O misteriju živog bića

[Zajko]

Buđenjem iz najvećeg sna koji je univerzum ikada vidio. Jednostavno se probudiš.
Sebe, Njega...svejedno. Dok ima ega sebe, kad ga ne bude...Njega.
Btw. Napisao sam kako ali si citirao samo dio.

[utisana]

fbuki kaže:

Što je to sebe? I kako se to realizira(va) sebe?

Kad pocnes primjecivati svoju laznu licnost mozes reci da dotices Sebe.

Sto vise djelujes iz Sebe, to se vise realizira(va)

[yakuzza]

Zajko kaže:

Buđenjem iz najvećeg sna koji je univerzum ikada vidio. Jednostavno se probudiš.
Sebe, Njega...svejedno. Dok ima ega sebe, kad ga ne bude...Njega.
Btw. Napisao sam kako ali si citirao samo dio.

Univerzum je taj san, nije potrebno da Univerzum "vidi san".

No to je "problem" samo za "onog koji traga", dok većina ljudi imaju dublji problem od toga.

[Zajko]

Đakuza, ne...niti je univerzum taj san, niti postoji veči "problem" od toga.
Bolje rečeno ne postoji uopće drugi problem osim toga. Probuditi se i otkriti tko si je jedini "problem".
Svi tragaju, svjesno ili instinktivno.

[yakuzza]

Zajko kaže:

Đakuza, ne...niti je univerzum taj san, niti postoji veči "problem" od toga.
Bolje rečeno ne postoji uopće drugi problem osim toga. Probuditi se i otkriti tko si je jedini "problem".
Svi tragaju, svjesno ili instinktivno.

Ne tragaju, samo se melju i drobe u vrtlogu Života. Kreacija je San, čovek je stvorio "san u snu" i melje se sporo u oprečnostima impresija.

Ne postoji problem uopšte, ako ćemo preciznim rečima. No ako ćemo ipak to pretočiti u ljudske reči, to je ipa najveći problem čovečanstva, ako čovečanstvo to prevaziđe jednom, tada San može teći prirodnim tokom. Univerzum je višeslojna Iluzija - ništa dobro i ništa loše, ali iluzija u Iluziji je breme gde se i sam Stvaralac javlja, preklinjući.

Pošto se o Bogu, kao i o Životu ne može ni raspravljati, ni filozofirati, pa ni govoriti u krajnjem smislu, jezik i poetičnost je ta da dozvoljava da bar na forumu o tome nešto brujimo i da nam se intelekt tome hrani, zato je lako reći "Ne, Đakuza" jer su to samo reči, a ja kažem "Skoro je tako, Zajko, ali Univerzum je san stvaran".

[Zajko]

Uh Đakuza, nepotrebno kompliciraš. Sorry ali moram tim riječima.
Pusti Univerzum, pusti san Kreatora, pusti i ultimativni objekt koji zovemo Kreator.
Problem svih problema je san u snu. Ali pustimo i to, oduzima energiju i pažnju.
Upitajmo se "tko sam ja, ja koji sam svjestan misli, emocija, osjetila? Ovisi li Ja o njima?"
Upitajmo se što to znači "kraljevstvo nebesko je u vama"...što to znači "ono što tražimo, je mjesto s kojeg tražimo".
Ili prorokova "tko ne pozna sebe, ne pozna ni Boga"
Jesu li to nekakve nedodirljive metafizičke metafore, rezervirane samo za izabrane?
Ne treba dalje, samo baciti sve karte na to.
Nema nas dvoje. Lljubav.

[yakuzza]

Zajko kaže:

Uh Đakuza, nepotrebno kompliciraš. Sorry ali moram tim riječima.
Pusti Univerzum, pusti san Kreatora, pusti i ultimativni objekt koji zovemo Kreator.
Problem svih problema je san u snu. Ali pustimo i to, oduzima energiju i pažnju.
Upitajmo se "tko sam ja, ja koji sam svjestan misli, emocija, osjetila? Ovisi li Ja o njima?"
Upitajmo se što to znači "kraljevstvo nebesko je u vama"...što to znači "ono što tražimo, je mjesto s kojeg tražimo". Ne treba dalje, samo baciti sve karte na to.
Nema nas dvoje. Lljubav.

Ne držim ja to ništa. Zato sve o tome ide u prilog: "Mani me ćorava posla", ali kada je po sredi intelektualna igrarija, ima za mene toga sijaset za inspiraciju.

