Zasto je nesto bitno?

[Star-Lord]

addx kaže:

Zasto je nesto bitno? Zasto je ista bitno? Radi cega, u konacnici?

Pokusajte dati odgovor na koji se ne moze postaviti opet isto takvo pitanje.

Npr odgovor 'bitno je, zato jer je u skladu s univerzalnim vrijednostima' nije konacni odgovor jer se moze dalje postaviti pitanje: zasto su univerzalne vrijednosti bitne?

Bitno je za opstanak, kontinuitet. Za ovo se možemo vratiti i na najedonostavnije oblike života, koja je konstanta bilo kog oblika života? Da želi preživjeti, to je bitno životu.

Ljudska vrsta s druge strane kao jedina nam poznata samosvijesna vrsta o sebi i drugima je upravo zbog te sfere evolucijskog "dara" dobila u "paketu" sa razumom nažalost i šanse za obrnutim od bitnog, gdje je život nerijetko ljudima nebitan, kako drugih ljudi tako nekad i njihov sam.

Tako da bi se ja zadržao glede odgovora ovome pitanju na samom bitku života.

[nezgodan2]

addx kaže:

Zasto je nesto bitno? Zasto je ista bitno? Radi cega, u konacnici?

Pokusajte dati odgovor na koji se ne moze postaviti opet isto takvo pitanje.

Npr odgovor 'bitno je, zato jer je u skladu s univerzalnim vrijednostima' nije konacni odgovor jer se moze dalje postaviti pitanje: zasto su univerzalne vrijednosti bitne?

kako dati bitan odgovor na nebitno pitanje?

[addx]

e je baza kaže:

Ta je tvrdnja u skladu s teorijom relativnosti, a da bi bila istinita zvijezde moraju biti na velikoj udaljenosti od Zemlje.
Otkriće velikog broja zvijezda s negativnom paralaksom (satelit Hipparcos) dovodi u pitanje i tvrdnje o velikoj udaljenosti zvijezda i teoriju relativnosti.
Objašnjenje tog otkrića nisam uspio pronaći.

stackexchange to the rescue

eto, sad mozes mirno leci

[pećina]

Star-Lord kaže:

Bitno je za opstanak, kontinuitet. Za ovo se možemo vratiti i na najedonostavnije oblike života, koja je konstanta bilo kog oblika života? Da želi preživjeti, to je bitno životu.

Ljudska vrsta s druge strane kao jedina nam poznata samosvijesna vrsta o sebi i drugima je upravo zbog te sfere evolucijskog "dara" dobila u "paketu" sa razumom nažalost i šanse za obrnutim od bitnog, gdje je život nerijetko ljudima nebitan, kako drugih ljudi tako nekad i njihov sam.

Tako da bi se ja zadržao glede odgovora ovome pitanju na samom bitku života.

A ako ti kontinuitet nije bitan?
A ako želiš samoubojstvo?

Ispada da je opet sve relativno

[Broj e]

addx kaže:

stackexchange to the rescue

eto, sad mozes mirno leci

Ispravite me ako griješim, ali niste li Vi rekli:

"Pusti paralakse!"

Ili nešto slično.

Slobodno objasnite zašto iste zvijezde vidimo uz Mjesec u toku noći.

Ako su zvijezde jako (jako) daleko, to nije moguće!

Ili je?

Ako je, slobodno objasnite!

[addx]

e je baza kaže:

Ispravite me ako griješim, ali niste li Vi rekli:

"Pusti paralakse!"

Ili nešto slično.

Slobodno objasnite zašto iste zvijezde vidimo uz Mjesec u toku noći.

Ako su zvijezde jako (jako) daleko, to nije moguće!

Ili je?

Ako je, slobodno objasnite!

Zemlja se rotira oko svoje osi, znaci ako stojis na zemlji, zbog rotacije zemlje se pomices u odnosu na mjesec ali posto je udaljenost od mjeseca puno veca nego taj pomak to rezultira vrlo slabom paralaksom pa u praksi su iste zvijezde cijelu noc uz mjesec uz male pomake.

