Anksioznost

[Dvojba]

Majstor Fantać kaže:

ne znam da li je netko čitao moje prijašnje postove, ali sada napokon znam što mi je, zašto sam drugačiji od ostalih i zašto sam se ponašao na način da nisam razmišljao glavom, i zašto sam općenito takav. Otkrio sam da imam ADHD (nije da tražim opravdanje, ali lijepo je znati da nisi lud, nego drugačiji od drugih).

Tko se prepoznaje neka si pogleda:

http://www.budenje.hr/

ja sam se u svemu ovome pronašao.

Sad još samo da se riješim anksioznosti i povratim samopouzdanje.

Treba biti oprezan kod ovakvih dijagnoza. Mislim da ADHD treba potvrditi stručnjak. Taj poremećaj često nastaje u najranije djetinjstvu ( već kod jako male djece). Moj sin ima ADHD ( hiperkinetički sindrom). RAzličito se manifestira. Imaš ADHD gdje su djeca mirna ( poput sanjara, izbjegavajuće ponašanje) za razliku od onih koji su vrlo glasni, lako se raspale i razljute. I jednoj i drugoj djeci zajednička je teškoća s koncentracijom i nemogućnosti da se usredotoće na neku obvezu ili zadatak, pa tu nastaju problemi s učenjem i školom. U pozadini ove dijagnoze često se kriju mali genijalci ( briljiraju u nekom području, ali ih često ADHD sprječava da razviju svoj potencijal).
Što se odraslih ljudi tiče, ADHD se može ispoljiti kroz teškoće s bilo kakvom organizacijom poslova i obveza ( čak i bijeg od obveza) osobito onih koje smatraju dosadnima ili preteškima. Koncentracija i pamćenje su ključni problem. Na drugi, često izraženiji način ADHD-a djeluje tako da je osoba nagla, brzo puca po šavovima, nema strpljenja i često reagira brzopleto ( ne stigne na vrijeme razmisliti o mogućim posljedicama, nego puca na prvu loptu). Kako su takve osobe vrlo osjetljive, sve ih pogađa pa trpe svi oblici njihovih međuljudskih odnosa ( poslovni, prijateljski, ljubavni). Često mijenjaju poslove i ne znaju postupati novcem, upravo zbog brzopletosti i krivih procjena nastale iz istoga. ADHD se može povući s godinama, ali nikad se ne povuće do kraja. Postoje farmaci koji rješavaju to stanje ( nije AD) no još bolja je opcija dobar psihoterapeut koji će osobi pomoći da razvije i nauči biti više strpljiva prema sebi i drugima, da naučit stati na loptu, da maksimalno osvjesti svoj problem itd... Ne treba zaboraviti da su ADHD simptomi vrlo slični depresiji i anksioznosti - zato samo stručnjak može dati pravu dijagnozu.

[Majstor Fantać]

Dvojba kaže:

Treba biti oprezan kod ovakvih dijagnoza. Mislim da ADHD treba potvrditi stručnjak. Taj poremećaj često nastaje u najranije djetinjstvu ( već kod jako male djece). Moj sin ima ADHD ( hiperkinetički sindrom). RAzličito se manifestira. Imaš ADHD gdje su djeca mirna ( poput sanjara, izbjegavajuće ponašanje) za razliku od onih koji su vrlo glasni, lako se raspale i razljute. I jednoj i drugoj djeci zajednička je teškoća s koncentracijom i nemogućnosti da se usredotoće na neku obvezu ili zadatak, pa tu nastaju problemi s učenjem i školom. U pozadini ove dijagnoze često se kriju mali genijalci ( briljiraju u nekom području, ali ih često ADHD sprječava da razviju svoj potencijal).
Što se odraslih ljudi tiče, ADHD se može ispoljiti kroz teškoće s bilo kakvom organizacijom poslova i obveza ( čak i bijeg od obveza) osobito onih koje smatraju dosadnima ili preteškima. Koncentracija i pamćenje su ključni problem. Na drugi, često izraženiji način ADHD-a djeluje tako da je osoba nagla, brzo puca po šavovima, nema strpljenja i često reagira brzopleto ( ne stigne na vrijeme razmisliti o mogućim posljedicama, nego puca na prvu loptu). Kako su takve osobe vrlo osjetljive, sve ih pogađa pa trpe svi oblici njihovih međuljudskih odnosa ( poslovni, prijateljski, ljubavni). Često mijenjaju poslove i ne znaju postupati novcem, upravo zbog brzopletosti i krivih procjena nastale iz istoga. ADHD se može povući s godinama, ali nikad se ne povuće do kraja. Postoje farmaci koji rješavaju to stanje ( nije AD) no još bolja je opcija dobar psihoterapeut koji će osobi pomoći da razvije i nauči biti više strpljiva prema sebi i drugima, da naučit stati na loptu, da maksimalno osvjesti svoj problem itd... Ne treba zaboraviti da su ADHD simptomi vrlo slični depresiji i anksioznosti - zato samo stručnjak može dati pravu dijagnozu.

