Fobije i strahovi - opća tema

[Sixpounder]

pa sta te briga ako te neko ismijava na forumu! to je tvoja stvar a i moze samo verbalno..

[M3NT4L]

sanjana kaže:

Smrt je ili kao san (postajemo neko drugi) ili kao duboki san bez snova (nema nas). Nema razloga za strah. Svake noći kad legnemo da spavamo iskusimo nešto slično 'smrti'.

Vjecnost bez svijesti o sebi...

Koliko se sjecam bila je jedna prica u drugom razredu osnovne kad je unuk pitao djeda koji je smisao zivota ili o smrti...

Nije ti cilj duze zivjeti,vec kvalitetno....Da ostanes u sjecanjima ljudi....

Gledaj jednom se zivi i ja cu iskreno sve probat i sto vise svega proc i vidit da znam kad napunim 60,70 (ako bog da) da sam ZIVIO ZIVOT da nisam bio pasivni promatrac...

Ne boj se smrti boj se da zivot ne potratis bezveze...Uzivaj u zivotu,,,

Mene su mucila ta sranja isto...ono ne svaki dan ali recimo lezim u krevetu i razmisljam....I skontam i onda kad ti strah obuzme cijelo tijelo....

UZIVAJ U ZIVOTU.....MOZDA JE SAMO JEDAN.....Sretno pozz

[Enchantress]

M3NT4L kaže:

Vjecnost bez svijesti o sebi...

Ne treba te zabrinjavati, jer ne možeš iskusiti 'nepostojanje'. Tamo gde nema 'svesti o sebi' nema nas. Nema ničega.
A 'večnost' je ipak tema za neki drugi podforum...

[M3NT4L]

sanjana kaže:

Ne treba te zabrinjavati, jer ne možeš iskusiti 'nepostojanje'. Tamo gde nema 'svesti o sebi' nema nas. Nema ničega.
A 'večnost' je ipak tema za neki drugi podforum...

U tom je problem...Ne mogu nista iskusit....
Jednom sam dok sam bio pican bas pricao o tome i pitao sam nekog jel se bojis smrti?

A odgovor je bio "zasto bi se bojao kad necu znati da sam mrtav"?
U tom i je fora...prestanak svijesti....Prestanak misli i znanja da postojis...prestanak svega

[Enchantress]

M3NT4L kaže:

U tom i je fora...prestanak svijesti....Prestanak misli i znanja da postojis...prestanak svega

Znaš li kako izgleda duboki san bez snova? Ne znaš, jer tada nemaš 'svest o sebi', kao što imamo na javi ili u snu. Za tebe to vreme ne postoji. Postoji samo tren pre (npr. kad si utonuo u san) i tren kasnije (kad si se probudio). Vidiš da je prošlo neko vreme na časovniku, da se položaj planeta i zvezda promenio, da se osećaš bolje i odmornije, ali nemaš nikakva sećanja. Isto tako bi izgledao i 'prestanak svesti' u slučaju smrti (ako je smrt konačni kraj). Jednostavno bi 'utonuo u smrt', kao što ćeš noćas 'utonuti u san'. Ništa strašno. Mislim da se možemo prilično rasteretiti straha od smrti ako smrt posmatramo na taj način - poredeći 'nepoznato' sa nečim 'poznatim'. Bar kod mene deluje.

[M3NT4L]

Iz sna se probudis iz smrti ne...

[Enchantress]

M3NT4L kaže:

Iz sna se probudis iz smrti ne...

Verovatno nećeš znati da se nećeš probuditi kad budeš 'tonuo u smrt'. Obično ljude smrt iznenadi.
Ne bih da te plašim, ali otkud znaš da ćeš se probuditi iz sna kad legneš da spavaš? Neki ljudi i u snu umiru, a to nam se svima može desiti.

No, dosta šale, još ćemo nekog nastrašiti. Imam prijateljicu koja se mnogo boji da će umreti u snu i ovakve moje priče su uvek imale kontraefekat.

[M3NT4L]

"Ne bojim se smrti,ali ne zelim umrijeti"

iz nekog filma ne znam kojeg...

Ma uglavnom da se dobro provedes u zivotu i da za nicim ne zalis...

Jednom se zivi...

ja nemam straha od smrti, ne znam zašto...jel to znači da vjerujem u Boga?

[M3NT4L]

Stana kaže:

ja nemam straha od smrti, ne znam zašto...jel to znači da vjerujem u Boga?

