Rekli su...

[malimačak]

Friedrich Nietzsche:

Treba obuzdati svoje srce; jer ako se ono pusti, ubrzo će otići i glava.

[Dilberth]

"God is dead".
signed, Nietzche.

"Nietzsche is dead".
signed, God

[malimačak]

Ja sam se začudila što on, tako mudra i veleumna muškarčina, pa govori o zaljubljenosti. To mi nekako nije dostojno takvog strogog brkonje.

Ali i ovi su dobri (isti brkonja):

- Najuobičenija je laž ona kojom čovjek sam sebi laže; laganje drugima razmjerno je rijetko.


- U okolnostima mira ratnički čovjek navaljuje na sama sebe.


- U osveti i u ljubavi žena je barbarskija od muškaraca.- ovdje je malo pretjerao.

[Dilberth]

malimačak kaže:

Ja sam se začudila što on, tako mudra i veleumna muškarčina, pa govori o zaljubljenosti. To mi nekako nije dostojno takvog strogog brkonje.

Ali i ovi su dobri (isti brkonja):

- Najuobičenija je laž ona kojom čovjek sam sebi laže; laganje drugima razmjerno je rijetko.


- U okolnostima mira ratnički čovjek navaljuje na sama sebe.


- U osveti i u ljubavi žena je barbarskija od muškaraca.- ovdje je malo pretjerao.

Ova zadnja (treca) mu je bas i najbolja!
Prva mu nije losa, ali nije potpuno tocna. Laganje drugima nije rijetko. Pogledaj samo nase politicare.
Druga mi je bez veze ili je ja uopce ne razumijem.

[PrekrasniUm]

Evo sa našeg Historijskog kviza:

Gilles pita:

Sta je Fridrih Veliki rekao svojoj zeni nakon povratka iz sedmogodisnjeg rata?

Špećo odgovara:

Madame sind korpulenter geworden

(Gospođa se malo popunila)

Na moje iznenađenje, odgovor je točan! Taj Friedrich je stvarno bio car!!!

[malimačak]

Dilberth kaže:

Ova zadnja (treca) mu je bas i najbolja!
Prva mu nije losa, ali nije potpuno tocna. Laganje drugima nije rijetko. Pogledaj samo nase politicare.
Druga mi je bez veze ili je ja uopce ne razumijem.

Pa ja ovu drugu razumijem kao : "nasilnik je nasilnik".

A ova treća, za koju mislim da je malčice, malčice pretjerao, hoće reći, samo da smo, mi žene, osjećajnije i strastvenije od muškog roda.

[Nica]

Ništa u životu tako ne razveseljava kao kad nas gađaju, a promaše.

W. Churchill

[malimačak]

Gary Lineker, engleski nogometaš:

Nogomet je jednostavna igra: 22 muškarca natjeravaju loptu 90 minuta, a na kraju Nijemci pobjede.




Pamela Anderson, glumica:

Kad nemate osobu u koju biste se ugledali, ne možete razočarati nikoga. Kad formirate cijelu rečenicu - postajete genije.

[crux australis]

sir W.Churchill.
- Never in the history of mankind have so many owed so much to so few.

[malimačak]

Aleksandar Sergejevič Puškin
◦"Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."


Prekrasan citat, nije ni čudo od čovjeka koji je napisao Jevgenija Onjegina.
Zna li itko da li današnji gimnazijalci uopće uče Puškina ili je i lektira otišla u .......HDZZZZZZZZZ

[malimačak]

Mehmed Meša Selimović
"Ljubav je ipak jača od svega"



Ivo Andrić
"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lahko prašta i zaboravlja."

[Shain]

malimačak kaže:

Ivo Andrić:
"Ljubav, kad je iskrena i duboka, lahko prašta i zaboravlja."

"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanja jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla u svetu oko sebe nego ni svoju sopstvenu korist od očigledne štete."

(Ivo Andrić: "Znakovi pored puta")

[malimačak]

Shain kaže:

"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanja jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla u svetu oko sebe nego ni svoju sopstvenu korist od očigledne štete."

(Ivo Andrić: "Znakovi pored puta")

Bogami je Ivek bio prorok, ovo je bez sumnje namjenjeno nama

[Gilles de Rais.]

Vo Nguyen Giap, vijetnamski general, direktno odgovoran za kolaps americkih imperijalistickih ambicija u Vijetnamu i za nanosenje najveceg i najsramotnijeg poraza kojeg su americki monstrumi ikada dozivjeli u svojoj istoriji.




