Fobije i strahovi - opća tema

[Latiosa]

pukovnikz kaže:

Pala mi napamet neka skrivena kamera o mrcima (mrtvacima) i nije mi jasan taj strah od mrtvog tijela.

Da bi stvar bila bolje, ima i onih koji su tražili posao umrtvačnici, ali kad bi vidjeli da se neki mrtvac podigo ili samo pomako ovi bi popizdili od straja.

Jasno mi je, da smrt stvara tugu, daje jedan osjećaj bespomoćnosti i besmisla, ali kako opravdati sam strah od mrtvaca.

Da nekog želimo prestrašiti, pomak mrtvog tijela bio bi pun pogodak, umjesto da budemo sretni da je pokojnik oživio.

Ima jedna priča, čuvala dvojica jednog mrca (to se nekad čuvalo na groblju prije pokopa, da ga ne pojede neka životinja i tako) i nestalo im vina, i jedan ode u selo po vino, a ovaj što osto čuvat je mrca stavio na stolicu i lego na odar (da malo odmori dok se ovaj ne vrati vinčinom). Kad se ovaj vratio, ponudio svog kompanjona vinom, ali nije primjetio da mrtvom daje vino, nakon nekog vremena ovaj što je lego, kaže, daj meni, ako on neće, ovaj se usro i pobjego.

Ima još jedna priča, tip se u oštariji okladio da će u ponoć do groblja, za dokaz je uzeo čavao kojeg će tamo zabiti, da bi ujutro ovi provjerili jeli tamo čavao. Kad je došao na groblje po noći, on zabi čavao, ali nepažnjom zabi ga kroz svoj kaput, kad se mako, čavao ga zadržao i on od straha umro.

Evo, pa ako mi netko može objasniti taj strah (ne tugu i prazninu) od mrtvih osoba!

Možda se boje onog što mrtvac predstavlja - hladnu, tešku, beživotnu, trulu osobu, te postanak u to. Mrtvu, bez povratka. Ili spoznaja da možda nema ničega nakon smrti. Samo nepomično tijelo, kao robot. Mi stojimo ispred mrtvaca na pokopu, kada se zateknemo tamo, iz nekog razloga, i možemo samo praznjikavo promatrati, pitati što se krije iza. Tama ili san? Tama ili život? Tama.....samo tama? Hladno tijelo bez osjećaja. Groteska. Mogučnost nepostoanja. Izbrisan sa lica zemlje. Samo sjećanje ostaje. Možda strah od tog nepostojanja i pitanja " Što se krije iza te hladnoće koja je zaokupila to tijelo?"

[CRO spy]

ja se nebi složio da nakon smrti slijedi tama jer tama je pojava,mislio si na
ništavilo?ništavilo ne postoji kao ni riječ ništavilo jer to ne nosi značenje.

religije,raj,pakao,ništavilo sve je to samo pretpostavka a istina je ono što vidi
naše oko a to je svemir,galaksija,mrtvo-živa priroda.

duhovi postoje po mnogim istraživanjima,nisam puno uvjerljiv po tom,ali
sam siguran da čovjek nikad neće saznat što se dogodi s čovjekom koji
je umro.

[CRO spy]

ako su ljudi toliko uvjereni da su demoni,duhovi i ine ličnosti samo u knjigama,
a da je mrak kao i dan,zašto se onda neki ljudi boje tame i mraka?a noć je još
bezazlenija od dana jer sva bića spavaju.

zašto se onda ljudi plaše mraka i strah ih je noću bit sam i svaki šum po noći
izaziva strah a to preko dana i ne primjećuju.

[richard]

Prirodno je da te bude strah tame i mraka - nepoznatog. Ali izvor straha je nagon, bez straha od smrti ljudi bi se masovno bacali pred tramvaje.
Da li si nekad pokušao po potpunoj tami hodati unaokolo?
Vrebaš li ljude po mraku?

