Kad odrasteš kod roditelja koji te ne vole...

[dolma]

Milion puta sam se tako osjecala kao ti .I nekad pomislim da su svi moji problemi bas od toga ,sto me ni rodjena majka nikad nije htjela.Tuzno je tako reci nije htjela naravno, da me je htjela ali....
Prosla sam milion kriza,izgradila sam sebe , i jako je vazno ne misliti o tome.Najgoru krizu sam dozivjela kad sam otisla daleko od nje .Ponovo sam prozivljavala djetinjstvo ,ponizavanja plakala satima danima godinama.
Ja sam majka .Volim svoju djecu.Stalno ih podupirem hrabrim gradim.... trudim se da dobiju ono sto ja nisam...
Mozda ti bas majcinstvo pomogne da zaboravis.....al na zalost to uvijek cuci tu negdje u nama...
Bice bolje....
Meni je jako pomoglo kad sam svela kontakt na minimum...
Samo je zovnem da je pitam kako je .
I jos nesto, prvi put sam nakon 27 godina cula :"lutkice moja" Plakala sam cijelu noc.
Bice bolje vjeruj mi ...drzi se

[lucija]

dolma kaže:
Milion puta sam se tako osjecala kao ti .I nekad pomislim da su svi moji problemi bas od toga ,sto me ni rodjena majka nikad nije htjela.Tuzno je tako reci nije htjela naravno, da me je htjela ali....
Prosla sam milion kriza,izgradila sam sebe , i jako je vazno ne misliti o tome.Najgoru krizu sam dozivjela kad sam otisla daleko od nje .Ponovo sam prozivljavala djetinjstvo ,ponizavanja plakala satima danima godinama.
Ja sam majka .Volim svoju djecu.Stalno ih podupirem hrabrim gradim.... trudim se da dobiju ono sto ja nisam...
Mozda ti bas majcinstvo pomogne da zaboravis.....al na zalost to uvijek cuci tu negdje u nama...
Bice bolje....
Meni je jako pomoglo kad sam svela kontakt na minimum...
Samo je zovnem da je pitam kako je .
I jos nesto, prvi put sam nakon 27 godina cula :"lutkice moja" Plakala sam cijelu noc.
Bice bolje vjeruj mi ...drzi se

Jako mi je poznato sve što si napisala, jedino još nemam djecu.

Izgleda da je puno ljudi prošlo taj užas.

Meni je najtužnije što se dijete koje prolazi te stvari nema kome obratiti; ako se potužite nekome velika je šansa da će vam reć da trebate slušat i poštivat svoje roditelje jer vam žele sve najbolje i to je to ili će okrenut glavu da ne gleda u dotični užas.

E jebemu, neću da mi više ova stvar upropaštava ijedan tren života; a forum stvarno pomaže. Bed je to čuvati u sebi... A opet oni kojima to treba reć - oni su vječno nedostupni.

Roditelji nalik mojima sve, ali baš sve što se zbiva tumače kao moju grešku - ako se ne javljam mjesecima - naravno, ja sam UVIJEK BILA NEZAHVALNA I UOBRAŽENA KUČKA. Ako se rasplačem - meni nikad nije bilo lako udovoljit. I sve tako...

Ponekad bih urlala zbog toga - znate onaj san - hoćete vikati, ali vam je nešto u grlu i ne izlazi nikakav zvuk i nema šanse da vas itko čuje...

Grrrr

[Tija]

lucija kaže:

Kao maloj, otac mi je to pričao u formi alegorije o ptićima koji izlete iz gnijezda i više nikad ne dođu pogledat svoje roditelje. Ja sam na to plakala, a on bi otišao i ostavio me u suzama.

rasplakala si me.
ne znam što bi napisala....

[lucija]

Tija kaže:
rasplakala si me.
ne znam što bi napisala....

Tijić, nisam te htjela rasplakat

Al nemaš pojma koliko mi znači suosjećanje...

[Tija]

lucija kaže:
Tijić, nisam te htjela rasplakat

Al nemaš pojma koliko mi znači suosjećanje...

Luce, mala Luce

Ne znam što bi ti rekla, ja sam odrastala u potpunoj suprotnosti...kad sam tek rodila i imala ohoho kila viška tata mi je rekao da sam mu najlipša.... ne znam zašto mi je sad ovo palo na pamet, malo si me dirnula, pa sam malo 'odlutala' i uzela sam jednu knjigu s police koju sam mami drpila
Zove se 'Pođi kamo te srce vodi', ako naletiš na nju, pročitaj.
Pazi ovo:
....izbor obitelji u kojoj ćemo se roditi odvija se pod utjecajem životnog ciklusa. Rađamo se upravo od onih roditelja koji će nam omogučiti da razumijemo više, da napredujemo za jedan mali, sičušni korak....