Sta mislis sta se dogadja poslije smrti?Ako vjerujes za ono iz nekih religija onda bi se mozda moglo rec da vjerujes

M3NT4L kaže:

Sta mislis sta se dogadja poslije smrti?Ako vjerujes za ono iz nekih religija onda bi se mozda moglo rec da vjerujes

pa idem kod rodbie koja je već "gore"

[wannabenot]

Stana kaže:

pa idem kod rodbie koja je već "gore"

ajd mi ovo malo elaboriraj i reci koliko ti je godina

[dersu]

sanjana kaže:

Znaš li kako izgleda duboki san bez snova? Ne znaš, jer tada nemaš 'svest o sebi', kao što imamo na javi ili u snu. Za tebe to vreme ne postoji. Postoji samo tren pre (npr. kad si utonuo u san) i tren kasnije (kad si se probudio). Vidiš da je prošlo neko vreme na časovniku, da se položaj planeta i zvezda promenio, da se osećaš bolje i odmornije, ali nemaš nikakva sećanja. Isto tako bi izgledao i 'prestanak svesti' u slučaju smrti (ako je smrt konačni kraj). Jednostavno bi 'utonuo u smrt', kao što ćeš noćas 'utonuti u san'. Ništa strašno. Mislim da se možemo prilično rasteretiti straha od smrti ako smrt posmatramo na taj način - poredeći 'nepoznato' sa nečim 'poznatim'. Bar kod mene deluje.

a sta kad je san realniji od zivota?
odnosno dozivis jace emocije nego sto si ikad dozivio u realnom zivotu?

za razliku od onih koji se boje smrti, mene neverovatno zanima kako ce prelazak u drugu dimenziju izgledati.

[farki_]

...Smrt? Zasto se bojati smrti, to stvarno ne kuzim... kada joj jednom pogledas u oci svi strahovi nestaju... treba zivjeti svaki dan kao da ti je zadnji... treba stvari raditi tako da poslije ne žališ ni za čim i to je to... ... i ja sam se jedno vrijeme bojao smrti, ali razmisli malo koliko je stvari zapravo gore od same smrti i mislim da ce ti biti jasnije...

[arna]

frenchkiss kaže:

imam užasan strah od smrti. znam se po noći probuditi u takvom strahu da je to nepodnošljivo. ta činjenica da ĆE SE TO JEDNOM DOGODITI I DA MI NITKO NE MOŽE POMOĆI ubija me...
kako se toga riješiti i ima li još takvih iskustava?

Ono što je smrt za gusjenicu, to je rođenje za leptira. Divan, prirodan, stvaran primjer relativnosti smrti kao takve (kao stanja). I događa se svima, bez iznimke, nekada, sada i uvijek.
Problem je strah sam po sebi. A bojimo se nepoznatog jer smo nesigurni u sebe, u svoju prirodu, u svoju svrhovitost, u životnost i smislenost postojanja uopće.
Strah je najgori čovjekov neprijatelj. On blokira i um i srce. On čovjeka čini slijepim , gluhim i nesposobnim za život. Dobra vijest je da strahove stvaramo sami i da ih se možemo riješiti isto kao što smo ih i stvorili. Pred strahom ne treba zatvarati oči, već ga treba prihvatiti, secirati (osvijestiti zašto smo ga stvorili), i tako ga umanjiti i odagnati.
Strah od smrti čest je kod mladih, s vremenom bude zametnut u neki pretinac, a onda se opet javlja u starosti (ako ga se u međuvremenu ne riješi).

I....potpuno je gubljenje energije bojati se nečeg neminovnog kao što je naša smrtnost u materijalnom svijetu. To ti je kao da se kaput boji da ćeš ga baciti kada ti više neće trebati.

[psihoanaliticar]

ne znam čemu strah od smrti to je događaj ko i svaki drugi
zašto se ne bojimo rođenja isto glupo kao i strah od smrti
ni jedno ni drugo ne možemo ni predvidjeti niti odgoditi

[psihoanaliticar]

jedino me strah da ću se probuditi mrtav

[wannabenot]

psihoanaliticar kaže:

jedino me strah da ću se probuditi mrtav

o da, tog se bojim od kad sam pogledala onaj film u kojem neki psihopat zakopa živu bulokicu. pojma nemam kak se film zove al znam da sam, nakon kaj sam ga pogledala, sanjala da sam se probudila nakon kaj su me pokopali. jezivo

[Enchantress]

dersu kaže:

a sta kad je san realniji od zivota?
odnosno dozivis jace emocije nego sto si ikad dozivio u realnom zivotu?

I san je oblik postojanja, kao i ono što nazivamo javom. Po meni, nema baš neke velike razlike - kada sanjamo, za nas je san jedina realnost, on je tad 'java', kad se probudimo ovaj naš život-san izgleda kao java... I tako u krug.

za razliku od onih koji se boje smrti, mene neverovatno zanima kako ce prelazak u drugu dimenziju izgledati.

Ja sve nekako mislim da će izgledati kao novi san.

[M3NT4L]

Ja si to kontam kao nistavilo,praznina.Znaci umres i gotovo...NE znas za sebe,nema snova,jave...praznina...