Negativne misli - što s njima?

[zoki89]

leone.sb kaže:

vi ovdje pričate o mislima i emocijama kao samopostojećim pojavama koje ne ovise o ljudima i zbivanjima oko nas. a to nije tako, znate to i sami.
u tom su smislu razne tehnike i savjeti kako da se negativne misli odagnaju gašenje požara čašom vode jer je se time ne riješava problem, izvor negativnih misli i emocija.
možeš ti potisnuti negativne misli ali njihov izvor (konflikt, strah, krivnja, sumnja, tuga...) i dalje ostaje. poanta je dakle da se treba suočiti s izvorom negativnih misli i pokušati ga ukloniti. na koji način, to je već druga i malo složenija priča.

Uzroke problema definitivno treba riješavati, ali se ne slažem s napisanim. Ne možemo uvijek odabrati sve što nam se događa, ali uvijek možemo birati svoju reakciju. Ne govorim o potiskivanju emocija, jer to je veoma štetno za zdravlje. Mislim na biranje i puštanje misli i emocija.

[leone.sb]

zoki89 kaže:

ali uvijek možemo birati svoju reakciju. Ne govorim o potiskivanju emocija, jer to je veoma štetno za zdravlje. Mislim na biranje i puštanje misli i emocija.

negativnu reakciju ne biraš, ona se događa refleksno, gotovo bih rekao podsvjesno. eventualno biraš način na koji ćeš se nositi s njom, a i tu opet čovjek nije svemoguć jer misli i emocije nisu čarape da ih samo tako biraš i mijenjaš.

i dalje tvrdim da je bavljenje negativnim emocijama samim, bez razmatranja njihovog uzroka, privremeno rješenje.

naravno, kontrola negativnih emocija ima smisla za ljude koji su im skloni na iracionalnoj osnovi, na temelju slutnji i sumnji koje mogu ali najčešće nisu utemeljene. ali i tu opet imamo jedan dublji razlog te sklonosti, nekakav konflikt koji pojedinac mora razriješiti. koliko to čovjek može sam, ne znam, iz osobnog iskustva mogu reći da to nekad ide, nekad ne ide.

[al_đezira]

leone.sb kaže:

vi ovdje pričate o mislima i emocijama kao samopostojećim pojavama koje ne ovise o ljudima i zbivanjima oko nas. a to nije tako, znate to i sami.
u tom su smislu razne tehnike i savjeti kako da se negativne misli odagnaju gašenje požara čašom vode jer je se time ne riješava problem, izvor negativnih misli i emocija.
možeš ti potisnuti negativne misli ali njihov izvor (konflikt, strah, krivnja, sumnja, tuga...) i dalje ostaje. poanta je dakle da se treba suočiti s izvorom negativnih misli i pokušati ga ukloniti. na koji način, to je već druga i malo složenija priča.

