Meditacija je totalno trošenje vremena!

[tehuti]

Ako nema razlike između tijela i duha, onda je "duh" redundantan pojam. Nije potreban. Možda samo operativno da se razgraniče različite funkcije i ciljevi. Kao što je mozak = um, što znamo iz kognitivnih znanosti, ako je to što kažeš točno, da je tijelo istovjetno duhu, onda duh nije zasebni mehanizam niti može imati zasebno postojanje, što će reći da je to više-manje zastarjeli religijski pojam za više kognitivne i afektivne funkcije a koje proizlaze iz određenih tjelesnih i neurobioloških procesa.

Iz iskustva sa duhovnim praksama znam da tjelesne vježbe utječu na kogniciju, emocije itd... moguće i obrnuto, sve je to psihosomatika.

[ShadowBroker]

ubačeni element kaže:

Nemoj tako grubo. Dečko je usamljen i prolazi kroz svoje faze ali ima potencijala
Sorry Shadow što te ovako analiziramo, ali moraš biti spreman i na to kad pišeš po forumu

Dobro razumim i navika sam na razne kritike, i sve i svašta šta mi se upucuje tako da sam prema tome ravnodušan

Niti ocekujem da me ovdje ljudi shvate iz prva baš onakvog kakav jesam pogotovo ne na racun moje (ionako ne savršene) usmene i pismene verbalizacije nekih stvari sto su toliko komplicirane i slozene.
Sad jeli ovaj tvoj post produkt površnog citanja mog posta ili si me krivo shvatio ali jedino što znam je da moja meditacija nema veze s iluzijom.

Naime kada se probudim, od jutra do veceri prozivim 101 sranje i loš događaj kojem se ni ne nadam , niti ga ocekujem, 101 neispunjenu zelju.
Ali i te zelje i ciljevi se baziraju na tome (svi imaju, moram i ja, onaj ima, zelim i ja, onaj ovo, ocu i ja )

Kada bi bio sam na svijetu, nista od toga nebi zelio, da sam sam na svijetu, nebi se osjecao usamljen, jer bi mislio da je normalno.
Ali shvacam da je normalno ubiti sve ono na sto me vuce onaj prvi instinkt, ne onaj koji se javlja nakon barijera, blokada, premišljanja i preanalize

Nego onaj prvi mikrosekund instinktivnog nagona, koji "iz nikud, od nikud" padne na pamet.
Prije 5 godina bi se rugao ljudima koji meditiraju, mislio sam da su luđaci, freakovi, i vjerski primitivci. (samo zato jer me bilo cak malo i strah misliti drugacije jer sam precjenjivao misljenje i vrednovanje društva i socijalnog okruzenja oko sebe)

Ali sad shvacam, sad ih postujem, postujem svakog covjeka na planeti, a i one koji mi se rugaju, koji misle da sam "neradnik" "klošar" "ljencina".
I svim tim ljudima zelim da brzinom kao ja a po mogucnosti i brže dođu do spoznaje sebe, a kada je dovoljno jaka spoznaja o sebi, covjek ce zivjeti svoj zivot na nacin kakav on zeli........pa i da mu 7 milijardi ljudi na planeti prigovara i govori suprotno. Iluzija je jedino pokleknuti i biti devijantan po tuđim kritikama.
A i nekada nakon meditacije znam plakati, jer mi bude žao što sam recimo.......maltretirao neku osobu kad sam imao 12 godina, što sam vikao na majku u nekim nekontroliranim depresivno-agresivnim situacijama. Bude mi tako žao nekih događaja, stvari i ljudi.........osjetim kako kroz mene prolaze neki sveti trnci ljubavi. Osjecaja časti i odanosti prema svakom milimetru kugle zemaljske.
I jos nesto sto iskreno pokušavam, nekako forsiram pomalo i ocajnicki jer osjecam da moram pozuriti, kao da ce mi zivot proci ubrzo (a tek mi je 20)
Opsjednut sam piramidama, drevnim civilizacijama, antropologiji, vremenskoj skali, svemiru i svemu onome što nemam priliku vidjeti golim ocima.
Niti jedna igrica, niti jedan sci-fi ni povjesni film ne mogu vizualno docarati samo djelice sekunde nekih fragmenta koji se javljaju u mojoj glavi dok meditiram. Ili dok sanjam

Ovo je samo djelic onoga sto ubiti zapravo zelim reci i pojasniti, bojim se da i ovo necete shvatiti na nacin kakav zaista je, jer ni sam ne znam kako da neke stvari verbaliziram jer pola tih stvari i sam pokusavam saznati sto su, sto znace i kakvu mi poruku zeli poruciti.
Ima jos puno stvari kakve ne da se bojim govoriti, nego se bojim da necete krio shvatiti, i nazvati me iluzornim luđakom.

