Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dječje zdravlje

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.05.2007., 11:36   #1
Strabizam u djece

problem je slijedeći: imam dijete od sedam godina koji je slabovidan na jedno oko i to oko mu "bježi". Da previše ne dužim o povijesti bolesti uglavnom magnetskom rezonancom je ustanovljeno da je očni živac slab i da se vid na tom oku neće moći dovoljno popraviti da bi se strabizam mogao vježbama ispraviti (neki doktori kažu da mu vježbe nikako neće ni pomoć).
Uglavnom ono što mene sada najviše muči i boli je to što sam primjetila, a to sam prvi put vidjela prije nego što je krenuo u školu, da je počeo spuštati glavu pri susretu s novim osobama.
Prvi dan škole mi je bilo grozno vidjevši ga kako se upoznaje s djecom spuštene glave ali vidio je da mu nitko nije ništa rekao pa je izašao s osmjehom i uzdignute glave .
Upisali smo ga na plivanje, ali tamo mu se neki dečko rugao i evo ga opet došao je kod mene na posao vidio nepoznate tete i odmah glava dole.

Znala sam da će doći vrijeme kada će ga to početi smetati. Razgovarali smo s njim više puta ali opet ne bih željela tome pridavati neku preveliku pažnju u smislu da mu svaki dan moram tupiti da se nema čega sramiti jer mislim da ću prevelikom pažnjom samo napraviti suprotan efekt.
Možda griješim? Da odemo kod psihologa?
Imate kakav pametan savjet ili slično iskustvo.
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 11:47   #2
nemam iskustva, a ni naročito pametnog savjeta.... a žao mi je da mače malo tako pati zbog trivijalnog razloga....
možda mu ne bi trebalo tupiti da se nema čega sramiti nego mu otvarati oči na činjenicu da ni drugi oko njega nisu savršeni; onaj tko nema očiglednu manu ima neki feler u ponašanju, ophođenju... i davati mu do znanja koje vrline ima... i u čemu je, možda , bolji od drugih
želim mu svu sreću
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 12:03   #3
da pokušala sam mu to objasniti ali kako očekivati od djeteta od sedam godina da razumije nešto što ni većina odraslih ne može.
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 12:13   #4
Quote:
*ivana* kaže: Pogledaj post
(neki doktori kažu da mu vježbe nikako neće ni pomoć).
ovo mi je baš zasmetalo
Sjetila sam se jedne diiivne odgajateljice koju sam upoznala nedavno i kojoj su rekli za jedan njezin 'projekt' ne može.
Ne može? pita ona
Upornim radom i velikom ljubavi prema tome što radi postigla je da - može.
Najlakše je reći ne može. Jebemti ne može.

Za ovaj drugi dio posta potpuno se slažem s bajom, uz dodatak da svakako posjetiš psihologa, neće odmoći
Tija is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 12:36   #5
Quote:
*ivana* kaže: Pogledaj post
da pokušala sam mu to objasniti ali kako očekivati od djeteta od sedam godina da razumije nešto što ni većina odraslih ne može.
ne mora on to odmah ni skužiti... samopouzdanje se gradi, to je proces - svakodnevan, stalan...
ovako;
Quote:
Tija kaže:
Upornim radom i velikom ljubavi prema tome što radi postigla je da - može.
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 13:56   #6
Quote:
baja kaže: Pogledaj post
ne mora on to odmah ni skužiti... samopouzdanje se gradi, to je proces - svakodnevan, stalan...
ovako;
U pravu ste obje. Zapravo ne gajim lažne nade da će uspjeti popraviti drastično vid ali slušamo sad zadnjeg doktora i vježbamo. on je jedini dao bar malu nadu da bi moglo biti bar malo bolje a šta su nam sve rekli ostali vjerujte ovo je puno.

naravno da ko i većina roditelja trudim se graditi njegovo samopouzdanje i davati mu beskrajnu ljubav ali nekada me strah da to nije dovoljno, da neću uspjeti, da će pasti u depresiju, a šta kad dođe pubertet??

mada, laserskom operacijom se nakon desete godine mogu zategnuti mišići oka i smiriti oko da ne bježi ali doktor nam je rekao da bi svejedno oko nakon nekog vremena opet pobjeglo.