Ti si napravila veliki korak

[shef Sale]

lucija kaže:
Jel ima još tko ovakvih iskustva?

Ima, ima ljudi sa slicnim iskustvima koliko hoces.

[Marakana]

Mene je moja familija odjebala , davno, - mojom krivicom- u dobrom dijelu.....Al im nedam gušta...još se vrzmam oko njih svih i , "vadim im mast" polako i sigurno........Jer..(ovo jer,samo neki će razumjeti)...(čemu služi familija)...

Dobar,loš,zao...-Tko sam...

[Blaise]

lucija kaže:

Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu.

Nije doslo na naplatu, nego dolazi vrijeme za "konacni obracun" u tebi.
A to traje...
I stvarno bude bolje, ali - ne prodje. To je najvise sto mozemo dobiti. Da bude bolje. Postanemo jaci.
Ima li jos takvih prica? Znam ih takve od kojih ti se ledi krv u zilama, samo kad ih se sjetim, pomislim kako moja mama nije sebicna i kako su roditelji neki put samo jako nesretni.
Mozda previse nesretni da bi primijetili da su i svoje vlastito dijete ucinili jos nesretnijim.
Ne znam, mene muci osjecaj krivnje sto osjecam prema svojoj mami neke stvari. I strasno sam ljuta na sebe zbog toga, ali sjetim se cesto recenice iz jednog filma (nemam pojma kojeg, starog nekog) u kojem je izrecena velika mudrost: nasi odnosi s roditeljima ne prestaju nikad, niti njihovim fizickim odlaskom.
Necu te udavit detaljima. Valjda je to tako nekako, treba malo postavit neke stvari na mjesto da covjek moze normalno funkcionirat.
Vrijeme i godine cine svoje.
Drzim ti fige da sto prije nadjes mir koji ce dio tih praznina popuniti. Moze se.
I ja mislim da, iako si s jedne strane bila jako deprivirana, s druge su ti ucinili uslugu. Ako to pravilno iskoristis (a cini mi se da vec i jesi), bit ces snazna osoba koja je svoju snagu izgradila sama, uspjela i ima bogat zivot, ne govorim o materijalnom. A cini mi se da i to vec jesi.

[bigblue2010]

Lucija, a gdje je tvoja mladja sestra danas u cijeloj prici? Sada je odrasla, da li razumije tvoju situaciju? Jesi li barem s njom bliska?

[Paw]

Lucija ja te kužim, potpuno.
Nedavno sam imala jedan topick sa sličnom temom na ženskom kutku.
I ja imam mlađu sestru koja je svojim rođenjem za moje starce postala centar svijeta.
Ona je imala mamu, mama je imala nju...tko je mene imao?...koga sam ja imala? Nikoga. Psa - velikog, dlakavog psa (prepostavljam da je i tu počela moja ljubav prema životinjama, ironično ali istinito, on je bio moj prvi prijatelj).
Sestra je imala svu majčinu podršku, u školi prolazila sa odličnim uz puno učenja, sada je u četvrtom razredu gimnazije i na fax će ići vani.
Za mene su govorili da sam bistrija od sestre, ali da je ona upornija od mene. Ne gledam na taj način. Obje smo podjednako bistre, ali je ona imala "otvoren" put k budučnosti. Ja sam bila starija i ona koja je morala trpiti sva obiteljska sranja. Sve se lomilo preko mene, ničega nisam bila pošteđena.
Kada sam išla upisati srednju pitala sam staru dali bi bio bad da upišem gimnaziju, dali bi me ona mogla školovati (zamislite samo, bila sam djete od 14. god. i razmišljala o faxu, lovi i mogućnostima - strašno, meni to danas izgleda strašno).
Tada sam bila nevjerovatno jaka, baš kao i ti. Ma ništa me nije moglo slomiti, ali slomila sam se puno godina kasnije.
Meni je jako pomogao jedan vrlo jednostavan savjet forumaša u stilu: "živi svoj život, a ne zamaraj se sa životom staraca i što bi bilo kad bi bilo" - zamislila sam se nad tim savjetom, kojeg sam naravno i prije bila svjesna, ali nikada u ovakvoj mjeri.
I danas sam se čula sa starom, provalila mi je neku glupost, toliko ljigavu i jadnu Ma, ja sam sebi rekla; Pawica naj se ti sekirat, jeli ti lijepo u životu - je - pa onda. Imaš dragog, imaš psa, imaš stan, imaš relativno love, dragi će brzo diplomirati. Šta je vrijedno sekirati se? Nije. I neću više. Dosta sam se sekirala.