No ljudi u principu nemaju problem sa onim "ko sam ja" oni već unapred zaključuju - brže bolje "postaju", upravo im je to višak jer "to sam ja" ih direktno vodi "ja sam telo", "ja sam ovo", "ja sam ono", na kraju i odgovor koji će neko sebi dati samo zato što ima maštu, neretko pomisliti da je stigao do samospoznaje, iako nije. Možda je bolje krenuti u početku sa "šta još nisam ja?".
Ova materija je vrlo vrlo lepljiva za um.

[Zajko]

"Neka je hvaljen Bog čijem jedinstvu ništa nije prethodilo, izuzev da je to što je prethodilo bilo On, i nakon čije jedinstvenosti ne postoji poslije, izuzev da je to poslije On. On jeste, a za Njega ne postoji ni kasnije ni prije, ni iznad ni ispod, ni daleko ni blizu, ni sjedinjavanje ni dijeljenje, ni kako, ni gdje, ni kada, ni vrijeme, ni trenutak, ni starost, ni postojanje, ni mjesto. On jeste, isto kao što je i bio. On je jedan bez jedinstva i jedini bez jedinstvenosti. Nije On sastavljen od imena i imenovanog, jer Njegovo je ime On sam i Njegovo je imenovano On sam. Dakle, osim Njega ne postoji ni ime ni imenovano. Jer On je i ime i imenovano. On je prvi bez prvenstvenosti i posljednji bez posljednosti. On je vanjsko bez vanjskosti i unutarnje bez unutarnjosti. Time želim reći da je On samo postojanje prvoga i samo postojanje posljednjeg, i samo postojanje vanjskog i samo postojanje unutarnjeg. Tako ne postoji ni prvo ni posljednje, ni vanjsko ni unutarnje osim Njega, a da te stvari ne postanu On niti On one.

Zato, shvati, tako da ne padneš u zabludu: On nije u stvarima, niti su stvari u Njemu, niti su ulazeće niti izlazeće. Nužno je da Njega na takav način upoznaš, ne kroz znanje, ni kroz intelekt, ni kroz razmišljanje, ni kroz predstavu, ni kroz čula, ni kroz vanjsko oko, ni kroz unutrašnje oko, ni kroz opažanje. Njega ništa ne vidi osim On sam; ništa Njega ne opaža osim On sam. Jedino kroz samog Sebe On vidi samog Sebe i jedino kroz samog Sebe On poznaje samog Sebe. Nitko Njega ne vidi osim Njega i nitko osim Njega, Njega ne opaža. Njegov veo je samo djelić Njegovog jedinstva; ništa velom ne prekriva osim On sam. Njegov veo je (samo) skrivanje Njegovog postojanja u Njegovom jedinstvu bez ikakvih svojstava. Nitko Njega ne vidi osim On sam - nijedan poslanik i prorok, nijedan savršeni svetac, nijedan u Njegovu blizinu prispjeli anđeo, Njega ne poznaje. Njegov prorok je On sam i Njegovo poslanje je On sam i Njegova riječ je On sam. On sam je poslao samog Sebe, kroz samog Sebe, iz samog Sebe, samom Sebi. Nije postojao nikakav posrednik niti bilo koji uzrok osim Njega samog. Ne postoji razlika između pošiljaoca i poslanog, ni između poslanog i primaoca.
I zato je Prorok (mir neka je s njim?) rekao: "Tko samog sebe poznaje, poznaje i svog Gospoda." I rekao je (mir neka je s njim!): "Ja svog Gospoda poznajem kroz svog Gospoda." Prorok (mir neka je s njim!) ukazuje na to da ti nisi ti: ti si On bez ti; također nije tako da On ulazi u tebe ili ti u Njega, niti je tako da On iz tebe proistječe ili ti iz Njega. A time nije rečeno da si ti ili tvoja svojstva nešto što postoji, već je time rečeno da ti nisi nikada bio, niti ćeš ikada biti, ni kroz sebe samog, niti kroz Njega, ni u Njemu, ni s Njim. Niti prestaješ postojati, niti ostaješ u postojanju. Ti si On, bez ijednog od ovih ograničenja. Ako, dakle, svoje postojanje na ovakav način poznaješ, onda poznaješ Boga; a ako ne, onda Boga ne poznaješ.

A većina "onih koji Boga poznaju" prave od poništenja i prestajanja tog poništenja uvjet za dosezanje poznavanja Boga, a to je zabluda i jasna greška. Jer uvjet poznavanja Boga nije poništenje postojanja samo po sebi, niti je to prestajanje tog poništenja. Stvari, naime, nemaju postojanje samo po sebi, a ono što nema postojanje, ne može ni prestati da postoji. Jer, poništenje, znači, pretpostavlja da samo postojanje postoji, a to je mnogoboštvo. Ako, dakle, sebe bez postojanja ili poništenja poznaješ, onda poznaješ Boga, a ako ne, onda Boga ne poznaješ. "
Ibn Arabi

Kontempliraj ovo.

