Smisao života bez Boga

[Diego Rivera]

Pročitao sam knjigu Povijest filozofije gdje se iznose razmišljanja najvećih filozofa od Antike do danas, ali shvatljivo običnim ljudima i ne preopširno.

Za oko mi je zapeo jedan od najvećih njemačkih filozofa 19. stoljeća: Arthur Schopenhauer (1788.-1860.)

On kaže: 'Cijeli svemir ima energije u količinama koje se ne mogu zamisliti i sva ta energija nema baš ništa s umom ili sviješću. To je potpuno bezuman fenomen, slijep, bez osobnosti ili inteligencije, pa zato i bez posebne svrhe ili cilja, to je potpuno bezlična sila.'

On je smatrao ideju o Bogu koji ima osobnost konceptualno zbrkanom jer su sve naše koncepcije derivirane od ljudskih bića pa je prema tome ideja osobnog Boga tek nešto više od običnog antropomorfizma. Slično je i s idejom duše. On smatra da eventualni čovjekov duh koja može spoznavati i osjećati ne može postojati bez mozga,slično kao što se ne može vidjeti bez očiju.

Dakle, ako nema Boga koji je smisao života? Schopenhauer je osim što je bio ateist, bio je je i veliki pesimist. On je vjerovao da je iskustveni svijet bez smisla ili svrhe, te sam po sebi ništavilo. Eventualni odmak od našeg zarobljeništva u mračnim tamnicama svijeta možemo naći u umjetnosti (slikarstvu, kiparstvu, poeziji i najviše od svega u glazbi).

Ja bih dodao uz umjetnost, smisao života se može naći u znanosti, tehnologiji, sportu, te u medicini kao znanosti koja je korisna za ljude koji imaju razne bolesti, ali je ujdeno i smisao života ljudima koji se bave isključivo njihovim liječenjem-liječnicima. Samo zdravi ljudi mogu biti produktivni u raznim poljima našeg života.

Dakle, smisao života biramo sami, a izbor je gotovo neograničen. No, ljudski život nije neograničen, traje maximalno 80-90 godina, a ako ga prekine neka neizlječiva bolest ili nesreća i kraće.

Ja sam se odlučio za posao inženjera mehatronike, ali me zanimaju osim moje struke i razna druga polja ljudske kulture. Ako osnujem obitelj, što mi je velika želja, život će mi dobiti još veći smisao.

Koji je vaš smisao života?

[suma_]

Ako ogranicis smisao zivota profesijom ili stvaranjem familije
Ili.. ili ... moze ti se lako desiti da ti zivot postane besmislen ili u boljem slucaju sa nesto malo smisla
Smisao zivota je beskonacan
I mozes ga svakog trenutka u necemu pronaci

[Jednostavko]

dr. diego kaže:

Koji je vaš smisao života?

Ako te zanima, smisao mog života je da pronađem smisao svega. To čak i nije stvar izbora.

[Azz]

dr. diego kaže:

Koji je vaš smisao života?

smisao mi je živjeti u svakom trenutku, biti svjesna sebe i ljudi oko sebe u svakom datom trenutku. smisao mi je davati ljubav i pažnju onima koje volim. smisao mi je od srca se nasmijati glupostima, smisao mi je zaplakati kad me stegne u grudima..smisao mi je biti tu i sada. jer jedino što imam to je ovo tu i sada. smisao mi je što manje se "gubiti" u mislima, smisao mi je ostati što dalje od svih niskih poriva, biti što dalje od ljudi koje nazivam "crnim rupama" (gutači energije, razarači).
smisao mi je biti, postojati, osjećati u svakom trenutku u ovom životu.

kao i "tvoj" Schopenhauer, i ja sam ateista. u životu sam doživjela nekoliko tragedija u kojima sam se teško nosila s emocijama, prihvaćanjem situacije i mnogo sam razmišljala o tome koliko bi mi bilo lakše da sam religiozna. no nisam. niti mogu biti. to sam što jesam i kroz život idem punim plućima s onim što i kako jesam i što imam. moral i etika su mi visoko na ljestvici, kultiviranost, osjećaj za lijepo i estetika...s tim "postavkama" prolazim kroz život, a jednako tako odgajam svoje dijete.