on je mali osjetljivi škorpiončić i velika mamina maza
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 15:12   #7
evo jedne sa okom na stranu
Kod mene je u pitanju lijevo oko. Dosta bježi i isto je bilo- neće nikada biti bolje. Ja sam vježbala, uporno i tvdoglavo i došlo je do poboljšanja. Naravno, s godinama. Danas bježi samo kad sam jako umorna al to je većinom stalno
Bratu mi bježi desno oko. Nije vježbao jer su doktori rekli da neće pomoći. Njemu se danas jako primijeti.
Zato ti je moj savjet- nek vježba, čim više, prst prema nosu, čitanje sa jednim okom zatvorenim itd. Meni je tako prešlo u naviku da ujutro šetam do posla s jednim (zdravim) okom zatvorenim

Sad da se nadovežem na ruganje. I meni se par klinaca rugalo, sjećam se kako bi znala žmirkati na to oko.
Al nekako me to nije previše diralo jer sam takav tip. Od malena (početak škole), ja bi takve ljude jednostavno prekrižila u glavi. A onda bi od toga i radila prednost, kao- meni ne treba retrovizor, vidim si iza uha
Možda, kad bi tvoj sin upoznao nekog starijeg, ili dijete, koje ima taj problemčić, vidio da je to ok, da nije nešto čega se treba sramiti- možda bi mu bilo lakše.

Samopouzdanje mu gradiš na 1000 načina i sigurna sam da će ovo prevladati
Kikica is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 16:27   #8
meni su rekli da što izvuče od vida do desete godine da je to to. On vidi samo pola metra i to ne baš čisto, radio je VEP (vjerojatno znaš što je to) ravna crta. tamo su mi rekli da mu vježbe neće pomoći.

jesi probala ići na zatezanje očnih mišića?

voljela bih da moj sin ima tvoj karakter i samopuzdanje
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 16:38   #9
ma nek on svejedno vježba neće odmoći ali može pomoći
Ja sad vidim prilično čisto na to oko, čak i daleko. Slova baš i ne ali recimo sad pokušavam čitati ovo na ekranu i ne vidim baš, niti ovo boldano jer mi se slova prelijevaju. Al ko klinka na ovu udaljenost nisam čisto vidjela ni knjigu a kamoli slovo
Meni je dodatno otežalo da su mi prvo doktori postavili krivu dijagnozu i krivu terapiju pa se pogoršalo, srećom sam nakon 10 dana bacila naočale pa sam spriječila daljnje upropaštavanje oka.

Meni zatezanje očnog živca nije nikad bilo opcija. Ponuđeno nam je kad sam imala 9 godina i ja sam to odbila. Nikad radi toga nisam požalila.
Vježbom sam uspjela puno, evo samo za primjer- kad smo uselili u novu zgradu susjed koji je optičar nije primijetio ništa mjesecima jednom je došao kasno kad sam bila umorna, beba mala i tak to- i tek je onda primijetio.
Tako da ja mislim da je mene vježbanje spasilo.

znam da mu je teško, klinci su u toj dobi osjetljivi i puno ovisi o karakteru. Ja sam jednostavno takva osoba da meni to nije smetalo.
Probaj s vježbanjem, bar nek osjeti da radi nešto na tome. Probaj naći poznate osobe koje su to imale / imaju, daj mu primjere, reci da Kikica ima i da je sve uspjela u životu-tak će i on.

Nekako mu treba dati do znanja da to ima, i da, primijeti se, ali to nije ono što ga određuje kao osobu.
Kikica is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 16:57   #10
ja sam opreirao lijevo oko.. dva puta (prije desete godine, ali se ne sjecam koliko sam bio star).. i vjezbao.. zamuceno staklo na naočalama.. i isplatilo se.. ne primjecuje se a sam "škiljo".. tako da operacija je opcija.. nazlost doktor koji je mene "spasio" je u mirovini..

doduše moje lijevo oko je zdravo.. dioptrija +0.5, ali ga u pravilu "ne koristim"; tj koristim ga samo za pregled lijeve strane (ne mogu utjerat kanarinca u kucicu :-).. pa mi trpi desno.. umara se.. prebacim li "pogled" na lijevo oko ono opet "zaškilji"..

