Bipolarni poremećaj (BAP; manična depresija)

[rpxx68]

bok,opet ja!

evo ovako,zaboravih napomenuti i svoju borbu s poremećajem prehrane.

između ostalog,zovu me hodajuće-živuća dijagnoza. cijelo vrijeme tvrdim da moja,osobna, dg. BAP ima veze sa ajmo,reći laički,fizičkim stanjem.
baš sam pročitala dobar članak koji to potvrđuje. osobno,imam, hipertenziju,gastroenterološke probleme,melanom,miom,glaukom,kožne probleme, i da dalje ne nabrajam,one sve poremečaje. sad sam odma nervozna kad se sjetim,jer je meni zbog "živaca" imunološki sustav otkazao,dakle ja sam ustvari suicidalna,jer se uzimam terapiju za BAP???!!!

[PERLA_]

rpxx68 kaže:

ali kad treba s vlastitom djecom sjest i učiti i pomoći oko zadaće,e,onda dobijem slom živaca!

Ovo se i meni događalo, a imala sam puno posla sa zadaćama, jer nastavnice vole ostaviti dosta toga da se nauči doma.
I divljala sam i sram me toga, a imam dovoljno obrazovanja da dajem instrukcije iz svih predmeta.
Kad sam vidjela da sam divlja, bježala sam od toga da ne ukomim kćer.

To je baš tipično za mene kao bipolarca, da štitim druge od sebe.

Ponekad je muž radio s njom; čovjek k'o da je stvoren za to.
Međutim, terapija me osposobila i sad sam najdivniji učitelj .

rpxx68 kaže:

drago mi je da si sretna,samo nemoj početi ludovati prvih dana,ostavi nekaj za kasnije

sad ćeš od sreće uletit u maniju?

Ma ubrzana sam bez sumnje, ali mi to sad pomaže.

rpxx68 kaže:

bok,opet ja!

evo ovako,zaboravih napomenuti i svoju borbu s poremećajem prehrane.

između ostalog,zovu me hodajuće-živuća dijagnoza. cijelo vrijeme tvrdim da moja,osobna, dg. BAP ima veze sa ajmo,reći laički,fizičkim stanjem.
baš sam pročitala dobar članak koji to potvrđuje. osobno,imam, hipertenziju,gastroenterološke probleme,melanom,miom,glaukom,kožne probleme, i da dalje ne nabrajam,one sve poremečaje. sad sam odma nervozna kad se sjetim,jer je meni zbog "živaca" imunološki sustav otkazao,dakle ja sam ustvari suicidalna,jer se uzimam terapiju za BAP???!!!

Od psihosomatskih bolesti imam probleme sa želucem. Inače, nisam sad baš imala problema s prehranom. Uvijek sam bila ajmo reći mršava, par perioda u životu jakoo mršava, ali nije prešlo u nekakvu anoreksiju ili slično. Dakle, rekla bih u granicama normale.

Volim čokoladu, jako; veli meni doktorica da mi fali ljubavi.
Mislim se u sebi: Ma nemoj mi reći!
Nitko mene nikada neće dovoljno nahraniti s ljubavi. Ja sam k'o rupa bez dna.



A jesam ti rekla da se pola poznatih bipolaraca samoubilo. A zbog tankih živaca ustvari se samoozljeđuješ .

[rpxx68]

PERLA_ kaže:

Ovo se i meni događalo, a imala sam puno posla sa zadaćama, jer nastavnice vole ostaviti dosta toga da se nauči doma.
I divljala sam i sram me toga, a imam dovoljno obrazovanja da dajem instrukcije iz svih predmeta.
Kad sam vidjela da sam divlja, bježala sam od toga da ne ukomim kćer.

To je baš tipično za mene kao bipolarca, da štitim druge od sebe.

Ponekad je muž radio s njom; čovjek k'o da je stvoren za to.
Međutim, terapija me osposobila i sad sam najdivniji učitelj .

Ma ubrzana sam bez sumnje, ali mi to sad pomaže.