[liquid112]

Iako ću kad tad umrjeti, odnosno sve što napravim u svom životu neće imati nikakvu vrijednost i značenje kad umrem(jer ću biti mrtav), neću svršiti svoj život zbog ________ (insert smisao). Ne znam koji je smisao mog života, odnosno što da stavim na prazno polje. Često mislim da nisam racionalan jer nisam svršio život, ali nek budem onda iracionalan.

[radical change]

Smisao.. živjeti u trenutku, sada i ovdje, u skladu sa onim što jesi, u svom temeljnom obliku, bez maski i susprezanja emocija, uz ljude koji te prihvaćaju takvim kakv jesi i potiču da ostvaruješ svoje snove i izgrađuješ sebe na bolje, u poticanju drugih da postignu isto, u prihvaćanju,ljubavi i dobroj vjeri. Smisao nam nije potreban kada smo zadovoljni sobom i kada život prihvaćamo neopterećeno vjerujući u sebe, jer nam je život smislen sam po sebi. Ljudi koji su nesretni traže smisao svoje tuge i boli. Nitko nije reko da je život lagan, no ne trebamo ga činiti težim no što jest, ljudi to nažalost učestalo čine...

[DavMla]

Smisao je prihvatanje da je sve besmisleno i da nista nije vazno na kraju ionako ce sve nestati kao da nikada nije ni postojalo.Ono što smo postigli nestaje kada umremo jer svest nestaje sa mozgom i nećemo se secati nikada nicega zauvek.Nista ne ukazuje da moze biti drugacije.

[DavMla]

radical change kaže:

Smisao.. živjeti u trenutku, sada i ovdje, u skladu sa onim što jesi, u svom temeljnom obliku, bez maski i susprezanja emocija, uz ljude koji te prihvaćaju takvim kakv jesi i potiču da ostvaruješ svoje snove i izgrađuješ sebe na bolje, u poticanju drugih da postignu isto, u prihvaćanju,ljubavi i dobroj vjeri. Smisao nam nije potreban kada smo zadovoljni sobom i kada život prihvaćamo neopterećeno vjerujući u sebe, jer nam je život smislen sam po sebi. Ljudi koji su nesretni traže smisao svoje tuge i boli. Nitko nije reko da je život lagan, no ne trebamo ga činiti težim no što jest, ljudi to nažalost učestalo čine...

Ne treba uzivati u svakom trenutku i ziveti ispunjen zivot jer to budi strah od smrti.Ignorisanje sveta je vrhunsko postignuce,gledati svaki dogadjaj u zivotu kao nebitan bez ikakve strasti i iskazivanja emocija,jer svakog smo trenutka sve blizi grobu.

[radical change]

DavMla kaže:

Ne treba uzivati u svakom trenutku i ziveti ispunjen zivot jer to budi strah od smrti.Ignorisanje sveta je vrhunsko postignuce,gledati svaki dogadjaj u zivotu kao nebitan bez ikakve strasti i iskazivanja emocija,jer svakog smo trenutka sve blizi grobu.

Pa ja život općnito ne doživljavam nešto osobito vrijednim.. zemlja je prepuna života koji se bori za opstanak, svakog trenutka nebrojeno mnogo života se rada i umre. No čovjek ima mogućnost da uvelike usmjerava svoj život i proživi ga kako želi. Kad prihvatimo da je smrt kao i rođenje jednostavno prirodni ciklus i da JA ne postojim u obliku u kojem većina ljudi vjeruje da postoji sve postaje relativno i samo ovaj trenutak postaje važan.. u trenutku naše smrti vrijeme staje i onako je sve nevažno...Samo ovaj trenutak daje mogućnost da djelujemo...

[DavMla]

radical change kaže:

Pa ja život općnito ne doživljavam nešto osobito vrijednim.. zemlja je prepuna života koji se bori za opstanak, svakog trenutka nebrojeno mnogo života se rada i umre. No čovjek ima mogućnost da uvelike usmjerava svoj život i proživi ga kako želi. Kad prihvatimo da je smrt kao i rođenje jednostavno prirodni ciklus i da JA ne postojim u obliku u kojem većina ljudi vjeruje da postoji sve postaje relativno i samo ovaj trenutak postaje važan.. u trenutku naše smrti vrijeme staje i onako je sve nevažno...Samo ovaj trenutak daje mogućnost da djelujemo...

Ne ni jednom trenutku ne treba pridavati nikakav znacaj jer ga istinski i nema.

[radical change]

DavMla kaže:

Ne ni jednom trenutku ne treba pridavati nikakav znacaj jer ga istinski i nema.