hvala mama na brizi i strpljivosti :-)
April is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2007., 18:23   #11
Quote:
*ivana* kaže: Pogledaj post
problem je slijedeći: imam dijete od sedam godina koji je slabovidan na jedno oko i to oko mu "bježi". Da previše ne dužim o povijesti bolesti uglavnom magnetskom rezonancom je ustanovljeno da je očni živac slab i da se vid na tom oku neće moći dovoljno popraviti da bi se strabizam mogao vježbama ispraviti (neki doktori kažu da mu vježbe nikako neće ni pomoć).
Uglavnom ono što mene sada najviše muči i boli je to što sam primjetila, a to sam prvi put vidjela prije nego što je krenuo u školu, da je počeo spuštati glavu pri susretu s novim osobama.
Prvi dan škole mi je bilo grozno vidjevši ga kako se upoznaje s djecom spuštene glave ali vidio je da mu nitko nije ništa rekao pa je izašao s osmjehom i uzdignute glave .
Upisali smo ga na plivanje, ali tamo mu se neki dečko rugao i evo ga opet došao je kod mene na posao vidio nepoznate tete i odmah glava dole.

Znala sam da će doći vrijeme kada će ga to početi smetati. Razgovarali smo s njim više puta ali opet ne bih željela tome pridavati neku preveliku pažnju u smislu da mu svaki dan moram tupiti da se nema čega sramiti jer mislim da ću prevelikom pažnjom samo napraviti suprotan efekt.
Možda griješim? Da odemo kod psihologa?
Imate kakav pametan savjet ili slično iskustvo.
imam savjet i slicno iskustvo
proslo
prezivjeli
nista se ne vidi

prvi pregled kod okuliste je prosao KATASTROFALNO
dobili smo tablu sa onim stonogama da vjezbamo pokazivanje sto je sa koje strane kod kuce jer je doktor mislio da smo ..khm..khm..maloumni (izvinjavam se na izrazu....njegove rijeci )

e sad, je li oko bilo slabovidno i nije moglo konkurirati kvalitetom slike drugom oku pa se zato ulijenilo i nije vise " gledalo" ili je zivac popustio od....pada, velike temperature, ne znam ni je cega, nikad nismo saznali, ali nije ni vazno

svi su odmah rekli da je prekasno da se bilo sto napravi ali se nismo dali

vodili smo ga na vjezbe (nesto tipa kantica i lopatica i medvjed u kavezu)
takodjer smo radili vjezbe kod kuce
i obavezno zatvarali zdravije oko....par sati na dan

sad je sve ok
vec godinama
goga is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2007., 12:51   #12
Hvala na odgovorima. Trudit ćemo se i dalje.
Samo šteta da se to desilo tako osjetljivom djetetu.
Imam mlađeg sina od pet godina koji je karakterno skroz drugačiji. On bi ruganja riješio u trenu sa svojom, ne baš uvijek ugodnom rečenicom: "kaj buljiš?"
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2007., 13:00   #13
Quote:
*ivana* kaže: Pogledaj post
Samo šteta da se to desilo tako osjetljivom djetetu.
ja sam isto osjetljiva škorpijica, pogotovu bila kao dijete... uvijek u nekom svom svijetu
evo me i dan danas žive, riješila se u međuvremenu pretjerane introvertiranosti.... samo mu dajte puuuno ljubavi
za kolegu škorpiju
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2007., 13:07   #14
Quote:
baja kaže: Pogledaj post
ja sam isto osjetljiva škorpijica, pogotovu bila kao dijete... uvijek u nekom svom svijetu
evo me i dan danas žive, riješila se u međuvremenu pretjerane introvertiranosti.... samo mu dajte puuuno ljubavi
za kolegu škorpiju
Kolegi škorpiji je sad nova fora da se ne želi ni šišati jer ga zezaju zbog nove frizure (uobičajne dječje fore). Ima već frizuru ko Žera iz Crvene jabuke ali nema šanse. Mislim da će uskoro meni trebati psiholog a tek smo u prvom razredu.
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2007., 00:04   #15
nisam sve detaljno pročitala ,ali kako to tek sad strabizam?

sa mojim sinom se borim sa strabizmom od njegova 6.mj života
jedno mu je oko gledalo na Brač,a drugo na Mosor

kad je imao 8 mjeseci počela sam mu zatvarati oko ,oči naizmjenice --jedan dan jedno-cijeli dan ,drugi dan drugo

ljudi su me zaustavljali putem i pitali bi --a šta je bebi?