Stoga ti je moj iskreni i provjereni savjet: okani se prošlosti, živi sadašnjost i misli na budučnost.
Uz veliki pozdrav šaljem ti virtualni poljubac

[Septembar]

lucija ostala sam zaledjena
dvaput sam procitala sve postove
i prije smo pricali tu na forumu o nesretnim djetinjstvima, ali meni to opet ne ide u glavu da je toliko tragicnih slucajeva
evo skocila sam od pc-a otisla do moje uspavane Princeze, ljubnula je i prosaptala da je najdivnija na svijetu i da je obozavam... kao sto joj uglavnom svaki dan i kazem, kao sto magic rece, vec xy godina...
i sad mi dodje da sebe osamarim za svaku kritiku koju joj uputim u "odgojne svrhe"

nenznam sta da ti kjazem lucija, gea, i druge

naravno harmonican zivot, sretan brak i porodica su najbolji lijek... kao sto neko rece, vjerojatno te rane nikad nemogu nestati, oziljci ostanu zauvjek, ali bilanca ipak bi morlaa bit ubjedljivo pozitivna

kazes "Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu."

pa mislim da je to on: tek kad se sve sredi vidis bistro sta si sve dotad izgubila, propustila, sta ti je bilo uskraceno do sad, ljubav, sreca i harmonija. i zato ti bude teze, podsjetis se, izadje ti glava iz pijeska i ponovo se suocis sa demonima

kao sto neko rece nemoj se ustrucavati da trazis pomoc, ako
mislis da ti dolazi preko glave
ali pazi se i rizika da sve svaljujes na nesretno djetinstvo, mislim da pazis da sebe sama ne ukocis time u napretku

lutkice moje: lucija, gea, magic, dolma...

[LaPerla]

Lucija,
Najtezi teret nas lomi,posrcemo pod njim,potiskuje nas prema zemlji ali se na kraju dignemo, veci smo i jaci - sto si i pokazala. Sto je bilo ne mozes promijeniti ali je zato divan zivot ispred tebe da primis i dobijes svu ljubav koju zasluzujes.
I znam da ces biti divna mama jednoga dana

[illegale]

A u PM. Zaluto sam ovdje i bas ste me rastuzile. Lucija, jos si i dobra ispala . Sad mi je jasno zasto ti je potrebna ona jebena lijepa rijec.

Uglavnom, oprostite roditeljima sto nisu bili spremni da obave svoje roditeljstvo kako treba. Sigurno zbog toga jako pate. Ako imaju imalo srca. Ako nemaju, onda su to zivi zombiji. U svakom slucaju, nema smisla da ih mrzite.

[Aenea]

lucija kaze:

"...Možda je glupo, al sad kad imam posao, stan without them,
sve kako štima, osjećam se gore nego ikad...

...Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe
i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena.
Valjda je sve došlo na naplatu..."

Pretpostavljam da je moguce da ti se slicno vec desavalo,
odnosno da te upravo sretni dogadjaji..bace u bed.
Jer bas tada osjetis onu prazninu koju nikad nisi popunila.
Isti osjecaj kojim bi ju kompenzirala,ne postoji.
Postoje samo osobe koje mogu pruziti slicne osjecaje.

Mnoge osobe krive sebe za to sto im se desi,i u redu je sto si svjesna
da krivica nije tvoja,kao i to sto si shvatila njihove razloge ponasanja
(iako ne opravdavaju).

Ono sto bi najvise pomoglo,bilo bi razrjesenje situacije sa roditeljima.
A upravo to izgleda tesko ili nemoguce.
Pod razrjesenje ne mislim na pruzanjem necega sto si davno trebala dobiti
i imati;s obzirom da se nista ne moze nadoknaditi,vec na razgovor u kojem bi
oni shvatili svoje greske.
No za to je opet potreban njihov dublji uvid. Koji oni nemaju...

Na zalost, bez obzira na svu tvoju hrabrost i snagu,
sve nerazjasnjeno ima tendenciju vracanja i mucenja...

[Bercana]

Trebalo je imat muda i to sve napisati.
Svaka čast na tome.

Ne znam sta bih ti rekla osim da mislim da si na dobrom putu. A i zracis sa pozitivom, (koliko se sjecam od naseg susreta ) što je jako bitno.