Evo nasao sam ti tu

http://www.etwright.org/astro/moonpar.html

Mislim ja ne znam stvarno sta tebe muci, pa ljudi su bili na mjesecu

[parsifal]

addx kaže:

eto, sad mozes mirno leci

1. Poštovani kolega addx

2. Vi ste me na ovoj temi ,ili na nekoj drugoj izričito pitali da komentiram postupak jedne budističke redovnice koja je napustila budizam i postala model ili porno glumica tako nešto.

3. Pošto tražilica ne radi ne znam gdje je sada taj vaš upit

Evo našao sam da novine pišu o njoj ovo http://www.jutarnji.hr/life/zivotne-...udila/6152086/

4. kao što vidite ja nisam kao sigmund koji ignorira upite svojih kolega iako radi u državnoj firmi i ima masu vremena za pisanje i čitanje i šetanje

5. ali ,vidite li vi da sam vrlo aktivan na forumu i ne mogu sve stići pored 2 posla kojim se bavim (oke jedan je hobi ali uzme mi dnevno 3-6 sati )

6. dakle, vidite li vi kako ja imam visoku svijest i mislim na pitanje jednog mladog tragatelja kao što ste vi ili ti (a ne kao sigmund koji stalno ignorira )

7. povodom vašeg pitanja odgovoriti ću sa linkom 2 teme koje sam otvorio dok sam bio mlad i lijep i neupućen a vi još mlađi ,ljepši i neupućeniji .
tu imate opširan komentar na situaciju i vaše pitanje

8. https://www.forum.hr/showthread.php?t=44481&page=10 Glumica Edita Majić u 34. godini otišla u redovnice

9.) parsifal je u svojim istraživanjima ustanovio da je u povijesti postojala samo jedna žena genij i o njoj je otvorio sljedeću temu. (inače ona je još živa (ima 87 godina ) i osobno mi je poslala svoju knjigu Real Christ još prije 2 godine https://www.amazon.com/Real-Christ-B...ds=real+christ Žena je postigla ono što i Buddha i opisala to stanje u svojoj glasovitoj knjizi Experience of no self https://www.amazon.com/Experience-No...NSB1V2SCHHNS5A

===
Bernadette Roberts- majka 4 djece koja je dozivjela ONO sto i Buddha

https://www.forum.hr/showthread.php?t=110736

(Ako netko msili da je u povijesti postojala još neka žena genij neka me slobodno obavijesti ,ali ja za sada ne vidim niti jednu takovu čiji se doprinos može uporediti sa tetom Bernardetom.)

10. Jedan čovjek koga cijenim je izjavio da su postojala samo 2 ženska genija u povijesti i jedna od njih je Ayn Rand. (drugu sam zaboravio).
Kada je to čuo Sigmund je popizdio i tako izvrijeđao Ayn Rand da se to ne usuđujem ponoviti iako bih rado to ponovno pročitao

11. Evo da za F. Cheifa odgovorim ukratko.

Ne mislim da se redovnica za koju pitate prosvijetlila.
Ali mislim da je otkrila svoju ISTINSKU VOLJU a to je nešto drugo, (ali isto dobro za nju.)
Tako da su postupci Edite Majić koja je ušla u samostan sa oko 34 godine i redovnice Bernardice Juretić koja je napustila samostan negdje u svojoj 34 godini pokazatelj kako duh sveti (ili istinska volja) radi kod svakog individualno i fleksibilno i za dobrobit svake ''zvijezde pojedinačno''.

jer ne zaboravite kolega addx

Nezemaljska inteligencija koja je u Kairu 1904. diktirala svoju knjigu ljupko je i mudro rekla svom proroku:

Svaki muškarac i svaka žena jedna je zvijezda

( tj. ima jedinstvenu putanju na kojoj je sretan (sretna).
Kod zvijezda ne dolazi do sudaranja, a kod ljudi da.
To znači da je netko na krivom putu )

[Broj e]

addx kaže:

Zemlja se rotira oko svoje osi, znaci ako stojis na zemlji, zbog rotacije zemlje se pomices u odnosu na mjesec ali posto je udaljenost od mjeseca puno veca nego taj pomak to rezultira vrlo slabom paralaksom pa u praksi su iste zvijezde cijelu noc uz mjesec uz male pomake.