Od psihosomatskih bolesti imam probleme sa želucem. Inače, nisam sad baš imala problema s prehranom. Uvijek sam bila ajmo reći mršava, par perioda u životu jakoo mršava, ali nije prešlo u nekakvu anoreksiju ili slično. Dakle, rekla bih u granicama normale.

Volim čokoladu, jako; veli meni doktorica da mi fali ljubavi.
Mislim se u sebi: Ma nemoj mi reći!
Nitko mene nikada neće dovoljno nahraniti s ljubavi. Ja sam k'o rupa bez dna.



A jesam ti rekla da se pola poznatih bipolaraca samoubilo. A zbog tankih živaca ustvari se samoozljeđuješ .

istina,to je samoozljeđivanje,jer kad ništa nije pod kontrolom,onda barem to mogu kontrolirati! sve znam!
još uvijek sam loš učitelj,jednostavno izgubim živce,a na žalost imam toliko znanja,a neznam ga podijeliti

pojela sam danas 10dkg čokolade
svaki dan sto puta pitam muža jel me voli,a on strpljivo odgovara da me voli!

ah,mi i ljubav!

kaj se tiče kila, ja variram jako,od tableta sam bila ko tenk,a sad sam ko glista!

bila sam kod svoje doktorice opće prakse i rekla mi je da slobodno nađem psihijatra kojeg god hoću,da će mi napisati uputnicu,nema frke!

rekla sam joj da bi vrlo rado,ali opet će se svesti na šopanje tabletama,a meni treba razgovor

[PERLA_]

rpxx68 kaže:

kaj se tiče kila, ja variram jako,od tableta sam bila ko tenk,a sad sam ko glista!

bila sam kod svoje doktorice opće prakse i rekla mi je da slobodno nađem psihijatra kojeg god hoću,da će mi napisati uputnicu,nema frke!

rekla sam joj da bi vrlo rado,ali opet će se svesti na šopanje tabletama,a meni treba razgovor

Pitaj uputnicu bez datuma, tako da možeš otići kad te volja. Bilo bi super da ima koji psihijatar na dobrom glasu, pa da ga odabereš. Samo s novim liječnikom, mislim da ćeš morati početi pričati od nule, jer ne zna ništa o tebi.

Ja sada sa liječnicom uglavnom pričam o tome što se posljednje dogodilo u životu, koje poteškoće imam, što mi je u planu i što bi bilo dobro za mene.
To su sad već ustaljeni razgovori di ona već zna dosta toga o mojoj prošlosti i nema potrebe više o tome pričati.

Ona je uvijek bila otvorena prema meni i nije me štedila. Drito u facu mi je rekla da je osnovno u svemu pogoditi terapiju (lijekove).
Nije ona mene tješila da ću se samo razgovorom izliječiti.



Ti ovdje razgovaraš sa mnom na topiku, i to bi trebalo onda po tebi malčice pomoći. Međutim nije tako; nedovoljno je.
Ako dođeš na vrijeme, neće ti uvaliti one teške antipsihotike od kojih se deblja.
Ja sam čekala zadnji tren; dok god mi se psiha nije skoro potpuno uništila, pa me je tada liječnica našopala.
Da nisam čekala zadnji tren ne bi ni bilo promjena u kilaži.
Sada je moja linija baš dobra, onako kako volim.

[Martian7]

rpxx68 kaže:

aha,ja nisam ni približno sličnog zanimanja,ali isto to stalno radim,kak bi neki rekli- solim pamet!

ali,dobronamjerno!

znatiželjna sam,puno čitam,informiram se i svašta znam,tak da uvijek imam spreman odgovor,to je ustvari ono kaj sam rekla da sam control freak,jer ne daj Bože da me netko ulovi nespremnu

Po tome smo slične, očito.

rpxx68 kaže:

ali kad treba s vlastitom djecom sjest i učiti i pomoći oko zadaće,e,onda dobijem slom živaca!