Ali isto tako sam otvoren i za to ako imate kakve detaljnja objašnjenja gdje tocno vidite da sam zatocen u iluziji. Mozda mi se i znalo dogoditi da u toj svojoj saoci padnem u iluzorno stanje uma, i mnogo puta sam primjetio to kasnije.

Niti jedan covjek nije savršeno bice bez iti jedne iluzije.

Puno je razlicitih ljudi, svak bi za svakoga mogao reci da zivi u iluziji, jer samo se nama naš zivot cini realan.
Ali se osjecam gadno usamljeno i u strahu da mi ovo sto sada prozivljavam nije ultimativna i cjelokupna svrha zivota.

Nije da sad napeto ocekujem misljenja s foruma, niti ce mi to poremetiti vecernju meditaciju, ali za razliku od ostalih kako su postupali prema meni
Ja bar djelim svoje iskustvo i mišljenje s drugima, i dajem potpunu slobodu svakome da odgovori na to kako god zeli, kao što bi i svaciji odgovor analizirao i odgovorio na to.

Peace i volite se, ljubav nije najbitnija, nego je jeidno bitna u životu, sve ostlae bitnosti su iluzije.
Ljubav je covjeku bitna prvom minutom rođenja
Covjek osjeca dok je jos u majcinoj utrobi
Sve ostlao, ciljevi, mrznja, predrasude, kritke, karijerizam, oportunizam, materijalizam je iluzija, i nesto sto mozak upija kao spužva ukoliko nema neke mentalne, duhovne obrambene štitove protiv toga
A obrambeni štit od iluzije je ništa drugo nego iskustvo, i iskustva na proživljenim situacijama, nikakva teorija, nikakve knjige, lekcije ne mogu to zamjeniti.

mogu samo malo ubrzati i boboljšati tjek izgradnje tog štita.

Meditirajte kako god znate, pogotovo ako vas prolaze oni ugodni trnci, ako vam mot ruku nagonski ide u centralno- ovalnim pokretima. ............ma osjetit cete sami samo ako se prepustite, svako ima svoj "tonalitet" emocija, stanja svijesti i za svakoga vrijedi drugacije.

Ne forsirajte nikakvu misao, nikakvi cilj ni želju
budite besciljni, morate imati takvo stanje uma da apsolutno ništa u životu nije bitno niti važno nego vi, ta osoba u vama, i jedino vaše postojanje.

Cak ni osjecaj vaznosti, jer osjecaj vaznosti stvara i strah, zabrinutost.
znaci nema onog, "ajme nisam napisao domaci, ajme svrbi me guzica, ajme placa mi kasni 2 dana, ajme ovo, ajme ono"............i onda pokusavate zapoceti meditaciju forsirajuci misao neke manekenke u bikiniju.

to je odma u startu krivo, radije onda odite trcati, otidite na more isplivajte se ili nesto, meni je to katkada puno draze od meditacije. Ovisi o raspolozenju i stanju uma u kakvom se nalazim u tom trenutku.


Peace & Love

[ShadowBroker]

tehuti kaže:

Ako nema razlike između tijela i duha, onda je "duh" redundantan pojam. Nije potreban. Možda samo operativno da se razgraniče različite funkcije i ciljevi. Kao što je mozak = um, što znamo iz kognitivnih znanosti, ako je to što kažeš točno, da je tijelo istovjetno duhu, onda duh nije zasebni mehanizam niti može imati zasebno postojanje, što će reći da je to više-manje zastarjeli religijski pojam za više kognitivne i afektivne funkcije a koje proizlaze iz određenih tjelesnih i neurobioloških procesa.

Iz iskustva sa duhovnim praksama znam da tjelesne vježbe utječu na kogniciju, emocije itd... moguće i obrnuto, sve je to psihosomatika.