Evo nasao sam ti tu

http://www.etwright.org/astro/moonpar.html

Mislim ja ne znam stvarno sta tebe muci, pa ljudi su bili na mjesecu

e je baza kaže:

Hvala na odgovoru i na "linku".

Da. U pravu ste.
Pomak (kut) je mali, a osim toga dolazi do djelomičnog poništavanja s pomakom Mjeseca na nebeskom svodu zbog rotacije Mjeseca oko Zemlje.

Ali zahvaljujući modernoj tehnologiji možemo "promatrati" nebeski svod u istom trenutku na sjevernoj i južnoj polutki.
Odaberimo dva grada koji se nalaze na približno istom meridijanu.

Odaberimo Cape Town i Stockholm.

Program kojim možemo prikazati nebeski svod u ta dva grada u istom trenutku:
https://theskylive.com/planetarium

Ako to učinimo, nećemo uočiti značajan pomak Mjeseca u odnosu na zvijezde.

(Kutni promjer Mjeseca je oko pola stupnja:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kutni_promjer)


To nije u skladu s tvrdnjom (teorije relativnosti) da je udaljenost do zvijezda mnogo veća od udaljenosti do Mjeseca.

Time je i istinitost teorije relativnosti dovedena u pitanje.

Pomalo je čudno da takav nesklad između teorije i stvarnosti nije uočio Eddington.

Nadam se da mi nećete (previše) zamjeriti "prebacivanje" Vašeg odgovora na drugi podforum.

addx kaže:

Mislim ja ne znam stvarno sta tebe muci ...

Dužnost mi je odgovoriti.

Muči me vrijeđanje vjernika na ovom internetskom forumu.

Muči me ismijavanje Matoša i Krleže na ovom internetskom forumu.

Muči me pozivanje na argument sile, a ne na silu argumenata na ovom internetskom (pod)forumu.

P. S.

1944. Na zasjedanjima ZAVNOH-a ...
..
... u to je vrijeme uveden vjeronauk kao izborni predmet ..
..
http://www.andrija-hebrang.com/kronologija.htm

Dan nakon brzojava Andriji Hebrangu, Tito šalje poruku i Edvardu Kardelju koji je boravio u Sloveniji: “Putuj hitno u Hrvatsku. Tamo prave nevjerojatne gluposti. Prvo, ZAVNOH je prihvatio odluku prema kojoj je vjeronauk obavezan predmet u školama. ... "
http://www.mediaresearch.cro.net/cla...px?l=hr&id=280

Tako će sloboda vjeroispovijesti i slobodan protok informacija biti jedan od uzroka pada Andrije Hebranga.
http://www.mediaresearch.cro.net/cla...px?l=hr&id=280

Potpuno je nerazumljivo vrijeđanje vjernika, ismijavanje Matoša ili ismijavanje Krleže na ovom "ljevičarskom" ("hrvatskom") internetskom forumu.

[Walter23]

Pošto je čovjek stvor koji posjeduje postoji i bitnost. Život je bitan jer ne znamo što je smrt ili ništa. Voljeni su nam bitni jer naša kemija u mozgu tako govori, mozak je progamiran da preživi i da se razmnoži pa opet pada u podređenost posjedovanja bez da to tako vidi. Ciljevi su nam bitni jer predstavljaju nas i našu želju da nadvladamo strahove, slabosti itd. Bitnost leži u posjedovanju bilo uvjerenja, emocija ili želja. Čovjek koji ništa ne posjeduje nevidi bitnost.

[mravac8]

Walter23 kaže:

Čovjek koji ništa ne posjeduje nevidi bitnost.

Čovjek koji ništa ne posjeduje želi posjedovati. On vidi bitnost onoga što nema.

Životinja vidi bitnost i želi posjedovati. Ali samo onoliko koliko joj treba da preživi. Mačić koji se tek omacio frktati će i šapicama braniti hranu koju dobije, ali ubrzo kada nauči da hrane ima stalno prestati će to raditi.

[Walter23]

[QUOTE=mravac8;65215793]Čovjek koji ništa ne posjeduje želi posjedovati. On vidi bitnost onoga što nema.

Nije baš tako jer imati želju jednako je posjedovati želju tako da on opet posjeduje nešto.

