U ranom hrišćanstvu su se dugo lomila koplja (a lome se i danas, jer učenje o reinkarnaciji je veoma jako, osnovano ne samo logički već i teološki, u vedskoj objavi) ako se dobro sećam to pitanje je potezano na tri koncila, i službeno je reinkarnacija anatemisana u oficijelnom hrišćanstvu, pa ipak i do dana današnjeg učenje o reinkaranaciji ostaje predmet kontraverzi.
Neki od najeminentnijih ranih hrišćanskih otaca (kao Origen) su verovali u preegzistenciju duše (ali se on, izgleda, ograđivao od reinkarnacije) budući da je pitanje "stvaranja" duše u hrišćanskoj teologiji vrlo škakljivo, jer je u suprotnosti sa dogomom o nepogrešivosti duše. Dok su svi gnostici ranog hrišćanstva prihvatali reinkarnaciju.
U bibliji se mogu naći stihovi koji se mogu objasniti tako kao da podržavaju reinkarnaciju ili da je pak opovrgavaju - međutim sama biblija nigde ni jednom rečju explicitno niti je potvrđuje niti je opovrgava. Biblijsko učenje o njoj ne govori ništa konkretno, to nije bez svoje svrhe...
U nedostatku reinkarnacije stvorila se u hrišćanstvu i pogrešna predstava o raju a posebno paklu kao tobož večnoj kazni, što je opet suprotno ideji o uvek postojećoj slobodi volje i večne ljubavi Božije prema živom biću....
|