Budući da vidim da si upoznat sa temom zbog svog sina možeš li mi reći gdje bih mogao pronaći takvog stručnjaka?

Moja doktorica tvrdi da nemam ADHD, a kad pogledam sve što sam pročitao o tome shvatam da je istina, impulsivnost, uvijek u sadašnjosti, ne razmišljam o prošlosti i budućnosti, ne razmišljam o sebi, pažnja mi odluta, poput sanjara, izbjegavajuće ponašanje, pogotovo u ovoj vezi gdje je bila hrpa problema, koncentracija i pamćenje su mi užasno loši...

Uglavnom ima hrpa mjesta gdje se može otići za djecu. postoji li gdje za odrasle?

[Dvojba]

Majstor Fantać kaže:

Budući da vidim da si upoznat sa temom zbog svog sina možeš li mi reći gdje bih mogao pronaći takvog stručnjaka?

Moja doktorica tvrdi da nemam ADHD, a kad pogledam sve što sam pročitao o tome shvatam da je istina, impulsivnost, uvijek u sadašnjosti, ne razmišljam o prošlosti i budućnosti, ne razmišljam o sebi, pažnja mi odluta, poput sanjara, izbjegavajuće ponašanje, pogotovo u ovoj vezi gdje je bila hrpa problema, koncentracija i pamćenje su mi užasno loši...

Uglavnom ima hrpa mjesta gdje se može otići za djecu. postoji li gdje za odrasle?

I ja nekako imam osjećaj da kod tebe nije ADHD. Ali nisam stručnjak, pa su to sve samo nagađanja. Ti bi trebao tražiti uputnicu za psihoterapiju - sa psihoterapeutom bi mogao razgovarati o svojoj situaciji, reći mu sve svoje dvojbe - on je taj koji će ti na kraju krajeva reći da li je to ADHD ili nije. Jer možda je ipak anskioznost i depresija, a to se liječi - bilo lijekovima ili razgovornom terapijom, ili oboje. Samo ti stručnjak to može potvrditi. Osim toga, imaš tu neriješenu situaciju s bivšom curom koja te kontuinirano izjeda - psihoterapijom bi mnogo toga pročistio i stavio stvari na svoje mjesto, za što sam sigurna da bi ti donijelo golemo olakšanje. Ovako samo gomilaš frustraciju na frustraciju, muće te razna razmišljanja, ne znaš kud bi samog sebe stavio, tražiš dijagnoze s kojima bi povezao svoju situaciju, reakcije, osjećaje. Dakle, dobar psihoterapeut pomogao bi ti rasplesti tu zbrkanu situaciju.