To je istina i, ja sam recimo naucio razbijati tu povlacnost duha za tjelom i tjelo za duhom, Npr osjecam se depresivno, automatski mi se spava. Ali u tom trenutku se uglavnom i naljutim na sebe.
Nasilno i forsirano obucem patike i kazem sebi "e neces spavat P***A ti M*****NA, sad ces za inat trenirati još jače i još mukotrpnije"
i istina, svaki put nakon 10 sati spavanja kazem sam svom tijelu "ne seri, spava si 10 sati ima da treniraš"
I kad se vratim s treninga mrtav umoran, ne idem spavati......nitko od moje ekipe mojih godna nakon 10 sati spavanja i 2 sata treninga ne osjeca umor i mogu ludovati vanka cilu vecer E ONDA CU I JA TO MOCI, MILOM ILI SILOM !
Ili ne jedem pola dana a nemam apetit. Opet sam sebi kažem onako ljutito prema svom želucu "e ne seri glupane, nisi ništa jea cili dan, ima da sad podneseš duplu porciju rucka kako god znaš i umiješ"

Ili neznam......odspavam finih 10 sati, probudim se, subota, najedem se (forsirano jer znam da trebam iako nemam osjecaj prirodnog teka i apetita)
spava mi se, al sam sebi kazem "a nemoj mi sad dizat zivce" odem vanka i zabavljam se s ekipom, ignoriram signale tijela.

Da se prepustim i da radim onako kako mi tjelesnoj volji prdne, pa jeo bi pola obroka dnevno i spavao po 15 sati na dan.
Ali znam promisljeno da to nije ispravno ni uredu, i forsiram se na stvari koje ispravne.
tjelo je fizicka stvar, tako da bez straha vrijedi ona tjelo se mjenja silovito i pravocrtnim pokretima


Dok se psiha postupno mjenja i nacine promjene psihe ne mozemo forsirati, jer forsiranjem pravimo iluzije, pumpamo ego i ostale stvari koje ljudi mješaju sa "duhovnim sazrijevanjem"

[Dayvan Cowboy]

tehuti kaže:

Ako nema razlike između tijela i duha, onda je "duh" redundantan pojam. Nije potreban. Možda samo operativno da se razgraniče različite funkcije i ciljevi. Kao što je mozak = um, što znamo iz kognitivnih znanosti, ako je to što kažeš točno, da je tijelo istovjetno duhu, onda duh nije zasebni mehanizam niti može imati zasebno postojanje, što će reći da je to više-manje zastarjeli religijski pojam za više kognitivne i afektivne funkcije a koje proizlaze iz određenih tjelesnih i neurobioloških procesa.

Iz iskustva sa duhovnim praksama znam da tjelesne vježbe utječu na kogniciju, emocije itd... moguće i obrnuto, sve je to psihosomatika.

Da.
Nama su u razgovoru potrebne, za sada, diobe, ali isto kako ne mozes zasebno gledati svoju ruku i nogu od tijela; tako ne mozes duh od sebe ili tijelo od duha ..ega..
Mozda, kroz vrijeme, necemo gledati zasebno sebe od drugih. Bavimo se simptomima, a ne uzrocima.
Haha.. Dal je jabuka crvena zbog crvene boje ili je obrnuto? Ako promjenimo nasu percepciju crvenog dal se jabuka mjenja ?

[fbuki]

tehuti kaže:

Ako nema razlike između tijela i duha, onda je "duh" redundantan pojam. Nije potreban. Možda samo operativno da se razgraniče različite funkcije i ciljevi. Kao što je mozak = um, što znamo iz kognitivnih znanosti, ako je to što kažeš točno, da je tijelo istovjetno duhu, onda duh nije zasebni mehanizam niti može imati zasebno postojanje, što će reći da je to više-manje zastarjeli religijski pojam za više kognitivne i afektivne funkcije a koje proizlaze iz određenih tjelesnih i neurobioloških procesa.

Iz iskustva sa duhovnim praksama znam da tjelesne vježbe utječu na kogniciju, emocije itd... moguće i obrnuto, sve je to psihosomatika.

čini ti se da je duh (vjerojatno i drukčije se može reći, pozornost..) nepotreban u svjesnom i nesvjesnom obavljanju različitih fizičkih i umnih radnji. ako ne ubrojavamo refleksne pokrete, kojima je uzrok neka fizička nelagoda ili ugoda, ni jedan jedini namjerni fizički pokret ne možemo izvesti ako tik prije ga ne iniciramo umom, duhom, pozornošću.. svjesno ili nesvjesno u neku "određenu" svrhu....

razlika između te dvije komponente na gruboj razini je utoliko veća koliko je i međusobni nesklad veći.
suprotno od toga pojedinosti se stapaju u cjelinu, tako da na najfinijoj razini razlika potpuno nestaje između ta dva pojma. dakle gdje god nam je pozornost to i percipiramo i doživljavamo kao vlastitu stvarnost.
možemo svijet oko sebe vidjeti i doživljavati kao skladnu cjelinu ili kao bezbroj neusklađenih djelića - naš odraz....

naravno da nije tjelesnost mudro zanemarivati, jer kroz tijelo i dijelove dobiva se specifičan okus iskustva, lijep ili ružan...