on sada ima 8 godina i 3 mj.još uvijek mu zatvaram oči ,ali sada po sat ipo dnevno i to dok radi domaći

nitko mu ne primjeti strabizam jer je sada neprimjetan ,ali zatvaramo zbog fokusa

od 18 mjeseci nosi i naočale jer ima neku sitnu kombiniranu + i - dioptriju ali i cilindre
uglavnom ,mojom dugogodišnjom upornošću i strpljenjem oči su mu se ispravile bez ikakve operacije
jednom godišnje ide na vježbice očiju na one aparatiće u bol. ---10 dana po pola sata--za fokus
i sa tim je gotovo

savjet--budi uporna
__________________
I onda ?????
jupi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2007., 03:51   #16
hm. mni oko bezi samo dok nemam cvike, cvike nosim od svoje trece a tad sam valjda i krenula na vjeze tipa strpaj kanarinca u krletku i kamion u garazu. i nikad se nije dao sparkirat
al oko ne bega.
tjeskobna pastrva is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2007., 08:50   #17
nije tek sada strabizam. Borimo se s njim od prve godine. Od prve godine smo počeli zatvarati oko ali to je bilo nešto strašno. Da ne duljim previše, sa dvije godine su ustanovili da dijete sa zatvorenim okom ne vidi ni pogoditi vrata onda su se malo zabrinuli pa su nas poslali na druge pretrage (ultrazvuk, vep) koje su bile loše pa su sumnjali na svašta. Poslali nas na magnetsku rezonancu kojom je ustanovljeno da je očni živac (on se proteže po cijeloj glavi) jako slab. On je uzrok njegove slabovidnosti. Očni živac nije isto što i očni mišić. Da bi se strabizam isrpravio vježbom potrebno je popraviti vid na oku oko 90% (tako su mi nekako rekli) a on to neće moći postići. Očnom živcu još medicina nije doskočila.
Doktor kod kojeg sada idemo (njegova stara doktorica rekla da mu vježbe neće pomoći) rekao nam je da puno vježbamo kako bi uspjeli iz vida dobiti što više do 10-te godine do kada se ono razvija ali neće ga moći popraviti do te mjere da bi se strabizam ispravio.

Nisu svi slučajevi isti. Nedugo sam bila kod jedne doktorice koja me nakon svih silnih doktora i pregleda uvjeravala da se oko samo ulijenilo i oslabilo i da treba vježbati i sve će biti OK. Na jedvite jade je uzela neku spravicu i pogledala mu početak živca uz očnu jabučicu i rekla : "joj pa njemu je dvije trećine živca atrofiralo."
Uglavnom on sada nosi leću jer na zdravom oku nema dioptrije a na desnom ima -4, vježba doma i u bolnici na centraforu.
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2007., 11:17   #18
I ja sam cijeli svoj zivot imala strabizam.. ne vidim tu neki problem.. nosis naocare kao dijete.. prestanes u pubertetu.. stvari se u pubertetu obicno poprave.. meni se sad vidi jedino ako sam umorna i puno puno ljudi je sa istim problemom..
__________________
“Nothing takes the taste out of peanut butter quite like unrequited love.” Charlie Brown
Ona007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2007., 14:06   #19
joj žao mi je
dijagnoza je drugačija od mog malenog
mom je vep i uvz bilo sve u redu

a,da odeš malo dalje --pa ima doktora i drugdje

bio je jedan odličan u Makarskoj i meni su bili savjetovali njeg a,ali jadan čovjek nedavno umro koliko sam čula
__________________
I onda ?????
jupi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2007., 15:27   #20
Quote:
jupi kaže: Pogledaj post

a,da odeš malo dalje --pa ima doktora i drugdje
VEP je koma - ravna crta. Rekao nam je tamo doktor kad je vidio da idemo u sobu do na vježbe da ga bezveze mučimo.

Kuda da odem? U Zagrebu smo prošli doslovno sve bolnice i više privatnika.
Preporučili su mi neke Ruse ali nisam baš nešto na čisto s tom idejom.

Doktor nam je rekao da se okanimo Rusa i Amerikanaca kaj got da to značilo .
*ivana* is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:18.