[Lyte-as-a-rock]

Jesi li kad čuo za senzornu deprivaciju i pokušao napraviti relaciju sa time?
Ja bi rekla i da u tome djelomično leži odgovor zato što su ljudi tokom dana aktivni,u komunikaciji s drugima i okruženi raznim vidno-slušno-taktilnim podražajima dok su po noći pasivni,
manji je vizualni podražaj radi mraka i ako uz to nema komunikacije s drugima,otvara se dio psihe,takorekuć kanal, koji je vezan uz projekciju i izbacivanje unutarnjih predodžbi i sadržaja na van.

U prošlosti je rađen eksperiment sa senzornom deprivacijom,gdje su određeni dobrovoljci stavljeni u mračnu komoru bez podražaja,a u kojoj su tehnički bili sigurni ko bubreg u loju.
Jedni su u tome stanju doživjeli prekrasne osjećaje zadovoljstva,ugode i rasta svijesti dok su se drugi sretali sa najružnijim stvarima i hororima iz vlastite psihe,svjesnog i nesvjesnog te izjavljivali da to ne bi ponovili ni za sve pare svijeta.

Djelomično se time zabavljao i Jung,ali na drugačiji način tj. ekternalizaciju.

Čovjek koji se prepao šuma u noći,nije se zapravo prepao šuma nego projektiranog dijela svog nesvjesnog čiji navodni "dolazak" u stvarnosti i proboj ka svjesnom navješta taj šum.

Kad mozak ne prima dovoljno podražaja,onda jednostavno izmišlja sadržaje koji će ga zaokupiti ili će se projicirati i eksternaliziraju detalji iz pojedinčeve psihe.

Uzmi na primjer ženu koja je prestravljena prošetati noću po gradu,jer je uvjerena da će je garant zgrabiti neki sssttrrašni manijak,a da nikad prije nije imala nikakvo konkretno iskustvo da bi je na tu pomisao potaklo.
Iz toga odmah možeš znat da ima nekakvog takvog tajnog manijaka prikrivenog,potisnutog ili nesvjesnog u nekom dijelu psihe o kojima je pisao Jung.

Druga stvar bi bila da se nešto dogodilo ili da je u pitanju neko konkretno opasno područje,ali ako se osoba svejedno iracionalno boji ,a da je sve safe ,onda je to projekcija i eksternalizacija.

Isto kao primjerice da se tip boji "očekivanoga" demona i duha,odma ide pitanje kud baš demona i duha,zašto ne naprimjer argentino-doge ili provalnika?
I onda se iskopa da možda u sjenovitom dijelu svoje ličnosti ima tako neki potisnuti crni dio karaktera ili mu je komad života obilježio netko tko je bio poput takve kreature kakva ga plaši i onda to u stanju kratkotrajne senzorne deprivacije dolazi do izražaja i izlazi na površinu ka svjesnom.

[Lyte-as-a-rock]

CRO spy kaže:

duhovi postoje po mnogim istraživanjima,nisam puno uvjerljiv po tom,ali
sam siguran da čovjek nikad neće saznat što se dogodi s čovjekom koji
je umro.

Slabo si čitao,u zadnje vrijeme vrijedi teorija da prirodne pojave koje proizvode infrasound (zvuk ispod 20 Herza) kao i namjerno proizvodena ili slučajna izloženost (kod naprimjer pokvarenih dijelova nekih uređaja) može kroz određeni period stvoriti dojam da se osoba nalazi u blizini duha ili nečeg "onozemaljskog",radi utjecaja na neke djelove mozga za interpretaciju podražaja.

Sa čovjekom koji je umro se događa to da mu odumire mozak,a time i interakcije unutar njega čime se poništava dojam postojanja osobe,duše,psihe itd.
Nemamo mi dušu jer mi imamo dušu nego imamo osjećaj svjesnosti višeg postojanja i tjelesne sveobuhvatnosti i izdignutosti iznad organizma kao tek savršenog biološkog stroja ,jer nam tu predodžu nameće određeni rad našeg mozga,tj. da se vidimo i kao smislenu cjelinu i jednu sintezu svega više nego analitički odnosno kao skup bioloških organa u međusobnom djelovanju.