Ja nažalost nemam djece, ali nećacima volim pomagati oko zadaća, da od mojega širokoga znanja bude i neke koristi.

rpxx68 kaže:

a,kak to da ste na ovom forumu?
slučajno?

perla i ja imamo puno zajedničkog,jeste i vi BAP?

Ne, ali isto imam F dijagnoze (32.1 i 43.2), pa me ova problematika zanima, a i katkada mogu nekome pomoći svojim iskustvom. Dakle, ne, nije slučajno.
I nema razloga da budemo na "Vi".

[rpxx68]

Martian7 kaže:

Po tome smo slične, očito.


Ja nažalost nemam djece, ali nećacima volim pomagati oko zadaća, da od mojega širokoga znanja bude i neke koristi.


Ne, ali isto imam F dijagnoze (32.1 i 43.2), pa me ova problematika zanima, a i katkada mogu nekome pomoći svojim iskustvom. Dakle, ne, nije slučajno.
I nema razloga da budemo na "Vi".

super! uvijek dobro dođu nove informacije!

[rpxx68]

PERLA_ kaže:

Pitaj uputnicu bez datuma, tako da možeš otići kad te volja. Bilo bi super da ima koji psihijatar na dobrom glasu, pa da ga odabereš. Samo s novim liječnikom, mislim da ćeš morati početi pričati od nule, jer ne zna ništa o tebi.

Ja sada sa liječnicom uglavnom pričam o tome što se posljednje dogodilo u životu, koje poteškoće imam, što mi je u planu i što bi bilo dobro za mene.
To su sad već ustaljeni razgovori di ona već zna dosta toga o mojoj prošlosti i nema potrebe više o tome pričati.

Ona je uvijek bila otvorena prema meni i nije me štedila. Drito u facu mi je rekla da je osnovno u svemu pogoditi terapiju (lijekove).
Nije ona mene tješila da ću se samo razgovorom izliječiti.



Ti ovdje razgovaraš sa mnom na topiku, i to bi trebalo onda po tebi malčice pomoći. Međutim nije tako; nedovoljno je.
Ako dođeš na vrijeme, neće ti uvaliti one teške antipsihotike od kojih se deblja.
Ja sam čekala zadnji tren; dok god mi se psiha nije skoro potpuno uništila, pa me je tada liječnica našopala.
Da nisam čekala zadnji tren ne bi ni bilo promjena u kilaži.
Sada je moja linija baš dobra, onako kako volim.

ma sve znam! i ja sam prvi put naletila, u groznoj fazi,i bilo je za očekivati da će me našopati tabletama. sad znam da moram sve ispočetka,s novim doktorom!

[rpxx68]

To je baš tipično za mene kao bipolarca, da štitim druge od sebe.


ja stalno bježim! štitim druge od sebe? iskreno,možda pokušavamo zaštiti sebe od drugih!

[PERLA_]

rpxx68 kaže:

To je baš tipično za mene kao bipolarca, da štitim druge od sebe.


ja stalno bježim! štitim druge od sebe? iskreno,možda pokušavamo zaštiti sebe od drugih!

Može biti. Dvije krajnosti su uvijek blizu jedna druge, a bipolarci idu iz krajnosti u krajnost. Ustvari vele da krajnosti dijeli samo crta.
Uglavnom nekada sam bila jako osjetljiva; što sam starija sve manje; rijetko kad sam pokazivala svoje slabosti; vješto sam ih skrivala.
Koristim često naučeno ponašanje, kao što smo o tome pisali, tj. ono što odgovara društvenim normama, ono što se smatra pozitivnim, valjanim, prihvatljivim, a ne povodim se svojim osjećajima, jer baš i nisu normalni.

Što se tiče društva, prijatelja, uvijek sam se postavljala superiorno. Ja sam bila ta koja pomaže i savjetuje. I nije mi žao, čak i kad sam vidjela da me netko iskoristio, jer od nikog ništa ne očekujem, da se ne razočaram.
Postoji samo par bliskih ljudi od kojih nešto očekujem i uvijek me strah da ih ne izgubim.
Cijenim kad netko meni pomogne; odana sam.