[yakuzza]

Zajko kaže:

"Neka je hvaljen Bog čijem jedinstvu ništa nije prethodilo, izuzev da je to što je prethodilo bilo On, i nakon čije jedinstvenosti ne postoji poslije, izuzev da je to poslije On. On jeste, a za Njega ne postoji ni kasnije ni prije, ni iznad ni ispod, ni daleko ni blizu, ni sjedinjavanje ni dijeljenje, ni kako, ni gdje, ni kada, ni vrijeme, ni trenutak, ni starost, ni postojanje, ni mjesto. On jeste, isto kao što je i bio. On je jedan bez jedinstva i jedini bez jedinstvenosti. Nije On sastavljen od imena i imenovanog, jer Njegovo je ime On sam i Njegovo je imenovano On sam. Dakle, osim Njega ne postoji ni ime ni imenovano. Jer On je i ime i imenovano. On je prvi bez prvenstvenosti i posljednji bez posljednosti. On je vanjsko bez vanjskosti i unutarnje bez unutarnjosti. Time želim reći da je On samo postojanje prvoga i samo postojanje posljednjeg, i samo postojanje vanjskog i samo postojanje unutarnjeg. Tako ne postoji ni prvo ni posljednje, ni vanjsko ni unutarnje osim Njega, a da te stvari ne postanu On niti On one.

Zato, shvati, tako da ne padneš u zabludu: On nije u stvarima, niti su stvari u Njemu, niti su ulazeće niti izlazeće. Nužno je da Njega na takav način upoznaš, ne kroz znanje, ni kroz intelekt, ni kroz razmišljanje, ni kroz predstavu, ni kroz čula, ni kroz vanjsko oko, ni kroz unutrašnje oko, ni kroz opažanje. Njega ništa ne vidi osim On sam; ništa Njega ne opaža osim On sam. Jedino kroz samog Sebe On vidi samog Sebe i jedino kroz samog Sebe On poznaje samog Sebe. Nitko Njega ne vidi osim Njega i nitko osim Njega, Njega ne opaža. Njegov veo je samo djelić Njegovog jedinstva; ništa velom ne prekriva osim On sam. Njegov veo je (samo) skrivanje Njegovog postojanja u Njegovom jedinstvu bez ikakvih svojstava. Nitko Njega ne vidi osim On sam - nijedan poslanik i prorok, nijedan savršeni svetac, nijedan u Njegovu blizinu prispjeli anđeo, Njega ne poznaje. Njegov prorok je On sam i Njegovo poslanje je On sam i Njegova riječ je On sam. On sam je poslao samog Sebe, kroz samog Sebe, iz samog Sebe, samom Sebi. Nije postojao nikakav posrednik niti bilo koji uzrok osim Njega samog. Ne postoji razlika između pošiljaoca i poslanog, ni između poslanog i primaoca.
I zato je Prorok (mir neka je s njim?) rekao: "Tko samog sebe poznaje, poznaje i svog Gospoda." I rekao je (mir neka je s njim!): "Ja svog Gospoda poznajem kroz svog Gospoda." Prorok (mir neka je s njim!) ukazuje na to da ti nisi ti: ti si On bez ti; također nije tako da On ulazi u tebe ili ti u Njega, niti je tako da On iz tebe proistječe ili ti iz Njega. A time nije rečeno da si ti ili tvoja svojstva nešto što postoji, već je time rečeno da ti nisi nikada bio, niti ćeš ikada biti, ni kroz sebe samog, niti kroz Njega, ni u Njemu, ni s Njim. Niti prestaješ postojati, niti ostaješ u postojanju. Ti si On, bez ijednog od ovih ograničenja. Ako, dakle, svoje postojanje na ovakav način poznaješ, onda poznaješ Boga; a ako ne, onda ni Boga ne poznaješ.

A većina "onih koji Boga poznaju" prave od poništenja i prestajanja tog poništenja uvjet za dosezanje poznavanja Boga, a to je zabluda i jasna greška. Jer uvjet poznavanja Boga nije poništenje postojanja samo po sebi, niti je to prestajanje tog poništenja. Stvari, naime, nemaju postojanje samo po sebi, a ono što nema postojanje, ne može ni prestati da postoji. Jer, poništenje, znači, pretpostavlja da samo postojanje postoji, a to je mnogoboštvo. Ako, dakle, sebe bez postojanja ili poništenja poznaješ, onda poznaješ Boga; a ako ne, onda ne poznaješ Boga. "
Ibn Arabi

Kontempliraj ovo.