Mozak ,hormoni i neurotransmiteri stvaraju osjećaje i onda taj isti mozak to interpretira na način da stvori dojam nečeg višeg od običnog rada sustava,jer to zvuči romantično,smislenije i puno nam više godi....ali,kad se ugasi mozak gasi se emocionalno -misaona interpretacija i za sve ostalo.
A što je emocionalno-misaona interpretacija nego duša.Bez mogućnosti mozga za obavljanje tih funkcija,gasi se i postojanje duše.

[zoki89]

Lyte-as-a-rock kaže:

Slabo si čitao,u zadnje vrijeme vrijedi teorija da prirodne pojave koje proizvode infrasound (zvuk ispod 20 Herza) kao i namjerno proizvodena ili slučajna izloženost (kod naprimjer pokvarenih dijelova nekih uređaja) može kroz određeni period stvoriti dojam da se osoba nalazi u blizini duha ili nečeg "onozemaljskog",radi utjecaja na neke djelove mozga za interpretaciju podražaja.

Sa čovjekom koji je umro se događa to da mu odumire mozak,a time i interakcije unutar njega čime se poništava dojam postojanja osobe,duše,psihe itd.

Nemamo mi dušu jer mi imamo dušu nego imamo osjećaj svjesnosti višeg postojanja i tjelesne sveobuhvatnosti i izdignutosti iznad organizma kao tek savršenog biološkog stroja ,jer nam tu predodžu nameće određeni rad našeg mozga,tj. da se vidimo i kao smislenu cjelinu i jednu sintezu svega više nego analitički odnosno kao skup bioloških organa u međusobnom djelovanju.

Sve to ok. Ipak, pokušaj otvorenog uma razmisliti o sljedećem:

Kako tada objasniti slučajeve kada osobe slijepe od rođenja dožive kliničku smrt, te kasnije u detalje opišu što se radilo i govorilo oko njihovog tijela + različite vizualne dojmove koje su sada po prvi puta u životu opazili? Također postoji više od 2500 zabilježenih slučajeva djece koja imaju detaljna sjećanja na prošle živote. Veoma precizno opisuju osobe koje nikada nisu upoznali, te njihove najdublje tajne. Poznaju gradove koje nikada nisu vidjeli, jezike koje nikada nisu čuli, zanimanja koja su daleko prekomplicirana za djecu. --- Ne želim ići u offtopic, ali mi je žao kada se govori o nepostojanju duše, a toliko činjenica ukazuje na suprotno. Naveo sam samo dvije takve pojave, a ima ih jako mnogo.

Razumijem da je pomisao na neke pojave zastrašujuća, ali negiranjem one neće nestati. Samo ćemo zabiti glave u pijesak. Treba učiti na različite načine, upoznavati sebe, druge i svijet u kojemu živimo. Prihvaćanjem i suočavanjem sa strahovima, postepeno će ih zamijeniti iskustvo i razumijevanje.

[Lyte-as-a-rock]

zoki89 kaže:

Sve to ok. Ipak, pokušaj otvorenog uma razmisliti o sljedećem:

Kako tada objasniti slučajeve kada osobe slijepe od rođenja dožive kliničku smrt, te kasnije u detalje opišu što se radilo i govorilo oko njihovog tijela + različite vizualne dojmove koje su sada po prvi puta u životu opazili?

