A sada, prijedlog eksperimenta, tj. fiziološkog procesa koji bi, sljedeći istu logiku koja je Paulija dovela
do neutrina, mogao indicirati da je životna energija (prana)
jedan koncept koji ima prilično solidne temelje.
Dakle, fiziološki proces na koji se osvrćem je ejakulacija kod muškarca
i sve ono što ide uz to. Pri tome savjetujem da se (muškarci)
koncentriraju samo na onaj kratki period (u trajanju od desetak sekundi)
koji obuhvaća trenutak neposredno prije ejakulacije i trenutak neposredno nakon ejakulacije.
Što imamo ovdje?
Trenutak neposredno prije ejakulacije muškarac je potentni, razjareni lav
koji osjeća da može pof...ati cijeli svijet...mentalno je potpuno prisutan
i fokusiran na partnericu, partnerica ga iznimno privlači i napaljuje,
sexualna želja je golema, želja za prolongacijom čina je
praktički beskonačna, i ono najvažnije...erekcija je tu
Trenutak neposredno nakon ejakulacije muškarac je lagano ošamućen,
mentalno je odsutan, partnerica ga više ne privlači (čak ga pomalo odbija, barem jedno stanovito vrijeme),
želja za nastavkom čina je nestala,...i ono najvažnije, erekcija je nestala....sve je nestalo
ukratko, u svega desetak sekundi razjareni lav se transformirao u usplahirenu ovčicu i treba mu malo vremena da se rekupera.
Ako definiramo energetsko stanje (muškarca) kao njegovu sposobnost
obavljanja (fizičkog, mentalnog, osjetilnog) rada (tu uključujem uz
sposobnost fizičkog i njegovu sposobnost emocionalnog i mentalnog angažmana), onda se postavlja
pitanje da li za gore opisani proces (u trajanju od desetak sekundi) možemo napisati sljedeću jednadžbu
E1 = E2
gdje je E1 energetsko stanje muškarca neposredno prije ejakulacije,
a E2 je energetsko stanje muškarca neposredno nakon ejakulacije.
Navedena jednadžba naime sublimira jedan od temeljnih zakona prirode
(zakon sačuvanja energije)
Ovdje je očigledno da je u ovom konkretnom procesu zakon sačuvanja energije narušen jer je unutar relativno
kratkog vremenskog intervala energetsko stanje muškarca kvalitativno
i kvantitativno doživjelo dramatičnu transformaciju.
Zakon sačuvanja bi se doduše mogao nekako spasiti ukoliko pretpostavimo
da je muškarac tijekom spomenutih 10-tak sekundi obavio neki fizički rad W.
U tom slučaju, relevantna jednadžba bi bila
E1 = E2 + W
i taj rad mogao bi, makar teoretski, kompenzirati dramatično srozavanje
energetskog stanja muškarca sa E1 na E2.
Doduše, teško mi je zamisliti kakav se to ekstreman fizički rad može obaviti
unutar tih desetak sekundi koliko traje pražnjenje.
Povrh toga, trenutak prije ejakulacije (kada ima energiju E1),
muškarac može svojoj partnerici dopustit da mu odradi blow job ili hand job u kom
slučaju on ne mora utrošiti niti jednog mikro joule-a fizičkog rada (energije), i u tom slučaju imamo W=0.
Pod ovim okolnostima, energija nikako ne može biti sačuvana u ovom procesu.
Što nam je raditi?
Poput Paulija u prethodnom primjeru, možemo
i) ili pretpostaviti da smo napokon našli fizički proces u kojem zakon sačuvanja energije
ne vrijedi
ii) ili, kao što je i Pauli učinio u svom problemu, možemo pretpostaviti postojanje
jednog novog, do sada nepoznatog koncepta X, koji će (mjereno u joulima, tj.
jedinicama za energiju i rad) ući na desnu stranu gornje jednadžbe
i kompenzirati nedostajući energetski sadržaj, te omogućiti
da zakon sačuvanja energije na kraju ipak bude ispunjen,
E1 = E2 + X.
U tom slučaju onda imamo interpretaciju koja je karakteristična za
neke istočne sisteme, kao što su tantra, kama sutra, tao umjetnost žutoga cara,
u kojima se eksplicitno tvrdi da muškarac prilikom (standardne) ejakulacije gubi goleme količine životne energije
(prane, ki-a, chi-a ili kako god ga nazvali, u suštini onaj naš gornji X).
Zbog toga ti sistemi preporučaju neke prakse kojima je cilj
ovladati komponentom X na način da se doživi orgazam, ali da se sačuva
životna energija.