[mile28]

Dvojbo znam da mi ti ne možeš dati dijagnozu ali makar me pokušaj usmjeriti jer vidim da si dosta upoznata sa problematikom...
Naime imao sam nešto što po svemu sliči na PA prije jedno 2 mjeseca,prije toga je sve bilo za 5,međutim od tada osjećam stalno neku nelagodu(valjda anxioznost) nekad manju nekad dosta snažnu,i ružno je reć za jednog muškarca osjećam se plačljivo po nekad što prije nije ni blizu bio slučaj...
Izgleda da je promjena posla bila okidač za ovu neugodnost jer na novom poslu je stres bio enorman,pa ako možeš malo proanalizirati situaciju i dati koji savjet,unaprijed hvala.

[Dvojba]

mile28 kaže:

Dvojbo znam da mi ti ne možeš dati dijagnozu ali makar me pokušaj usmjeriti jer vidim da si dosta upoznata sa problematikom...
Naime imao sam nešto što po svemu sliči na PA prije jedno 2 mjeseca,prije toga je sve bilo za 5,međutim od tada osjećam stalno neku nelagodu(valjda anxioznost) nekad manju nekad dosta snažnu,i ružno je reć za jednog muškarca osjećam se plačljivo po nekad što prije nije ni blizu bio slučaj...
Izgleda da je promjena posla bila okidač za ovu neugodnost jer na novom poslu je stres bio enorman,pa ako možeš malo proanalizirati situaciju i dati koji savjet,unaprijed hvala.

Skoro uvijek je stres okidač. Ako nikad prije nisi imao PA, nego ti se poklopio s promjenom na poslu, onda je to - to. Očito si trpio i gomilao unutarnje nezadovoljstvo i sad je to naprosto eksplodiralo. Ta stalna nelagoda je reakcija na PA i proživljeni stres - lako može biti razvojna anksioznost i depresija (plač). Uopće nije ružno reći za muškarca da plače - takve misli odmah izbaci iz glave . I žene i muškarci imaju osjećaje - no glupavi odgoj često nameće pogrešnu sliku - kao curice smiju plakati jer su curice, a dečki ne jer oni kao moraju biti čvrsti, jaki i hrabri. Moš mislit da je to tako. Samo ti plači - plač se ne smije sputavati jer je on vezan za osjećaje. Sprječavati plač značilo bi sputavati osjećaje, a to nije dobro.
Ne znam što je dalje s tvojim poslom - da li i dalje trpiš toliki stres? Može li se tu nešto promijeniti ili će to tako ostati još neko vrijeme?
Ne podnosimo svi isto stresne situacije. Netko poklekne prije, netko kasnije, ali nema čovjeka potpuno otpornog na stres. Nekog drmne na psihu, nekog na fizičko zdravlje ( tlak, srce, želudac, itd).
Što ti reći nego da se pokušaš maknuti iz takve radne sredine, ako je to ikako moguće. Moraš paziti na sebe. Piti B- vitamine da se ojača nervni sustav, živjeti što urednije. Jako je bitno kakav imaš san - on ne bi smio biti isprekidan ili da zbog nesanice premalo spavaš. Ako ti se PA opet ponovi - ne čekaj da se to zahukta - pravac liječniku opće prakse pa traži uputnicu za psihoterapiju. Zadnja opcija su antidepresivi koji se daju kod paničnih ataka, anksioznosti i depresije. No budući da je kod tebe situacija tek na početku, uopće ne mora značiti da će se to razviti u neki opći poremećaj. Zato djeluj odmah na početku svega - pokušaj riješiti s onim što te dovelo u ovo stanje, a to je posao. Razgovaraj s psihoterapeutom, pomoći će ti.
Evo, sigurna sam da će ti se još netko javiti i savjetovati te.

[mile28]

Ma već ovo pisanje malo pomogne...
A što se tiče posla,uzeo sam bolovanje i pokušavam naći drugi posao..
Dr. opće prakse me poslala na čitav niz pretraga za koje znam da neće ukazati na problem,jer nitko sretniji od mene da sam dobio čir ili nešto slično zbog stresa nego ovo..
Nekako zazirem od psihologa/jatara,ali ako se nastavi loše raspoloženje morat ću,iako se nebi htio kljukati lijekovima nekad bi najrađe drmnuo nešto da prođe to stanje...
Inače PA mi se desio usred noći,grozan osjećaj...
Sad me stvari koje sam prije obavljao s po muke nekako čine razdražljivim,teško je uopće opisati taj osjećaj...
Mislim da je u Sopranosima najbolje prikazano stanje u kojem se ponekad nađem...
Vidim da to uglavnom drma ekipu između 20 i 35 i to većinom cure...
Uglavnom hvala na savjetima i slobodno se raspiši ako imaš još štogod za dodati...

