Nisu me naučili mama i tata

[aniano]

CrniLabud kaže:

baš tako.. s njim se mozes igrat jedino na bacanje igračaka a da mu to zaokupi pozornost na malo duze vremena i vidis da je to nesto sto ga uveseljava..a ocito je samo karakter takav

a onda bacajte recimo loptice, pocnite s time pa nadogradjujte, varirajte, mozda tako razvije interes i za nesto drugo.

[katjes]

možeš mu npr probati ovako; radiš s njim dakle sudjeluješ u onom što ga veseli makar bilo to razbijanje nekakvo.
onda il udaraj ritam: raspali bum tras, 1 2 3 1 2 3,
il mu daji ideje: ajmo staviti nešto u neku kantu pa ćemo mlatiti time.
gle što to šuška unutra, ajd otvori da vidimo što je. a ono tamo onaj predmet koji ste stavili..imenujete to sve. i akciju otvori, zatvori, baci.. mama baci, mama zatvori, beba baci...

i taj dečec je onak, za pozdravljanje ljudi potpuno nezainteresiran. on se meni ne obraća nit maše ništa. a moja mala njegovoj mama (i svim drugim mamama u parku i ljudima) prilazi, viče, pokazuje..

al ni meni ni njoj (frendici) nije palo na pamet da on ne bi trebao biti takav, da je to nešto čudno. naprosto je takav po karakteru.

a opet..to je samo naše laičko mišljenje.. hoću reći ima ih takvih.

[Lali Puna]

Lali Puna kaže:

previše brineš. ukratko.
opusti se.
kad bude imao 2-3-4-5-15-25 godina grist ćeš se što ti to doba provela stalno iščekujuć kad će nešto napravit i proučavajuć što može, a što ne može i željet ćeš da si više uživala
ipak nije ukratko

quotam samu sebe da se nadopunim - ovo ti govorim iz iskustva. kako je moja bila u svemu nazadna, ja sam prvu godinu i pol njezinog života provela u iščekivanju kad će ovo, kad će ono, zašto ne maše pa-pa, a njezin bratić (par dana su razlike) maše, zašto ne zna ovo, zašto ne može ono. najviše me rastuživalo što su s 13-14 mjeseci njezini vršnjaci već dobrano hodali i mogli igrati igre i koristiti igračke koje ona, budući da nije bila u vertikali nije mogla (prohodala je sa skoro 17 mjeseci, nije mogla ni sjela prije zbog dijagnoze).
uglavnom, da mogu vratit vrijeme jednostavno bi uživala u svim tim mjesecima s njom i veselila se svakom novom napretku, umjesto da brinem kad će nešto moći.
(e, da, i isto nije sekunde mira imala, čim bi guzica dotakla pod već bi se dizala i pičila dalje)

djeca su različita. njezin bratić sad vozi već veći dječji bicikl bez pomoćnih kotača. ona nije svladala još ni onaj najmanji s pomoćnima. ona je u x drugih stvari bolja od njega.

[kajpa]

katjes kaže:

al ni meni ni njoj (frendici) nije palo na pamet da on ne bi trebao biti takav, da je to nešto čudno. naprosto je takav po karakteru.

Kad su tako mali, ne mozes znati...ali ako niti nakon nekog vremena nema promjena, ako je ponasanje isto, ako nema komunikacije i cini se da dijete ne cuje/razumije i da ga zabavlja samo trcanje/bacanje/guranje...onda je dobro zapitati se...
Jedan mali od jeddne poznanice se tako ponasao...njoj nije bilo nista sumnjivo. Kad je bio vec 2-3 godine ni dalje joj nije bilo nista sumnjivo, kao sve je to u redu... Bez obzira sto smo joj govorili da s malim nesto ne stima...zmirili su...sve do pregleda za skolu. Kasnije je ispalo da je mali hiperaktivan, i da ima jos nekih dodatnih problema.

[Newbiee]

Lali Puna kaže:

quotam samu sebe da se nadopunim - ovo ti govorim iz iskustva. kako je moja bila u svemu nazadna, ja sam prvu godinu i pol njezinog života provela u iščekivanju kad će ovo, kad će ono, zašto ne maše pa-pa, a njezin bratić (par dana su razlike) maše, zašto ne zna ovo, zašto ne može ono. najviše me rastuživalo što su s 13-14 mjeseci njezini vršnjaci već dobrano hodali i mogli igrati igre i koristiti igračke koje ona, budući da nije bila u vertikali nije mogla (prohodala je sa skoro 17 mjeseci, nije mogla ni sjela prije zbog dijagnoze).
uglavnom, da mogu vratit vrijeme jednostavno bi uživala u svim tim mjesecima s njom i veselila se svakom novom napretku, umjesto da brinem kad će nešto moći.
(e, da, i isto nije sekunde mira imala, čim bi guzica dotakla pod već bi se dizala i pičila dalje)

djeca su različita. njezin bratić sad vozi već veći dječji bicikl bez pomoćnih kotača. ona nije svladala još ni onaj najmanji s pomoćnima. ona je u x drugih stvari bolja od njega.