Ima i za to objašnjenje,samo mi se ne da sad čačkat po internetu da ti ga objasnim,a analogno je sa objašnjenjem kako jednako tako hendikepirane osobe-gluhe mogu imati slušne halucinacije.

zoki89 kaže:

Također postoji više od 2500 zabilježenih slučajeva djece koja imaju detaljna sjećanja na prošle živote. Veoma precizno opisuju osobe koje nikada nisu upoznali, te njihove najdublje tajne. Poznaju gradove koje nikada nisu vidjeli, jezike koje nikada nisu čuli, zanimanja koja su daleko prekomplicirana za djecu. --- Ne želim ići u offtopic, ali mi je žao kada se govori o nepostojanju duše, a toliko činjenica ukazuje na suprotno. Naveo sam samo dvije takve pojave, a ima ih jako mnogo.

Ok,glede prošlih života ne bih išla u kontru zato što se dvojim između vjerovanja u golu i hladnu znanost i vjerovanja u neki oblik reinkarnacije.
Teško je objasniti kako netko o nečemu nešto jako temeljito i detaljno zna,ako se uzme u obzir i provjeri da nikad s time nije imao doticaj niti uživo,osobno,niti posredstvom bliskih i poznanika,niti interneta i televizije.

Znanost može objasniti tek neke stvari tipa kako djevojčica može nakon kome ili moždanog udara umjesto materinjeg progovoriti perfektnim stranim jezikom iz kojeg je bila jako slaba u školi i nikad u matičnoj zemlji,
ali još uvijek ne može objasniti kako dijete ili čovjek može progovoriti latinski ili aramejski koji su davno izumrli.

[descender]

The 4 stories we tell ourselves about death

[Yale35]

Neki dan sam imao jak napad panike u vozu mislio sam da je gotovo sa mnom,u lift nema sanse da udjem.Poceo sam da uzimam Velafax(peti dan) pa vidjet cemo hoce li imat nekog ucinka i boljitka.

[Yale35]

Znali netko mozda sta se sa mnom desava kad legnem da spavam i prije no sto utonem u san naglo se trznem i na trenutak mozda sekund jedan ostanem bez daha,barem imam takav osjecaj i to me toliko uplasi da ne mogu onda da zaspem.To mi se trzaji desavaju znaci samo kad pocnem da tonem u san,nekad i u serijama po nekoliko puta.

Nadam se da netko zna ako nista priblizno u cemu je rijec,jeli moguce da je od stresa?

[Ema Emily]

Yale35 kaže:

Znali netko mozda sta se sa mnom desava kad legnem da spavam i prije no sto utonem u san naglo se trznem i na trenutak mozda sekund jedan ostanem bez daha,barem imam takav osjecaj i to me toliko uplasi da ne mogu onda da zaspem.To mi se trzaji desavaju znaci samo kad pocnem da tonem u san,nekad i u serijama po nekoliko puta.

Nadam se da netko zna ako nista priblizno u cemu je rijec,jeli moguce da je od stresa?

To što ti se dešava je normalno.. to je prva faza sna. Ti se budiš, a još nisi svjestan da spavaš i to te prepadne, pa ti se čini da si ostao na trenutak bez daha.
Tvoj strah dolazi od stresa i anksioznosti. Opusti se i kad ti se to desi nemoj obraćati pažnju na to, jer je to normalno... samo toneš u san.

[Yale35]

Ema Emily kaže:

To što ti se dešava je normalno.. to je prva faza sna. Ti se budiš, a još nisi svjestan da spavaš i to te prepadne, pa ti se čini da si ostao na trenutak bez daha.
Tvoj strah dolazi od stresa i anksioznosti. Opusti se i kad ti se to desi nemoj obraćati pažnju na to, jer je to normalno... samo toneš u san.

Hvala ti mnogo na odgovoru.


Pozdrav!

[Ema Emily]

Yale35 kaže:

Hvala ti mnogo na odgovoru.


Pozdrav!

Nema na čemu Yale
Problem anksioznih osoba je taj što sve tjelesne promjene i senzacije doživljavaju duboko i povezuju sa svojim psihičkim stanjem. Upravo zbog toga često postaju hipohondri. Treba znati granicu između prave bolesti i straha od nepostojećih bolesti, zato je dobro napraviti liječničke pretrage za ono što nas muči. Kada nalazi pokažu da je tijelo zdravo onda shvatimo da je to sve stvar psihe i zato je potrebno 'raditi na sebi' .. ne dozvoliti da nas to povuče još dublje u ponor anksioznosti.