Govorim o primjeru u kojem pojedinca ne interesira nikakvo ostvarenje želje ili čuvanje neke važnosti te time on ne vidi bitnost u ničemu.
Koncept posjedovanja oblikuje naš pogled na svijet, priroda nas je oblikovala da posjedujemo taj alat radi preživljavanja, prenosi se i na životinje jer i životinja je svjesna svoga života pa time bježi predatoru jer posjeduje želju za bijegom od boli i smrti.
Dalje se od instinkta za preživljavanje pojam posjedovanja se prenosi i na bitnosti uvjerenja i emocija, nekome može životno bitno biti da živi u demokraciji umjesto u komunizmu i on može tome posvetiti cijeli život pa ga tako i žrtvovati, jer ga uvjerenje i emocije vode želji. Netko se može ubiti zbog slomljena srca, uvjeren u bitnost trenutka i ishoda jer posjeduje svijesno ili suptilno uvjerenje sudbine koje mu izaziva emocionalnu bol.

[mravac8]

[QUOTE=Walter23;65216153]

mravac8 kaže:

Nije baš tako jer imati želju jednako je posjedovati želju tako da on opet posjeduje nešto.

Koncept posjedovanja oblikuje naš pogled na svijet, priroda nas je oblikovala da posjedujemo taj alat radi preživljavanja, prenosi se i na životinje jer i životinja je svjesna svoga života pa time bježi predatoru jer posjeduje želju za bijegom od boli i smrti.

Slažem se. Ali čovjek koji izgubi i želju izgubi volju za životom (što je i normalno kao što sam kažeš to je alat preživljavanja) pa napravi samoubojstvo. Takvog čovjeka više nema i on više nije mjerodavan za analizu ljudskog ponašanja. Osim kada analiziramo samoubojice.

[Cherie]

Walter23 kaže:

Pošto je čovjek stvor koji posjeduje postoji i bitnost. Život je bitan jer ne znamo što je smrt ili ništa. Voljeni su nam bitni jer naša kemija u mozgu tako govori, mozak je progamiran da preživi i da se razmnoži pa opet pada u podređenost posjedovanja bez da to tako vidi. Ciljevi su nam bitni jer predstavljaju nas i našu želju da nadvladamo strahove, slabosti itd. Bitnost leži u posjedovanju bilo uvjerenja, emocija ili želja. Čovjek koji ništa ne posjeduje nevidi bitnost.

Nedavno mi je baka umrla u 93 godini. Zadnju godinu dana tonula je u demenciju koja se na kraju tako rapidno pogoršavala da više nije znala ni tko je ni gdje ni s kim priča. Njen mozak je postao nasumično električno pražnjenje nepovezanih misli. U sve kraćim momentima lucidnost kad bi me prepoznala postavljala bi uvijek isto pitanje : zašto sam ja živila?

Samo bi je pomazila po glavi i ne bi rekla ništa. Nosila je pelene, sjedila je u staračkom domu gotovo nepokretna poluslijepa polugluha i ja sam bila jedina od puste rodbine što ju je redovno obilazila, češljala i držala za ruku i hranila je kolačićima.

Ono ... nemam pojma zašto si živila, ne znam koja je bila svrha tvog postojanja i ne znam zašto je svemiru bilo bitno da te iznjedri kao individuu kad, stihovima Arsena Dedića: sve na kraju završi bliže bolu.

Život na kraju ne kulminira u fantastičnom vatrometu, nego se ponižavajuće gasi. I šta, nešto si imao, šta kažeš - djecu, ideale, želje, imovinu, život ti je svašta dao i na kraju sve uzeo i šta je bilo bitno ... kad ideš ća praznih ruku i popišanih pelena ....

I tako ...zadnji put kad sam je vidila živu ,iz staračkog doma otišla sam u t-coma u city one i uzela samsung 7 edge na 24 rate i prateću futrolicu i do jutra instalirala pizdarije samo da ne mislim o besmislu i gdje sve to na kraju vodi.

