Naši stihovi

[ivana.mala]

o-kre-ćem se
na pozornici
iznad grada
srce
ne-o-tkri-ve-no
u maglu kuca
isprekidano
na-dam se
magleno
tra-žim te
slušaj
slu-šaj...

[metilj]

Život je prekratak da naučim
Koprcam se u labirintima svojih grešaka i zaborava
Kao godišnja doba vrtim iste cikluse koji me uvijek iznova zatiču i iznenađuju
...nisam od lani ništa naučio...
Zimi se opet smrznem,
Ljeti izgorim,
U jesen pokisnem,
U proljeće se zaljubim

[metilj]

Tagore je napisao dugi, veličanstveni ep u kojem je htio obuhvatiti sve
no u slaganju velikih poruka izgubio je strpljenje,
Odgurnuo je papir i išarao sve oštrim potezima olovke.
Ispod je samo dopisao,
da je pjesnik volio cijelog svog života

[metilj]

Nisam je nikad zaista upoznao.
Niti ona mene, ili bar to tako sebi utvaram;
kao da mogu u mašti povikati za njom -
- eej čekaj stani!
..ima još toga!..ima.!!..
I onda kako je već odmakla,
uzdahnem više za sebe -
- ima još toliko toga..

[Mystery phantom]

Vječni ožiljci ljubomore

Vreba iz sjene, tame prekrivene…
Mračnim velom loših uspomena…
Iz kraja tvojeg razuma, razvila se bol
Na ranu tvoje duše počela bacati sol…

Truju tvoju savjest, tvrdnje neosnovane…
Truju tvoje samopouzdanje, riječi oštre…
Hladnoća i praznina, počinje da se budi
Za osvetom samo tvoje tijelo žudi

Nemoguće je kontrolirati tek probuđenu zvijer…
Teško je kontrolirati njenih postupaka smjer…
Niti ljudskih duša pomračenih svojim kandžama prekida…
Sve duše koje su nanijele bol… Nestaju iz vida.

Samo uništenje, zvijeri je na pameti
Neugasiv plamen mržnje, u njenoj duši trepti…
Anđeli palih duša, iz daljine joj govore…
Riječi iskrene i otvorene…

Imajući nadu da će se razbistriti mržnja
Potok zagađen ljudskom primitivnošću
Vidjevši da ništa ne pomaže, ni molitve anđeoske…
Svi nestaju prepuni nekom zarobljenom žalošću…

[Nin(forceps)a]

Ljubav poput utrobe

Razrezana, razdvojena, pokrpana
Jedva diše

Prikljucena na infuziju snova
Inplantirana smiješnom nadom

Uz dnevnu terapiju kompromisa
I kuru otrovne mlakosti

Ušutkana sa nekoliko pilula zaborava:
Da smo mogli gorijeti
Da smo htjeli zvijezde i zrak
Da smo jednom disali lijepeci slinu preko istih usana
Da smo znali trčati prepletenih ruku u zajedničkom džepu
Da je bila dovoljna samo jedna jabuka za lavu smijeha i sunčano popodne...

[ivana.mala]

sad
kad gledam u bezdan
lakše je
suze dođu kao utjeha
opraštaju
nose u neka mora
gdje tuge se liječe
most polako se diže
s druge strane je beskraj
svaki
jecaj

[Mystery phantom]

I wonder…

I wonder.. What to write?
What to do, to see?
When there is no way…
They will let me be…

I looked through the window..
The endless sky…
One song comes to mind
The one that makes my soul bound…

By an unknown pain,
Sacrifice at hand…
I see my past memories..
Floating through my mind

The childhood, lost hopes..
Successes and failures,
Happiness and sorrow..
If there was a memory…

I could borrow
From the past times
If I could exchange it..
For this world of lies…

I'd do it with clear mind…
If this happiness I could find…
I see them all, but they don't see me
The real me, not my mask…

I hide behind my happy smiles
Looking for a way,
Walking through an empty streets..
Like a lifeless stray…

[ivana.mala]

gledaš
ispod moje kože
razoružan
ostaješ
nepomičan
ritam počinje
lomim te
u sitne pokrete plesne
znam da riskiram
bubnjevi
gitare
ljetne noći
preblizu sam
bosa na sitnom kamenju morskom
tvoj ritam upijam
valovi
ravnotežu gubim
upadam

gledam
ispod tvoje kože
lomiš me
nepomičnu
od sitnih pokreta plesnih
spajaš me
bubnjevi
gitare
kamenje morsko
ritam počinje
ritam samo tvoj
osjećam
znam da riskiram

[ambarr]

krasno, ivana.mala

[ivana.mala]

[ivana.mala]

cijeli ovaj dan
ovaj svijet
i svi njegovi svemiri
u minuti su se stisli
stoje
na nogama
u sobi satova
moje oči se
svake kazaljke boje
spuštam pogled
i čekam hoće li krenuti
slušam da li diše
bilo kojim smjerom
bilo kojim putem
samo da u trenu ovom
zastati
neće
nikad više