[život-je-lijep]

mile28 kaže:

Dvojbo znam da mi ti ne možeš dati dijagnozu ali makar me pokušaj usmjeriti jer vidim da si dosta upoznata sa problematikom...
Naime imao sam nešto što po svemu sliči na PA prije jedno 2 mjeseca,prije toga je sve bilo za 5,međutim od tada osjećam stalno neku nelagodu(valjda anxioznost) nekad manju nekad dosta snažnu,i ružno je reć za jednog muškarca osjećam se plačljivo po nekad što prije nije ni blizu bio slučaj...
Izgleda da je promjena posla bila okidač za ovu neugodnost jer na novom poslu je stres bio enorman,pa ako možeš malo proanalizirati situaciju i dati koji savjet,unaprijed hvala.

Tako je bilo i sa mnom, i kod mene je stres bio okidač i da .... dobila sam anksioznost. No budi bez brige, uspješno se liječi, ali baš onako kako ti je Dvojba rekla , ne dopusti da se to u tebi zahukta nego otidji kod doktora jer pravilnom terapijom prije ćeš doći do potpunoga ozdravljenja (mada uopće nisi bolestan, jer to nije bolest). Borba bez psihoterapije i bez kemije jako je teška i često neuspješna. Većina ljudi se boji tableta, no one su samo most da prjieđeš to razdbolje. I da, uvijek to pitaju.. ne moraju se piti cijeli život već samo neko vrijeme ...
Pozz i sretno!

[Dvojba]

mile28 kaže:

Ma već ovo pisanje malo pomogne...
A što se tiče posla,uzeo sam bolovanje i pokušavam naći drugi posao..
Dr. opće prakse me poslala na čitav niz pretraga za koje znam da neće ukazati na problem,jer nitko sretniji od mene da sam dobio čir ili nešto slično zbog stresa nego ovo..
Nekako zazirem od psihologa/jatara,ali ako se nastavi loše raspoloženje morat ću,iako se nebi htio kljukati lijekovima nekad bi najrađe drmnuo nešto da prođe to stanje...
Inače PA mi se desio usred noći,grozan osjećaj...
Sad me stvari koje sam prije obavljao s po muke nekako čine razdražljivim,teško je uopće opisati taj osjećaj...
Mislim da je u Sopranosima najbolje prikazano stanje u kojem se ponekad nađem...
Vidim da to uglavnom drma ekipu između 20 i 35 i to većinom cure...
Uglavnom hvala na savjetima i slobodno se raspiši ako imaš još štogod za dodati...

Ma naravno da i pisanje pomogne. Čovjek se onda ne osjeti toliko osamljen u svojem problemu. Dobro je da si uzeo bolovanje, jer nije potrebno da se dodatno izlažeš stresnoj situaciji. Mnogi naprave suprotno, pa pokušavaju što dulje izdržati u situaciji koja ih je dovela do poremećaja ( autor ovih redaka (ja) je bio takav bedak ) misleći da će tako ojačati. Ne ojača se, nego se oslabi. Treba čuvati živce, nisu neuništivi. Ne moraš zazirati od psihologa/ psihijatara - njihov je posao da nam pomognu. I ja sam bila debeli protivnik tableta - danas mi je žao što ih nisam ranije pila - ne bih se tolike godine patila. No ja sam ipak kronikus, a ti si tek u začetku. Može ti se dogoditi da ti se svi simptomi povuku, kao da nikad nisu ni bili prisutni. Bitno je da nađeš drugi, manje stresan posao, počneš više brinuti o sebi, nastojati dovoljno i dobro spavati ( san pomaže oporavku) piti B- vitamine, magnezij, Omegu - 3. Jesti puno voća ( osobito naranće, banane) suhog voća ( brusnice, marelice, smokve itd) sve koštunjičavo ( bademi, indijski orasi, pistacije, suncokretovo sjemenje itd...). Oni su izvor vitamina i minerala da je ludilo i energetski podižu. Kupi si i laneno ulje ( ima u apotekama, tamna bočica) pa mazni svaki dan jušnu žličicu.
I dobro je rekla Život - je - lijep, bitno je ne dopustiti da se cijela stvar razbukta. No možda je to kod tebe prolazna stresna situacija bez većih problema.