???
Pa zar nije sve u ovom trenutku, živiš, osjećaš, reagiraš, djeluješ.. sve ostalo i prošlost i budućnost nema nikakav znaćaj jer je jednostavno iluzija. Mi ne znamo što će se dogoditi sljedećeg trenutka a kamo li sutra ili za godinu dana, a nema načina da prošlost promjenimo?
Ovaj trenutak nam je sve, u njemu živimo, maštamo, sanjamo..

[krena]

dr. diego kaže:

Pročitao sam knjigu Povijest filozofije gdje se iznose razmišljanja najvećih filozofa od Antike do danas, ali shvatljivo običnim ljudima i ne preopširno.

Za oko mi je zapeo jedan od najvećih njemačkih filozofa 19. stoljeća: Arthur Schopenhauer (1788.-1860.)

On kaže: 'Cijeli svemir ima energije u količinama koje se ne mogu zamisliti i sva ta energija nema baš ništa s umom ili sviješću. To je potpuno bezuman fenomen, slijep, bez osobnosti ili inteligencije, pa zato i bez posebne svrhe ili cilja, to je potpuno bezlična sila.'

On je smatrao ideju o Bogu koji ima osobnost konceptualno zbrkanom jer su sve naše koncepcije derivirane od ljudskih bića pa je prema tome ideja osobnog Boga tek nešto više od običnog antropomorfizma. Slično je i s idejom duše. On smatra da eventualni čovjekov duh koja može spoznavati i osjećati ne može postojati bez mozga,slično kao što se ne može vidjeti bez očiju.

Dakle, ako nema Boga koji je smisao života? Schopenhauer je osim što je bio ateist, bio je je i veliki pesimist. On je vjerovao da je iskustveni svijet bez smisla ili svrhe, te sam po sebi ništavilo. Eventualni odmak od našeg zarobljeništva u mračnim tamnicama svijeta možemo naći u umjetnosti (slikarstvu, kiparstvu, poeziji i najviše od svega u glazbi).

Ja bih dodao uz umjetnost, smisao života se može naći u znanosti, tehnologiji, sportu, te u medicini kao znanosti koja je korisna za ljude koji imaju razne bolesti, ali je ujdeno i smisao života ljudima koji se bave isključivo njihovim liječenjem-liječnicima. Samo zdravi ljudi mogu biti produktivni u raznim poljima našeg života.

Dakle, smisao života biramo sami, a izbor je gotovo neograničen. No, ljudski život nije neograničen, traje maximalno 80-90 godina, a ako ga prekine neka neizlječiva bolest ili nesreća i kraće.

Ja sam se odlučio za posao inženjera mehatronike, ali me zanimaju osim moje struke i razna druga polja ljudske kulture. Ako osnujem obitelj, što mi je velika želja, život će mi dobiti još veći smisao.

Koji je vaš smisao života?

Schopenhauer je bio panteist:


"Na celom svetu nema tako korisnog i nadahnjujućeg učenja kao što su to Upanišade. One su bile uteha mog života, one će biti uteha moje smrti. Predodređene su da pre ili kasnije postanu vera čovečanstva". ("Parerga und Paralipomena", str. 184-185)

http://rs.srichinmoycentre.org/sri_c...roza/upanisade

Smisao moga života ?
Valjda : lijepe žene , puno novca, bezbrižan život

Šalim se !

"Na ovome smo svijetu da Boga spoznamo, da po Božjim zakonima živimo i da po Bogu u nebo dođemo"

Moja je baka u ovo vjerovala.

A ja mislim da je u pitanju samo to što pitam krivu osobu ili pak stvar.

" Pita učenik majstora:"Koji je smisao života?", a ovaj će: "Pitaj ono drvo!".

[DavMla]

radical change kaže:

???
Pa zar nije sve u ovom trenutku, živiš, osjećaš, reagiraš, djeluješ.. sve ostalo i prošlost i budućnost nema nikakav znaćaj jer je jednostavno iluzija. Mi ne znamo što će se dogoditi sljedećeg trenutka a kamo li sutra ili za godinu dana, a nema načina da prošlost promjenimo?
Ovaj trenutak nam je sve, u njemu živimo, maštamo, sanjamo..