[Walter23]

Cherie kaže:

Nedavno mi je baka umrla u 93 godini. Zadnju godinu dana tonula je u demenciju koja se na kraju tako rapidno pogoršavala da više nije znala ni tko je ni gdje ni s kim priča. Njen mozak je postao nasumično električno pražnjenje nepovezanih misli. U sve kraćim momentima lucidnost kad bi me prepoznala postavljala bi uvijek isto pitanje : zašto sam ja živila? ....

...i tako ...zadnji put kad sam je vidila živu ,iz staračkog doma otišla sam u t-coma u city one i uzela samsung 7 edge na 24 rate i prateću futrolicu i do jutra instalirala pizdarije samo da ne mislim o besmislu i gdje sve to na kraju vodi.

Hrabro od tebe što si sama ostala uz nju do kraja.
Do starosti nas svi zaborave dok jure prolazna zadovoljstva i isprazna odobravanja od ljudi koji ništa nisu učinili za njih umjesto da su uz ljude koji su ih voljeli i odgajali kroz život.

Zato vjerujem da je sve u posjedu, svijet nam daruje toliko ideja, toliko bitnosti koje se bojimo izgubiti odustajanjem da rijetko tražimo svoje.
Ideje koje su krive ili stvorene trendom vremena nam često umanje vrijednost stvarnih ljudi pa i našeg srca i zato je bitno da pazimo kako razmišljamo, svaka odluka u životu nam uzme vrijeme i odredi gdje i kakvi ćemo biti.

... oprosti ako previše slobodno govorim no nastaviti ču dalje...

Svjesni smo svoje budućnosti ali volio bih svejedno da ako želiš pogledaš na još jedan način:

Vrijedi li biti uplašen ili depresivan zbog neizbježnoga?
Kako želim provesti vrijeme?
Kakva želim biti u vremenu?
Gdje je moj mir i uzbuđenje bez potrebe za mišljenjem drugih?
Jesam li zadovoljnija da budem netko tko čeka u redu ili netko od navedenog -borac, istraživač, putnik...( dodaj nešto svoje) koji samo vidi dalje?

...i sam razmišljam i ponekad žalim što će otići svi pa i ja, od te poražavajuće neizbježnosti me izvlači moje -ja koje sam si izabrao ili pronašao: vječni učenik, ne poražavajući borac i dijete s malo prkosa u svojem umu koje vidi samo daljinu, ne pita kako teško, daleko i dugo već želi li ...

Prihvatiti neizbježno je teško, no nema potrebe da se opteretiš s njime, to je teret koji ne treba da pati ikoga.
Neizbježno je naš prirodni put, tamo su prošli naši stari pa ćemo i mi za njima.

Ništa ili nešto iza toga crnog zastora? ..do toga trenutka je misterija koja može buditi znatiželju i zabaviti um čak i pesimistu.

...Kakve god želje je baka imala i kakve god su ju sumnje napadale pred kraj ipak je činjenica da iz njenog života si došla ti, osoba koja je bila tu uz nju kad je vrijeme dolazilo po svoje, kad nije imala nikakvo uporište nego tvoju utjehu. Tako da je baka ipak nešto dobro napravila sa svojim životom. Ljubav je za ljubav vraćena, to po nekima pa i meni samome vrijedi više od svega jer materijalizam ne može konkurirati dobroti.

[Cherie]

Walter23 kaže:

...i sam razmišljam i ponekad žalim što će otići svi pa i ja, od te poražavajuće neizbježnosti me izvlači moje -ja koje sam si izabrao ili pronašao: vječni učenik, ne poražavajući borac i dijete s malo prkosa u svojem umu koje vidi samo daljinu, ne pita kako teško, daleko i dugo već želi li ...

Prihvatiti neizbježno je teško, no nema potrebe da se opteretiš s njime, to je teret koji ne treba da pati ikoga.
Neizbježno je naš prirodni put, tamo su prošli naši stari pa ćemo i mi za njima.

hvala


izrazila bi to što si rekao latinskom poslovicom

Dum Vivimus VIVIMUS!


Dok smo živi ŽIVIMO!
.

[La Baba yaga]

addx kaže:

Zasto je nesto bitno? Zasto je ista bitno? Radi cega, u konacnici?

Pokusajte dati odgovor na koji se ne moze postaviti opet isto takvo pitanje.

Zato jer nije nebitno?