[duxi]

mile28 kaže:

Dvojbo znam da mi ti ne možeš dati dijagnozu ali makar me pokušaj usmjeriti jer vidim da si dosta upoznata sa problematikom...
Naime imao sam nešto što po svemu sliči na PA prije jedno 2 mjeseca,prije toga je sve bilo za 5,međutim od tada osjećam stalno neku nelagodu(valjda anxioznost) nekad manju nekad dosta snažnu,i ružno je reć za jednog muškarca osjećam se plačljivo po nekad što prije nije ni blizu bio slučaj...
Izgleda da je promjena posla bila okidač za ovu neugodnost jer na novom poslu je stres bio enorman,pa ako možeš malo proanalizirati situaciju i dati koji savjet,unaprijed hvala.

Dragi mile , moja situacija je jako slična tvojoj tj. moji panični i aksioznost su isto počeli promjenom posla. u drugom postu si napisao da je tvoj panični bio usred noči, moj prvi panični se također desio po noči , nakon toga sam imala panične svake noči i dan danas još ne spavam onako ful opušteno ,još mi se dešava ta nelagoda po noči .prije osam mj. sam počela piti zoloft, moram ti reči da sam ja jako brzo nakon prvog PA skužila da moram potražiti stručnu pomoč . meni je lijek prepisala dok. opče prakse .mislim da bi i ti ako ti se to još dešava trebao reči svome doc. opče prakse a ona ako nije dovoljno upoznata uputit če te dalje.lijek bi trebao pomoči i ne vidim razlog zašto ga ne bi trošio ako ti je potreban .Lijepo te pozdravljam iz lijepog MEĐIMURJA!!

[mile28]

Hvala svima na iskustvima...
Neznam dali je i vama to simptom,jutarnji grč u želudcu kojeg se nikako riješiti...
Ja spavam relativno ok,neki dan bolje neki dan se probudim ranije pa opet zaspem....
Neznam koliko dugo mogu biti na bolovanju na sadašnjem poslu,dok ne nađem novi?

[Kejt 8]

mile28 kaže:

Neznam dali je i vama to simptom,jutarnji grč u želudcu kojeg se nikako riješiti...

Jutarnji grč u želucu (čvor u želucu ) mislim da je jako dobro poznat simptom svakom anksioznom...

Hvala bogu, kod mene je iščeznuo (danas 3 mjeseca uzimanja cipralexa i preporodila sam se što se tiče tih grčeva, čvorova u želucu, drhtanja, straha...).

Pozdrav svima, ljudi!

[život-je-lijep]

mile28 kaže:

Hvala svima na iskustvima...
Neznam dali je i vama to simptom,jutarnji grč u želudcu kojeg se nikako riješiti...
Ja spavam relativno ok,neki dan bolje neki dan se probudim ranije pa opet zaspem....
Neznam koliko dugo mogu biti na bolovanju na sadašnjem poslu,dok ne nađem novi?