[tehuti]

fbuki kaže:

čini ti se da je duh (vjerojatno i drukčije se može reći, pozornost..) nepotreban u svjesnom i nesvjesnom obavljanju različitih fizičkih i umnih radnji. ako ne ubrojavamo refleksne pokrete, kojima je uzrok neka fizička nelagoda ili ugoda, ni jedan jedini namjerni fizički pokret ne možemo izvesti ako tik prije ga ne iniciramo umom, duhom, pozornošću.. svjesno ili nesvjesno u neku "određenu" svrhu....

Ali svi, i refleksni i svjesni pokreti, inicirani voljom, baš svi imaju svoj uzrok u mozgu gdje nastaje potencijal u neuronima da se izvrši neka radnja pa onda mozak kroz neurone zapovijeda tijelu što da radi. Nema tu mjesta za duh. Osim ako pod "duhom" ne misliš na mindfulness ili golu svjesnost. A čak ni ta volja/svjesnost, koliko god čista bila, ništa ne dodaje u prilog postojanju duha kao mehanizma. Mislim da je to danas u okviru modernih saznanja, samo poetika i simbolika u najboljem slučaju. Ne vidim kako višak pojmova dodaje objašnjenju priče i kako je to ustvari poželjno.

Mislim da je često problem sa jezikom taj što je redundantan. Čim više redundancije, ponavljanja, dvosmislenosti i loših definicija, tim više konfuzije.

Postavlja se pitanje: ako je dovoljna neurologija da objasni pokret ruke (refleksan ili ne), što onda duh radi? Ne kažem da to ne kužiš, već ovo više govorim radi dualista i idealista koji govore o "suptilnim tijelima", "dušama" i "drugim razinama postojanja" a kunu se u ne-dualnost. Kontradikcija samo po sebi.

A i u okviru ovog pdf-a, teško je govoriti o ne-dualnosti i monizmu ako tijelo i duh odvojimo kao zasebne strukture.

Evo recimo ja meditiram svakodnevno, bilo u pokretu ili dok sjedim. Što je funkcija duha u meditaciji?

suprotno od toga pojedinosti se stapaju u cjelinu, tako da na najfinijoj razini razlika potpuno nestaje između ta dva pojma. dakle gdje god nam je pozornost to i percipiramo i doživljavamo kao vlastitu stvarnost.
možemo svijet oko sebe vidjeti i doživljavati kao skladnu cjelinu ili kao bezbroj neusklađenih djelića - naš odraz....

To su dobri temelji i razlozi zašto je ne-dualizam superioran dualizmu. Iz perspektive subjektivnog iskustva, naravno.

naravno da nije tjelesnost mudro zanemarivati, jer kroz tijelo i dijelove dobiva se specifičan okus iskustva, lijep ili ružan...

Ali što ima osim tjelesnosti? Sad si rekao da su dvije strukture ustvari jedna.

[tehuti]

Dayvan Cowboy kaže:

Da.
Nama su u razgovoru potrebne, za sada, diobe, ali isto kako ne mozes zasebno gledati svoju ruku i nogu od tijela; tako ne mozes duh od sebe ili tijelo od duha ..ega..
Mozda, kroz vrijeme, necemo gledati zasebno sebe od drugih. Bavimo se simptomima, a ne uzrocima.
Haha.. Dal je jabuka crvena zbog crvene boje ili je obrnuto? Ako promjenimo nasu percepciju crvenog dal se jabuka mjenja ?

Slažem se. Sam jezik je nužno dualistički orijentiran, deskriptivan i objektno-orijentiran.

Ali što je duh? Kako znamo da on postoji? Što on radi?

Ja mislim da je meditaciju, i efekte na subjektivno iskustvo, drugoročno i kratkoročno moguće objasniti potpuno racionalno bez posezanja za nepoznanicama ili poetskim pojmovima koji lebde u zraku.

[pronađena]

tehuti kaže:

Ja mislim da je meditaciju, i efekte na subjektivno iskustvo, drugoročno i kratkoročno moguće objasniti potpuno racionalno bez posezanja za nepoznanicama ili poetskim pojmovima koji lebde u zraku.

Sva sreća što na ovom podforumu vole posezanje za nepoznanicama i poetske pojmove.
Ne slažem se da se svako iskustvo može objasnirti racionalno. Ali uvijek se može pokušavati. I to nas vodi novim spoznajama.

[Dayvan Cowboy]

tehuti kaže:

Slažem se. Sam jezik je nužno dualistički orijentiran, deskriptivan i objektno-orijentiran.