Slažem se, naravno, da o mislima i emocijama ne možemo pričati isključivo kao o samopostojećim pojavama koje ne ovise o ljudima i zbivanjima oko nas, međutim, nemoj zaboraviti da u čitavom tom procesu vezanom uz rješavanje problema negativnih misli i depresivnog rasploženja kod pojedinca postoje dvije faze. Prva je faza primarna tj. ona u kojoj je potrebno najprije riješiti problem samih negativnih misli, i to onih misli koje su se već pojavile i nastanile u našem umu i koje nam smetaju u normalnom funkcioniranju i izvršavanju naših svakodnevnih životnih aktivnosti. Drugim riječima, trebamo utišati i umiriti naš um (njegovo blebetanje, stalni protok negativnih misli) tj. prvo se moramo osloboditi našeg unutrašnjeg nemira, tjeskobe i stalne napetosti kako bi se s jednom dubljom razinom opuštenosti i smirenosti koja tada prevladava u nama mogli osloboditi vlastitih iracionalnih strahova koji nas blokiraju odnosno uočiti da su ti iracionalni strahovi samo to, obični iracionalni plodovi našeg besposlenog uma i ništa više. Znači potreban je radikalni zaokret u razmišljanju kod takvog pojedinca. Druga faza je ova o kojoj ti pišeš i tu se slažem s tobom. Potrebno je da disciplinirano počnemo raditi na sebi kako bi se bolje upoznali i kako bi uočili što je primarni izvor i što se ustvari skrivalo u samoj pozadini takvog našeg stanja. Trebamo pronaći korijen zaslužan za rast tih naših iracionalnih i ''toksičnih'' misli u koje smo se polako zatvorili i oko kojih smo podignuli zid od bodljikave žice tako da ga nikakva pozitivna misao nije mogla probiti i promijeniti naše trenutne negativne emocije i raspoloženje.
Drugim riječima treba istražiti i otkriti koji su to konflikti u samom pojedincu koji mu ne dozvoljavaju da krene naprijed već ga uvijek iznova prisilno tjeraju da ponavlja iste obrasce ponašanja i neprestano ulijeće u slične, ponekad i identične, životne situacije koje mu remete sklad i ravnotežu unutar njega samoga. Svaki se pojedinac mora duboko u sebi iskreno zapitati što ga je najviše strah u životu, kako bi konačno počeo raditi na sebi i na suočavanju s tim istim strahom. Ono što želim reći je to da svaki psihološki strah je u biti iracionalni strah koji potpuno obuzima osobu i postaje njezin najveći neprijatelj zato što joj ograničava život tj. onemogućava joj obavljanje svakodnevnih životnih poslova i stalan je izvor stresa. To je glavni problem, a kao što sam bio napisao, za rješavanje takvog problema potreban je radiklan zaokret u razmišljanju, ali i poimanju same STVARNOSTI i ŽIVOTA. I to je to. Ni više ni manje od toga.

leone.sb kaže:

negativnu reakciju ne biraš, ona se događa refleksno, gotovo bih rekao podsvjesno. eventualno biraš način na koji ćeš se nositi s njom, a i tu opet čovjek nije svemoguć jer misli i emocije nisu čarape da ih samo tako biraš i mijenjaš.

i dalje tvrdim da je bavljenje negativnim emocijama samim, bez razmatranja njihovog uzroka, privremeno rješenje.

naravno, kontrola negativnih emocija ima smisla za ljude koji su im skloni na iracionalnoj osnovi, na temelju slutnji i sumnji koje mogu ali najčešće nisu utemeljene. ali i tu opet imamo jedan dublji razlog te sklonosti, nekakav konflikt koji pojedinac mora razriješiti. koliko to čovjek može sam, ne znam, iz osobnog iskustva mogu reći da to nekad ide, nekad ne ide.

Evo link na jedan dobar članak koji bi svima toplo i od srca preporučio da pročitaju jer im može ukazati na to koje su naše navjeće greške kad je u pitanju suočavanje sa vlastitim strahom (trebamo znati da je strah jedna od primarnih emocija), koji su najčešći uzroci tj. ''dublji'' kognitivni mehanizmi koji stvaraju straha i kako se ustvari možemo osloboditi vlastitih strahova...
Sve je opisano vrlo jednostavnim rječnikom tako da - SVAKAKO PROČITAJTE!!!!

http://www.zzjzpgz.hr/nzl/28/strah.htm

[galadrielka]

al_đezira kaže:

Slažem se, naravno, da o mislima i emocijama ne možemo pričati isključivo kao o samopostojećim pojavama koje ne ovise o ljudima i zbivanjima oko nas, međutim, nemoj zaboraviti da u čitavom tom procesu vezanom uz rješavanje problema negativnih misli i depresivnog rasploženja kod pojedinca postoje dvije faze. Prva je faza primarna tj. ona u kojoj je potrebno najprije riješiti problem samih negativnih misli, i to onih misli koje su se već pojavile i nastanile u našem umu i koje nam smetaju u normalnom funkcioniranju i izvršavanju naših svakodnevnih životnih aktivnosti. Drugim riječima, trebamo utišati i umiriti naš um (njegovo blebetanje, stalni protok negativnih misli) tj. prvo se moramo osloboditi našeg unutrašnjeg nemira, tjeskobe i stalne napetosti kako bi se s jednom dubljom razinom opuštenosti i smirenosti koja tada prevladava u nama mogli osloboditi vlastitih iracionalnih strahova koji nas blokiraju odnosno uočiti da su ti iracionalni strahovi samo to, obični iracionalni plodovi našeg besposlenog uma i ništa više. Znači potreban je radikalni zaokret u razmišljanju kod takvog pojedinca. Druga faza je ova o kojoj ti pišeš i tu se slažem s tobom. Potrebno je da disciplinirano počnemo raditi na sebi kako bi se bolje upoznali i kako bi uočili što je primarni izvor i što se ustvari skrivalo u samoj pozadini takvog našeg stanja. Trebamo pronaći korijen zaslužan za rast tih naših iracionalnih i ''toksičnih'' misli u koje smo se polako zatvorili i oko kojih smo podignuli zid od bodljikave žice tako da ga nikakva pozitivna misao nije mogla probiti i promijeniti naše trenutne negativne emocije i raspoloženje.
Drugim riječima treba istražiti i otkriti koji su to konflikti u samom pojedincu koji mu ne dozvoljavaju da krene naprijed već ga uvijek iznova prisilno tjeraju da ponavlja iste obrasce ponašanja i neprestano ulijeće u slične, ponekad i identične, životne situacije koje mu remete sklad i ravnotežu unutar njega samoga. Svaki se pojedinac mora duboko u sebi iskreno zapitati što ga je najviše strah u životu, kako bi konačno počeo raditi na sebi i na suočavanju s tim istim strahom. Ono što želim reći je to da svaki psihološki strah je u biti iracionalni strah koji potpuno obuzima osobu i postaje njezin najveći neprijatelj zato što joj ograničava život tj. onemogućava joj obavljanje svakodnevnih životnih poslova i stalan je izvor stresa. To je glavni problem, a kao što sam bio napisao, za rješavanje takvog problema potreban je radiklan zaokret u razmišljanju, ali i poimanju same STVARNOSTI i ŽIVOTA. I to je to. Ni više ni manje od toga.

Mene svaki tvoj post na ovu temu probode ravno u srce, jer u njemu isčitavam sebe i svoje slabosti.
Ja bih rekla da sam krenula sa identifikacijom tih toksičnih misli, no očito mi treba vremena da se taj radikalan zaokret dogodi.

Druga faza je faza koje me već strah. U biti, htjela bih prokopati po svojim konfliktima, no ne znam jel čovjek sposoban svojim vlastitim snagama doć do istih, jer nekad se nesvjesno samozavaravamo da ne bi povrijedili ego.
Za ovaj dio treba bit odlučan i jak.

EDIT: U biti, ja prvoj trećini puta sam, jer još se još nisam uspjela odmaknut od identificiranja s tim istim mislima. U biti, kako kojih. Ali ima još posla.

[zoki89]

leone.sb kaže:

negativnu reakciju ne biraš, ona se događa refleksno, gotovo bih rekao podsvjesno. eventualno biraš način na koji ćeš se nositi s njom, a i tu opet čovjek nije svemoguć jer misli i emocije nisu čarape da ih samo tako biraš i mijenjaš.

Do toga dolazi samo kada djelujemo nesvjesno.

1. Gradi svoju svjesnost i znanje, pa će se pojaviti izbor i samokontrola. Ne žali za prošlošću, ne brini zbog budučnosti, ne lutaj maštanjima. Fokusiraj svoj um na sada i ovdje. Čini to dok se ne razvije nova navika, te um ostaje fokusiran na sadašnji trenutak.

2. Vježbaj svoj um meditacijom, te nelogičnim reakcijama. Kada te netko vrijeđa i viče na tebe, vježbaj smirenost i ljubaznost. Kada poželiš jedno, učini drugo. Kada ti se svidi ono što činiš, prestani s time. Um možeš istrenirati da te posluša iste stotinke kada mu nešto kažeš.

Ljudske mogućnosti su veće nego večina može zamisliti. Biranje misli i emocija čini tek početak te priče.