[Yale35]

Ema Emily kaže:

Nema na čemu Yale
Problem anksioznih osoba je taj što sve tjelesne promjene i senzacije doživljavaju duboko i povezuju sa svojim psihičkim stanjem. Upravo zbog toga često postaju hipohondri. Treba znati granicu između prave bolesti i straha od nepostojećih bolesti, zato je dobro napraviti liječničke pretrage za ono što nas muči. Kada nalazi pokažu da je tijelo zdravo onda shvatimo da je to sve stvar psihe i zato je potrebno 'raditi na sebi' .. ne dozvoliti da nas to povuče još dublje u ponor anksioznosti.

Sinoc mi je bas bilo intenzivnije to gusenje,jedno tri puta mi se je desilo to dok nisam zaspao.Onda ufrkam da nije nocna apneja citao sam o tome ali opet ne vjerujem jer to se desava ljudima u snu i vecina njih nije ni svijesna da imaju gusenja dok sam ja svjestan znaci nisam u dubokom snu.To mi se je i prije desavalo pa se nije pojavljivalo godinama i sad mozda nekih dva mjeseca opet se pojavilo.U zadnje vrijeme sam pod velikim stresom (smrtni slucaj u obitelji) uzimam i AD(osmi dan) patim od PTSP.Nadam se da ce na bolje ako ne onda cu morat kao sto si napisala napraviti lijecnicke pretrage za svaki slucaj.Jesi li ti imala slicne probleme?

Svako dobro!

[ja sam 111]

Ja imam toliki strah da se bojim uopce o njemu govorit .

[izgubljni]

Ja imam strah od vatrenog oružja, točnije pištolja. Taj sam strah stekao prije nekih pola godine. Do tada nisam nikada imao problema s držanjem ili rukavanjem pištoljem. Od malih nogu sam bio okružen oružjem, odrastao u Slavoniji u vojno-policijskoj obitelji gdje je oružje bilo dio svakodnevice. Naučen sam da to nisu igračke i da treba pažljivo postupati s oružjem. Čak mi je i puška (CZ M76) 6 mjeseci bila najbolji prijatelj na odsluženju vojnog roka. Imam doma dvije lovačke puške i M76 prerađen za lov. Imao sam i dva pištolja (CZ M57 i Colt 1911) koje sam morao prodati nedavno zbog straha koji sam razvio. Naime ljetos sam uhićen zbog sumnje da sam krivotvorio svoje dokumente, što naravno nisam i sve su optužbe odbačene. Ali to nije problem, problem je bio u tome kako sam uhićen. Izvučen iz auta na sred ceste sa 2 HS-a uperena u glavu (odjel za suzbijanje organiziranog kriminala). Tada mi to nije predstavljalo neki šok ili problem jer sam znao da se nemam čega bojati. Ali nakon što sam 2 dana kasnije izašao iz policijske postaje (postupanje prema meni je bilo profesionalno i na razini koja dolikuje bez ikakvih prijetnji i slično i imam same pohvale na rad policije) kad sam istuširao i legao u krevet, kad bi zažmirio sve što sam vidio pred očima su ta 2 HS-a. Naježim se na samu pomisao na to. Milsio sam da će to s vremenom proći, ali prošlo je već 6 mjeseci i stanje se ne popravlja, mislim da postaje sve gore. Većina moga društva i obitelji je u policiji ili vojsci i to sad stvara dodatne komplikacije jer dok vidim brata kad dolazi s posla s HS-om za pasom meni se već vrti u glavi, postajem nervozan i samo gledam gdje bi se sakrio. Morao sam prodati i ta dva pištolja koja sam legalno posjedovao jer jednostavno nisam ih više mogao imati u svojoj blizini. Nikome još nisam rekao za taj strah iz očitih razloga - okružen sam pištoljima. Razmišljam o odlasku kod psihijatra ali iskreno ne znam kako bi mi on mogao pomoći. Ima li netko sličnih iskustava?