Ovo je doslovno kao da sam ja pisala. Anksiznost imam dva ili tri mjeseca kako znam za to. Nijednu noć od tada nisam normalno prospavala, tj.bez buđenja u recimo 5h ujutro, no nakon toga opet bi zaspala.Grčevi u želucu redovno mi se javljaju, nekad su jači, nekad slabiji. Pijem CIpralex 6 dana, znam da ne može početi djelovati prije 2,3 tjedna no borim se nekako s time jer znam da je to sve stanje i proći će. Evo i jutros sam imala strašan grč u želucu i probudila sam se u 6h, više nisam mogla zaspati.Pokušala sam spavati i popodne, no opet ništa. I šta se sad tu može, otići ću navečer ranije spavati, oko 22h nadajući se da ću zaspati, a opet, ako ne zaspim, neću se time opterećivati. Ponekad mi se zna dogoditi da jedva zaspem usred takvoga stanja i tada sanjam loše snove koji me još više izmore i probudim se kao u nekom polusnu. Grozno. Stoga, nikako nisi jedini.
Što se tiče bolovonja, probaj ga što više produžiti sa svojom doktoricom. U to se stvarno ne razumijem. POzdrav i svako dobro!

[marinella]

Bassconnect kaže:

Serić se UVIJEK uzima u jutro

I ja sam imala velikih problema s nesanicom kad sam pvećala dozu Seroxata. Pila sam ga uvijek uveče. Da bi problem nestao tukla sam Sanvale no to nije bilo nikakvo rješenje. Sad SEroxat pijem ujutro i više nemam problema s nesanicom. Sanvale ne želim ni imati u blizini.

[duxi]

marinella kaže:

I ja sam imala velikih problema s nesanicom kad sam pvećala dozu Seroxata. Pila sam ga uvijek uveče. Da bi problem nestao tukla sam Sanvale no to nije bilo nikakvo rješenje. Sad SEroxat pijem ujutro i više nemam problema s nesanicom. Sanvale ne želim ni imati u blizini.

ja pijem zoloft ne baš ujutro , popijem ga oko jedanaest prije podne
, da li bi bilo bolje da ga popijem ujutro odma ćim ustanem?
Dvojbooooooo?

[Dvojba]

duko99 kaže:

ja pijem zoloft ne baš ujutro , popijem ga oko jedanaest prije podne
, da li bi bilo bolje da ga popijem ujutro odma ćim ustanem?
Dvojbooooooo?

I ja cipralex popijem oko 11 prijepodne
Volim prvo doručkovati, popiti kavu i kad se to sve slegne, tek onda cipralex.
Ako bih ga pila jako rano ujutro, imala bih osjećaj da mi je dan predugačak i da njegovo djelovanje neće obuhvatiti cijeli dan do navečer. Naravno, ovo je pogrešno razmišljanje, ali ne mogu se boriti protiv tog osjećaja. Zato ga i popijem kasnije prijepodne

[Kejt 8]

život-je-lijep kaže:

Ovo je doslovno kao da sam ja pisala. Anksiznost imam dva ili tri mjeseca kako znam za to. Nijednu noć od tada nisam normalno prospavala, tj.bez buđenja u recimo 5h ujutro, no nakon toga opet bi zaspala.Grčevi u želucu redovno mi se javljaju, nekad su jači, nekad slabiji. Pijem CIpralex 6 dana, znam da ne može početi djelovati prije 2,3 tjedna no borim se nekako s time jer znam da je to sve stanje i proći će. Evo i jutros sam imala strašan grč u želucu i probudila sam se u 6h, više nisam mogla zaspati.Pokušala sam spavati i popodne, no opet ništa. I šta se sad tu može, otići ću navečer ranije spavati, oko 22h nadajući se da ću zaspati, a opet, ako ne zaspim, neću se time opterećivati. Ponekad mi se zna dogoditi da jedva zaspem usred takvoga stanja i tada sanjam loše snove koji me još više izmore i probudim se kao u nekom polusnu. Grozno. Stoga, nikako nisi jedini.
Što se tiče bolovonja, probaj ga što više produžiti sa svojom doktoricom. U to se stvarno ne razumijem. POzdrav i svako dobro!