Nista nema znacaj,ni sadasnjost. Ne trebamo da mastamo,uzivamo i reagujemo,jer time pridajemo znacaj dogadjajima u zivotu i tako cemo teze podneti smrt. Ako pridajes paznju necemu iz stvarnosti ti se samoobmanjujes, jer zivot je laz. Prihvatanjem nistavnosti, potpunog nihilizma prema zivotu nemamo stay izgubiti.

[Jednostavko]

DavMla kaže:

Smisao je prihvatanje da je sve besmisleno i da nista nije vazno na kraju ionako ce sve nestati kao da nikada nije ni postojalo.Ono što smo postigli nestaje kada umremo jer svest nestaje sa mozgom i nećemo se secati nikada nicega zauvek.Nista ne ukazuje da moze biti drugacije.

Smrt je mnogima glavni (obicno i jedini) argument sveopceg besmisla. Istovremeno, smrt je i najveca nepoznanica. Dok zivimo ne mozemo znati kako je to ne biti ziv. Smrt treba prihvatiti kao tajnu. Odgovori na mnoga vazna pitanja nisu nam poznati. Mozda zato sto ih trazimo na pogresan nacin. Stoga nije mudro misliti da je sve besmisleno. Jednostavno prihvatis da ne znas - ta nitko nije sveznalac, zar ne? Za to ti ne treba ni bog ni religija, samo malo mudrosti. Ako tako postavis stvari, onda sve mogucnosti ostaju otvorene. Najveci zajeb u zivotu je kada mislimo da nista nije vazno.

[DavMla]

Jednostavko kaže:

Smrt je mnogima glavni (obicno i jedini) argument sveopceg besmisla. Istovremeno, smrt je i najveca nepoznanica. Dok zivimo ne mozemo znati kako je to ne biti ziv. Smrt treba prihvatiti kao tajnu. Odgovori na mnoga vazna pitanja nisu nam poznati. Mozda zato sto ih trazimo na pogresan nacin. Stoga nije mudro misliti da je sve besmisleno. Jednostavno prihvatis da ne znas - ta nitko nije sveznalac, zar ne? Za to ti ne treba ni bog ni religija, samo malo mudrosti. Ako tako postavis stvari, onda sve mogucnosti ostaju otvorene. Najveci zajeb u zivotu je kada mislimo da nista nije vazno.

Smrt je poznanica.Nemamo nikakav validan razlog da verujemo da je smrt nepoznanica,znamo kako mozak funkcioniše i to trebaju svi da nauče da posle ne bi postavljali glupa pitanja.Najveće postignuće u životu je da prihvatimo činjenicu da ništa nije važno.

[CelMar]

Smisao života je biti sretan, a za doći do toga postoje različiti putovi. Dakle sreća je cilj, a sve ostalo (npr. novac, vjera, moć) su samo sredstva za postizanje tog cilja.

Svakoga će nešto drugo usrećiti. To je individualno i subjektivno.

[Jednostavko]

DavMla kaže:

Najveće postignuće u životu je da prihvatimo činjenicu da ništa nije važno.

Čestitam ti na postignuću!

[Empyreus]

radical change kaže:

???
Pa zar nije sve u ovom trenutku, živiš, osjećaš, reagiraš, djeluješ.. sve ostalo i prošlost i budućnost nema nikakav znaćaj jer je jednostavno iluzija. Mi ne znamo što će se dogoditi sljedećeg trenutka a kamo li sutra ili za godinu dana, a nema načina da prošlost promjenimo?
Ovaj trenutak nam je sve, u njemu živimo, maštamo, sanjamo..

Koliko znam, i ovaj sadašnji trenutak kojeg kaotiga subjektivno doživljavaš je iluzija. Različiti tipovi senzornih informacija su procesirani od strane mozga u različitim brzinama, i mozak ih nekako može spojiti i dati ti tu fikciju 'sadašnjosti'.

[Empyreus]

DavMla kaže:

Ne ni jednom trenutku ne treba pridavati nikakav znacaj jer ga istinski i nema.

A čemu onda to da je 'smisao u prihvaćanju da ga nema'? to je čista kontradikcija.

[Jednostavko]

Mislim da iz straha od smrti (koja se zamišlja kao čisto ništa) često proizlazi stav da nam ništa ne treba biti važno i da ništa nema smisla, jer ćemo tako smrću najmanje izgubiti. S druge strane, i suprotno gledište, da je sve prožeto smislom, također može (ali ne mora!) biti motivirano strahom od smrti. Stav da nam nešto treba biti važno, ali ništa baš previše je stav mudrosti.