Tako i mene rastuži kad vdim svog malca sa 10 mjeseci da je još u teškoj vertikali. I onda vidi nešto, krenuo bi prema tome, ali još nema snage u mišićima i onda počne galamiti jer je ljut što ne može. Srećom, ne duri se dugo, već potraži zanimaciju na drugoj strani.

Ali stvarno se veselim svakom malom napretku koji ostvari i ohrabrujuće mi je kad vidim na forumu da ima djece koja su prohodala debelo iza prvog rođendana.

Što se tiče ovoga nisu me naučili mama i tata, ljudi imaju potrebu komentirati. Pa evo, za motorički razvoj mog sina nekoliko ljudi je reklo da sam mu dala previše slobode jer je stalno na podu i nikad nisam koristila ogradice, vipere. Jer da jesam, on bi čupao van i to bi mu bila motivacija da se pokrene, a ja mu sve dam na dohvat ruke.

[soks]

Crnilabude, djeca usvajaju nove pojmove kada ih cuju od vise ljudi, pa probaj ne biti solo igrac, nego sjednite na tepih ti, tvoj muz i mali i igrajte se u troje, ali tako da ti i suprug komentirate sto radite. Npr. Ti kazes "lopta" pokazes na loptu, pa tvoj suprug to ponovi i uzme loptu, pa ti njemu kazes " daj mi loptu"... razumijes.
Pa javi ima li rezultata.

[Stowaway]

CrniLabud kaže:

Jer ukoliko hoce piti odnese bocu do sudopera i čeka da mu se nešto ulije, navečer uzme dudu i popne se sam na krevet, za posranu pelenu vuce za rukav do ormarica za pelene, smoki uzima iz kutije kojoj otvori poklopac i još masu takvih primjera u kojima ce neverbalno pokazati što zeli

To sve što si nabrojala je super, ali to i nije 'razumijevanje' u nekom užem smislu. To jest razumijevanje konteksta, situacije u kojima on zna da smoki stoji u kutiji, da nakon oblačenja cipela ide van, da kad ti oblačiš jaknu vjerojatno odlaziš, ali to nije razumijevanje verbalnih uputa.
Nije problem ako neke upute razumije i slijedi, a neke ne...polako...naučit će, ali nije baš najbolje da uopće ne postupa prema nalozima.

K tome, osim ovog povlačenja za rukav, ja ne vidim komunikaciju Njega u odnosu na vas. Ono...zna li da mu vi trebate da bi došao do nekog cilja ili ne? Drugim riječima - jJel on samo stoji pored sudopera čekajući da vi naletite pa da se piće stvori u boci ili dođe do nekog od vas, uzme za ruku, odvede do sudopera, uzme bocu i digne ju, pogleda u vaše lice da provjeri jel vam jasno što želi...itd.?
Nadalje, jel da/pošalje pusu ako to od njega tražiš, jel zna oponašati kašljanje/smijanje ('kako tata kašlje, kako se baka smije?')?

reagira na jinlge za reklame i sjedne se ispred televizije

Ako reagira i kad ju čuje dok ne gleda u TV, rekli bismo da je sluh OK

ali kada se igramo ili ga zatrazim da donese loptu / slikovnicu / neku određenu igračku kojom se igramo i ponavljamo njen naziv samo pogled i tipa uzme nešto drugo ili jednostavno ignorira.

Jel pokušava pogoditi nudeći razne stvari dok ne dobije potvrdan odgovor ili ti se čini da se samo nastavlja igrati kao da nisi ništa rekla?

Upute uzmi/daj/ donesi jednostavno ignorira , najveća reakcija na njih mu je da se jednostavno nasmije i produzi ..

OK. Vježbajte.
Kažeš mu 'idemo baciti papirić u smeće', pa za ruku i kad zajedno dođete do smeća opet reci 'evo, tu nam je smeće, sad ćemo baciti...', a za kraj, kad sve obavite, opet komentiraj evo, bacili smo papir u smeće'.

I tako i s drugim stvarima i radnjama - 'idemo uzeti loptu, idemo dignuti pelenu, idemo obući jaknu'... Moguće ćeš brzo dojaditi i samoj sebi, ali vrijedi pokušati...možda mu samo treba malo vjetra u leđa

Reakcija na goste mu je nekako nasmjesnija, odmjeri šta imaju i naravno ako ubere vrećicu / čokoladu ili nešto drugo doći će do njih no ako nema koristi jednostavno nastavi svojim poslom

OK - rekacija mu je u skladu dobi - skužio je 'smisao i funkciju' gostiju

...ali mene isto kopka to njegovo nereagiranje na pokušanje učenja razlikovanja lopte i auta, naredbe daj i uzmi jer imamo u susjedstvo ekipu...