Zapravo mi je frapantno koliko samo ljudi znam sa sličnim pričama iako nisam bas toliki naivac da vjerujem u savrsenu obitelj.
Ja sam odrasla bez majke, poginula je kad sam imala 5 godina i odrasla sam sa ocem i starijom sestrom. Sad kad gledam na svoje djetinjstvo zaključujem da sam jako sretno dijete. Imala sam (i imam) puno ljubavi i ne osjećam se zakinutom. Uvijek smo imali neki svoj mir i ono najbitnije, toplinu. Kod nas se uvijek moglo doći, ponekad mi se čini da mi je otac predobar jer je svoju ljubav prema staroj projecirao na mene, a istu stvar sam i ja napravila. Sestra je prosla puno gore (ne nije bilo ljubomore) jer je preuzela ulogu majke na neki način.
Ali evo, sad kad gledam, nakon toliko godina, ja sam sad kao zrelija i kuzim stvari. Ovo sto imam ne bih mijenjala ni za što. Sama pomisao da imam nekoga kome se mogu obratiti u bilo koje doba, nekog ko me dobro zna...znači puno. I sad kad čitam ovaj tvoj tekst iako nisam u tvojoj koži, mogu jako dobro razumjeti
taj osjećaj, odnosno, tu potrebu za priznanjem od roditelja.
Ne znam kako ti gledaš na sebe sad, tj. kako sebe doživljavaš, ali mislim da bi bilo baš lijepo od tebe da i sebi daš priznanje.

Ja ti skidam kapu i vimetom ti mašem

[lucija]

Tija kaže:
Luce, mala Luce

Ne znam što bi ti rekla, ja sam odrastala u potpunoj suprotnosti...kad sam tek rodila i imala ohoho kila viška tata mi je rekao da sam mu najlipša.... ne znam zašto mi je sad ovo palo na pamet, malo si me dirnula, pa sam malo 'odlutala' i uzela sam jednu knjigu s police koju sam mami drpila
Zove se 'Pođi kamo te srce vodi', ako naletiš na nju, pročitaj.
Pazi ovo:
....izbor obitelji u kojoj ćemo se roditi odvija se pod utjecajem životnog ciklusa. Rađamo se upravo od onih roditelja koji će nam omogučiti da razumijemo više, da napredujemo za jedan mali, sičušni korak....

Ti si napravila veliki korak

Kad sam odlučila izać s ovim vani, valjda sam znala da ćete bit ovako ohrabrujući i konstruktivni.

Čitala sam sve ove poruke, pričala s dečkom, koji me tješio cijelu večer, svaka mu čast i tako mi je lakše. Valjda sam jučer pukla ko kokica...

Tija,

[lucija]

bigblue2010 kaže:
Lucija, a gdje je tvoja mladja sestra danas u cijeloj prici? Sada je odrasla, da li razumije tvoju situaciju? Jesi li barem s njom bliska?

Odavno sam poradila na odnosu s njom i mi smo već dugo seke-prijateljice. Međutim, i ona ima svojih trauma od doma, i svjesna je svega ovoga što sam ja vama napisala, priznaje da su nju posebno tretirali i kod kuće mi je često "dojavljivala" što se zbiva iza moih leđa. (To je bio posebno uznemirujući dio ali bilo pa prošlo) Zato je njezina obrana šutnja i ne-razmišljanje.

On studira u zg, kao i ja, često smo skupa, ali obitelj je tabu-tema što je meni jako bed, ali baš se tu i ne da niš napraviti...

Ipak, glavno da smo si dobre - meni je obitelj najvažnija stvar na svijetu i drago mi je da je imam.

[lucija]

Paw kaže:
Lucija ja te kužim, potpuno.
Nedavno sam imala jedan topick sa sličnom temom na ženskom kutku.
I ja imam mlađu sestru koja je svojim rođenjem za moje starce postala centar svijeta.
Ona je imala mamu, mama je imala nju...tko je mene imao?...koga sam ja imala? Nikoga. Psa - velikog, dlakavog psa (prepostavljam da je i tu počela moja ljubav prema životinjama, ironično ali istinito, on je bio moj prvi prijatelj).
Sestra je imala svu majčinu podršku, u školi prolazila sa odličnim uz puno učenja, sada je u četvrtom razredu gimnazije i na fax će ići vani.
Za mene su govorili da sam bistrija od sestre, ali da je ona upornija od mene. Ne gledam na taj način. Obje smo podjednako bistre, ali je ona imala "otvoren" put k budučnosti. Ja sam bila starija i ona koja je morala trpiti sva obiteljska sranja. Sve se lomilo preko mene, ničega nisam bila pošteđena.
Kada sam išla upisati srednju pitala sam staru dali bi bio bad da upišem gimnaziju, dali bi me ona mogla školovati (zamislite samo, bila sam djete od 14. god. i razmišljala o faxu, lovi i mogućnostima - strašno, meni to danas izgleda strašno).
Tada sam bila nevjerovatno jaka, baš kao i ti. Ma ništa me nije moglo slomiti, ali slomila sam se puno godina kasnije.
Meni je jako pomogao jedan vrlo jednostavan savjet forumaša u stilu: "živi svoj život, a ne zamaraj se sa životom staraca i što bi bilo kad bi bilo" - zamislila sam se nad tim savjetom, kojeg sam naravno i prije bila svjesna, ali nikada u ovakvoj mjeri.
I danas sam se čula sa starom, provalila mi je neku glupost, toliko ljigavu i jadnu Ma, ja sam sebi rekla; Pawica naj se ti sekirat, jeli ti lijepo u životu - je - pa onda. Imaš dragog, imaš psa, imaš stan, imaš relativno love, dragi će brzo diplomirati. Šta je vrijedno sekirati se? Nije. I neću više. Dosta sam se sekirala.