[platium]

Odlična tema. Često se pitam zašto se suočavam sa negativnim mislima, i zašto imaju takvu snagu pa da izazivaju tjeskobu i depresiju. Uzrok nikad nisam osvjestila, sve do sada, kako kaže al đazira to je iskonski strah od života i samostalnosti. I tu se prepoznajem. Idem čitati dalje ovaj post je napisan nakon samo dvije pročitane stranice teme. Često smo i isfrustrirani jer nakon zatražene stručne pomoći ne dobijemo nikave smjernice kako si pomoći, osim ispisanog recepta za medikamentoznu potporu. Odlični vjerodostojni savjeti!

[inkpink]

zoki89 kaže:

Do toga dolazi samo kada djelujemo nesvjesno.

Ljudske mogućnosti su veće nego večina može zamisliti. Biranje misli i emocija čini tek početak te priče.

dali je to nesvjesno? mozda neki mehanizam postoji

strawberry fields forever

[affirmation]

Super tema. Zoki samo naprijed sa savjetima, odlicni su.
Prikljucim se sutra. Nocko.

[zoki89]

inkpink kaže:

dali je to nesvjesno? mozda neki mehanizam postoji

strawberry fields forever

Um je poput bilježnice. U njega zapisujemo različite misli i emocije, a to čine i ljudi oko nas. Ponavljaš li istu misao, emociju ili radnju, razvit će se navika. Recimo da te netko počne vrijeđati. Tvoje misli lutaju raznim glupostima, pa je um prepušten automatskom djelovanju koje proizlazi iz navika. Ako stalno uzvračaš istom mjerom, nesvjesno ćeš ponoviti tu reakciju. Tvoje emocije postaju sve snažnije, a ti sve više gubiš kontrolu. Sve do one presudne točke kada se pojavi dio tvoje svjesnosti. Tada ti počinje biti žao zbog teških riječi, te postepeno nastojiš prekinuti svađu.

Sve se to može promijeniti gradnjom svijesnoti, te biranjem svojih reakcije. Čini to u trenutcima kada imaš kontrolu, pa će samokontrola postajati sve jača i u drugim situacijama.

[zoki89]

affirmation kaže:

Zoki samo naprijed sa savjetima, odlicni su.

Thx

inkpink kaže:

dali je to nesvjesno? mozda neki mehanizam postoji

strawberry fields forever

Um je poput bilježnice. U njega zapisujemo različite misli i emocije, a to čine i ljudi oko nas. Ponavljaš li istu misao, emociju ili radnju, razvit će se navika. Recimo da te netko počne vrijeđati. Tvoje misli lutaju raznim glupostima, pa je um prepušten automatskom djelovanju koje proizlazi iz navika. Ako stalno uzvračaš istom mjerom, nesvjesno ćeš ponoviti tu reakciju. Tvoje emocije postaju sve snažnije, a ti sve više gubiš kontrolu. Sve do one presudne točke kada se pojavi dio tvoje svjesnosti. Tada ti počinje biti žao zbog teških riječi, te postepeno nastojiš prekinuti svađu.

Sve se to može promijeniti gradnjom svijesnoti, te biranjem svojih reakcije. Čini to u trenutcima kada imaš kontrolu, pa će samokontrola postajati sve jača i u drugim situacijama.

[affirmation]

evo i mene da se prikljucim
uglavnom, dg. je takoder anksiozno-depresivan poremecaj, ustanovljen prije 4 god.
do tog nekog perioda sam bila vesela, optimisticna, nista me nije toliko uzdrmalo ( ili mozda je ? ), los odnos s ocem, rastava roditelja itd.
zatim dolazim u 'ovaj' period, period straha i negativnih misli.
jos na pocetku, nakon 8 mj. AD-a sam bila optimisticnija nego sada.
no, odlucila sam se boriti bez AD-a i sve dok mogu tako, cu gurati.
imam dobre i lose dane, ali punoooo negativnih misli. tj. ne znam vise biti optimista.
kad dobijem neku losu vijest, odmah mislim na najgore, kad dobijem dobru vijest, odmah pomislim da ali sto ako se izokrene i ne bude tako, kad nesto ne valja, odmah mislim kraj je...
cini se da sam perfekcionist, moji mi kazu da se previse zamaram sitnicama, da previse analiziram.
i sve je to istina, svjesna sam svega toga, i negativnih misli, no vrlo tesko ih pretvaram u pozitivne.
u tome mi malo pomaze dragi, no ne mogu mu visiti za vratom, i ne moze me on uvijek tjesiti.
trebala bih biti sama svoje utociste.