@ život-je-lijep

Napisala sam ti odgovor odmah nakon ovog tvog posta, ali Forum me zezao i izbacivao cijeli dan ... Htjela sam ti reći da si zaista na početku i neka te ne obeshrabruje što još osjećaš grč u želucu. Vjeruj, proći će... Sad tek 6 dana piješ cipralex, na samom si početku, ali strpi se i doći će dan kada ćeš se probuditi ujutro, a tog grča, tvog već poznatog ti "pratitelja" više neće biti. Ni sama sebi nećeš vjerovati, "osluškivat" ćeš sama sebe, svoje tijelo...ali čvor u želucu će iščeznuti. Hoće, hoće, i meni je tako bilo!

Sretno, držim fige da ti taj dan dođe što prije!!!!

Inače, ja sam sad nakon 3 mjeseca uzimanja cipralexa jako dobro i ne bih imala ništa protiv da takva ostanem cijeli život ... Bez strahova, dobro spavam, solidna doza energije, vedrine i optimizma, prilično smirena. Ali doktor mi je rekao da ću biti još bolje ("ali, to nije sve, bit ćete vi još i bolje" - ha ha, kao u onim reklamama! ), da će to još ići polako na bolje prema jednom optimalnom zdravstvenom stanju.

I inače sam primijetila kako mi se smirivanjem depresije i anksioznosti imunitet podignuo jer me, recimo, peludna alergija ove sezone drma 100 puta manje nego obično. Doktor mi je baš objašnjavao kako u sub-depresivnim i depresivnim stanjima imunitet jako slabi i pada te da je onda čovjek podložniji svim mogućim bolestima i zdravstvenim tegobama, od alergija, dermatoloških problema (ekcemi itd.) do srčanog i moždanog udara, pa i raka. Stoga se depresija uvijek treba liječiti, a ne tavoriti u njoj, jer ne udara samo psihički nego i na fizičko tijelo i cijeli organizam.

[Dvojba]

Kejt 8 kaže:

@ život-je-lijep

I inače sam primijetila kako mi se smirivanjem depresije i anksioznosti imunitet podignuo jer me, recimo, peludna alergija ove sezone drma 100 puta manje nego obično. Doktor mi je baš objašnjavao kako u sub-depresivnim i depresivnim stanjima imunitet jako slabi i pada te da je onda čovjek podložniji svim mogućim bolestima i zdravstvenim tegobama, od alergija, dermatoloških problema (ekcemi itd.) do srčanog i moždanog udara, pa i raka. Stoga se depresija uvijek treba liječiti, a ne tavoriti u njoj, jer ne udara samo psihički nego i na fizičko tijelo i cijeli organizam.

--- Apsolutno točno. Kada sam zapala u depresiju prošle godine, izbijao mi je herpes na usnicama svaki mjesec Znala sam da mi je imunitet pao. Ima još toga, ali nećemo sad o boleštinama.
No jako je bitno liječiti se, bilo antidepresivima ili psihoterapijom ( ili oboje), a najgore je sve ostaviti da "prođe samo od sebe".

Kad je riječ o depresiji, stres djeluje na mozak tako da budi hormone poput kortizola, a njegovo pojačano lučenje može uzrokovati promjene na mozgu. Utjecaj hormona može biti toliko ozbiljan da mijenja strukturu mozga i uzrokuje atrofiju pojedinih njegovih dijelova.

Evo iz jednog teksta, dobro objašnjenje što radi stres:

Stresna reakcija nije sama po sebi bolest, ako je njeno trajanje ograničeno. Većina ljudi ima ugrađen "protustresni" mehanizam koji ublažava stresnu reakciju čak i ako opasnost potraje; većini ljudi organizam se prilagođava vanjskim okolnostima, pa i onim nepovoljnim. No, kod dijela ljudi stresna reakcija traje i kada je opasnost možda već minula, a ponekad se javlja i ako opasnosti uopće nije ni bilo. Budući da su stresni hormoni otrovne tvari s pogubnim učinkom ukoliko dulje vrijeme djeluju na organizam, osobe čiji se stresni mehanizam "ne gasi" trpe velika oštećenja na raznim organima, od mozga, preko probavnih organa, do krvožilnog sustava. Jedna od posljedica prekomjernog rada stresnih hormona jesu fiziološka i organska šteta na mozgu. Stresni hormoni usmrćuju moždane stanice te ujedno ometaju rad moždanih tvari koje donose osjećaj spokoja i ugode. Prekomjerno djelovanje stresnih hormona na neurone najčešći je uzrok tjeskobe, depresije i drugih srodnih bolesti mozga.