"Revolutionary people all over the world have learned that the United States imperialists are rich but weak and that their economic and military potential, although great, has its limits. The American imperialists are being beaten by a small but heroic people. The longer they continue their aggressive war in Vietnam, the more they are isolated in international politics. In the United States itself, the Johnson administration is faced with a conflict between the ruling clique and the growing protests of the American people. What plans do the American imperialists have?

1. They will continue to expand the limited war. Johnson will send another 50,000 men to South Vietnam, bringing United States forces to over 500,000 by july 1968.

2.The United States imperialists may expand their limited war over all our country. If the American imperialists expand the limited war into the North, it is certain that they will be rapidly and totally defeated. Even with over one million men at their disposal, they have failed in the South. If they send infantry troops into the North, how many more would be needed?"




"We must work to icrease the fighting power of our armed forces and the different branches of the people's army and to make our fire nets more effective against U.S. aircraft, warships and artillery units, to destroy as much American force as possible and to protect the socialist North more effectively. Now that we are confronted with new plots and acts of sabotage by the American imperialists, it is all the more necessary for us to to invent more corageous and resorceful tactics to surprise the enemy constantly and to inflict heavy defeats on him. We must also concentrate on perfecting and inventing fighting methods to use against the U.S. naval forces and artillery units. With stalwart, militant determination, with heroism, courage and intelligence, we can work to make those weapons we have superior and to invent highly effective tactics in order to punish American naval and artillery units as they deserve. Under President Ho's banner, which calls for "Determination to defeat the United States aggressors", let our entire army and people take advantage of victories to move ahead."




"Directly confronting the United States aggressors on the great front of their country, the heroic South Vietnamese people and armed forces, under the banner of the South Vietnam National Liberation Front, have braved all hardships and sacrifices and fought valiantly and persistently against the foreign aggressors. Though the United States imperialists have taken their local war to a high level, raising the strenght of the United States puppet and satellite armies to 1,200 000 men, our compatriots and Liberation Armed Forces, maintaining and developing their offensive position, have smahed one after another all the counteroffensives of the enemy. Especially since early spring this year, compatriots and fighters in the South have launched repeated general offensives and wideaspread uprisings and have recorded unprecedentedly big and all-around victories."




"After four years of war with more than half a million United States troops as the hard core, the United States imperialists have had to think of "de-Americanizing" the war. Thus, they have admitted the error of their decision to bring American troops into South Vietnam to save the puppet army and administration from collapse. The army and people in North Vietnam have shot down more than thirty-two hundred of the most up-to-date aircraft of the United States, killing or capturing a sizable number of top American pilots, and have sunk or set fire to hundreds of enemy vessels. The so-called air superiority of the United States, the chieftain of imperialism which used to boast of its wealth and weapons and which is notorious for its cruelty-has received a staggering blow at the hands of the Vietnamese people. They had to stop unconditionally the bombardment of the Democratic Republic of Vietnam. This constitutes a very big victory on our part and a very bitter defeat for the United States imperialists. Our people and army can be proud of the fact that under the leadership of our Party headed by esteemed President Ho Chi Minh, undaunted socialist North Vietnam has really become a steel rampart and our heroic Vietnamese land, a real fortress."




"Newly arrived American troops suffered heavy blows at An Tan, Nui Thanh, Pleiku, Da Nang and especially at Van Tuong. Their bases were tightly encircled by guerrilla belts. Neither the United States forces nor the puppet forces could halt the huge, persistent and victorious attacks made by the the southern army and people. The United States imperialists and their lackeys were increasingly confused. In the course of the war, the socialist regime in the North has grown stronger, the North has fought well and has also produced well. Good communications and transportation have been maintained, and the economy and culture have been developed steadily. Despite many obstacles created by the enemy, the living conditions of the people are stable. The determination to oppose the Americans and to struggle for national salvation has grown in strength. In the South, in the spirit of "the North calls, the South aswers", the southern army and people have continued to attack the United States, puppet and satellite troops everywhere, and have tried to attack their air bases and logistical depots, to inflict heavy losses and to force the enemy increasingly on the defensive."




"Following World War II, and especially after their defeats in China, Korea, Indochina and Cuba, the United States imperialists have begun to sense their inferiority, and that of the imperialist camp, in the global balance of power. The United States imperialists attempted the special war strategy in the south of our country and failed. They had to move quickly, while on the defensive, to a strategy of limited war in order to deal with their dangerous military position. This shift revealed their unyieldin, aggressive and belligerent nature. Limited war is one of the three forms of aggressive war. It is war actually fought by Americans, but limited in size and scope. While special war is fought mainly by local lackey troops, limited war is waged by United States troops themselves."