[nmmal5]

platium kaže:

Odlična tema. Često se pitam zašto se suočavam sa negativnim mislima, i zašto imaju takvu snagu pa da izazivaju tjeskobu i depresiju. Uzrok nikad nisam osvjestila, sve do sada, kako kaže al đazira to je iskonski strah od života i samostalnosti. I tu se prepoznajem.

Prepisujem,potpisujem.

platium kaže:

Odlični vjerodostojni savjeti!

[leone.sb]

al_đezira kaže:

u nama mogli osloboditi vlastitih iracionalnih strahova koji nas blokiraju odnosno uočiti da su ti iracionalni strahovi samo to, obični iracionalni plodovi našeg besposlenog uma i ništa više.

prvo se moramo dogovoriti da li govorimo samo o iracionalnim ili svim strahovima. jer nisu svi strahovi iracionalni, neki su itekako utemeljeni. tako da ti ovo ne stoji.

Znači potreban je radikalni zaokret u razmišljanju kod takvog pojedinca. Druga faza je ova o kojoj ti pišeš i tu se slažem s tobom. Potrebno je da disciplinirano počnemo raditi na sebi kako bi se bolje upoznali i kako bi uočili što je primarni izvor i što se ustvari skrivalo u samoj pozadini takvog našeg stanja. Trebamo pronaći korijen zaslužan za rast tih naših iracionalnih i ''toksičnih'' misli u koje smo se polako zatvorili i oko kojih smo podignuli zid od bodljikave žice tako da ga nikakva pozitivna misao nije mogla probiti i promijeniti naše trenutne negativne emocije i raspoloženje.
Drugim riječima treba istražiti i otkriti koji su to konflikti u samom pojedincu koji mu ne dozvoljavaju da krene naprijed već ga uvijek iznova prisilno tjeraju da ponavlja iste obrasce ponašanja i neprestano ulijeće u slične, ponekad i identične, životne situacije koje mu remete sklad i ravnotežu unutar njega samoga. Svaki se pojedinac mora duboko u sebi iskreno zapitati što ga je najviše strah u životu, kako bi konačno počeo raditi na sebi i na suočavanju s tim istim strahom. Ono što želim reći je to da svaki psihološki strah je u biti iracionalni strah koji potpuno obuzima osobu i postaje njezin najveći neprijatelj zato što joj ograničava život tj. onemogućava joj obavljanje svakodnevnih životnih poslova i stalan je izvor stresa. To je glavni problem, a kao što sam bio napisao, za rješavanje takvog problema potreban je radiklan zaokret u razmišljanju, ali i poimanju same STVARNOSTI i ŽIVOTA. I to je to. Ni više ni manje od toga.

nismo se razumjeli. ja sam rekao da negativne emocije ovise i o zbivanjima i spletu okolnosti oko nas (one ih uzrokuju), to dakle nema veze s pojedincem samim. ti ovdje impliciraš, kao i mnogi na forumu, da je problem uvijek i samo u pojedincu. a ja se s tim nikako ne mogu složiti.

vi previđate složenu međuovisnost pojedinca i njegove socijalne okoline. u tom smislu strahovi i negativne emocije nisu i ne mogu biti pod kontrolom pojedinca jer on može, u najboljem slučaju, kontrolirati sebe, ali nikako i zbivanja oko sebe. eto npr. čovjek koji ne može naći posao ili curu ima malo složeniji problem koji ne ovisi ipak samo o njemu. čovjek je uronjen u društvo, to je stalna interakcija, i ne može se svaki problem riješiti "radom na sebi".

http://www.zzjzpgz.hr/nzl/28/strah.htm

zamjerke iste koje sam naveo. dakle, svi se strahovi tretiraju kao iracionalni (neutemeljeni u stvarnosti) i sva se odgovornost svaljuje na pojedinca. mislim da je život ipak kompliciraniji. ostatak članka su ouopćeni opisi koji su nam svima manje više poznati.

zoki89 kaže:

Do toga dolazi samo kada djelujemo nesvjesno.