Ali što je duh? Kako znamo da on postoji? Što on radi?

Ja mislim da je meditaciju, i efekte na subjektivno iskustvo, drugoročno i kratkoročno moguće objasniti potpuno racionalno bez posezanja za nepoznanicama ili poetskim pojmovima koji lebde u zraku.

Mislim da bi to opet bilo odsjecanje..
I to sad zapravo pisem za sebe.. ja isto volim sve racionalizirati, staviti u malu kutiju sa natpisom i arhivirati ju negdje.. ali to tako ne funkcionira.. ako se slazemo da nema razlike izmedu duha, tijela, uma, ega.. sve je to jedan sklop postojanja.. tada ne mozemo to postojanje objasniti samo pomocu racia..
Mozda zato imamo toliko proturjecnih informacija.. osoba naklonjea logici ce taj problem pokusati objasniti pomocu raznih "logickih metoda" dok inituitivna osoba ce koristiti poetske slike i prizore kititi raznim lijepim rijecima..

Podijelili smo nacine percpecije na razne metode: filozofska, znanstevna, duhovna ali zapravo sve to se mora objediniti u istini sa profinjenim emocijama.. zato imamo podijele, zato imamo neshvacanje zato nas muci ta dualnost, tiralnost, destoalnost

[fbuki]

tehuti kaže:

Ali svi, i refleksni i svjesni pokreti, inicirani voljom, baš svi imaju svoj uzrok u mozgu gdje nastaje potencijal u neuronima da se izvrši neka radnja pa onda mozak kroz neurone zapovijeda tijelu što da radi. Nema tu mjesta za duh. Osim ako pod "duhom" ne misliš na mindfulness ili golu svjesnost. A čak ni ta volja/svjesnost, koliko god čista bila, ništa ne dodaje u prilog postojanju duha kao mehanizma. Mislim da je to danas u okviru modernih saznanja, samo poetika i simbolika u najboljem slučaju. Ne vidim kako višak pojmova dodaje objašnjenju priče i kako je to ustvari poželjno

ne zanm, ali ne bih baš sve svodio na moždane neurone/mozak. što je s drugim tjelesnim stanicama, izvan mozga? misliš da one nisu u stanju razviti dinamiku neovisno od moždanih?

Postavlja se pitanje: ako je dovoljna neurologija da objasni pokret ruke (refleksan ili ne), što onda duh radi? Ne kažem da to ne kužiš, već ovo više govorim radi dualista i idealista koji govore o "suptilnim tijelima", "dušama" i "drugim razinama postojanja" a kunu se u ne-dualnost. Kontradikcija samo po sebi.

zašto kontradikcija? tja govori se o slojevitim dijelovima jedne cjeline. koji su međusobno povezani.

Evo recimo ja meditiram svakodnevno, bilo u pokretu ili dok sjedim. Što je funkcija duha u meditaciji?

smirivanje mentalne (hiper)aktivnosti povlačenjem pozornosti s objekata, vanjskog grubog svijeta u dublje suptilnije sfere mira i tišine. osjetila povučena prema unutra, što dublje, manje su zabavljena vanjskim zapažanjem/sadržajem. između ostalog, prirodna težnja duha je da se "vraća" korijenima neaktivnosti i mira. odakle je potekao.

Ali što ima osim tjelesnosti?

nešto ima. kamo to spada (mislim u vezi naziva...) ne znam. možda bi najbliže odgovaralo opisu svijesti koja jest (jesam), postojanost... JESAMSTVO bez relativnih atributa....

recimo spontanim preusmjeravanjem pozornosti na nešto što JEST postaje se svjestan dviju stvarnosti, pozadinske neaktivne, na neki način ravnodušne, koje kao da se ne odaziva na dramatična ni druga zbivanja u pojavnom svijetu (tako izgleda), i ove tekuće stvarnosti, koja je u nekakvom "svom" stalnom interaktivnom toku/strujanju (...izgleda mehanički). razlika u stvarnosti između te dvije stvarnosti neupitna je. prva je stabilna, postojana, mirna, znači istinita je i jasnije je nego dan da je tako. druga stvarnost (fizička) je, kako god lijepe utiske ostavljala na nas, poput"utvare", sjenki.. ne doima se čvrstom. usudio bi se reći i beznačajna u odnosu na svijest koja JEST. kad tako "ravnodušno" promotrimo tijelo koje imamo i svijet upravo je besmisleno glupo da stvari držimo toliko ozbiljnim.
koliko li smo debelo uvučeni u fizičku matricu.

da još dodam, žarište svjesnosti nije u tijelu nego više izvan tijela (preciznije, oko tijela), iz koje pozicije ovo ovdje ravnodušno i dinstacirano možemo "promatrati". htjeli ili ne, spontano se dogodi distanca.

izgleda uvrnuto, da.