Međutim, kad je ljubav prema muškarcu u pitanju tu sam baš zbrkana i imam tendenciju ka bježanju i nepovjerenju..
Bojim se otvoriti da ne budem povrijeđena.
Muž me jedva uhvatio, premda ne u potpunosti. Taj se morao puno dokazivati, da mu ja počnem vjerovati, opustim se i dopustim sebi da nešto očekujem od njega. Ali ipak on zna o meni negdje ajmo reći 60% što je jako puno kad sam ja u pitanju.
Ponudila sam ljudima oko sebe par lica i svatko ima svoj dio, razlika je u postotku.
Da se spoje imali bi cijelu mene? Možda.

Teško se otvaram, tako se štitim. I psihijatrici sam tek nakon nekog duljeg vremena, rekla neke intimne stvari.
Fora je što je ona neke stvari već pretpostavila.

[PERLA_]

A sad nešto samo za moju forumašku dušu.

Ovo što sad radim na forumu i pišem o sebi, mislim da je posljedica terapije.
Ja sam ovdje već 5godina i nisam se otvorila sve do sad.

Jesam li pogriješila? Ma baš me briga. U tome i jest poanta moje priče. Nije me briga, jer sam hrabrija, jer mi ne treba oklop, jer me nije briga što će npr. neki drugi forumaši misliti o meni.

Kad sam se ovdje registrirala, nisam imala dijagnozu, nisam imala potrebu pisati o sebi i bila sam željna zabave, društva i upoznavanja, a ne pokazivanja svoje intime.
I tu sam se kao i u stvarnom životu postavila superiorno. Davala sam savjete, a nisam otvarala topike o sebi i tražila savjete. Nemam ja povjerenja za takvo nešto i samo rijetkima dopuštam da me objasne meni samoj.

Bla, bla, trkelj, blurp....
E, pa raspisala sam se do neslućenih razmjera. Navalila sam na topik k'o žedan na vodu.
I opet otišla u krajnost, ovaj put u onu drugu.

[grgurmali]

PERLA_ kaže:

A sad nešto samo za moju forumašku dušu.

Jesam li pogriješila? Ma baš me briga. U tome i jest poanta moje priče. Nije me briga, jer sam hrabrija, jer mi ne treba oklop, jer me nije briga što će npr. neki drugi forumaši misliti o meni.

Jako lijep i poetičan a opet realan opis unutarnjeg nemira.

TH.
Pokrenite neku kreativnu radionicu jer pomažući drugima najviše ćete pomoći sebi. Možete vi to.

ˇ_ˇ

[rpxx68]

PERLA_ kaže:

Može biti. Dvije krajnosti su uvijek blizu jedna druge, a bipolarci idu iz krajnosti u krajnost. Ustvari vele da krajnosti dijeli samo crta.
Uglavnom nekada sam bila jako osjetljiva; što sam starija sve manje; rijetko kad sam pokazivala svoje slabosti; vješto sam ih skrivala.
Koristim često naučeno ponašanje, kao što smo o tome pisali, tj. ono što odgovara društvenim normama, ono što se smatra pozitivnim, valjanim, prihvatljivim, a ne povodim se svojim osjećajima, jer baš i nisu normalni.

Što se tiče društva, prijatelja, uvijek sam se postavljala superiorno. Ja sam bila ta koja pomaže i savjetuje. I nije mi žao, čak i kad sam vidjela da me netko iskoristio, jer od nikog ništa ne očekujem, da se ne razočaram.
Postoji samo par bliskih ljudi od kojih nešto očekujem i uvijek me strah da ih ne izgubim.
Cijenim kad netko meni pomogne; odana sam.

Međutim, kad je ljubav prema muškarcu u pitanju tu sam baš zbrkana i imam tendenciju ka bježanju i nepovjerenju..
Bojim se otvoriti da ne budem povrijeđena.
Muž me jedva uhvatio, premda ne u potpunosti. Taj se morao puno dokazivati, da mu ja počnem vjerovati, opustim se i dopustim sebi da nešto očekujem od njega. Ali ipak on zna o meni negdje ajmo reći 60% što je jako puno kad sam ja u pitanju.
Ponudila sam ljudima oko sebe par lica i svatko ima svoj dio, razlika je u postotku.
Da se spoje imali bi cijelu mene? Možda.