[Leteća]

Cherie kaže:

ponižavajuće je jer nekad milo dijete, nekad divlja mlada cura koja je prkosila patrijarhalnoj sredini, samostalna snažna žena koja je imala aristrokratsko držanje i silno dostojanstvo ispred mene sjedila u pelenama, sasušena, minijaturna, skoro pa slijepa, dementna starica bez zuba, kojoj protezu više nisu ni stavljali jer su joj se desni povukle pa joj je klapala, i gledala me mrtvim očima i pitala: Zašto sam ja živjela? Ovo je pakao.

Relativiziranje patnje ljudskog bića koje umire i onog koje gleda kako umire - premještanjem fokusa na neki od konstrukta, u kojeg god da vjeruješ - je isto način da se utrne i ne prođe kroz bol.



Sve što možeš reći o onome iza the enda je nagađanje. Vjerovao ti novinama, znastvenim istraživanjima, guruima, vedama, bibliji, zapisima na glinenim pločicama, drevnim civilizacijama sve jedno.

Vjera upućuje na izočnost znanja.







nemam ja nikakav dojam Omenu.

Ja sam u lakoći sa svojim NE ZNAM što se dešava nakon smrti, pa premda VJERUJEM, pojednostavljeno rečeno, da nešto nadživljava smrt, odabrah besmislenu kupovinu umjesto uljuljavanje u konstrukte duhovnih učenja ili iskustava NDE pojedinaca.



Drugo moja tuga se ne odnosi na smrt i možebitno ništavilo. Odnosi se na tugu kraja, koji stiže oduzimajući čovjeku dignitet. Ne samo što rodbina ne mari za staro čeljade jer ga podsjeća na isticanje vlastitog roka trajanja, nego i um i tijelo i čula i cijelo biće gaseći se raspada. Na samom kraju pakao ....





Rekoh joj iznutra bako pošalji mi slike ptica ako me čuješ i nadživila si smrt, ali tako da znam da si ih ti poslala. Vidila sam u dva dana četiri različite mrtve zgažene ptice na cesti.

Još uvijek smišljam što su mi svemir ili baka poručili ovim sinhronicitetom.



Reći ću ti još ovo ...... kad je umrla osjećala sam da nije dobro, osjećala sam silnu zbrku, nemir, gotovo paniku, nešto ljigavo ..... a onda odjednom nakon dva dana skroz nenadano osjetih je jasno kao predivan ušuškavajući topli i dobri mir.

Ovo ti govorim tek tako da povrh filozofiranja dodam taj jedan osoban subjetkivan osjećaj koji isto može biti samozavaravanje, ali meni je donio olakšanje. A to što je više nikad neću vidjeti je izvor tuge koja će s vremenom izgubiti na snazi.

Što se tiče smrti - držim da je isto kao i sam život, i odgovori na pitanje tko smo, što smo, odakle dolazimo, koja je svrha i zašto je nešto a ne ništa - misterij koj čovjek nikad neće razotkriti.

Tražila si ptice, poslala ti ih je i što više hoćeš? Pusti ženu na miru, to je bio njezin život. Ti imaš svoj. Smisao sami stvaramo i bitan nam je dok smo živi. Kad umreš, bolit će te kurac za smisao.

Gubitak boli, to da. Ali ne žalimo zbog mrtvih nego radi sebe. Žao nam je naše vlastite usamljenosti. Za kontakt s drugom stranom treba proći kroz tu bol, iscrpiti je do kraja. Tek tada barijere nestaju i možeš osjetiti ono što oni osjećaju. Nikakva prizivanja, nikakva nagovaranja, nikakvo navlačenje za rukav - to je sebično zajebavanje drugih ljudi. Ti ideš k njima, ne oni k tebi. Ili ne ideš. U konačnici je svejedno jer te mjesto već čeka. Baka ti je bila predivna duša. I dalje te voli. Najviše.

[Cherie]

Leteća kaže:

Tražila si ptice, poslala ti ih je i što više hoćeš? Pusti ženu na miru, to je bio njezin život. Ti imaš svoj. Smisao sami stvaramo i bitan nam je dok smo živi. Kad umreš, bolit će te kurac za smisao.

