nikako, i iako bi se mogli uloziti resursi u izljecenje, mnogo je vrijednije uloziti u nekog stabilnog tko naprimjer nema uvjete za obrazovanje ili slicno. Zasto bi ih onda i sprjecavali u samoubojstvu, mozda to rade iz svojih iskrivljenih razloga i ne zele se zapravo ubiti, ali ako se rjesimo tog djela mentalno nestabilnih ljudi i ljudi koji ne mogu podnjeti ovaj ''grozan'' svijet(JER SAMO ONI RAZUMIJU I OSJECAJU BOL! Oh, drame li...), rjesili smo se djela tereta i olosa koji nas unazaduje.

Po mome trebamo pustiti svakog tko se zeli ubiti neka se ubije, sanse su da nista vrijedno nece biti izgubljeno, a ionako nas je previse na planeti.

[žacko11]

Homo sapiens je biče stvaralačkoga odnosa..
Odnosi su bogatsvo njegova života,ma kaki god oni bili.
Bez drugih individua čovijek nebi mogao niti postojati;sam se nebi mogao nit roditi,niti realizirati,a niti ni ljubiti.
Od početka svoga života čovijek živi u složenom spletu odnosa sa drugim ljudima,.Drugi,su mu i te kako potrebni,kako bi mogao živjeti i razvijati svoju stvaralačku osobnost.
Postoji li uopće osoba koja nema određeni stupanj invalidnosti,nepovijerenja i sigurnosti?
Mnoga razmišljanja dolaze od pogrešnoga shvačanja,kako su duh i tijelo razdvojeni,te da objektivna znanstvena spoznaja ne može u svoj algoritam uzimati i jednu nemjerljivu kategoriju,kakova je duša.Stoga se duhovnost povezuje s mentalnim,kognitivnim funkcijama, te se pogrešno shvača kako psihijatrija sa svojim metodama psihoterapije i farmakoterapije liječe i tu duhovnu sferu..Zapravo,samim tim odvajanjem čovijeka na tjelesno,psihičko i duhovno gubimo pravu perspektivu o čovijeku.Još je davno filozof Berdjajev upravo to i naglasio rekavši kako se " čovijeka svodi na jednodimenzionalno biće i to se jednodimenzionalno biće organizira na jedinstven način,a u toj organiziranoj jeednodimenzionalnosti materija uvijek pobijeđuje duh."
Jednostavno-uplošnjavanje-čovijeka u materijalnu dimenziju u modernoj medicini je dovedeno do krajnosti-događa se, kako se čovijeka promatra samo kroz dimenziju jednoga jedinog organa s kojime se bavimo...
Mnoge je motivirala spoznaja ,kako u trpljenju čovijek može realizirati i ostvariti najviše na duhovnoj razini.

[nusazvrk]

Ja sam nikada prisuta na ovom podforumu, ali imam silnu potrebu komentirati ovu temu :-)) Sorry :-))
Dakle, samoubojstvo. Za mene je taj cin najgnjusnija stvar koju netko moze napraviti. Kao djete vidjela sam komade tjela neke zene koja se bacila u Folki tamo negdje 83 ili tako nekako +/- 2 god i jos pamtim taj prizor. Tjelo se doslovno razbilo i pukao je beton ... To su neke stvari/slike koje vam ostaju za cijeli zivot :-(Osobno, da sam ju mogla ozivit sad bi ju zadavila zbog toga. Ne zelim razmisljati sto je u glavi osobe koja se zeli ubiti, cisto iz razloga jer netko tko se ubije vise ga nema pa ne vidi posljedice svog djela, no svakako zelim razmisljati sto je s onima koji iza njega/nj ostaju!? Sto je s obitelji, prijateljima, slucajnim prolaznicima???Zivot i inace ima uspone i padove, svi ih imaju, no ubit se pa sprckat zivot svima koji te okruzuju i slucajnimprolaznicima za mene je zakonom kaznjivo ali eto eto nemos pokojnika kaznit .-((

[žacko11]

Eto,nova znanstvena istraživanja (sa Mičigena) navode kao suicid osmi uzok ,smrti opče populacije,a treči uzrok smrtnosti je u populaciji dobne skupine od 15-34-te god. života,i to za oba spola.
Na svaku osobu koja umire od suicida dolazi najmanje pet drugih osoba čiji je život emocionalno ugrožen.
Suicidalno ponašanje ,sveobuhvatno možemo promatrati kao opčeniti i neprekinuti spektar psihopatoloških stanja,koji teče od jednostavnijih suicidalnih misli pa sve do realiziranoga suicida. (lažne obmane suicida ,kao i neuspjeli pokušaji istoga su jednostavno su metafor. rečeno upaljene crvene lampice kao vapaji za pomoć)Poznato je iz stručne literature,da međ visoko rizične faktore,suicidalnoga ponašanja,spadaju intenzivno jaka psihička i duhovna bol,..,veliki i narušeni interpersonalni odnosi,osječaj beznadnosti ili odbačenosti,što redovito za posljedicu imade,znatno smanjenu mogučnost kontrole postupaka uz emotivno i kognitivno suženje.Stoga,prevencija suicida implicira prvenstveno,takav pristup društvenim problemima u kojem je središtu čovijek.
Dakako,da i duhovnost svakako u tome, sadržava značajno mjestašce.Čovijeku koji je religiozan,bez obzira na religijsku pripadnost,da mu je neznam koliko teško,život mu je apriori prvenstveno i prioritetno vrijedan,jer gleda na njega kao dar.Stoga je njemu uvelike lakše govoriti o smislu života.....Često se i govori o tkzv. "bilančanome suicidu" ,jer je riječ o subjektivnom uvjerenju kako daljnji život nije vrijedan življenja.
Čak i suvremena medicina,prvenstveno teži dokidanju bolesti i patnje,ali ne i njezinoj integraciji u cjelinu ljudskoga života u kojem često bolest nosi sa sobom i egzistencijalnu poruku.Tu nastupa duhovnost,koja pomaže čovijeku,da prihvati i podnese svoje stvarno stanje kako bi što brže i bezbolnije ostvario svoje autentične potencijale.Razgovor o dubljemu životnom smislu ,pomaže velikom broju pacijenata da prevladaju crne misli i osječaj bezizlaznosti...