Teško se otvaram, tako se štitim. I psihijatrici sam tek nakon nekog duljeg vremena, rekla neke intimne stvari.
Fora je što je ona neke stvari već pretpostavila.

isto,identično i kod mene!

ja sam ustvari ko kornjača,s debelim oklopom!

štitim se,i povremeno proviri!isto imam više lica,to je ona gluma o kojoj smo već pisali.
pomoć nekome,UVIJEK,ali kad me neko razočara,a dešavalo se i bude,e onda eksplodiram.
vjerna i odana,isto,ali sumnjičava do bola,čak paranoična!
stalno mi je u glavi neki scenario, " a,kaj ako?"

uvijek planiram,i računam,samo iz razloga da mi se ne desi nešto,neočekivano,a kad se desi,onda, poskrivečki dobijem slom,skrivam se,ali nađem snagu za dalje.

najteže mi ustvari pada to naučeno ponašanje po normama i pravilima.

neko ko nema "naših" problema,ustvari nezna kak je to teška borba,odnosno rat,barem meni. vječita borba s demonima u glavi,tak ja to zovem

[rpxx68]

grgurmali kaže:

Jako lijep i poetičan a opet realan opis unutarnjeg nemira.

TH.
Pokrenite neku kreativnu radionicu jer pomažući drugima najviše ćete pomoći sebi. Možete vi to.

ˇ_ˇ

ja sam godinama imala dijagnozu,a ovdje sam slučajno naletila,jer sam bila u komi,i tražila srodnu dušu,nekog ko razumije.
drago mi je da nisam sama. često mi se događalo da,odem na bolovanje,duže,pa kad se vratim ljudi me čudno gledaju,ko da se boje,a kad sam išla na bolovanje iz fizičkih razloga,zvali su me,pitali kak si,dolazili u bolnicu u posjete(operacija).

još uvijek postoji distanca i nerazumjevanje duševnih boli od okoline.

najgore mi je kad me neko pita,pa kaj ti je sad,kaj se desilo?
ne treba se meni desiti ništa specijalno,da bi ja letila iz faze u fazu,a pri tome još uvijek mislim na druge,da nekog ne" pometem" usput!


inače,ja sam kreativna,imam hobby,radim nakit,Perla ga je vidjela, i moram priznati da me to veseli,vrtim žicu,petljam, mozak na pašu,i totalno se isključim iz ovozemaljskog!

[rpxx68]

ja sam ustvari veliko djete,mrzim pravila,norme,zakone,postavke i sve prisilno!
pravila se pridržavam jedino na poslu,jer moram,ali i tu nađem "rupu" da napravim po svome.

idem iz krajnosti u krajnost u svemu,jedna ja i druga ja,koje se vječito bore.
jedna dobra,pristojna,draga,simpatična, naspram druge,superiorne,bahate,bezobrazne,drske,i najgore, agresivne.

neki put mislim i da možda postoji i treća ja,koja stalno razdvaja ove druge dvije! kao kad ja stanem između sinova,kad se posvađaju ili potuku.pa ih mirim!

[PERLA_]

rpxx68 kaže:

isto,identično i kod mene!

ja sam ustvari ko kornjača,s debelim oklopom!