Sad si rekao da su dvije strukture ustvari jedna.

kod psihički zdrave osobe te dvije stvari međusobno su povezane i u skladnoj su interakciji. osoba osjeća se cjelovita, potpuna i sve joj je ok. poremećena veza tog dvojega, osoba se osjeća rastrzano i ne funkcionra skladno u odnosu na samu sebe....

[Happyning]

Ajfel kaže:

Misljenje je kao supak....svatko ga ima

Takoder, svaki covijek je duhovno bice! Nadam se da ces ti svoju pronaci.

Tako je! Misliti je drek znati. To je jedna starinska koju znaju stariji ljudi izreči.

i nijedan čovijek nije duhovno biće nego je Ljudsko Biće. Ali može i ovako lakše "shvatljivo": Svi smo mi "duhovna" Bića koja imaju ljudsko iskustvo.

i nema se što pronaći! Sve je već TU!

[Happyning]

Nedualnost nije nešto superiorno dualizmu! Paziti na to!
Kad se "shvati" da postoji i nedualnost počinje se Podizati Nedualno "stanje" na višu razinu od dualizma. Tako se u to "početku" čini da je Nedualnost nešto više, ali nije!

Logika, intelekt, dualno razmišljanje nije u konfliktu sa nedualnim! Ono što mi "radimo" je da na dualan način pokušamo objasniti Nedualno. Naravno nedualno se ne može objasniti, osim "poezijom", stihovima, "uvrnutim" izlaganjem, pjesmama koje nas na neki način "nagone" da nešto osjetimo Intuitivno. Ono, kužite nešto ali to ne možete objasniti! Zato su oni koji su "doživjeli" "spoznaju" ili Klik mogli jedino izraziti kroz stihove i nerazumljive izjave da bi na neki način kod prenošenja Istine "zaobišli" obrane i uvjetovane načine razmišljana drugih ljudi koji "tragaju" za Istinom da bi i sami to direktno "doživjeli". Um sa svojim očekivanjeima, predodžbama "blokira" čisto viđenje istine.

[inkpink]

Happyning kaže:

Tako je! Misliti je drek znati. To je jedna starinska koju znaju stariji ljudi izreči.

i nijedan čovijek nije duhovno biće nego je Ljudsko Biće. Ali može i ovako lakše "shvatljivo": Svi smo mi "duhovna" Bića koja imaju ljudsko iskustvo.

i nema se što pronaći! Sve je već TU!

Kakvi su to logicki zakljuci
Ili citiras onog Kineza Konfuzija

[My little life]

Meditacija je... vidi, ako se tih par minuta opustiš onda to nije trošenje vremena već ćeš se bolje osjećati. Osobno ne meditiram puno, ali ima nešto u tome. Uglavnom, osjećaš se bolje i opuštenije poslije (i za vrijeme) meditiranja.

rofl

[Happyning]

fbuki kaže:

ne zanm, ali ne bih baš sve svodio na moždane neurone/mozak. što je s drugim tjelesnim stanicama, izvan mozga? misliš da one nisu u stanju razviti dinamiku neovisno od moždanih?

- Mogu razviti "neovisnu" dinamiku. Cjelina je skup neodvojivih dijelova koji se prividno pojavljuju kao da rade neovisno jedno od drugog. Jedno!

zašto kontradikcija? tja govori se o slojevitim dijelovima jedne cjeline. koji su međusobno povezani.

- Međusobno su "povezani" kao Jedno i bez konflikta, mada se ponekad čini da su u konfliktu!

smirivanje mentalne (hiper)aktivnosti povlačenjem pozornosti s objekata, vanjskog grubog svijeta u dublje suptilnije sfere mira i tišine. osjetila povučena prema unutra, što dublje, manje su zabavljena vanjskim zapažanjem/sadržajem. između ostalog, prirodna težnja duha je da se "vraća" korijenima neaktivnosti i mira. odakle je potekao.

-"Korijen neaktivnosti i mira" je prisutan i ako je prisutan sadržaj(misli, percepcije, memorija, zamišljanja, nervoza, panika tuga, radost, turbolentne životne situacije......
i"Korijen neaktivnosti i mira" je također prisutan ako nije prisutan nikakav sadržaj!
Istina je prisutna kod npr. nekog bola i prisutna je i u odsustvu bola!

nešto ima. kamo to spada (mislim u vezi naziva...) ne znam. možda bi najbliže odgovaralo opisu svijesti koja jest (jesam), postojanost... JESAMSTVO bez relativnih atributa....

recimo spontanim preusmjeravanjem pozornosti na nešto što JEST postaje se svjestan dviju stvarnosti, pozadinske neaktivne, na neki način ravnodušne, koje kao da se ne odaziva na dramatična ni druga zbivanja u pojavnom svijetu (tako izgleda), i ove tekuće stvarnosti, koja je u nekakvom "svom" stalnom interaktivnom toku/strujanju (...izgleda mehanički). razlika u stvarnosti između te dvije stvarnosti neupitna je. prva je stabilna, postojana, mirna, znači istinita je i jasnije je nego dan da je tako. druga stvarnost (fizička) je, kako god lijepe utiske ostavljala na nas, poput"utvare", sjenki.. ne doima se čvrstom. usudio bi se reći i beznačajna u odnosu na svijest koja JEST. kad tako "ravnodušno" promotrimo tijelo koje imamo i svijet upravo je besmisleno glupo da stvari držimo toliko ozbiljnim.
koliko li smo debelo uvučeni u fizičku matricu.

da još dodam, žarište svjesnosti nije u tijelu nego više izvan tijela (preciznije, oko tijela), iz koje pozicije ovo ovdje ravnodušno i dinstacirano možemo "promatrati". htjeli ili ne, spontano se dogodi distanca.

izgleda uvrnuto, da.

Blizu si, samo pazi na zamku.
Tvoja izjava: "....žarište svjesnosti nije u tijelu nego više izvan tijela (preciznije, oko tijela), iz koje pozicije ovo ovdje ravnodušno i dinstacirano možemo "promatrati". htjeli ili ne, spontano se dogodi distanca." je jako bliska! To je "ogroman" "Početak" korak u "totalnu Slobodu".
Za "objašnjavanje" zamke treba malo "dublje pojasniti" koju trenutno nemogu objasniti zbog ograničenja vremena i pisane riječi na forumu. Forum nema mogućnost neposrednog razgovora (pitanje i neposredan odgovor) a da bi se došlo do "uvida" i pomoglo "osobi" da prijeđe "most" na "brži" način.

Istina je da je Život preozbiljan da bi ga se shvaćalo ozbiljno. Tko god to napisao zna o čemu se radi.

"izgleda uvrnuto, da."
Tko je na kraju krajeva zaista uvrnut??? I kome je to uvrnuto???

kod psihički zdrave osobe te dvije stvari međusobno su povezane i u skladnoj su interakciji. osoba osjeća se cjelovita, potpuna i sve joj je ok. Poremećena veza tog dvojega, osoba se osjeća rastrzano i ne funkcionra skladno u odnosu na samu sebe....

Ovo je "za svaku pohvalu" ali čuvaj se "Spiritualnog ega!"
- "kod psihički zdrave osobe" = onaj kojem je nešto Kliknulo, te dvije stvari međusobno su povezane (Jedno, integrirano) i u skladnoj su interakciji (Cjelina). osoba se osjeća cjelovita (zacijeljeno), potpuna (takva kakva Jest, prirodna) i sve joj je ok, čak i ako dobije karcinom!

- "poremećena" (nezacijeljena) veza tog dvojeg - osoba se osjeća rastrzano i ne funkcionra skladno u odnosu na samu sebe, konflikti, kompleksi... (i ne funkcionira u skladu sa okolinom, koju želi pokoriti i kontrolirati i vodi u propast planete)...

U svijetu danas postoje nadam se ima više od par tisuća "probuđenih" ljudi i to je za sada premalo u odnosu na oko 7 milijardi ljudi na planeti zemlji. Da bi došlo do naglog kvantnog skoka u promijeni svijesti a time i u promijeni svijeta "na bolje" potredno je bar 10% do 20% "probuđenih" ljudi da bi imali kumulativni pozitivni utjecaj na preostali dio populacije i time došlo do pozitivnih promjena. <---- Ovo je samo jedna od "teorija" koju ne morate uzeti za ozbiljno. Ali eto čisto kao zanimljivost ili mala buba u uhu

Sad se zapitajmo koliko ljudi u svijetu je "psihički zdravo" ??? Koliko li to danas ima nezacijeljenih ljudi???
Zato se trebamo Klikati!!! Ajmoooooo!!!!!

[MillionMan]

meditacija tj ako tvoje tjelo trazi odmor ili da sjednes, promislis malo... je ok

sve ostalo di tjelo silis na neku tzv. meditaciju je pogresno. ne postoji druga dimenzija od stvarne. nase tjelo je fizicko i takvo ce ostat za nase doba. vase tjelo je naprednije sto ga vise fizicki koristite.

bog ne postoji i sva ostala vjerovanja koja idu uz njega. jel postoji nas stvoritelj koji nas je po nekom modelu stvorio, je ne bitno. kao sto mi nismo stabla posadili, vec su se sama posadila. pa tako smo se i mi sami... random stvar dogadaja. fizicki svijet je poznat za nase znanje i ne vidim razlog zasto bi netko mislio o nekim izvanrednim mocima stanjima kad je sve jasno kao slika u svemiru i na planetama.

zakljucke i opazanja mozemo vidjeti. ja od njih ne bjezim. 100 posto da je nase tjelo formirano u odnostu na svemir ili solarni sustav. i da funkcioniramo po tom modelu. i taj model nas pokrece. u buducnosti ce znanost tocno vidjeti efekt svemira na nase tjelo. moci ce maniplirati prirodom kao sto danas vec manipuliramo pomalo. ali osnova prirode je da sve vrati u prvobitno stanje.

[Happyning]

Slučajno sam bezve surfao ali u biti tražio objašnjenje "Nedualnosti" Da vam to netko drugi "pojasni" to što ja u biti to pišem spontano ovdje na forumu.
Evo vam pa pročitajte si čisto kao zanimljivost, biti ćete bliže "tome"

Citiram što piše:
.........Razgrađujući kognitivne filtere koji održavaju podjelu na sebe i druge, nedualna svjesnost otvara vrata za oslobađanje od uvjetovanog uma i uskog, konfliktnog svijeta samsare. Ona otkriva apsolutnu istinu, stvari onakve kakve u konačnici jesu: nedjeljive, nepodijeljene, među­povezane. Indijski princip "Ti jesi To" izražava ovo otkriće: naše suštinsko biće nije odvojeno od jestva [isness] svih stvari. Ono što jesam nedjeljivo je od cjeline stvarnosti kakva jest, a koja me prožima u svakom trenutku, u bujici tekućeg iskustva.

http://www.oslobadjanje.com/gnostika...-iskustvu.html

[Happyning]

inkpink kaže:

Kakvi su to logicki zakljuci
Ili citiras onog Kineza Konfuzija

Dobar si !!!

Ja ne iznosim nikakve logičke zaključke, vidiš i sam da se iz mojih "besmislenih" "logičkih" zaključaka ne može ništa zaključiti. Nije stvar u Logici!!! (možda je "cilj" da Um mojim besmislicama postane toliko frustriran da mu time konačno pregore osigurači, isključi se, bar na trenutak i "vidi" pravo svijetlo ) To se može dogoditi u svakom trenutku, i možda za 7 sekundi!!! Tko zna!
Ajdeee dopustite si da pregorite! To će biti čudesno pregoravanje!

A Konfuzije vidiš i sam kako se zove. To je bio jedan jako konfuzan čovijek!
Po njemu samo da bi Car ugodno smjestio svoju guzicu na prostirku je trebalo ogroman napor, ceremonija, čišćenja i to je sigurno trajalo satima! Sve je trebalo biti na svojem mjestu.
On je bio čovjek ogromne mašinerije ceremonija i pravila da bi se uskladio sa prirodnim tokovima Prirode. Moraš ovo, moraš točno onako, moraš precizno tako itd... samo da bi pravilno zasjeo . Sad si zamisli da ti uvijek trebaš neki polusatni ritual a da samo malo sjedneš . Baš je bi konfuzan. Ali tako si je on to "objasnio" , šta češ!

[MillionMan]

ja bi samo naveo da kncetraciju nije tesko dobit. dosta da bacite kruh u more ribe se nekupe. bacite otpatke u sumu, strvinari se nakupe... muhe itd... isto je i s ljudima. kao ovce se navucu na neka vjerovanja ili uzitke

[pozitivax]

Nije.
Normalno je da u prvotnom procesu meditiranja osoba koje je pod stresom mislima bježi u probleme i obaveze...ali te misli treba prihvatiti pa lagano otpustiti.
Prvo treba sebe "reprogramirati " za pozitivno razmišljanje a onda se može krenuti u meditaciju.Duhovnu ili vjersku.
Ovo je svojevrstan "čistač" misli...i poticaj.
Prvo tako krenuti korak po korak....a onda će meditacija i produhovljenje biti jednostavno.Evo :
ja to mogu

Samo polako...čuda su uvijek moguća.Radujte se putu, meditiranju, ne plodovima...jer mir i radost dolaze nakon uspješne meditacije.