Koliko god ću se složiti s neuspoređivanjem djece, savršeno mi je jasna i razumljiva i tvoja briga. Nekad roditelji imaju prilično dobre feelinge oko nekih stvari i ne treba to a priori zanemarivati (ukoliko se ne radi o kroničnim paranoičarima ).

[Stowaway]

Lali Puna kaže:

ja bih rekla da je fora u tome da je crni labud užasno opterećena time što druga djeca mogu i znaju i da sve što njeno napravi/može/zna uspoređuje s drugom djecom i ako im ne može parirati onda onda to doživljava kao svoj neuspjeh

Vidiš, ja ju uopće ne vidim kao užasno opterećenu nego kao zabrinutu.
Kao što je kajperinja napisala - svi znamo da ih ne treba uspoređivati, pa ipak to činimo, htjeli priznati ili ne. Razlika je samo u tome što tko od nas s rezultatom te usporedbe napravi.

takav je, kakav je, ako ćeš konstantno biti nezadovoljna svojim djetetom i od njega očekivat da treba moći i znati više i biti drugačiji odnos će vam biti pun frustracija.

Slažem se s time da roditelj i sebi i djetetu svojom (ne)opravdanom zabrinutošću može priuštiti puno želucobolje i frustracija, pa ipak... ne vidim njeno nezadovoljstvo... ja vidim njenu brigu. Bitna razlika.

maya_zg kaže:

Citam u ne vjerujem beba ima 13 mjeseci i netko se iscudava iz toga sto nezna pricati, imenovati predmete, pozdravljati, slusati i pratiti kad joj se prica, usvajati obrasce i norme ponasanja
Ja stvarno nikad nisam cula da bebe u toj dobi trebaju raditi sve od ovoga navedenog i da se smatra da na neki nacin zaostaju u razvoju ako to ne rade,

Ti baš nisi pratila?
Nije stvar ni u imenovanju ni u pričanju ni u normama ponašanja... niti bebe zaostaju samo zato što (sve) to još ne rade. Stvar je u razumijevanju jednostavnih uputa (što se u toj dobi ipak lagano očekuje) i u korištenju nekih gesti (pa-pa) koje bebe u toj dobi usvajaju...
Naravno da će mališa vrlo vjerojatno sve to uskoro pohvatati, ali malo razumijevanja zbog zabrinutosti nikog ovdje ne bi ubilo.

kak se moze ocekivati od bebe te dobi da bude na intelektualnom nivou djeteta od 2-3 godine, ak ne i starijeg.

A odakle ti to? Koje je točno ponašanje (od navedenih) za dob 2-3 godine?

a po tome sta djeca koje dobi rade i kak se ponasaju mozes najbolje vidjeti tako da odes u park s djetetom, popricas s drugim mamama i konacno vidis razne situacije na licu mjesta

Dakle, ipak nisi. Pratila.
To je i napravila. Prvo ju izgnjave jer uspoređuje dijete s drugima (iz parka), a onda dobije uputu da ode u park, iako je dobar dio toga u parku i 'spoznala'.

Lali Puna kaže:

uglavnom, da mogu vratit vrijeme jednostavno bi uživala u svim tim mjesecima s njom i veselila se svakom novom napretku, umjesto da brinem kad će nešto moći.

Daaa, to je vrlo lako reći sad, kad je sve ispalo u redu, ali i sama si rekla da se onda nisi mogla opustiti nego da si stalno nešto čekala.
Da se ne brine, razapeli bismo ju jer je grozna majka.

Ja u postovima CrnogLabuda čitam jednu zdravu dozu zabrinutosti na koju svatko ima pravo.

Općenito, a ne samo u ovoj priči, mi je zlo od daljinskog 'samo se ti opusti i sve će biti u redu - problem je u tebi' garda.
Možda i jest umirujući, ali budimo realni - ne bude baš uvijek sve u redu.

[CrniLabud]

Stowaway kaže:

To sve što si nabrojala je super, ali to i nije 'razumijevanje' u nekom užem smislu. To jest razumijevanje konteksta, situacije u kojima on zna da smoki stoji u kutiji, da nakon oblačenja cipela ide van, da kad ti oblačiš jaknu vjerojatno odlaziš, ali to nije razumijevanje verbalnih uputa.
Nije problem ako neke upute razumije i slijedi, a neke ne...polako...naučit će, ali nije baš najbolje da uopće ne postupa prema nalozima.

K tome, osim ovog povlačenja za rukav, ja ne vidim komunikaciju Njega u odnosu na vas. Ono...zna li da mu vi trebate da bi došao do nekog cilja ili ne? Drugim riječima - jJel on samo stoji pored sudopera čekajući da vi naletite pa da se piće stvori u boci ili dođe do nekog od vas, uzme za ruku, odvede do sudopera, uzme bocu i digne ju, pogleda u vaše lice da provjeri jel vam jasno što želi...itd.?
Nadalje, jel da/pošalje pusu ako to od njega tražiš, jel zna oponašati kašljanje/smijanje ('kako tata kašlje, kako se baka smije?')?



Ako reagira i kad ju čuje dok ne gleda u TV, rekli bismo da je sluh OK



Jel pokušava pogoditi nudeći razne stvari dok ne dobije potvrdan odgovor ili ti se čini da se samo nastavlja igrati kao da nisi ništa rekla?



OK. Vježbajte.
Kažeš mu 'idemo baciti papirić u smeće', pa za ruku i kad zajedno dođete do smeća opet reci 'evo, tu nam je smeće, sad ćemo baciti...', a za kraj, kad sve obavite, opet komentiraj evo, bacili smo papir u smeće'.

I tako i s drugim stvarima i radnjama - 'idemo uzeti loptu, idemo dignuti pelenu, idemo obući jaknu'... Moguće ćeš brzo dojaditi i samoj sebi, ali vrijedi pokušati...možda mu samo treba malo vjetra u leđa



OK - rekacija mu je u skladu dobi - skužio je 'smisao i funkciju' gostiju



Koliko god ću se složiti s neuspoređivanjem djece, savršeno mi je jasna i razumljiva i tvoja briga. Nekad roditelji imaju prilično dobre feelinge oko nekih stvari i ne treba to a priori zanemarivati (ukoliko se ne radi o kroničnim paranoičarima ).

pa da, to što on razumije i nije komunikacija njega u odnosu na nas, kao što sam i podijelila - on razumije ono što on eli a ne ono što se trazi od njega. no shvaća to da mu na primjer trebam za ulit sok, pa ukoliko shvati da ga nisam ulovila pogledom, lupat će ili doći do mene, nekako će svratiti pozornost na sebe.nije strpljiv ni pasivan da će samo čekati, odmah privlači pozornost na sebe da mu se ispuni zelja.
razumije i da sam ja na neki način glavna, jer ukoliko mu ko neki dan baba uzme četkicu za zube iz usta jer se to ne smije, on će doći do mene i odvući me do nje da joj objasnim da moze jer zna da mu ja to dopustam.
ali što se tiče oponašanja kako baka kašlje i slično , nema šanse.

No danas smo slagali kolutove, čak desetak puta za redom,inače to zna odavno ali danas ih je slagao točnim redoslijedom,

Nije on toliko kritičan i mozda ja ne bih toliko ni pravila od muhe slona da me ne zvoni fizijatricin govor u glavi.jer kad smo bili kod nje a s obzirom da je on rano prohodao,propuzao i slično ona je napomenula da takvo dijete moze više naginjati hiperaktivnosti te da je s njim teze nesto učiti. ( ide maca oko tebe je nauci u sekundi jer on treba kruziti oko mene dok pjesmicu s dijelovima tijela ignorira)

I nekako mi se čini da on zapravo nikada nije bio beba koja je mirovala ni koju je trebalo zabavljati.

[adriatica]

@crni labud - pokazuje li ti dijete prstom isključivo iz razloga da podijeli svoj interes sa tobom i donosi li ti predmete/igračke samo da ti ih pokaže ili da na "čuvanje"?

[Lali Puna]

Stowaway kaže:

Slažem se s time da roditelj i sebi i djetetu svojom (ne)opravdanom zabrinutošću može priuštiti puno želucobolje i frustracija, pa ipak... ne vidim njeno nezadovoljstvo... ja vidim njenu brigu. Bitna razlika.

dakle, dijete je bilo kod fizijatra, neuropedijatra i napravilo uzv mozga. svi nalazi su u redu i svi specijalisti su ženi rekli da se njezino dijete apsolutno normano razvija.
kamo bi još zabrinuta majka mogla odvesti dijete jer ne razlikuje loptu od auta s 13 mjeseci?

briga je kad primijetiš nešto kod djeteta pa te kopka pa malo guglaš, malo pitaš na forumu druge roditelje pa onda otkloniš brigu ili ako i dalje brineš odeš specijalistu pa ti on otkloni ili potvrdi sumnju.
ako ti tri nalaza budu uredu, a tebe i dalje kopka što dijete ne razlikuje loptu od auta ili ne izvršava naredbe s 13 MJESECI (ne mogu to dovoljno naglasiti, ne zato jer mislim da u toj dobi bebe ne bi trebale ništa znati nego jer se u toj dobi događa da dijete jedan dan ne zna reći ništa osim ba-ba i ta-ta, a tri dana poslije ti kaže i pokaže - vidi vau-vau...ono, promjene su ogromne iz tjedna u tjedan) ja vidim pretjeranu brigu.

djeca su drugačija. neko će to znat s 11, neko s 12, a neko s 14. neko i kasnije, fizijatar bi trebao do 16 mjeseci, dakle dijete ima još tri mjeseca da uopće počne biti u granicama normale, a kamoli da zaostaje za vršnjacima.

(također, mislim da je indikativno što u postavljanju topika i samo nazivu teme fokus uopće nije na brizi jel dijete zna il može nešto što bi trebalo nego na tome uče li ga mama i tata dobro i pravim stvarima. ja bih rekla da crnilabud zna da joj je s djetetom sve ok, ali je jedna od onih prebrižnih roditelja, stalno opterećenim time jel radi sve kako treba. što je zapravo i sama na kraju konstatirala, nije da sam nešto sad jako pametno ja skužila)

Daaa, to je vrlo lako reći sad, kad je sve ispalo u redu, ali i sama si rekla da se onda nisi mogla opustiti nego da si stalno nešto čekala.

krivo si me shvatila, ja nisam bila neopuštena jer sam se brinula i pitala je li sve ok/hoće li sve ispasti ok (štoviše, ja sam onaj drugi tip, neracionalno optimistična, ja sam znala da će sve biti ok. a osim toga, realna sam - a bome djeca s težim motoričkim odstupanjima nego što je imala moja se itekako dobro rehabilitiraju i brzo nakon prohodavanja se ni ne kuži da su bili vježbači, nisam ni tren sumnjala da će sve biti ok).

ja nisam bila neopuštena čak ni jer sam, kao crnilabud, preispitivala može li sve što bi trebala za svoju dob (to sam otpočetka skužila da ne može i da u svemu kasni )

ja sam baš bila nestrpljiva. ono, čisto nestrpljivo iščekivanje 'kad će već jednom proć grčevi/počet sjedit/počet puzat/počet razumijet/prohodat/znat reć ovo il ono'. kao da sam stalno željela stariju bebu od one koju imam. baš nestrpljenje, ne briga.

tako ja vidim kod labud baš želju da ima neko drugačije dijete od onog koje ima. neko strpljivo, koje će pokazivati dijelove tijela i razlikovati loptu od auta, donijeti nešto kad mu kaže, sjediti i razgledavati slikovnice i raditi sve što ona ili drugi misle da dijete te dobi treba raditi.

[CrniLabud]

Lali Puna kaže:

tako ja vidim kod labud baš želju da ima neko drugačije dijete od onog koje ima. neko strpljivo, koje će pokazivati dijelove tijela i razlikovati loptu od auta, donijeti nešto kad mu kaže, sjediti i razgledavati slikovnice i raditi sve što ona ili drugi misle da dijete te dobi treba raditi.

eto , napokon me netko pročitao. samo si ispustila još činjenicu da bih volila još da ima i magisterij iz svemirskog inzinjeringa.

[CrniLabud]

adriatica kaže:

@crni labud - pokazuje li ti dijete prstom isključivo iz razloga da podijeli svoj interes sa tobom i donosi li ti predmete/igračke samo da ti ih pokaže ili da na "čuvanje"?

ništa od navedenog.on zna samo uzeti.

[Lali Puna]

CrniLabud kaže:

eto , napokon me netko pročitao. samo si ispustila još činjenicu da bih volila još da ima i magisterij iz svemirskog inzinjeringa.

nisam mislila nužno da si nezadovoljna njime, nego da brineš previše jer imaš neku predodžbu u glavi (ili iz knjiga) o djeci te dobi u koju se tvoje dijete ne uklapa. pa otud briga.

kažeš

on jednostavno nema strpljenja da se igra, za njega je zabava loptanje,prenošenje igračaka,pranje zuba,bacanje pijeska, bilo koja igra koja zahtijeva trčanje i skakanje..

ja jednostavno ne razumijem što fali tim i takvim igrama, ako njega vesele?
što te brine i zašto misliš da s djetetom koje voli trčati, skakati i loptati se nešto ne štima?

ja imam, doduše, tu sreću da sam izbliza, svakodnevno, gledala razvoj dvoje potpuno suprotne bebe, moje i nećaka pa znam da dvoje djece iste dobi u toj dobi mogu imati sasvim različite interese i sposobnosti, a da godinu dana kasnije oboje i pričaju i hodaju i sve što trebaju.
također, imam sad drugo dijete, koje je opet, potpuno različito od prvog.

(i mislim da ti se fizijatrica razbacuje dijagnozom hiperaktivnosti, osim ako pod hiperkativnost ne misli živahno, koje nema mira. al to nije dijagnoza, to je jednostavno takvo dijete. koje će se i s 5 godina radije loptati nego listati slikovnicu)

[adriatica]

CrniLabud kaže:

ništa od navedenog.on zna samo uzeti.

Prepoznaje li tuđu tugu/bol? Hoće li te tješiti/zagrliti ako plačeš ili si tužna?
Promatra li tvoju reakciju pri susretu sa nepoznatim ljudima?
Promatra li sebe u ogledalu i zna li da je to on?

[Stowaway]

Lali Puna kaže:

dakle, dijete je bilo kod fizijatra, neuropedijatra i napravilo uzv mozga. svi nalazi su u redu i svi specijalisti su ženi rekli da se njezino dijete apsolutno normano razvija.

Svi specijalisti kod kojih je bila su rekli da je sve u redu...Hm. Lako što mi zvoni da je napisala da je fizijatar rekao da bi dijete trebalo znati razlikovati auto od magarca...što bi značilo da baš i nije tako kako pišeš, fora je upravo u tome da su i fizijatar i neuropedijatar mogli amenovati samo razvoj iz svojeg područja.
A često to ne rade nego 'šaraju' kojekuda pa pedijatar komentira razvoj komunikacije, logoped kognitivni razvoj, radni terapeut se hvata krupne motorike i sl.

Međutim, kad me već vučeš za jezik onda ću ti i napisati da se poremećaji iz npr. autističnog spektra ne vide na UZV mozga niti ih mogu procijenjivati fizijatar i neuropedijatar. Također se lake MR ne vide na UZV nego procjenu toga radi netko drugi tko je za to educiran.
Kad bi svatko radio svoj posao, a ne se gurao gdje mu nije mjesto...bilo bi puno sretnijih roditelja koji su probleme otkrili na vrijeme.

Da pojasnim za one koji čitaju kako im se sviđa - NE, nisam postavila dijagnozu, niti se ovo odnosilo na dijete CrneLabudice ; pisala sam općenito o situacijama kad stručnjaci kažu da je sve u redu i zbog čega se i kad to mora uzeti s određenom dozom rezerve.

kamo bi još zabrinuta majka mogla odvesti dijete jer ne razlikuje loptu od auta s 13 mjeseci?

Na psihološku, logopedsku ili psihološko-logopedsku dijagnostiku.

briga je kad primijetiš nešto kod djeteta pa te kopka pa malo guglaš, malo pitaš na forumu druge roditelje pa onda otkloniš brigu ili ako i dalje brineš odeš specijalistu pa ti on otkloni ili potvrdi sumnju.

Na temelju čega misliš da su informacije pokupljene na forumu relevantne u takvim pričama? Svako naše dijete je različito. To što je kod nekog razvoj tekao na jedan način, ne znači da će i kod drugoga.
Nitko od nas ne vidi to dijete, nitko od nas nije stručnjak za tuđe dijete... Ako mamu žulja, nek pita na pravom mjestu pa nek onda mirno spava.

u toj dobi događa da dijete jedan dan ne zna reći ništa osim ba-ba i ta-ta, a tri dana poslije ti kaže i pokaže - vidi vau-vau...ono, promjene su ogromne iz tjedna u tjedan) ja vidim pretjeranu brigu.

Promjene jesu i brze i skokovite, s time ću se složiti.
Ali drviš po nečemu što nije problem - CrniLabud nije napisala 'brine me što moje dijete ne priča' - krenulo je s gestom 'pa-pa', a došli smo do nečeg drugoga što zna bit znakovito -nedijeljenje užitka (o čemu je pitala adriatica) i nepokazivanju razumijevanja verbalnih iskaza.
To jest nešto oko čega se roditelj ima pravo, pa i razloga malo zabrinuti.

također, mislim da je indikativno što u postavljanju topika i samo nazivu teme fokus uopće nije na brizi jel dijete zna il može nešto što bi trebalo nego na tome uče li ga mama i tata dobro i pravim stvarima.

Tako je naoko krenulo jer je u toj dobi 'pa-pa' pozdravljanje, za što se smatraju odgovorni roditelji. Ali je priča otišla u drugom smjeru...

osim toga, realna sam - a bome djeca s težim motoričkim odstupanjima nego što je imala moja se itekako dobro rehabilitiraju i brzo nakon prohodavanja se ni ne kuži da su bili vježbači

Misliš - neka djeca se itekako dobro (re)habilitiraju...

[Lali Puna]

Stowaway kaže:

Svi specijalisti kod kojih je bila su rekli da je sve u redu...
Međutim, kad me već vučeš za jezik onda ću ti i napisati da se poremećaji iz npr. autističnog spektra ne vide na UZV mozga niti ih mogu procijenjivati fizijatar i neuropedijatar.

nisam htjela reći da mogu nego ilustirati sklonost pretjeranoj brizi

Na psihološku, logopedsku ili psihološko-logopedsku dijagnostiku.

a na EEG?
(sorry, nisam mogla odoljet)
psihologu eventualno da, logopedu nema smisla (slučajno mi je jako bliska osoba logoped i svašta sam od nje načila)

Na temelju čega misliš da su informacije pokupljene na forumu relevantne u takvim pričama?

ijao, mi stalno - ja u špade, ti u kupe.
nisam htjela reći da su informacije pokupljene na forumu relevantne nego da majke malih beba uglavnom brinu zbog svega i svačega...sad sam htjela objasniti što sam htjela reć, al vidjela sam unaprijed seciranje i prozivanje da kako ja mogu znati da je briga bezrazložna pa odustajem. zaboravi.
forum nije relevantan. točka.

Misliš - neka djeca se itekako dobro (re)habilitiraju...

isuse, kako možeš živjeti ovako negativna?!?!

edit: jedino što mene brine kod ovog djeteta je što gleda tv i to reklame, k tome.
još ne mogu doći k sebi. počelo je od toga da radi samo ono što njega veseli i ne 'usvaja norme i obrasce ponašanja', a došlo maltene do potrebe za sveobuhvatnom specijalističkom obradom djeteta!

[Stowaway]

Lali Puna kaže:

a na EEG? (sorry, nisam mogla odoljet)

Da, i na EEG, kad bi ta pretraga nešto pokazala u ovom konkretnom slučaju. Ali problemi koje CrniLabud opisuje, za razliku od onih na koje se referiraš, nemaju veze s time, tako da... ne, EEG ne.

psihologu eventualno da, logopedu nema smisla (slučajno mi je jako bliska osoba logoped i svašta sam od nje načila)

Logopedi se osim razvojem govora bave i razvojem komunikacije.
Što li si to naučila od 'svoje' logopedice pa da misliš da odlazak logopedu ne bi imalo smisla?

ijao, mi stalno - ja u špade, ti u kupe.

Kope

nisam htjela reći da su informacije pokupljene na forumu relevantne nego da majke malih beba uglavnom brinu zbog svega i svačega...

Je... i lakše je kad mame vide da se to što se zbiva s njihovim djetetom događa i drugima...
Ali ovdje još točno ni ne znamo što sve spada pod to... Stalno se pojavljuju novi, prilično važni detalji.

forum nije relevantan.

Forum je važan kao razmjena mišljenja i iskustava, a ne kao mjesto gdje ćemo tuđu 'ne brini, i moj je tako...' rečenicu uzeti kao dokaz da je sve OK.

isuse, kako možeš živjeti ovako negativna?!?!

Nimalo negativna - samo živim u svijetu u kojem imam priliku vidjeti i djecu koja se ne habilitiraju, a koja su obično skrivena od očiju javnosti, pa ispada da ne postoje.

edit: jedino što mene brine kod ovog djeteta je što gleda tv i to reklame, k tome.

A to je kod ovog djeteta zabrinjavajuće - jer?

[Lali Puna]

Stowaway kaže:

Nimalo negativna - samo živim u svijetu u kojem imam priliku vidjeti i djecu koja se ne habilitiraju, a koja su obično skrivena od očiju javnosti, pa ispada da ne postoje.

naravno da postoje djeca koja se ne rehabilitiraju, ali to nema veze s onim što sam napisala.
napisala sam - djeca s puno težom dijagnozom no što je imala moja se uspješno i lako rehabilitiraju pa tako nisam nikad sumnjala da će s mojim djetetom biti sve ok.

ti mi na to naglašavaš kako se samo neka djeca rehabilitiraju!
(i, ne, s takvim odstupanjima se uspješno rehabilitiraju sva djeca s kojom se radi. poteškoće prevladaju i neka s kojima se ne radi. neka s kojima se ne radi se, doduše, ne rehabilitiraju no, kako sam sa svojim djetetom radila oni mi nisu bili relevantni)

s godinu dana nema smisla ići logopedu. ne mislim nego znam.

A to je kod ovog djeteta zabrinjavajuće - jer?

ne kod ovog, kod svakog. nijedno dijete od 13 mjeseci ne bi trebalo gledati reklame.

ne da mi se više.

[tisi]

CrniLabud kaže:

Ustala se i mama ne bih ga prekrizila i rekla da ne razumije ništa ali skratila bih i rekla da razumije ono što on hoće a ne ono što ja na primjer hoću.
Jer ukoliko hoce piti odnese bocu do sudopera i čeka da mu se nešto ulije, navečer uzme dudu i popne se sam na krevet, za posranu pelenu vuce za rukav do ormarica za pelene, smoki uzima iz kutije kojoj otvori poklopac i još masu takvih primjera u kojima ce neverbalno pokazati što zeli. reagira na jinlge za reklame i sjedne se ispred televizije, na otvaranje vrata trazi kapu za šetanje.

od ovog svega moj mali radi samo jedno - reagira na jingle za reklame (fox life ima najbolje jinglove ).
i ajde otvaranje vrata, ali nešto sasvim drugo. kad je u stanu i čuje otvaranje vrata zna da je netko došao.

CrniLabud kaže:

ali kada se igramo ili ga zatrazim da donese loptu / slikovnicu / neku određenu igračku kojom se igramo i ponavljamo njen naziv samo pogled i tipa uzme nešto drugo ili jednostavno ignorira.
Upute uzmi/daj/ donesi jednostavno ignorira , najveća reakcija na njih mu je da se jednostavno nasmije i produzi ..
Reakcija na goste mu je nekako nasmjesnija, odmjeri šta imaju i naravno ako ubere vrećicu / čokoladu ili nešto drugo doći će do njih no ako nema koristi jednostavno nastavi svojim poslom.

mislim da je ovaj pogled isto odgovor. nije da te izignorira u smislu da ne reagira uopće na tvoje riječi, nego te pogleda i nastavi dalje po svom. i ovaj osmijeh je isto odgovor. to može značiti da te razumije, ali jednostavno mu se ne da igrati tako kako ti želiš. može značiti i da ne razumije, ali ipak ti je dao do znanja da te je čuo.
ovo za goste mi je super

iz perspektive mog malog, on razumije samo uputu daj mi/baci mi. uzmi i donesi ne. on još ne razumije kad mu kažem dođi. ne pokazuje prstom. kad mu pokazujem i imenujem pojmove u slikovnici, prati me i reagira, ali čini mi se kao da mu je zanimljivije okretanje stranica od onoga što ja govorim. dok mu pjevam pjesmice, to mi se čini da me zaista pozorno sluša. kad mu kažem "idemo gledati crtić", sav se uzbudi i krene puzati prema tv-u. kad šetamo u kolicima po vani, jako je zainteresiran za sve oko sebe, pozorno gleda i prati tramvaje s velikim uzbuđenjem, okreće se za motorima i kamionima, zainteresirano gleda životinje. također voli gledati ljude, osmjehuje im se. često se smije, npr kad je stariji brat uzeo nekoj curici kolica s bebom i gurao ih okolo njemu je to bilo jako smiješno, ili mu budu jako smiješne neke riječi koje mu govorim i ponavljam, evo jučer se odvaljivao na vrućevrućevruće i tako stoput.
nisi napisala, jel se tvoj smije i u kojim situacijama?

ne znam što bih ti rekla, ja se npr za svog ne brinem, jer iako kasni u razvoju (motoričkom evidentno, potvrđeno od stručnjaka; a i u ostalom dijelu isto prema famoznim tablicama), ja osjetim da se razumijemo i mi na određenoj razini komuniciramo (onoj koja odgovara njegovom trenutnom stadiju psihofizičkog razvoja). isto tako imam iskustvo sa starijim koji je u većini stvari bio turbo napredan (motorika, govor, marke automobila, raspoznavanje slova), a neke stvari mu sad nikako ne idu iako bi ih mogao znati, opet prema tablicama (npr ne zna tražiti piškiti, ne zna crtati, ne zna uopće držati bojicu, ne zna zamjenice; btw 2g i 7mj je). ali kako je netko napisao, ti najbolje poznaš svoje dijete i važan je tvoj osjećaj, tako da ti ja neću reći nemoj se brinuti ili moraš se brinuti (to bi uostalom bilo i neodgovorno s moje strane), nego ga pozorno prati. ako i dalje budeš imala osjećaj da nešto ne štima, posavjetuj se sa pedijatrom. a moguće je da se sve promijeni za koji mjesec, pa čak i koji tjedan, jer, to je isto već rečeno, djeca te dobi brzo se mijenjaju i brzo usvajaju nove stvari.

katjes kaže:

a zna li tko zašto mene moja mala uopće ne zove mama?

imam nećaka koji od 18mj koji uopće ne govori ni mama ni tata. ne govori puno, svega nekoliko riječi, npr bumba , vijon, brmbrm, vauvau, ne, to. ali vidi se da dobro i puno razumije, nekako mi se čini da je to najvažnije u cijeloj priči.

La_LuNa kaže:

katjes, slazem se, reci muzu i ostalima da te pocnu oslovljavati s "mama". mi se pred njom uvijek zovemo mama i tata, i skuzila je. to su joj prve rijeci sa znacenjem, potvrdila mi logopedica. jer ona u igri i brbljanju nikad ne koristi mama ili tata, uvijek neke trece slogove.

moj savjet bi bio da ne pretjerujete s time, u smislu da to ne radite predugo. moj stariji je stvarno rano počeo govoriti i oduvijek je pričalica, i brzo je ubrao tko je tko. međutim to oslovljavanje drugih je ostalo i on sad ne kuži i ne koristi zamjenice uopće iako ja zadnjih par mjeseci inzistiram od sve bliže rodbine da ne govore o sebi u trećem licu.