[Joanna4]

Vidim da ste prilicno strucni... svaka cast. Mislim da sam tu vec napisala da sam imala PA prije 2 godine, i rijesila ih se, ali su se sad vratili zbog stresa. Bas to sto vecina govori, ok si, nista ne slutis, i onda se nesto dogodi i upadnes u to. Okidac...
Ja se borim duhovnoscu, zasad mi ide, pila sam samo Xanax mjesec dana onda kad je pocelo. Meditiram svaki dan i micem se iz nekih situacija iz kojih mogu... Citala sam tu da se pije magnezij, i B vitamini. Hoce li mi netko objasniti zasto i u kom obliku? Jel idu uz lijekove ili solo?

Jos nesto... super je ovako imati grupu ljudi koja prolazi kroz isto, pruzaju potporu jedni drugima i razmjenjuju iskustva i informacije. Uz ovako nesto se sve lakse prolazi.

[Majstor Fantać]

Svatko je različito otporan na stres.

Najbitnije je da čovjek može barem malo odvojiti vremena za sebe. A ako ne razmišlja o sebi i ne prati i ne sluša što mu njegovo tijelo govori, neće slušati ni druge ljude kako treba.

Ali također iz osobnog iskustva ću reći da bijeg od problema nije riješenje. Samo se nagomilavaju, i na kraju te i slome. O njima treba razgovarati, a ne bježati od njih.

Ja sam jučer naprimjer otišao na tai chi po prvi puta. Čak i moj sensei je rekao da nije sreo napetijeg čovjeka.

Ali moram priznati da nakon treninga ramena su mi po prvi puta nakon jako dugo vremena donekle opuštena. pa čak i glava.

[život-je-lijep]

Joanna4 kaže:

Vidim da ste prilicno strucni... svaka cast. Mislim da sam tu vec napisala da sam imala PA prije 2 godine, i rijesila ih se, ali su se sad vratili zbog stresa. Bas to sto vecina govori, ok si, nista ne slutis, i onda se nesto dogodi i upadnes u to. Okidac...
Ja se borim duhovnoscu, zasad mi ide, pila sam samo Xanax mjesec dana onda kad je pocelo. Meditiram svaki dan i micem se iz nekih situacija iz kojih mogu... Citala sam tu da se pije magnezij, i B vitamini. Hoce li mi netko objasniti zasto i u kom obliku? Jel idu uz lijekove ili solo?

Jos nesto... super je ovako imati grupu ljudi koja prolazi kroz isto, pruzaju potporu jedni drugima i razmjenjuju iskustva i informacije. Uz ovako nesto se sve lakse prolazi.

Jako je dobro zbog anksioznosti koja uzrokuje i pad imuniteta, piti Alou Veru, konstantno kako ti imunitet ne bi padao i kako ne bi imala nekih drugih oboljenja. Nadalje, B vitamin možeš piti jednu navečer i jednu ujutro tabletu. Ja ih pijem s Cipralexom i nemam nikakvih nuspojava, hvala Bogu. Nakon što popiješ jednu dozu B-vitamina, nije loše piti Ginko Bilobu, pa razne druge komplekse vitamina i tako dalje. To sve osnažuje živčani sustav i dovodi do ozdravljenja, uz puno strpljenja, naravno. Tu nije u pitanju mjesec, nego mjeseci, no znam da ti to sve znaš, stoga ovdje prekidam moj monolog.
Pusa i pozdrav!