[Mr Pink]

evo što kaže stari Kant na ovu temu (otprilike)- samoubojstvo je neprihvatljiv čin iz dva razloga:

1. tim postupkom se uništava osjetilni subjekt te se time radi protiv održanja vrste kao osnovnog prirodnog nagona

2. time se uništava i subjekt ćudoređa - 'uništiti subjekt ćudoređa u vlastitoj osobi isto je što i zatrti postojanje samog ćudoređa, koliko god ga subjekt ima, a on je pak samo po sebi svrha; prema tome, raspolagati samim sobom kao pukim sredstvom za neku proizvoljnu svrhu znači poniziti čovječanstvo u vlastitoj osobi kojoj je čovjek povjeren radi održanja'

[Adriana Lima fan]

Čovjek je sam svoj suveren. Stoga se za pokusaj samoubojstva nemoze pocinitelju suditi jer je on sam svoj gospodar.
Prije sam bio iskljuciv i smatrao sam to glupost ali nitko nemoze pravo interpretirat koliko je covjeku tesko ili koliko svoje probleme(makar bili banalni) dozivljava kao nerijesiv problem.
Camus pretpostavljam kad kaze da je samoubojstvo jedino bitno fil. pitanje misli na to da je to krajnja ontologija jel kako kazniti nekoga za zlocin koji cini nad samim sobom. Nemoze se to napravit.

[soadfan]

^^ On suicide - Arthur Schopenhauer

[BluesMage]

Smatram samoubistvo kao odstupanje jedinke od daljnjeg nastavka putovanja il od neke univerzalne pravolinijske matrice zvane zivot.Sad jel samoubistvo ispravno ili ne?Da li je to samo virus ovog naseg donekle savrsenog sistema kao neki korak desno u nepoznato koji bas naprotiv moze biti i ispravan...jer drustvo,religija i mnogi drugi faktori nas uce da su neke stvari lose samo da bi nas drzali u pokornosti...misljenja sam da za neke filozofe koji su tim putem krenuli ovaj zemaljski zivot je bio kraj puta,dostizanje nekog dusevnog i umnog maksimuma gdje razmisljanje prestaje...a taj korak desno je bio toliko neodoljiv ne zbog neke dusevne bolesti ili nesredjenog zivota,nego zbog teznje ka visini u svojoj potrazi za istinom.

[Dijaa]

smrt je neizbježna, samo što svak to percipira na svoj način. a samoubojstvo se dogodi kad čovjek ne nalazi nikakav razlog da ne umre prije nego mu je 'suđeno'... i šta on time gubi? život bez razloga (=apsolutno ništa)...
i nije mi jasno čemu toliko osuđivanje samoubojstva, ljudi se ponašaju kao da je smrt nešto neprirodno, to je tabu tema, nešto loše... a najjače mi je kad govore i da je to egocentrično ili sebično jer - 'treba misliti i na druge koje ostavljamo iza sebe'... ako je tako onda sam mišljenja da je tuđa 'briga' za tebe, ništa drugo nego sebičnost... ta osoba u biti ni ne misli na to kako je tebi, već kako će njoj biti teško kad te 'izgubi'...
love and let go...

i da, depresivnim osobama ne treba sažaljenje, još manje im treba osuđivanje i zgražanje, svakoj takvoj osobi treba ili da ju puste na miru, ili razumijevanje i zagrljaj, bez previše filozofije, analize i nametanja stavova o životu...

[Biobajt]

Samoubojstvo je pravo svakog čovjeka. Dulje živjeti ne znači bolje živjeti. Tvoj život je tvoj isključivo. Patnja koja će zadesiti tvoje drugove bit će na kraju toliko mnogo puta izražena da više ni smisla neće imati. Kao što ponekad nema smisla živjeti jer je čovjek iskusio sve u granicama njegove predispozicije da bude sretan.
Samoubojiće ne uživaju u životu. Život nije ničiji dar. To je činjenica ---- To je moje mišljenje jer to je sve što znam. Diskurzivne fantazije su zabavne, ali ne čine izvanjski život. Ne doslovno ---- Samoubojica vidi vanjske odnose kao ogoljene materijalne pojave. Potpuno shvatljive i nedostatne za ispunjenje i oslobođenje od patnji. Schopenhauer vidi da se čin samoubojstva doživljava kao dostojan osude samo u judeokršćanskim relgijama. Ima pravo. Jer cijenjenje života istovrijedno je cijenjenju smrti.

Clint Eastwood kaže:

Loše sam postavio pitanje. Naravno da je razlika da dulje živiš. Pitanje je vrijedi li zaista dulje živjeti i zašto, kad ćeš ionako umrijeti? Isplati li se i zašto ono vrijeme od rođenja do smrti i zašto ga se ne odreći?