Hvala, ali ništa to meni nije nepoznato, posebno ne iz sufijske gnoze, i sam govorim o mnogo čemu tome kroz drugačiji diskurs, mogu i ja tebi copy-paste koliko god volimo, a ista mesta isto odstojanje, jer sve je to lepo za inspiraciju - no i dalje stoji moj zaključak da ovde na forumu nema onih koji su trajno nastanjeni u Stvarnom, ma koliko oni u to bili ubeđeni. Izvorna duhovnost je retka, zato ovaj forum je lep, kao jedna divna dečja igra, neretko intelektualna naklapanja, plač, divne misli itd.. zato i dolazim ovde, a lepe su slike i simbolika onih koji su zaista Ostvareni, ali toga ima i u knjigama, knjige su mi draže u tom smislu. Lep pozdrav, večeras na put.

[Zajko]

A zašto je važno da mi ovdje zaključimo ima li ili nema na forumu ljudi koji su otvorili vrata istine? Kome to treba, nečijem egu? Ne razumijem.
Copy/past, nema tu ništa loše ako je barem iz djelimičnog iskustva. Evo ja kažem da na forumu ima jedan u istini, koji zna tko je. Ti
Jer staviti se u ulogu arbitra tko je ovdje Ja jesam, a tko nije...može samo On koji je maknuo veo.

[fbuki]

Zajko kaže:

Buđenjem iz najvećeg sna koji je univerzum ikada vidio. Jednostavno se probudiš.
Sebe, Njega...svejedno. Dok ima ega sebe, kad ga ne bude...Njega

Bit će ega i nakon buđenja...

utisana kaže:

Kad pocnes primjecivati svoju laznu licnost mozes reci da dotices Sebe.

Sto vise djelujes iz Sebe, to se vise realizira(va)

Nije doticanje, proces je. Koji je možda otpočeo.

To "sebe" jako je rastezljivo i može asocirati na više toga.

yakuzza kaže:

Univerzum je taj san, nije potrebno da Univerzum "vidi san"

Zajko kaže:

Problem svih problema je san u snu

Ista stvar koju je i yakuzza "rekao" (boldano), gotovo.

Problem nije san, o "problemu" sna u snu piše lijepo jakuzza.

Ali pustimo i to, oduzima energiju i pažnju.
Upitajmo se "tko sam ja,

Iznova i iznova.

Btw

Zašto se to i to događa ili ponavlja? I otkuda to dolazi?

[utisana]

fbuki kaže:

Bit će ega i nakon buđenja...



Nije doticanje, proces je. Koji je možda otpočeo.

To "sebe" jako je rastezljivo i može asocirati na više toga.

Koristila sam taj termin "dotices sebe" posto si postavio pitanje kao da ne znas o temi nista, tako sam pokusala jednostavno docarati taj proces, a ti vec sve znas

[Zajko]

Čemu bi služilo ispravljanje​ netočnih ili nepotpunih navoda, stoga svako po svom i kako može. A ja šaljem ljubav.

[sanlukmarin]

yakuzza kaže:

Zato što je svaki pas samo pas, a ne psihološka mašina kao što ti (ako si ozbiljan kad to iznosiš, nadam se da nisi) razumeš. Psi su kao i mnoge druge životinje, nisu psihološke mašine, imaju daleko jednostavniji softver od čovekovog. Jedina pojava koja "nema mira" u sebi jeste čovek, a razlozi su xyz, drugim rečima je to zato što nije u stanju kontrole onoga što poseduje (telo-hardver i um-softver), a uz to se i sa time poistovećuje. Nema čovek misli, ali misli i emocije imaju svog čoveka. To je sličan priča kao ta da je delfinu trebalo dva dana da nauči čoveka da stoji pored bazena i baca mu ribu.

Generalno, nisam shvatio šta nije jasno u vezi ove priče o psu enivej.

moj mačak ima nemir u sebi.mirno leži a onda iznenada naćulji uši,gleda uznevjereno nešto ispred sebe(nikad ne vidim što on to gleda)i tako to.ako uđe nepoznata osoba,uznemiri se samo tako.

