Život. Što je to?

[Meadow]

Fantasist kaže:

pojedinac možda i može se dovesti u stanje iste frekvencije sa informacijom svemira..

nisam gledao film..može naš prijevod, možda ondai jesam.

Frekvencije.

friendship kaže:

ako je ovo zapravo pitanje što je život ovdje...

...tad je odgovor koji sam prihvatio, jer ga doživljavam pogođenim u osobnom životu: škola

to bi bar trebao biti. dolazimo na svijet prirodno gladni učenja, znanja. afinitet koji možemo, i ne moramo izgubiti

Ali neki ljudi nisu prirodno gladni učenja.
Stagniraju.
Neki imaju i osnovnu školu samo, u današnje vrijeme.

Neki su zaglupljeni, nenačitani, neinformirani... što s njima?

Pošto i on postoje, život ne može biti prirodno urođena želja za znanjem tj. život = škola.

Miškica kaže:

Ama nema "sigurnih" odgovora takvih kakve tražiš/mo. Nema.
Postoje naše činjenice i postoje naše teorije. I Puno truda čovječanstva da objasni....i shvati život čovjeka.
Svaka čast. Ono što čovjek zapetlja sam Bog ne može otpetljati.
Već samo filozofirati. Čini se da je život jedna velika činjenično filozofska misterija energetsko materijalne inteligencije

(p.s. ionako za 100, tj. cc 50 godina, a možda i manje) više nama sada živima neće biti bitno

E zamisli samo zadnju rečenicu:

za 50 godina, a možda i manje, nikoga od nas koji sada ovdje pišemo, više neće biti.

liquid112 kaže:

Prije 1 mjesec bih rekao da je sve iluzija. Sve što vidiš, čuješ, pa kako to interpretiraš, sve je to tvoj mozak, a to što si ti svjestan toga i nekako misliš da si to ti, nisi. To je samo iluzija.
Nije ispravno to nazvati iluzijom. Mislim da je dualizam nekakva iluzija. Nažalost nemam dovoljno znanja iz filozofije da baratam nekim pojmovima koji su potrebni da svoje misli pretvorim u smislene rečenice, no ne mislim da je život iluzija, niti slobodna volja, premda to nije ovdje tema.

EDIT: Živjeti možda znači biti u mogućnosti umrijeti.

Ja baš mislim da je točno ovo što si napisao: nekako misliš da si to ti, nisi.

Ljudi ne znaju tko su. Ne zato jer im nedostaje dubina promišljanja, već jer je to teško pojmiti.

Na slikama moje tete... tko je ona?
Ista cura s te slike, bome nije.
Ista osoba koje se ja sjećam od prije 20 godina, nije.
Mogu li onemoćala starica i prekrasna cura koja zrači životom, biti ista osoba?
Je li to isti život uopće?

Vidiš, to je ta iluzija.
Misliš da si ti nešto... no u biti, nisi.
Ti nisi ništa.

[Šabović Adis]

The_End kaže:

Dok je i jednog covjeka na svijetu, on mora imati pravilan uvid kako svoj zivot uciniti svrsishodnim okolini oko sebe.

Kako to svrsishodan okolini...oko sebe?

The_End kaže:

Nije isto okupio li ti oko sebe milijun ljudi i rekao im, nema apsolutno nikakve veze da li vi ispustili 1000 tona CO2 dnevno ili nijednu tonu.

Ispustili iz čega? I u šta?

[The_End]

To što netko nije gladan ucenja ne izbacuje teznju prenosenja znanja van diskusije o njegovoj bitnosti.
Po tom ispada da osobe koje ubiju samim time izbacuju i dobrotu kao nesto esencijalno sto covjek treba posjedovati, proslijediti dalje.

[liquid112]

Meadow kaže:

Na slikama moje tete... tko je ona?
Ista cura s te slike, bome nije.
Ista osoba koje se ja sjećam od prije 20 godina, nije.
Mogu li onemoćala starica i prekrasna cura koja zrači životom, biti ista osoba?
Je li to isti život uopće?