1. Gradi svoju svjesnost i znanje, pa će se pojaviti izbor i samokontrola. Ne žali za prošlošću, ne brini zbog budučnosti, ne lutaj maštanjima. Fokusiraj svoj um na sada i ovdje. Čini to dok se ne razvije nova navika, te um ostaje fokusiran na sadašnji trenutak.

2. Vježbaj svoj um meditacijom, te nelogičnim reakcijama. Kada te netko vrijeđa i viče na tebe, vježbaj smirenost i ljubaznost. Kada poželiš jedno, učini drugo. Kada ti se svidi ono što činiš, prestani s time. Um možeš istrenirati da te posluša iste stotinke kada mu nešto kažeš.

Ljudske mogućnosti su veće nego večina može zamisliti. Biranje misli i emocija čini tek početak te priče.

ne znam, meni je to sve selfhelp teorija.
i opet ista kriva pretpostavka da je za sve kriv pojedinac, kao da je odsječen od okoline i kao da je sve što se u njoj događa krasno i bajno, samo je on glup ili prestrašen.
a ovo s vrijeđanjem i "pasivnim otporom" je također sporno. iz iskustva govorim. nisam konfliktna osoba, introvert sam i često sam bio meta povišenih tonova na koje bih reagirao uglavnom smireno. pokazalo se pogrešnim: ti ljudi su samo vidjeli da ne pružam otpor i da sa mnom mogu na takav način. ukratko, ljudi će se prema vama ponašati onako kako vi dopustite jer oni nose raznorazne frustracije koje najčešće pokušavaju kanalizirati tzv. pomaknutom agresijom (jer drugačije ne znaju/ne mogu). često je riječ i o projekciji itd.

drugo, zašto bih prekidao nešto što mi se sviđa?? (naravno pod uvjetom da nije nešto objektivno štetno)

[Điđe T.]

leone.sb kaže:

prvo se moramo dogovoriti da li govorimo samo o iracionalnim ili svim strahovima. jer nisu svi strahovi iracionalni, neki su itekako utemeljeni. tako da ti ovo ne stoji.


nismo se razumjeli. ja sam rekao da negativne emocije ovise i o zbivanjima i spletu okolnosti oko nas (one ih uzrokuju), to dakle nema veze s pojedincem samim. ti ovdje impliciraš, kao i mnogi na forumu, da je problem uvijek i samo u pojedincu. a ja se s tim nikako ne mogu složiti.

e, al problem je u tome KAKO ih ti vidiš i kako se odnosiš s njima.
dakako da ovise o zbivanjima, ne možemo uvijek izbjeć neke stvari i stvorit sebi savršene uvjete ali možemo utjecati na interpretaciju negativnih događaja.

u pojedincu nije PROBLEM već RJEŠENJE...tako sam ja nekako shvatila

ne znam, meni je to sve selfhelp teorija.
i opet ista kriva pretpostavka da je za sve kriv pojedinac, kao da je odsječen od okoline i kao da je sve što se u njoj događa krasno i bajno, samo je on glup ili prestrašen.
a ovo s vrijeđanjem i "pasivnim otporom" je također sporno. iz iskustva govorim. nisam konfliktna osoba, introvert sam i često sam bio meta povišenih tonova na koje bih reagirao uglavnom smireno. pokazalo se pogrešnim: ti ljudi su samo vidjeli da ne pružam otpor i da sa mnom mogu na takav način. ukratko, ljudi će se prema vama ponašati onako kako vi dopustite jer oni nose raznorazne frustracije koje najčešće pokušavaju kanalizirati tzv. pomaknutom agresijom (jer drugačije ne znaju/ne mogu). često je riječ i o projekciji itd.