[Bluzara stari]

izgubljni kaže:

Razmišljam o odlasku kod psihijatra ali iskreno ne znam kako bi mi on mogao pomoći. Ima li netko sličnih iskustava?

Dobro razmišljaš.
Sličnih iskustava ima zilion i trinaest.
Iako bi očekivali da si ''oguglao'' na pojavu oružja, činjenica je da reagiraš stresno, kao što bi bilo normalno.
Znači, ima tu svega, prvo, akutna psihofizička reakcija na stres, ili bolje - na stresor. Zapravo, uzročnika stresa.
Sama riječ - akutni, govori da takva reakcija u načelu traje kraće vrijeme, od 3-4 dana do mjesec dana. Ako traje duže, može se pretvoriti u PTSP.
Uglavnom su to poremećaji pažnje, koncentracije, orijentacije ali u težim slučajevima i do poremećaja svijesti.
Uz to ide kao prikolica i anksioznost (strah, uznemirenost, drhtanje, crvenjenje...)
Prognoza - povlačenje simptoma u roku od mjesec dana, ako nije PTSP.

Ali da nabacim još nešto, što nije isključeno - specifična fobija. Strah od specifičnih situacija ili objekata (kod tebe je oboje).
Uzroke ću ipak preskočiti.
Klinička slika, pretjerani strah od sličnih događaja a može se iskazati čak i u paničnim napadajima.
Proguglaj malo o svemu.

Nije propast svijeta, sve se to riješi, pogotovo kod tebe, u ranoj fazi.

[izgubljni]

Hvala na brzom odgovoru. Ipak ću u ponedjeljak otići kod svoje doktorice i tražiti uputnicu za psihijatra jer ne želim da se taj srtah razvije u nešto drugo. PTSP je imao moj pokojni otac i ne mogu zamisliti kako mu je teško bilo, spavati po 2-3 sata dnevno, buditi se mokar od znoja i polako se udaljavati od društva i obitelji.

[Depeche E.]

Premrla sam danas skoro

Daklem, imam užasan strah od zmija i, znam zvučat će kao pretjerivanje, ali i sam pogled na zmijski uzorak ubrza mi puls i počnu mi se znojiti dlanovi i neki pritisak u glavi. Ne bih to znala drugačije opisati. I uglavnom, kako sam gotovan , čim sam vidjela slobodno mjesto u busu sjela sam jer je bilo krcato ljudima.

ALI nisam vidjela da sam sjela do žene koja ima ogromnu torbu zmijskog uzorka

I kako joj je torba ogromna, a ja sam imala trifrtaljnu majicu, ta koža je bila na mojoj ruci
Sve je postalo još gore jer sam trenutak kasnije, kako sam spustila pogled da ne vidim tu torbu, vidjela curu koja je nosila slip on tenisice TAKOĐER zmijskog uzorka Dugo se ovako nisam osjećala. Izbezumljeno totalno, a zapravo je to samo uzorak (Iako mislim da je ova žena do mene imala pravu zmijsku kožu )

Kako se riješiti te fobije? Btw. i glisti se bojim. Mislim "bojim", meni nitko ne vjeruje i kada sam bila mala, mislili su da time tražim pažnju, a zbilja nije tako. Naime, počnem skakati okolo i to traje par sekundi dok ne dođem k sebi. Ne znam čega se bojim u vezi njih. Jesu, gadne su. Ali ne znam si objasniti, no nelagodno mi je jako. Dok štakore, miševe i pauke bez problmea vidim I guštere

A o tome kako sam reagirala kada sam prošlog ljeta vidjela zmiju na Sljemenu, neću ni pričati