Vidiš, to je ta iluzija.
Misliš da si ti nešto... no u biti, nisi.
Ti nisi ništa.

Ali se mi mijenjamo, zbog toga i postojimo. Da sve stane, atomi, čestice (premda nisam siguran možeš li npr. elektron opisati da ide/stane, no) onda ne bi bilo vremena. Da se osoba ne mijenja, duhovno, onda to i ne bi bio život. Pod ovim mislim da se mora mijenjati. A tvoja tetka samo izgleda drugačije. Duhovno se vjerojatno promijenila, no nije druga osoba.

[Empyreus]

Meadow kaže:

Znači, do sada sam živjela cca 6 godina. Ostalo sam prespavala.

52 godine života, odbiješ starost i ostaje ti.... praktički nekoliko godina.

Prestrašno.

Kako samo 6?

Pa imaš 31 godinu. Trećina od toga je 10 ili 9 godina.. manje-više, i toliko si spavala, dok si za sada doživjela 20 godina budnog života.

I slažem se, prestrašno. Ono najbolje je na početku i tamo negdje u sredini.. dok starost več počinje sa 65 recimo. I od onda stvari polagano idu u tri pm.

https://en.wikipedia.org/wiki/Old_ag...al_definitions

Što znači da od te brojke od 52 moramo oduzeti 14 godina recimo, i rezultat je 38.

Cijeli ovaj ljudski život samo zbog 38 godina (budnog) života...

Bolje je ne biti, imo.

[Šabović Adis]

The_End kaže:

To što netko nije gladan ucenja ne izbacuje teznju prenosenja znanja van diskusije o njegovoj bitnosti.

Nego?

The_End kaže:

Po tom ispada da osobe koje ubiju samim time izbacuju i dobrotu kao nesto esencijalno sto covjek treba posjedovati, proslijediti dalje.

A vidi, ubijanje nije legitimna radnja.

[krena]

- Sizif - kaže:

Što je život?

Mnogo ljepše i poetičnije od tog teksta koji donosiš, opisao je još biblijski Propovjednik:

.................

Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.


.

Nešto me previše u zadnje vrijeme ganjaju po forumu Meadow i njezin grop u grlu skupa sa Propovjednikom :
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=257

:


Meadow kaže: Pogledaj post
Ja uopće ne želim razmišljati o tim stvarima, jer me to baca u depresiju i fizički mi bude loše. Doslovno mi bude muka u želucu i obuzmu me teške misli i dođe mi stres. Grop u želucu.


I ovo od prije par godina: http://www.forumhr.xyz/showpost.php?...0&postcount=10

[The_End]

Šabović Adis kaže:

Nego?

Pa ne izbacuje je. Ili u suprotnom, stjecanje znanja smatram kao jedan od uvjeta da covjek spozna svoje mjesto u Svemiru, ili da smanjim skalu, u svom mikrokozmosu koji ukljucuje nasu Zemljicu.
To sto mi nemamo smisla i kao takvi smo nebitni u Kozmosu ne znaci da do te spoznaje ne trebamo doci.

[krena]

Meadow kaže:

Na izmaku života, pitam se: život. Što je to?

Možda ovo: Odlazak Fa-changa. Kada je Fa-chang umirao,vjeverica je zaskvičala na krovu."To je baš to", rekao je,"i ništa više".

Ali sa 55 godina još ne shvaćan što je Fa-Chang mislio reći ????

[friendship]

Meadow kaže:

Ali neki ljudi nisu prirodno gladni učenja.
Stagniraju.
Neki imaju i osnovnu školu samo, u današnje vrijeme.

Neki su zaglupljeni, nenačitani, neinformirani... što s njima?

Pošto i on postoje, život ne može biti prirodno urođena želja za znanjem tj. život = škola.

nije to više prirodno, prirodno je ono što su bili kao bebe, prve godine života. kroz formiranje se mijenjaju

jasno, možeš reći a što je s autistima

no nebitno. pa ni u školama ne žele svi učiti

[Šabović Adis]

The_End kaže:

Pa ne izbacuje je. Ili u suprotnom, stjecanje znanja smatram kao jedan od uvjeta da covjek spozna svoje mjesto u Svemiru, ili da smanjim skalu, u svom mikrokozmosu koji ukljucuje nasu Zemljicu.

Vidi, sticanje znanja (zapravo je riječ i o usvajanju), odvija se u školi, a podrazumijeva predavanje (znanja). To je obični obrazovni proces, ne neka tantra -mantra "high relevance, low inductance" diferencijalna papazjanija.
Apropo spoznavanja svog mjesta u svemiru, moguće ga je odrediti čak i putem GPS-a, nikakva umjetnost. Drugog svog mjesta u svemiru, osim onog izraženog u Širini (°) i Dužini (°), odnosno x, y, z, , nema...

The_End kaže:

To sto mi nemamo smisla i kao takvi smo nebitni u Kozmosu ne znaci da do te spoznaje ne trebamo doci.

Ne. Mi sami sebi i određujemo i dajemo i smisao i značaj.
Do te spoznaje treba "doći".

[La Baba yaga]

Reklo bi se da je život, opcenito manifestacija volje. No posljedično i patnja, tj briga ( ako se odnosi na čovjeka ) prema hajdegeru. Volja bi trebala biti kao bitak.

[mravac8]

Meadow kaže:

I što je onda život?

Mislim da odgovor na pitanje tražiš na krivom mjestu, na internetu, na forumu.

Možda bi bilo bolje da izađeš van i tamo potražiš odogovor napitanje što je život.

I to tako da pogledaš živa bića ( crve, ptice, žabe, ljude, drveće .... ) i mrtve stvari ( kamenje, zemlju ..... ) i usporediš jedno s drugim, vidiš u čemu se razlikuju.

Pa probaj odgovor na pitanje dokučiti kroz osobine koje imaju živa bića ( a nemaju mrtve stvari ).

Mislim da bi posebnu pozornost trebalo obratiti tome kako živa bića provode vrijeme. Uz, naravno, usporedbu sa mrtvim stvarima.

[mravac8]

Meadow kaže:

za 50 godina, a možda i manje, nikoga od nas koji sada ovdje pišemo, više neće biti.


Na slikama moje tete... tko je ona?
Ista cura s te slike, bome nije.
Ista osoba koje se ja sjećam od prije 20 godina, nije.

.

Za 50 godina ti ćeš imati 81 godinu. Tih 50 godina što će proteći promijeniti će tebe, ali ne samo fizički izgled. I vrlo lako je moguće da tada više nećeš ni željeti živjeti, da će ti život jednostavno dosaditi i da ćeš jedva čekati da odeš u ništavilo i nepostojanje.

Što se tiče tvoje tete, ako se ne varam poznaješ je 20 godina? Ok, ti si sa svojih 10 još bila dijete, međutim probaj odgovoriti na ovo pitanje:

Prvo zanemari fizički izgled i promjene koje je vrijeme izvršilo na njemu. Da li u tvojoj teti postoji nešto što je ostalo isto (a što je specifično njeno) kroz sve te godine? Nešto po čemu se tvoja teta razlikuje od tvoje strine, mame, učiteljice ili bilo koje druge osobe a ostalo je isto i tebi prepoznatljivo kroz sve te godine?

[- Sizif -]

mravac8 kaže:

Za 50 godina ti ćeš imati 81 godinu. Tih 50 godina što će proteći promijeniti će tebe, ali ne samo fizički izgled. I vrlo lako je moguće da tada više nećeš ni željeti živjeti, da će ti život jednostavno dosaditi i da ćeš jedva čekati da odeš u ništavilo i nepostojanje.

Što se tiče tvoje tete, ako se ne varam poznaješ je 20 godina? Ok, ti si sa svojih 10 još bila dijete, međutim probaj odgovoriti na ovo pitanje:

Prvo zanemari fizički izgled i promjene koje je vrijeme izvršilo na njemu. Da li u tvojoj teti postoji nešto što je ostalo isto (a što je specifično njeno) kroz sve te godine? Nešto po čemu se tvoja teta razlikuje od tvoje strine, mame, učiteljice ili bilo koje druge osobe a ostalo je isto i tebi prepoznatljivo kroz sve te godine?

Mislim da promašuješ smisao onog što ona pita...
I bakterija je živa pa stoga i ona ima život, no nekako sumnjam da se Meadow tim pitanjem bavi na toj razini...

Meadow se bavi pitanjem ljudskog života, pitanjem (dis)kontinuiteta osobe koja u nekom periodu svojeg života do razine neprepoznatljivosti (na mnogim razinama) više nije ista ona osoba koja je i bila...

...pitanjem prolaznosti i beznačaja u vremenu...

[Meadow]

Empyreus kaže:

Kako samo 6?

Pa imaš 31 godinu. Trećina od toga je 10 ili 9 godina.. manje-više, i toliko si spavala, dok si za sada doživjela 20 godina budnog života.

I slažem se, prestrašno. Ono najbolje je na početku i tamo negdje u sredini.. dok starost več počinje sa 65 recimo. I od onda stvari polagano idu u tri pm.

https://en.wikipedia.org/wiki/Old_ag...al_definitions

Što znači da od te brojke od 52 moramo oduzeti 14 godina recimo, i rezultat je 38.

Cijeli ovaj ljudski život samo zbog 38 godina (budnog) života...

Bolje je ne biti, imo.

Uskoro mi je rođendan.

Odmah sam odbila ove godine spavanja cjelokupno, i ostalo mi 6 godina.


I ja mislim da je bolje ne biti.
No već ako jesmo, i to ima neki svoj razlog, zar ne.

[Meadow]

mravac8 kaže:

Za 50 godina ti ćeš imati 81 godinu. Tih 50 godina što će proteći promijeniti će tebe, ali ne samo fizički izgled. I vrlo lako je moguće da tada više nećeš ni željeti živjeti, da će ti život jednostavno dosaditi i da ćeš jedva čekati da odeš u ništavilo i nepostojanje.

Što se tiče tvoje tete, ako se ne varam poznaješ je 20 godina? Ok, ti si sa svojih 10 još bila dijete, međutim probaj odgovoriti na ovo pitanje:

Prvo zanemari fizički izgled i promjene koje je vrijeme izvršilo na njemu. Da li u tvojoj teti postoji nešto što je ostalo isto (a što je specifično njeno) kroz sve te godine? Nešto po čemu se tvoja teta razlikuje od tvoje strine, mame, učiteljice ili bilo koje druge osobe a ostalo je isto i tebi prepoznatljivo kroz sve te godine?

Poznajem je koliko sam živa, jel... (to je skoro 32 godine), ali ako odbijem početni period gdje je se ne sjećam, i uzmem cca 10-ak godina odakle je se sjećam, onda je poznajem 20 godina, da.


Ma još je ona uvijek OK što se tiče moždanih funkcija, može se s njom lijepo razgovarati, daje čak dobre savjete i životne mudrosti, ALI je onemoćala fizički, stara, bolesna, teško se kreće, i ponekad se ono malo pogubi. Nije strašno, ali dogodi se.

Pa iste su neke stvari, naravno.. no što s onima koje su brutalno različite?


I na kraju svega, što je onda život?
Ljudi se tuku, pohlepni su itd., a na kraju, ne ostaje ti ništa.
Ono, realno.
Što imaš?

Evo za ilustraciju: moja teta ima na jednom računu skoro sto tisuća kn, a na drugom još i više, plus udio u nekim dionicama, fondovima... Plus novca kod kuće koji nije na banci. Plus svaki mj mirovinu koja ajde, nije previsoka, ali nije ni najmanja. Od nje može pristojno živjeti.

Što ti to sve znači kad nije u stanju spustiti se doslovno 5 min od kuće da bi se okupala na plaži?


Znači, što je život?

[Meadow]

krena kaže:

Nešto me previše u zadnje vrijeme ganjaju po forumu Meadow i njezin grop u grlu skupa sa Propovjednikom :
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=257

:


Meadow kaže: Pogledaj post
Ja uopće ne želim razmišljati o tim stvarima, jer me to baca u depresiju i fizički mi bude loše. Doslovno mi bude muka u želucu i obuzmu me teške misli i dođe mi stres. Grop u želucu.


I ovo od prije par godina: http://www.forumhr.xyz/showpost.php?...0&postcount=10

Da, to mi je bilo taj jedan put, kad sam shvatila u biti, da je sve = NIŠTA!

Ali od onda više ne mislim na te teške stvari, i kad mi dođe naznaka, samo okrenem set misli.


I još ovo, ti kažeš gore u citiranom postu, da kad ljudima dođe ovako, da se okrenu reinkarnaciji ili Bogu.
Ja mislim da i nije baš tako; vjerujem u reinkarnaciju, no bogme mi to ne pomaže u ovom pogledu.
Svaki život je jedinstven, jedan i individualan.
Prošlih se ne sjećaš, osim možda nekih fragmenata.

Tako da je sve to zanemarivo, gledajući ovaj život.

[wand_1]

Meadow kaže:

F
E zamisli samo zadnju rečenicu:

za 50 godina, a možda i manje, nikoga od nas koji sada ovdje pišemo, više neće biti.

Zvuči depresivno, ali možda i ne mora biti. Zamisli, prije 100 godina nikoga od nas nije bilo. I nikome ništa nije falilo. Ni nama ni onima koji su tad bili tu. Tako će biti i za 100 godina...

Ja baš mislim da je točno ovo što si napisao: nekako misliš da si to ti, nisi.

Ljudi ne znaju tko su. Ne zato jer im nedostaje dubina promišljanja, već jer je to teško pojmiti.

Na slikama moje tete... tko je ona?
Ista cura s te slike, bome nije.
Ista osoba koje se ja sjećam od prije 20 godina, nije.
Mogu li onemoćala starica i prekrasna cura koja zrači životom, biti ista osoba?
Je li to isti život uopće?

Na ova tvoja pitanja dosta dobro odgovara Hofstadter u svojoj knjizi 'I am a strange loop', prevedene i kod nas:

http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=27738

U komentaru stoji: 'Možda najvažnija knjiga koju ćete pročitati u životu!'. O filozofiji uma i pojmu 'ja' sasvim sigurno, rekao bih.

Vidiš, to je ta iluzija.
Misliš da si ti nešto... no u biti, nisi.

Nadam se da Sigmund ne čita ovo, ali naravno da je iluzija Što bi drugo moglo biti?

Tko je taj 'ja' koji vuče poteze? Kako moderna neuroznanost gleda na to možeš vidjeti u knjizi 'Who is in charge?' od M. Gazzanige

Ti nisi ništa.

To nije baš sasvim točno, ali sigurno nisi ono što misliš da jesi...

[wand_1]

Meadow kaže:

Da, to mi je bilo taj jedan put, kad sam shvatila u biti, da je sve = NIŠTA!

Moderna kozmologija sugerira isto tako, da je sve ništa

Krauss: 'A universe from nothing'

Svemir je, a samim time i mi nešto kao jednadžba -1+1, postoje neki elementi koji se čine realni, međutim, kad riješiš, to je nula. Postojanje je 'privremena' stvar, jer je 'ništa' inherentno nestabilno...

Ali od onda više ne mislim na te teške stvari, i kad mi dođe naznaka, samo okrenem set misli.

Ne znam, to nisu baš tako teške stvari ako misliš na osobni konačni ishod.

Ono što je nezgodno u životu za pojedinca, po meni, nije njegov nestanak, nego razni oblici patnje dok je tu, dok postoji.

I još ovo, ti kažeš gore u citiranom postu, da kad ljudima dođe ovako, da se okrenu reinkarnaciji ili Bogu.
Ja mislim da i nije baš tako; vjerujem u reinkarnaciju, no bogme mi to ne pomaže u ovom pogledu.
Svaki život je jedinstven, jedan i individualan.
Prošlih se ne sjećaš, osim možda nekih fragmenata

.

Ne znam kome to pomaže. Jedino što je strašnije od potpunog prestanka postojanja je kontinuirano postojanje bez kraja.