drugo, zašto bih prekidao nešto što mi se sviđa?? (naravno pod uvjetom da nije nešto objektivno štetno)

mislim da je zoki u svom postu samo naveo primjer kako možemo reagirati i trenirati svoj mozak u određenim situacijama.

meni se njegovi savjeti sviđaju što nedostaje tome da je self help terija? bolje nego da daje savjete iz self unhelpful teorije

[ray of light]

Điđe T. kaže:

što nedostaje tome da je self help terija? bolje nego da daje savjete iz self unhelpful teorije

misliš, osim što je to gomila sranja? pa ništa

[zoki89]

Điđe T. kaže:

mislim da je zoki u svom postu samo naveo primjer kako možemo reagirati i trenirati svoj mozak u određenim situacijama.

Tako je Osim toga, ne želim se ograničavati samo na ono što mi se sviđa. Volim isprobati stvari koje mi se ne sviđaju, te kojih se bojim. Na taj način pobjeđujem svoje strahove, te proširujem zonu ugode. Nemojte me pogrešno shvatiti. Volim raditi stvari u kojima uživam. Želim ih raditi s ljubavlju i strašću, ali ovisnost o njima ne dozvoljavam.

rejoflajt kaže:

misliš, osim što je to gomila sranja? pa ništa

Možda tebi jest. Poštujem tvoje mišljenje, ali meni svo znanje i iskustvo govori drugačije. Mene je to znanje izvuklo iz veoma gadne depresije, te mi je pomoglo da postanem znatno sretnija i uspješnija osoba. Svakodnevno dijelim naučeno sa drugim ljudima, te većina također kaže da im to pomaže. Ja sam veoma zahvalan što postoje selfhelp izvori znanja

leone.sb kaže:

ne znam, meni je to sve selfhelp teorija.

Selfhelp teorija je poput svjetiljke u ruci. Nije dosta da je imamo. Moramo je iskoristiti. Tek tada pojavljuje se svjetlost, a tama nestaje.

[Điđe T.]

rejoflajt kaže:

misliš, osim što je to gomila sranja? pa ništa

nekome je,nekome nije. meni je eto super jer su mi se neke stvari posložile u glavi, a tek sam praktički na početku.
svi smo različiti

zoki89 kaže:

Možda tebi jest. Poštujem tvoje mišljenje, ali meni svo znanje i iskustvo govori drugačije. Mene je to znanje izvuklo iz veoma gadne depresije, te mi je pomoglo da postanem znatno sretnija i uspješnija osoba. Svakodnevno dijelim naučeno sa drugim ljudima, te većina također kaže da im to pomaže. Ja sam veoma zahvalan što postoje selfhelp izvori znanja

Meni je tvoje iskustvo dovoljan poticaj da se zaista isplati raditi na sebi i širit svoje znanje.
Ljudi se razlikuju i od toga treba poći. Netko vjeruje u to, netko ne. Jednako ko što netko voli plavu boju dok je netko drugi ne može smislit.
Ja sam također zahvalna na selfhelp izvorima znanja

Selfhelp teorija je poput svjetiljke u ruci. Nije dosta da je imamo. Moramo je iskoristiti. Tek tada pojavljuje se svjetlost, a tama nestaje.

upravo tako

[affirmation]

vecer...

ne slazem se da su ovo hrpa gluposti, jer i svaki psihijatar ce ti reci da si najvise mozes sam pomoci.
a kako ces si pomoci nego pozitivnim mislima?
sigurno ti ne moze biti bolje s negativnoscu, pesimizmom i ostalim losim navikama.

to se moze i vrlo jednostavno potvrditi; npr odgajanje djeteta - ako ga ucis da pozitivno reagira na situacije u zivotu, to dijete ce tako i razmisljati. ako ga plasis i filas s negativnostima, biti ce uplaseno i gledati ce negativno na svijet oko sebe...

samo, problem je kad krenes s negativnostima ( iz nekog razloga) i to vrtis duze vremena, vratiti optimizam.

[merimas]

Treba koristiti metode pozitivne psihologije. Ucinak je odlican.

[affirmation]

Evo jedan dobar video na ovu temu;
http://youtu.be/HPJVWVjt7Uk