[zena_dijete]

otjecu sjecanja
kanalom sretnijih dana
pogledam u nebo
visina nedostiznih zeljna


sunce pazi me
more stvara bisere
pucina nepregledna
moj element voljeni


dovoljno sam slobodna
u tom ambijentu
da pristupim prijestolju
gdje budi se ljepota


dok u hramu srca
baklja gori
ja predajem se tebi
kao vino misno usnama

[zena_dijete]

kako je svemir spokojan

kako je svemir spokojan
kad se prepustis vecernjoj ljepoti
pa nema vece utjehe
do unutrasnjeg neba

gledati u zvijezde
dok pruza se tisina selom
i vesela glazba struji
pravednim grlom

pridodaj pehar
da se napojimo vina
kao sluge harmonije
dok joj case u slavu podizemo

nek stisa se strast
nek popuste lanci nejasnoce
duh neka je hrabar
oci bistre nek sjaje

ljubav pravedna
skida paucinu zablude
sve je kristalno jasno
kao misticna voda

i taj mir nas prelijeva
kao kupac rijeku preplivava
da rodimo se kao covjek novi
okova sudbonosnih lisen

kako je svemir spokojan
kad kupas se u svojoj svjezini
setas proplancima svoje nutrine
zapecacen blagoslovom vlastita srca

[zena_dijete]

zarucnica kise *

sjedinjenje s tijelom
s kapljicom zivotnom
misticnom ruzom Sunca
energijom Univerzuma


oslobadjanje beskrajnog svjetla
u simbolici Svetoga
kao znanje iskonsko
u izvoru misteriozne duse


sloga unije
suprotnih sila
i brz trenutak vizije -
trijumfalna poezija zarucnice kise

[metilj]

Mjesec

Nisam ništa napravio,
otplovila je s prošlošću i snagom trenutka
Ostalo je tek sjećanje
kao pitanje u zraku
da li pomisli ovako,
dok mjesec blješti,
nekad,
neke ljetne besane noći.

[zena_dijete]

Ona je put, zivot i istina

Jedne ljetne veceri
Tople i tajanstvene
Zapoceh otkucajima srca
Svoju ljubav mjeriti

Ali cemu sprave i teoremi
Znanje astronomije i retorike
Kad je ljubav kao odvazna ptica
Sto iskazuje se pri letu

Stadoh da motrim zvijezde
I noc pri strujanju da osluskujem
A srce huci kao slap cistih voda
Samo sto ne pukne od toga zamora

Slatko snivah noci te
U narucju s andjelima najnjeznijima
Svilom dalekih dodira
Paucinastih jedara voljenog

I spoznah sutradan
U zagrljaju jutarnjem
Kako sam iznenadjena
Umorom pijanstva njena

I sva prenuta
Umjetnoscu njena isplakana stiha

Ostavih rijeci na stolu
Kroz vrata njena da ne izlazim nikada

Jer ona je boginja
Kojoj sam predana

Ona je put, zivot I istina

[blogger.hr ---- bonadrag]

[Myst]

Noćas mi u snovima dođi
I primi me za ruku.
Prođimo snovima našim,
Onim zakopanim duboko.

Noćas mi u snovima dođi
Onakav kakvog te pamtim.
Sagradimo jedan život
Kakav je trebao biti.

Noćas mi u snovima dođi
Kao ljubav jednom davno.
Daj mi da ponovno osjetim
Kako je to voljeti te.

Noćas mi u snovima dođi
Jer ja te tamo čekam.

[ivana.mala]

Bijeli cvijet
obojio je zoru
a meke su ruke
brale kaplje rose
negdje u kosi
nestao je osmijeh
s jutrom je došao
vjetar neki prosijed

[source_null]

ja sam samo jedan, jedan u ovoj divljini
bijesan poput gladne zvijeri u tisini
nista stvarno meni vise nije, kao da ne postojim
nista mi nije sveto, prezivjeti se bojim
vrijeme ja ne poznajem, ni noc a ni dan
jesam li zaspao il jos disem, sve je kao san
zivota ja vise nemam, ne uzivam tu srecu
moje vrijeme umire, probuditi se necu
kao srna u coporu vukova, izgubljen,
kao jedna suza bezbrojom njih isplavljen
vec srce mnogo tezi van iz grudi
sto cekas? il ga ubi il probudi
neko vrijeme zlo zamnom sad se vuce
daj mi snage jer jos mi srce tuce
daj mi mrvu nade, daj mi neki spas
nek ovi dani prokleti budu iz nas
pogledaj me sad, pogledaj me Boze
probudi srce ovo ispod koze
nek ove rijeci probude tvoju tisinu
nek ova bol ode, daleko u daljinu