"In general, the aggressive policies of the United States imperialists seek to achieve neocolonialism. The final goal is the consolidation of the puppet army and goverment and their transformation into effective tools of neocolonialism. The military aim of the limited-war strategy is to destroy the enemy's military forces, to attack quickly, to end the war quickly.
Since they must limit the number of their troops, the American imperialists are particularly careful to use the forces of the local lackeys well. They believe that by using a small number of United States troops as a core for local lackey units, equipped with modern weapons, they can repress their opponents in a country where the economy is backward or newly developing. Limiting their strategic goals also means limiting their political goals, and, in the military arena, concentrating on destroying the enemy's military forces, particularly the regulars, quickly. They have frantically carried on the political games of neocolonialism along with the military games of aggressive war. As a result, the present limited war continues to be an aggressive war aimed at achieving the political objectives of neocolonialism."




"The American imperialists have a huge military force to use to carry out their aggression in the South. Our people's military struggle has therefore become increasingly important. Guerilla activieties and large-scale combat are coordinated, help each other, and encourage each other to grow. They are also coordinated closely with the political struggle in order to win victories in both the military and political fields. Our people truly appreciate the struggle being carried on by the American people against the Johnson administration's aggressive war in Vietnam, and we consider it a real sign of sympathy and support for our people's just resistance."

[leteči]

Bob Rock

Bolje biti cijeli život bogataš nego jedan dan siromak.

[Clint Eastwood]

"Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenoga čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća. One nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam, naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijeloga čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Ali možda je to zato jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, biljka i čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životima koje podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskoga cvijeća.
ApacheTako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: Bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju. Recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu, kao i što činimo mi sa svojom, da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života: on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i sebi samome.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega. Vidjet ćemo, jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta je zemlja draga Njemu, a škoditi zemlji, znači prezirati njezina Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit će sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je za nas misterij, jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je Orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje".

[Dilberth]

Clint Eastwood kaže:

"Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenoga čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća. One nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam, naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijeloga čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Ali možda je to zato jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, biljka i čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životima koje podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskoga cvijeća.
ApacheTako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: Bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju. Recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu, kao i što činimo mi sa svojom, da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života: on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i sebi samome.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega. Vidjet ćemo, jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta je zemlja draga Njemu, a škoditi zemlji, znači prezirati njezina Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit će sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je za nas misterij, jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je Orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje".

Poglavica Seattle je proveo cijeli zivot u jednom malom podrucju na krajnjem sjeverozapadu SAD. Nije nikad vidio ni bizona niti zeljeznice.
Ovo pismo je obicni "hoax", pisano od strane nekog TV screenwritera 1970-ih godina.

[rakijetina]

http://www.synaptic.bc.ca/ejournal/wslibrry.htm

[Dilberth]

rakijetina kaže:

http://www.synaptic.bc.ca/ejournal/wslibrry.htm

The speech given by Chief Seattle in January of 1854 is the subject of a great deal of historical debate. The most important fact to note is that there is NO VERBATIM TRANSCRIPT IN EXISTENCE. All known texts are second-hand.

Version 1 appeared in the Seattle Sunday Star on Oct. 29, 1887, in a column by Dr. Henry A. Smith. He makes it very clear that his version is not an exact copy, but rather the best he could put together from notes taken at the time. There is an undecided historical argument on which native dialect the Chief would have used, Duwamish or Suquamish. Either way all agree the speech was translated into the Chinook Jargon on the spot[/B], since Chief Seattle never learned to speak English.

A koliko je dobri doktor znao i govorio bilo koji od ova tri jezika?

Ali naivne budale i dalje pisu i prepisuju "the speech" iz godine u godinu...

[rakijetina]

Možda je znao, možda nije. http://en.wikipedia.org/wiki/Chinook_Jargon Kao da naši u Afganistanu danas znaju paštu, urdu ili istočnoiranski, pa se svejedno sporazumijevaju – za to služe prevoditelji.

Je li starija verzija izmišljena ili nije, ne znamo. Tako da ne možemo tvrditi ni da je hoax ni da nije. A što se same poruke tiče ona nije uopće loša, dapače kad pogledam osnovnu verziju nije puno drugačija od primjerice “neka nitko ne dira u moj mali dio svemira”, “moj dida i ja”, “lijepa li si”, “vjetre s Dinare"...nisu cure što su bile sve su se u gradu skrile…