male priče za dušu - b. ferrero

[crnokosa89]

NAKON KONCERTA
Jedne večeri nakon vrlo uspješnog koncerta, maestru Andresu Segovii, kojeg smatraju najvećim gitaristom svih vremena, pristupio je jedan njegov poštovatelj i zanosno rekao: „Život bih dao da mogu svirati kao Vi!“
Andres Segovia ga je dobro pogledao i rekao: „Upravo to je cijena koju sam ja platio.“

U životu se sve skupo plaća. Veliki talenti plaćaju životom.

[crnokosa89]

Novčanica
Jedan je prodavač svoje izlaganje započeo pokazivanjem nove novčanice od petsto kuna. „Tko želi ovu novčanicu od petsto kuna?“ – upita prisutne.
Uzdignulo se nekoliko ruku. On nastavi:
„Ima li još onih koji bi željeli imati ovu novčanicu?“ U zraku je bilo još više ruku, ali predavač im objasni:
„Prije nego vam je uručim moram nešto načiniti.“
Zgužvao je novčanicu u kuglicu i rekao: „Ima li još onih koji je žele?“ Vidio je nekoliko uzdignutih ruku.
„Što ako načinim i ovo?“ Zgužvanu je novačnicu tresnuo o zid, a zatim zgnječio nogom, podigao i onaku prljavu pokazao slušateljima.
„Želi li još netko ovu novčanicu?“
Još je uvijek bilo uzdignutih ruku. Koliko god bila zgužvana i gažena, novačnica nije izgubila svoju vrijednost.

U životu smo bivali teško ranjavani, gaženi, ponižavani, vrijeđani, pa ipak smo uvijek sačuvali svoju vrijednost, ako smo je doista imali.

[crnokosa89]

Identitet
Kad sam bio malen, nisam želio biti to što sam bio. Htio sam biti kao Marko Radić, ali njemu uopće nisam bio drag. Ipak, hodao sam kao što je on hodao, govorio kao on, upisao se u istu školu kao i on.
S vremenom se Marko Radić promijenio. Družio se s Petrom Mamićem, pa je hodao i govorio kao Petar. Bio sam zbunjen! Počeo sam hodati i govoriti kao Marko Radić koji je hodao i govorio kao Petar Mamić. Onda sam odjednom primjetio da Petar Mamić hoda i govori kao Jakov Stazić, a Jakov Stazić je hodao i govorio kao Ivan Križanić.
I evo sad ja hodam i govorim oponašajući Marka Radića, koji oponaša Petra Mamića, koji oponaša Jakov Stazića, koji oponaša Ivana Križanića, a što mislite koga u hodu i govoru oponaša Ivan Križanić?
On među tolikima oponaša Luku Cetinića, onog bezveznjakovića koji hoda i govori kao ja!

[crnokosa89]

Tri riječi
Jedna je mlada žena pala u strašnu potištenost. Danima nije izlazila iz kuće, ustajanje iz kreveta postalo joj je neopisiva muka, a pomisao na hranu prava pokora. Smetalo joj je danje svjetlo, stoga prozore nije otvarala, a zastori su bili stalno navučeni. Glava joj je bila puna crnih misli, a pred očima smrt kao oslobođenje.
Muž ju je jako volio, obasipao ju pažnjom, a bio je sve zabrinutiji i sve tužniji. Uvjerio ju je ipak da pođe neurologu i posjeti vrsnog psihijatra. Nakon pomno obavljenih pretraga liječinici su joj propisali lijekove, preporučili odmor i krstarenje po moru. Sve su to isprobali, ali nije pomoglo.
Žena je sve više tonula u svijet turobnih misli i melankoliju.
Na kraju ju je muž izliječio svojom ljubavlju i trima jednostavnim riječima.
Jednog joj je jutra prišao, pogledao je sa suzama u očima i rekao:
„Imaš još mene.“

[crnokosa89]

Učitelj je upitao djecu: „Što je potrebno da bi čovjek bio sretan?“
Odgovori su bili različiti: veliki stan, izvrsna jela, mnogo novaca, zdravlje...
Pisali su i druge odgovore na poticaj učitelja: poštovanje drugih...
Ima li nešto što smo zaboravili?-upita učitelj.
Jedna je djevojčica digla ruku i rekla: „Da. Mora imati nekoga. „