čekaj ....... da je pustim na miru ili da iscrpim bol do kraja

Gubitak boli, to da. Ali ne žalimo zbog mrtvih nego radi sebe. Žao nam je naše vlastite usamljenosti. Za kontakt s drugom stranom treba proći kroz tu bol, iscrpiti je do kraja. Tek tada barijere nestaju i možeš osjetiti ono što oni osjećaju. Nikakva prizivanja, nikakva nagovaranja, nikakvo navlačenje za rukav - to je sebično zajebavanje drugih ljudi. Ti ideš k njima, ne oni k tebi. Ili ne ideš. U konačnici je svejedno jer te mjesto već čeka. Baka ti je bila predivna duša. I dalje te voli. Najviše.

nice ....

Prvo nije meni žao mene, žao mi je BILO nje. Ne zato što je umrla, svak hrli kraju od trenutka kad se rodi, nego zato što sam svjedočila prvi put u životu kako točno izgleda jedna od 4 Budine mizerije ljudskog života - umirati od starosti.


ja sam ove svoje posljednje realizacije, nakon brige o njoj kad je bila duboko u demenciji i propitivala me "zašto sam ja živjela" (pitanje na koje nema odogovora) , navela u kontekstu ZAŠTO JE NEŠTO BITNO topica, da bi iz šire perspektive pokazala da moguće ništa doista nije bitno, nužno i mora se za života, a složila bi se s tobom da u nedostatku univerzalne bitnosti, dobro je da svatko sam sebi stvori svrhu i oko nje gradi svoj sustav vrijednosti.

[Leteća]

Cherie kaže:

čekaj ....... da je pustim na miru ili da iscrpim bol do kraja





nice ....

Prvo nije meni žao mene, žao mi je BILO nje. Ne zato što je umrla, svak hrli kraju od trenutka kad se rodi, nego zato što sam svjedočila prvi put u životu kako točno izgleda jedna od 4 Budine mizerije ljudskog života - umirati od starosti.


ja sam ove svoje posljednje realizacije, nakon brige o njoj kad je bila duboko u demenciji i propitivala me "zašto sam ja živjela" (pitanje na koje nema odogovora) , navela u kontekstu ZAŠTO JE NEŠTO BITNO topica, da bi iz šire perspektive pokazala da moguće ništa doista nije bitno, nužno i mora se za života, a složila bi se s tobom da u nedostatku univerzalne bitnosti, dobro je da svatko sam sebi stvori svrhu i oko nje gradi svoj sustav vrijednosti.

Ajd pusti me ukurac, vidiš da danas nemam pojma što baljezgam. Ali, da, ovo umiranje od starosti zna izgledati prilično šokantno, usudila bih se reći da izgleda gore nego što doista jest. A ako je to netko blizak tu je i osjećaj gubitka, psihološki proces žalovanja, faze znaš, ne trebam ti govoriti. Ono što je u ovom trenutku BITNO je ono što ti želiš i za što si spremna - otpustiti je ili insistirati na metaforičkom kontaktu sa svijetom mrtvih. I jedno i drugo ima svoje prednosti i nedostatke. To je bila tvoja baka i ti najbolje znaš što bi ona učinila da je na tvom mjestu. Opet, nema garancije da je to 'ispravna' stvar. U životu nema garancije ni za što, nema bitka, sve je u bivanju, itd, itd. Sad tu drobim bez veze jer forum tome i služi. Eto. Želim ti da u ovoj situaciji postigneš ono što je najbolje za tebe i sva bića, jelte.

[samting]

Cherie kaže:

Nedavno mi je baka umrla u 93 godini.

Žao mi je zbog tvog gubitka.

U sve kraćim momentima lucidnost kad bi me prepoznala postavljala bi uvijek isto pitanje : zašto sam ja živila?

Pitanje je savršeno, samo jedini problem je što ga je potrebno koristiti u formulaciji sadašnjeg vremena "zašto živim" i potrebno ga je imati na umu svakodnevno.

Možda baka nije htjela da te priupita, nego da ti ukaže. Jer ljudi mogu ponekada prenijeti stvari koje su veće od njih samih, a njeno pitanje najbolje možeš upravo ti oživotvoriti i podariti bezvremeni pečat njenom životu.