štitim se,i povremeno proviri!isto imam više lica,to je ona gluma o kojoj smo već pisali.
pomoć nekome,UVIJEK,ali kad me neko razočara,a dešavalo se i bude,e onda eksplodiram.
vjerna i odana,isto,ali sumnjičava do bola,čak paranoična!
stalno mi je u glavi neki scenario, " a,kaj ako?"

uvijek planiram,i računam,samo iz razloga da mi se ne desi nešto,neočekivano,a kad se desi,onda, poskrivečki dobijem slom,skrivam se,ali nađem snagu za dalje.

najteže mi ustvari pada to naučeno ponašanje po normama i pravilima.

neko ko nema "naših" problema,ustvari nezna kak je to teška borba,odnosno rat,barem meni. vječita borba s demonima u glavi,tak ja to zovem

rpxx68 kaže:

ja sam godinama imala dijagnozu,a ovdje sam slučajno naletila,jer sam bila u komi,i tražila srodnu dušu,nekog ko razumije.
drago mi je da nisam sama. često mi se događalo da,odem na bolovanje,duže,pa kad se vratim ljudi me čudno gledaju,ko da se boje,a kad sam išla na bolovanje iz fizičkih razloga,zvali su me,pitali kak si,dolazili u bolnicu u posjete(operacija).

još uvijek postoji distanca i nerazumjevanje duševnih boli od okoline.

najgore mi je kad me neko pita,pa kaj ti je sad,kaj se desilo?
ne treba se meni desiti ništa specijalno,da bi ja letila iz faze u fazu,a pri tome još uvijek mislim na druge,da nekog ne" pometem" usput!


inače,ja sam kreativna,imam hobby,radim nakit,Perla ga je vidjela, i moram priznati da me to veseli,vrtim žicu,petljam, mozak na pašu,i totalno se isključim iz ovozemaljskog!

rpxx68 kaže:

ja sam ustvari veliko djete,mrzim pravila,norme,zakone,postavke i sve prisilno!
pravila se pridržavam jedino na poslu,jer moram,ali i tu nađem "rupu" da napravim po svome.

idem iz krajnosti u krajnost u svemu,jedna ja i druga ja,koje se vječito bore.
jedna dobra,pristojna,draga,simpatična, naspram druge,superiorne,bahate,bezobrazne,drske,i najgore, agresivne.

neki put mislim i da možda postoji i treća ja,koja stalno razdvaja ove druge dvije! kao kad ja stanem između sinova,kad se posvađaju ili potuku.pa ih mirim!

A što da ti velim; sve isto kao i kod mene. Sad ću napisati u svom postu sve isto kao i ti samo načinom na koji ja pišem.
Dakle.

Teško je biti drugačiji.I bez etikete sam opisivana kao čudna i ekscentrična, posebno u mladosti.. I stalno se boriš između svojih želja i onog što se od tebe očekuje, pa čak i onog što sam očekuješ od sebe i to jako iscrpljuje. Onog trena kad se osjeti veliki, umor, vrijeme je za profesionalni razgovor.
Ja nisam za primjer jer sam otišla tek kad sam klonula.

Teško je dati kap sebe one originalne sebe, a da se pritom ne prilagođavaš, ali to sam s godinama usavršila i ponekad mi to uspijeva, pa čak i na ovom forumu gdje sam znala biti totalno politički nekorektna ili imati potpuno različito mišljenje od večine, ali to servirati tako da se nitko ne uvrijedi.
To provodim i u stvarnom životu, taktiziram, a ipak dajem i sebe.
Nekako kao da sam s godinama pronašla nekakvu štaku koja mi pomaže.

Međutim, ovakav način života između ostalog krije još jednu opasnost.
Dvostruki život. Obećala sam sebi, još nekada davno da više neću lagati, muljati i manipulirati, da bih isključivo zadovoljila samo sebe.. Bilo je recidiva.

Draga rpxx68, sve živo što sam htjela napisala sam o sebi. Nemam što više dati ovom topiku, ali sam imala potrebu da ti to kažem i da se pozdravim.
Želim ti svu sreću, od srca.

[rpxx68]

PERLA_ kaže:

A što da ti velim; sve isto kao i kod mene. Sad ću napisati u svom postu sve isto kao i ti samo načinom na koji ja pišem.
Dakle.

Teško je biti drugačiji.I bez etikete sam opisivana kao čudna i ekscentrična, posebno u mladosti.. I stalno se boriš između svojih želja i onog što se od tebe očekuje, pa čak i onog što sam očekuješ od sebe i to jako iscrpljuje. Onog trena kad se osjeti veliki, umor, vrijeme je za profesionalni razgovor.
Ja nisam za primjer jer sam otišla tek kad sam klonula.

Teško je dati kap sebe one originalne sebe, a da se pritom ne prilagođavaš, ali to sam s godinama usavršila i ponekad mi to uspijeva, pa čak i na ovom forumu gdje sam znala biti totalno politički nekorektna ili imati potpuno različito mišljenje od večine, ali to servirati tako da se nitko ne uvrijedi.
To provodim i u stvarnom životu, taktiziram, a ipak dajem i sebe.
Nekako kao da sam s godinama pronašla nekakvu štaku koja mi pomaže.

Međutim, ovakav način života između ostalog krije još jednu opasnost.
Dvostruki život. Obećala sam sebi, još nekada davno da više neću lagati, muljati i manipulirati, da bih isključivo zadovoljila samo sebe.. Bilo je recidiva.

Draga rpxx68, sve živo što sam htjela napisala sam o sebi. Nemam što više dati ovom topiku, ali sam imala potrebu da ti to kažem i da se pozdravim.
Želim ti svu sreću, od srca.

hvala,sretno i tebi!

pozdrav,čuvaj se!

[Frida100]

Bok društvo Nova sam na forumu i čitam i tražim sve o bipolarnom. Drago mi je što sam naletila na vas. Meni je prije 15 god. dignoza bila bipolarni poremećaj ali sam ambulantno bila lječena s krivom terapijom sve dok nisam došla kod privatnok psihića i dobila tablete u kojim je pisalo da su za bp-j. Od tad se super osijećam, nemam oscilacija. U 15 god. sam se svakako ponašala i zagorčavala život mojim najbližima. Sad nisam bila godinu dana na kontroli i spremam se u četvrtak, mislim da sam malo hiperaktivna. Molim vas da mi napišete koje lijekove trošite.

[Lalea]

Lijep pozdrav
Već par dana čitam ovu temu i razmišljam kako da se javim, što da kažem, jer nisam sigurna da li je ovo zaista u pitanju ili što god drugo, ali po zadnjim događajima bojim se da jest. Majka mi se već dugi niz godina bori s depresijom i liječenjem iste, a prvi put je bila hospitalizirana mislim 2002.g. i onda nakon toga još po nekoliko puta, zadnje (prije ovogodišnje hospitalizacije) je bilo mislim 2005.g., a sad najfriškije krajem 4./početkom 5.mj ove godine. Od te zadnje pa do ove hospitalizacije sve je bilo u nekom stanju mirovanja i donekle pod kontrolom, sa povremenim težim razdobljima, ali većinom ok. Ove godine je ponovno zbog aktiviranja svega završila u bolnici na liječenju sve negdje do 8.mj. kad su je pustili kući, tražila se nova odgovarajuća terapija, pokušavalo dovesti u stanje normale što se i recimo dogodilo. Ona se iz stanja apsolutno nikakvog kontakta, usporenog govora i kretanja, nezainteresiranosti, bezvoljnosti, crnih misli i ostalog oporavila do toga da se počela ponovno samostalno kretati, odlaziti u šetnje, vratila se nekim kućanskim poslovima, normalna komunikacija i pogled na svijet, vratila se u normalu da bi se sad negdje unazad 3 tjedna, ako ne i više, počela za naše višenje i pojmove ponašati nenormalno, otišla u jednu sasvim drugu krajnost. Noću nikako ne spava (iako kaže da popije tabletu za spavanje), hiperaktivnost, stalno je vani (recimo zadnji primjer, jučer je otišla u 2 popodne a vratila se u ponoć), odjednom ima društvo, u razgovoru skače s jedne teme na drugu (primjer, razgovor od neki dan, oko 40 min, a izmjenjeno je ne znam koliko tema i uglavnom je ona govorila, ocrnjivala druge, imala neke ideje, a kad bi je pitala koji je smisao tog razgovora odgovorila bi pa eto da malo pričamo...), govor je ubrzan, veseo ponekad, za neke stvari mi je par dana kasnije rekla da ih je namjerno govorila da ih moj otac čuje pa da se on kao zamisli radi nekih stvari, svakodnevno pada na kilaži, za ručak pojede nešto malo a kasnije jede sve po skrivećki, cijeli stan je preokrenut, non stop nešto piše (navodno je meni uz božićnu čestitku poslala pismo od 20ak strana), nema nikako mira, zaustavlja ljude na cesti, kad odlazi negdje ostavlja cijeli stan otvoren (otac otiđe van obaviti svoje poslove i kad se vrati zatekne stan prazan i sve otvoreno, a ona je negdje vani, niti zna gdje ni s kime)... ima još puno toga ali ovo je samo dio tih stvari koje se događaju zadnje vrijeme, zbog svega toga i otac pati, ne spava, misli se gdje je i šta je, šta će zateći i slično. Također nismo sigurni pije li lijekove ili ne, jer po onome što sam do sada po internetu i člancima pročitala, bolesnici sa BAP koji su u fazi manije često mogu misliti da im lijekovi više nisu potrebni kao ni liječenje. Otac je razgovarao s liječnikom koji je vodi ali on ne želi ništa reći bez njene prisutnosti, a ona nije željela otići, tj pristala je tek nakon što sam ja više poludjela od svega i to su trebali otići sad slijedeću srijedu. Zašto govorim trebali otići, zato jer je jutros prislino hospitalizirana nakon jednog događaja. Ujutro oko 5 ju je policija zatekla u parku iza naše zgrade kako u kućnom ogrtaču mete lišće, dobili su dojavu od nekoga tko ju je vidio, i zatim je doveli kući mom ocu. Ne moram ni reći koliko je ostao šokiran kad ga je policajac probudio, da, ušli su sami u stan jer je majka ostavila ključeve s vanjske strane brave... objasnio im je situaciju, oni su sami pitali da li želi da je oni odvedu u bolnicu ili će on, on je rekao da bi radije on i to je učinio sat dva kasnije. U bolnici pred dr je moja majka rekla da ne želi ostati i da ako je ostave da će pokušati pobjeći, dr je i sam saslušao oca koji mu je iznio cijelo stanje i na kraju je i hospitalizirana, pretpostavljam prisilno, i to sad sve još mora ići kod suca da se vidi šta dalje. Mi smo svi iscrpljeni od toga, moj otac ponajviše jer je on s njom najviše (pošto sam ja s mužem i kćerkom u drugom gradu), ne znamo kako se postaviti ni kako doći do kakvih odgovora ili savjeta. Kod zadnje hospitalizacije je puštena kući s dijagnozom F33.3 - Težak povratan depresijski poremećaj sa simptomima psihoze, što vjerujem da je tada bilo, ali s ovim razvijanjem i događajima, nekako pretpostavljam da je prije tu BAP u pitanju nego šta drugo. Pročitala sam i postove od nekoliko forumaša kojima članovi pate od toga pa me isto zanima kako je s njima trenutno...

[~Scarlet~]

@Lalea
Ako majka neće piti lijekove, tražite od njenog psihijatra da se pokrene postupak vještačenja poslovne sposobnosti. Sad dok je u bolnici vam je i idealna prilika za to. Postaviti će joj se skrbnik koji će tada odlučivati o njenom liječenju. To može biti i tvoj otac.

[Lalea]

mi nismo sigurni jel ona pila ili nije lijekove, jer otac koliko je vidio ona bi uzela svaki dan lijekove... nama je trenutno najvažnije to da je ona sad pod nadzorom, samo što mene muči hoće li dr koji ju inače vodi ove simptome ustvrditi kao BAP ili će se isto ignorirati. ja sam ocu isprintala i poslala dosta materijala o tome i rekla da sad kad ide kod dr da uzme sve to i da ga suoči s time, jer i meni laiku ovo njeno sve dosta djeluje kao BAP...