[sanlukmarin]

yakuzza kaže:

Zato što je svaki pas samo pas, a ne psihološka mašina kao što ti (ako si ozbiljan kad to iznosiš, nadam se da nisi) razumeš. Psi su kao i mnoge druge životinje, nisu psihološke mašine, imaju daleko jednostavniji softver od čovekovog. Jedina pojava koja "nema mira" u sebi jeste čovek, a razlozi su xyz, drugim rečima je to zato što nije u stanju kontrole onoga što poseduje (telo-hardver i um-softver), a uz to se i sa time poistovećuje. Nema čovek misli, ali misli i emocije imaju svog čoveka. To je sličan priča kao ta da je delfinu trebalo dva dana da nauči čoveka da stoji pored bazena i baca mu ribu.

Generalno, nisam shvatio šta nije jasno u vezi ove priče o psu enivej.

I inače,Yakuzza,za imati nemir ne moraš biti psihološka mašina,dovoljan je jednostavan živčani sustav da te prijetnja uznemiri.

[sanlukmarin]

Zajko kaže:

Uh Đakuza, nepotrebno kompliciraš. Sorry ali moram tim riječima.
Pusti Univerzum, pusti san Kreatora, pusti i ultimativni objekt koji zovemo Kreator.
Problem svih problema je san u snu. Ali pustimo i to, oduzima energiju i pažnju.
Upitajmo se "tko sam ja, ja koji sam svjestan misli, emocija, osjetila? Ovisi li Ja o njima?"
Upitajmo se što to znači "kraljevstvo nebesko je u vama"...što to znači "ono što tražimo, je mjesto s kojeg tražimo".
Ili prorokova "tko ne pozna sebe, ne pozna ni Boga"
Jesu li to nekakve nedodirljive metafizičke metafore, rezervirane samo za izabrane?
Ne treba dalje, samo baciti sve karte na to.
Nema nas dvoje. Lljubav.

mi smo djeca Božja.Bog je ljubav.Oholost nam pravi smetnje anteni koju svi imamo za Boga.

[Zajko]

Lako je to napisati, možda i oholo.
Je li to tvoje iskustvo ili vjera? Ako smo njegova djeca, gdje je On? Pretpostavljam da je negdje dislociran, mi živimo paralelno s njim? A onda ...nije li to mnogoboštvo, može li bilo što biti uz njega ili izvan njega? Je li on objekt ili subjekt? Stotine pitanja naviru...
Pokaži put, jedino to se računa.

[yakuzza]

sanlukmarin kaže:

I inače,Yakuzza,za imati nemir ne moraš biti psihološka mašina,dovoljan je jednostavan živčani sustav da te prijetnja uznemiri.

moj mačak ima nemir u sebi.mirno leži a onda iznenada naćulji uši,gleda uznevjereno nešto ispred sebe(nikad ne vidim što on to gleda)i tako to.ako uđe nepoznata osoba,uznemiri se samo tako.

Osim ako mu nisi nanosio nekakve fizičke traume, veruj mi, tvoj mačak je mnogo mirnija "osoba" od tebe, bez obzira što ima tananija čula, on je sasvim cool u onome što jeste i 100% je mačak bez traženja "sebe".

[duhovnjakinja]

pronađena kaže:

Upravo po tom svaki čovjek i jest jedan svemir jer ne postoje dvije osobe koje imaju ista sjećanja.
Tako da, koliko god duhovni mislili da jesmo i što god to značilo, sjećanja nisu smetište, nego ono što nas čini takvima kakvi jesmo.
Iako treba živjeti u sadašnjem trenutku, to ne znači da se trebamo odreći sjećanja.

Neprijatelji uvijek imaju ista sjećanja, a i prijatelji

Zaprav sve postoji samo ovisno o perspektivi :klap:

[sanlukmarin]

Zajko kaže:

Lako je to napisati, možda i oholo.
Je li to tvoje iskustvo ili vjera? Ako smo njegova djeca, gdje je On? Pretpostavljam da je negdje dislociran, mi živimo paralelno s njim? A onda ...nije li to mnogoboštvo, može li bilo što biti uz njega ili izvan njega? Je li on objekt ili subjekt? Stotine pitanja naviru...
Pokaži put, jedino to se računa.

da,mnoštvo je pitanja i mozgala sam puno,proučavala svašta,ali sve je na ovom svijetu kontradiktorno..Od silnog proučavanja i mozganja može se samo dobiti zapletaj moždanih vijuga,a istina je nerijetko prosta,blizu nas.Možda treba djelovati,a ne mozgati.Uroniti u nešto,probati živjeti vjeru,(ja katoličku)pa vidjeti donosi li mir,slažu li se kockice..