Stoga ti je moj iskreni i provjereni savjet: okani se prošlosti, živi sadašnjost i misli na budučnost.
Uz veliki pozdrav šaljem ti virtualni poljubac

Sjećam se tvog topica ; razmišljala sam o njemu i točno sam znala kako se osjećaš. Roditelji su nekad stvarno bića iz pakla:2up:

Naravno, vrijeme je da sadašnjost i budućnost totalno prevagnu nad prošlošću. Jebemu, to mi je sad glavni projekt... kao i ti imam sve što je za to potrebno i ne zvala se ja Lucija ako ne šupiram očajavanja na smetlište!!!

Valjda je teško prihvatit, meni bar, da su roditelji takvi kakvi su; razmišljanje o svemu što mi se dogodilo mi "zapetlja" mozak - ne znam bih li vjerovala sama sebi i uopće mogućnosti da je netko baš toliko grub i neosjetljiv na potrebe i osjećaje vlastitog djeteta.

Uh....

Paw

[Shtefitza]

Jako tuzno... nevjerojatno tuzno....


Neko je gore rekao... ako ih mozes ne mrziti, a sve drugo je samo tuzno... oni vjerojatno sve to nisu napravili namjerno, nego jednostavno nisu znali bolje. Najteze je mozda to sto usprkos svemu sto dozivis od takvih roditelja, jos uvijek zarko zelis njihovu ljubav... kako smo svi mi u dubini njezni i krhki...

[lucija]

Septembar kaže:
lucija ostala sam zaledjena
dvaput sam procitala sve postove
i prije smo pricali tu na forumu o nesretnim djetinjstvima, ali meni to opet ne ide u glavu da je toliko tragicnih slucajeva
evo skocila sam od pc-a otisla do moje uspavane Princeze, ljubnula je i prosaptala da je najdivnija na svijetu i da je obozavam... kao sto joj uglavnom svaki dan i kazem, kao sto magic rece, vec xy godina...
i sad mi dodje da sebe osamarim za svaku kritiku koju joj uputim u "odgojne svrhe"

nenznam sta da ti kjazem lucija, gea, i druge

naravno harmonican zivot, sretan brak i porodica su najbolji lijek... kao sto neko rece, vjerojatno te rane nikad nemogu nestati, oziljci ostanu zauvjek, ali bilanca ipak bi morlaa bit ubjedljivo pozitivna

kazes "Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu."

pa mislim da je to on: tek kad se sve sredi vidis bistro sta si sve dotad izgubila, propustila, sta ti je bilo uskraceno do sad, ljubav, sreca i harmonija. i zato ti bude teze, podsjetis se, izadje ti glava iz pijeska i ponovo se suocis sa demonima

kao sto neko rece nemoj se ustrucavati da trazis pomoc, ako
mislis da ti dolazi preko glave
ali pazi se i rizika da sve svaljujes na nesretno djetinstvo, mislim da pazis da sebe sama ne ukocis time u napretku
lutkice moje: lucija, gea, magic, dolma...

Septi me ganula; rasplakala sam se kad sam pročitala kako si išla poljubit Princezu. Takve roditelje volim! Ljubi je, ljubi, mogu mislit koliko joj to znači i koliko joj to treba. Malceka ima super mamu!!!


Mislim da imaš pravo kako moram pazit da mi ova priča ne postane kočnica i da ne svalim sve svoje bedove na nesretno djetinjstvo...

Ma odmah sam ko nova čim sam ovo prostrla po forumu... ljudi obožavam vas :klap: