život, ljubav i pogrešne procjene

[Airyn Welsh]

Dvoumila sam se pokrenuti temu ili ne jer u biti i sama znam svoju situaciju, ali volim čuti različita mišljenja i nekako se nadam razumijevanju pojedinaca. Dakle, u takvom sam braku u kojem ne osjećam emocionalnu sigurnost, udala sam se ludo zaljubljena iako su i svi govorili da se prerano udajem. Naravno da sam tad mislila da znam da je on ljubav mog života. Kako si naivan kad si mlad. Više manje je sve ok, površinski, jer sam se s vremenom pomirila da se neke stvari neće promijeniti (pokušavala sam ali ljudi se ne mijenjaju ako to ne žele). Nije to ništa ogromno ali dovoljno je da se sitnice skupljaju ili da su uvijek nekako indirektno prisutne da te ispune osjećajima nesigurnosti, nezadovoljstva, straha od budućnosti. Sve u svemu, možda bi mnogi bili zadovoljni na mom mjestu jer ne lumpuje s ekipom, nosi novac kući, pazi da nam ništa ne nedostaje, ali to nije bit zajedničkog života. Nedostaje mi povjerenja u njega, i bliskost, a to sam naravno shvatila vrlo rano nakon što smo se oženili. Jednostavno nije osoba koja je spremna učiniti sve, čak imam osjećaj da me ne voli dovoljno. Egoističan je strašno, i to sam nekako prihvatila. Nepredvidiv je u smislu da nikad ne znam što je u njegovoj glavi čak i nakon dugo vremena braka; uvijek ima svoj neki svijet u koji ne želi da imam pristup. Naravno, kad bi čovijek sve to znao na početku da bi razmislio bi li se vjenčao ili ne, ali sad je tome kasno; nismo si dali dovoljno vremena da vidimo odgovaramo si ili ne. Tj. ja njemu odgovaram jer sam dobra supruga ali ga ne interesiraju moje potrebe, želje, planovi, osjećaji. Nestalo je bliskosti, u stvari, ona je postojala u mojoj glavi i potrebi za ljubavi. Njemu je bliskost udovoljavanje njegovim potrebama i pružanje materijalne sigurnosti. Povrijedio me dosta puta svojim riječima/postupcima, ali čovijek pomiče granice tolerancije zbog raznih razloga. Gledajući s emotivnog aspekta, volim ga, ali mislim da ću to možda uvijek jednim dijelom sebe osjećati jer je otac moga djeteta. Da mogu vratiti vrijeme ne znam što bih učinila jer kad nekog voliš i s njim misliš imati dijete onda ćeš uvijek stvrai pokušati učiniti boljima i pružiti si šansu. Iako bi možda najbolje bilo da sam otišla dok sam još mogla. Danas nemam snage za takvo nešto, što zbog emocija (znam da to ne bih preživila), što zbog zajedničkog djeteta koje je sretno (a opet, ja sam sretna ako je ono sretno) te svih mogućih najgorih scenarija koje bi meni razvod donio (ogromnu bol i gorčinu; još jednom ponavljam, ne znam kako bih to podnijela, dijete bi to osjetilo; materijalnu nesigurnost što i nije toliko važno, probleme koje bi mi pravila njegova obitelj kad je naše dijete u pitanju...) Nedostaje mi povjerenja, sumnjam da mi često nije iskren, trudila sam se razgovarati, svađati, mijenjati stvari, ali on se postavio onako kako njemu odgovara jer zna da nemam izbora. U stvari čini mi se da nemam konkretan razlog (jer su stvari među nama ustaljene, ne svađamo se više i provodimo vrijeme zajedno- po njegovim pravilima) i da mogu reći smeta me to, to i to, a onda opet, vidim zbog čega osjećam nezadovoljstvo. Zapravo ne tražim od vas odgovor jer nisam niti postavila pitanje, i možda se moje riječi nekome čine banalne (da, znam da se dešavaju puno gore stvari nekim drugim ljudima). Tražim samo razgovor jer ovo je prvi put da otvoreno o sebi govorim... Da, također znam da se pravila utvrđuju puno prije zajedničkog života, ali što je tu je. Samo se nadam da će se on dovesti u red nekim čudom i okrenuti se nama.

[Arli]

U principu nema garancije da ce odnos dve osobe biti takav-i-takav bez obzira na to sta se dogovore pre braka...tako da je suvisno da se opterecujes time.

Postoje ljudi koji imaju potrebu da zadrze visok stepen individualnosti u braku, i nije malo sto se on brine o porodici jer pokazuje odgovornost. To je za sada njegovo shvatanje porodicne bliskosti...mozda bi mogao da nauci i jos ponesto, verovatno treba vremena i truda. Ali, ne smatraj obaveznim da ga "promenis".

Tvoji planovi, zelje...pa moraju li bas svi biti vezani uz njega?

Nije licemerno imati svoj svet, misilm da je cak i jako dobro. Imas i ti svoj svet samo si ga malo zanemarila jer vecina nas sa ovih prostora vidi brak kao "stapanje svetova". Veliko je pitanje koliko je to dugorocno dobro - to "stapanje".

Pricacemo jos, nadam se

[azurna]

život nam uvijek donese svašta..nekome sreću a nekome bol..a nekom i pogrešne procijene za koje smo najviši ktivi i imi sami...što znači sa se nismo dovoljno potrudili upoznatti tu osobu ili smo jednostavno malo previše gledale kroz ružičaste naočale ...
...i ja sam čekala čudo i nadala se se, čudo se nije nikada desilo samo je iz dana u dan sve bilo gore....i za mene i za djecu...pa sam odlučila izaći iz svega toga, jer živjeti s nekim koje je sebi na prvom mljestu, i kome su djeca nimalo važna takava osoba mi u životu doista ne treba..

[-lavica-]

Airyn Welsh kaže:

Dvoumila sam se pokrenuti temu ili ne ...

Samo se nadam da će se on dovesti u red nekim čudom i okrenuti se nama.

mislim da su stvari vrlo jednostavne, koliko to god banalno zvuci no imas samo dva izbora:
1.) prhvatiti ga kakav je, ne pokusati ga mijenjati ili ocekivati cuda (on ce shvatiti pa ce se sam od sebe promijeniti....bullshit) i pronaci modus kako biti sretna i zadovoljna u takvom braku pod takvim okolnostim
2.) otici s djetetom i pokusati izgraditi novi zivot, ma koliko to tesko i nemoguce izgledalo, vjeruj mi da je moguce i neki puta puno bolje nego ostati u braku koji ne funkcionira, kao zbog djeteta. u takvim slucajevima, najcesce djeca najvise pate jer osijecju netrpeljivost roditelja pa im se namece osijecaj krivnje koji vuku cijeli zivot...

mislim da ti mi ovdje ne mozemo reci sto da radis.
niti jedan odnos nije crni ili bijeli, svijet oko nas je siv i samo je na nama da pokusamo kvalitetno procijeniti sto je a sto nije dobro za nas, koje stvari mozemo prihvatiti i nauciti zivjeti s njima a za koje nema kompromisa i tolerancije.....ono sto je najvaznije, kao sto rekoh, suludo je ocekivati cuda ili da ce se netko promijeniti zato jer mi to zelimo. mijenjati mozemo jedino sami sebe.

i na kraju, sve sto nam se dogada u zivotu odgovorni smo iskljucivo i samo mi sami.

zelim ti puno srece i nadam se da cete uspjeti rijesiti svoj odnos...

[nina g]

tvoj je problem meni poznat, itekako! kao da su moje riječi, sve si lijepo objasnila. ovako sam ja to sebi organizirala:nakon što sam sve pokušala, svađati se, miriti, lijepo s njim, šutjeti od njegam i kad je unatoč tome opet sve uspio preokrenuti na svoju stranu, da netko sluša sastrane rekao bi da je on 100% u pravu....i nakon milijun bezuspješnih pokušaja da vidim kuda i kako, počela sam živjeti svoj život, trebalo mi je par godina, ovisna sam bila o njegovim dolascima, odlascima, sto je rekao, zasto je neraspoložen,jel ja nisam nešto dobro...a sada, briga me i za njega i njegove poslove, njegove odlaske, njegove osjećaje, kažem mu sve u facu, što mislim o njemu, nejgovom ponašanju...on vidi da se sa mnom nešto događa, ali dragi moj, ja sam se vječno ohladila...i znaš što, uspjela sam se i zaljubiti, u prekrasnog muškarca koji je sve suprotno od njega, hvala Bogu!
samo hrabro!

[Airyn Welsh]

Drage moje, ako vas tako smijem nazvati, neizmjerno vam hvala na vašim odgovorima! I potpuno ste u pravu. Očekivala sam svakakve odgovore, i sretna sam što ste mi odgovorile onako kako bi i ja nekome, znači iskreno, i možda će zvučati patetično, ali osjećam toplinu i susretljivost s vaše strane; neizmjerno mi je drago da me netko napokon razumije. O svom životu ne pričam nikome, u nikoga nemam toliko povjerenja da bih pričala o ovome, imam prijateljice, al znate onu: danas jesi, sutra nisi.
Lavica je rekla ono čega sam i sam svjesna već neko duže vrijeme, stvari u biti jesu jednostvane; ili ga prihvatiti i naučiti biti sretna u ovom braku, ili izgraditi novi život. Ovo prvo pokušavam, ali je sve teže što sam svjesnija, i što svakim danom sve više otvaram oči. Da sutra ne budemo zajedno, mislim da bih preko noći za njega prestala postojati, jer on najviše voli sebe. "Voli" me samo u dobru. Nikad se nije zaljubljivao istinski ili nekoga istinski volio. Naše dijete voli ali ne posvećuje mu se dovoljno uopće. S vremenom više nego prije jer i dijete je veće, pa mi je bar drago zbog toga. Pretpostavljam da našem djetetu neće nikad ništa faliti, (iako nikad nije bio super tata - niti se ustajao po noći, niti je pelene mijenjao ili se previše zabrinjavao, ok, takav je)ali o tom, potom. Čula sam svakave priče žena muškaraca koji su bili super tate i muževi a onda su preko noći otkantali i dijete i sve. No dobro, to nije tema. Sinoć sam ga sanjala, ne znam zašto ga još volim. Dobro, ima on svojih vrlina, ali mislim da je najveći razlog mojoj ljubavi što joj ni ne dopuštam da se stiša. On to ne zna cijeniti jer je i navikao da ga se tetoši i gladi, i misli da je takav "neodoljiv" to i zaslužio. Ne vidi da ga ja volim jer volim muškarca u kojem se trudim gldati dobro, jer je otac mog djeteta i sl. Kao što sam rekla, egoističan je, voli biti faca, održava neka poznanstva i prijateljstva s ljudima za koje mislim da to uopćče ne zaslužuju. Ne bi me to smetalo da nisu ženske osobe u pitanju; nisam nešto posesivna ali stvari su meni jednostvane. Ako si u braku, možeš imati poznanike/ice ali kog vraga se imaš čuti s njima? Saznala sam da se jednom u dva, tri, mjeseca čuje s nekim svojim prijateljjicama. Ma molim te, kakav to prijatelj mora biti (uvijek on zove) da pored svih obaveza i familije ti ne zaboravljaš nazvati tu i tamo? Tisuću puta sam razmišljala o tome vara li me, iskreno ne znam. Možda da, možda ne. Nikakv konkretan dokaz nemam, razgovarali smo, uvijek kaže ne, ali lako za to što on kaže. Već sam rekla da nemam povjerenja u njega još i prije nego što su mi se takve stvari počele motati po glavi. Najbolji savjet koji bih sebi dala je nemoj se opterećivati stvarima koje ne možeš saznati. Ali nije to tako lako. Njega uopće ne zanima moj stav, on kaže da ne radi ništa loše i da će uvijek imati kontakt s kim želi. Da je bar samo to, bila bih mirnija i lakše bi se posvetila sebi i djetetu, ovako mi uvijek visi nad glavom da pravi još veću budalu od mene. Kroz glavu mi prolaze stvari da možda svi nešto znaju osim mene i sl. Kao što razmišlja i svaka žena u sličnoj situaciji. Ispričavam se što ovoliko duljim, ako ne budete imale strpljenja ili volje čitati, razumijet ću, ali jednostavnoi moram izbaciti sve iz sebe. Njemu je glavni đir osim zarade biti faca, a radi takav posao da ako hoće, može bilo kad. No to je nevažno, može svatko ako i kad hoće. To što sam se ja posvetila sebi više nego prije na njega ne ostavlja nikakv efekt. (seks nam je uvijek izvrstan, ali to nema veze s ničim jer on je uvijek bio extra zainteresiran na tom području)Dobro izgledam, brinem se za sve, itd, imam neki društveni život... Jednostavno me ne cijeni dovoljno i to je to, teško je to prihvatiti, ali znam da on ni ne znam koga ne bi cijenio poput sebe. Kad bih sto posto bila sigurna da sam pored svega ipak jedina u njegovom životu, potrudila bih se biti sretna, jer sve u svemu to mogu biti. Još jednom, moje isprike na ovako dugačkom postu. I hvala vam!

[Airyn Welsh]

nina g, jako mi je drago zbog tebe. I prepoznajem se u tvojim riječima. Sretno!

[-lavica-]

mislim da je suludo razbijati si glavu vara li te ili ne...

kad s nekime odnos stima, kada ga volis i postujes podrazumjeva se da toj osobi vjerujes. ma cuo se on sa 100 prijateljica dnevno ili izlazio sam u zenskom drustvu ili sl....to ti uoce ne bi trebalo padati na pamet.

ukoliko zaista smatras da te taj covjek ne postuje onda iskreno mislim da imate ozbiljan problem jer to je temelj svake veze...ne razumijem, da li je oduvijek bio takav?

takve osobe obicno pate od velikog manjka samopouzdanja (prikrivenog naravno, jer oni su velike face ) i nose duboke frustracije u sebi...naravno, zakljucak je na temelju onoga sto si napisala, covjeka ne poznajem...

dugorocno, smatram da ces , htjela ti to ili ne, na ovaj ili onaj nacin morat se suocit aktivnije sa problemom jer, vjeruj mi, iz vlastitog iskustva, stvari eskalirju kad-tad...

istinski ti zelim da budes sretna i vjerujem da ces pronaci pravi put i snagu za to!!

[Airyn Welsh]

lavice, hvala ti, nemaš pojma koliko mi znače tvoje riječi bez obzira što te ne poznajem. Mislim da on nije iskompleksiran, čak niti duboko negdje u sebi. Jednostavno je odgajan tako da i danas njegova familija u njemu gleda boga, i njemu je to totalno normalno. To definitivno nije dobro po mom mišljenju, jer djetetu treba usaditi i neke druge stvari osim (u njegovom slučaju pretjeranog) samopouzdanja. Ali nema veze. Ja našem djetetu uz sve ostalo objašnjavam da se ne ponaša kao da je centar svijeta, trudim se, nadam se da ću ga dobro odgojiti.
Nedostatk poštovanja je velik problem; zapravo je od uvijek bio takav ali ja to nisam htjela vidjeti koliko sam zaljubljena bila. On tako funkcionira, i mogla bih živjeti s njim znajući da me voli koliko voli i poštuje koliko poštuje, jer on nije sposoban za neke veće emocije. Ne mislim da on dovoljno ne poštuje samo mene već on ne zna što to znači, ne zna davati. Sa svime bih se, zasad mislim, mogla nositi jer ima kvaliteta o kojima nisam govorila. Zasad su one dovoljne da ostanem s njim, a iskreno nemam snage ni hrabrosti da sada, u ovom trenutku i ovoj situaciji nešto mijenjam. Za koju godinu možda ako se nešto ne iskomplicira. A možda, ipak možda, sve bude kako treba i javim se s nekim puno ljepšim postom. Ovom zadnjem se iskreno nadam.
I ja tebi želim sve najljepše, od srca.

[Den1s]

Airyn, previše se oslanjas na "mozda". U to ulazes svoj brak, svoje vrijeme, cijelu sebe. Za "mozda".
Opasna nadanja su to, nemoj se zavaravati.

[funnygirl33]

Razumijem sve što si napisala, a po načinu na koji si to napisala vjerujem da si izuzetna osoba. S obzirom na situaciju i okolnosti ja bih ti savjetovala jednu stvar za koju mi se čini da ti može bar malo pomoći. Ta stvar je - drugi kut gledanja na situaciju.

Naime, kako si i sama napisala - nedostaje te bliskosti i ljubavi koju ti on ne daje. Moraš shvatiti da ti ju daje, ali na njegov način! To što ne landra s ekipom, daje ti materijalnu sigurnost, nosi novac doma, to je ono što on misli da treba činiti dobar muž. I on to čini, trudi se biti dobar muž. Shvati da ti on na taj način pokazuje da te poštuje i voli jer drugačije ne zna, nitko mu nije niti pokazao niti rekao, dapače, naučili su ga obrnuto.

Eh, sad, ti možeš napraviti dvije stvari: Shvatiti da on tako pokazuje svoju ljubav i da je ustvari to sve ok, samo je njegov način izražavanja ljubavi drugačiji od tvog. To ne znači da te ne voli, nego samo da to pokazuje na način koji tebi nije dobar. Znaš, cipele su cipele, samo što ti možda voliš žute, a ja plave. Tako je i ljubav ljubav, samo ju ljudi izražavaju na drugačiji način.

Osim toga da shvatiš da te čovjek voli je to da mu kažeš tj. da mu znaš do znanja da želiš da ti to pokaže na drugačiji način. On ne zna što tebi fali ako mu ti to ne kažeš. Nađi način da mu preneseš poruku i da mu kažeš da tebi to što on nosi novac kući nije dovoljno nego da želiš i malo topline, nježnosti i da se ne mora sramiti to pokazati. Obećaj mu da nećeš nikome ispričati da je ustvari jako romantičan i nježan Vjerujem da ako budeš "radila" na tome da će se situacija SIGURNO popraviti. Sad je samo pitanje imaš li ti dovoljno strpljenja još i za to, jer mi se čini da se već previše toga skupilo.

Moj savjet ti je da ne odbacuješ to što imaš nego samo da "nadogradiš" verziju 2.0 u verziju 5.0 turbo Kužiš?

[funnygirl33]

Bajdvej, svi muškarci misle da je prirodno stanje da su oni nama na prvom mjestu i da mi letamo i tetošimo ih. Tako da nemoj mislit da ćeš nać nekog koji to ne misli

Nikad neću zaboravit kad sam burazu održala predavanje o tome kako bi i ja rado ležala i gledala televiziju kao i on umjesto kaj od jutra do mraka trčim po kući, kuham, perem i brišem prašinu po dnevnom boravku dok on gleda TV.

Čovjek je ostao šokiran i tad je shvatio da se ja nisam rodila s instinktom i željom da perem i peglam i da se meni to jednako tako ne da kao i njemu. Vjeruj mi, čuda se dogadjaju. Nakon tog predavanja čudo se dogodilo i puno puta me znao nazvati i reći skuhao sam tu nešto iz konzerve, imaš ručak kad dođeš doma

Nisu oni ni tako egocentrični ni sebični, samo im moraš objasniti u čemu je problem.

[aryna]

funnygirl33 kaže:

Nisu oni ni tako egocentrični ni sebični, samo im moraš objasniti u čemu je problem.

da, funnygirl ima pravo: nisu oni tako egocentrični ni sebični, samo im često treba doslovno "nacrtati" neke stvari. pitanje je zna li tvoj muž uopće koliko si ti s njim nezadovoljna, i ako bi htjela više što bi to uopće htjela. vjeruj, on možda misli da je tebi super ovako kako je...jesi li pokušala inicirati neke promjene u vašem životu? ako misiliš da ne obraća dovoljno pažnje na tebe jesi li pokušala privući njegovu pažnju nekim promjenama na sebi u u sebi? kažeš da te ne cijeni dovoljno - zašto? možeš li učiniti nešto kako bi te cijenio više? radiš li? pokušaj se više reakizirati kroz posao, usavršavanje...pokaži mu da si žena sa svojim interesima koji prelaze samo okvire braka i njega. pokušaj ga malo zadiviti, impresionirati...da se trgne.

još nešto: kažeš da je on odgojen kao bog, da se sve u njegovoj porodici vrtilo oko njega. možda je tražio takvu ženu koja će biti povučenija i također samo njemu ugađati i diviti mu se, kako bi on bolje došao do izražaja...znam puno takvih muškaraca, koji jednostavno ne podnose superiorne žene, jer su tako odgojeni, da oni moraju biti glavni u lući, a žena slabija...u tom slučaju jasno je da od tebe očekuje samo submisivnu ulogu, da šutiš i budeš zadovoljna s onim što ti on daje.

pokušaj neke promjene napraviti po tim pitanjima, sa samom sobom, da vidiš hoće li se njegov stav prema tebi promijeniti. budi odlučna i malo upornija. brakovi se uvijek mogu mijenjati i nikad nije kasno. uvijek se mogu unijeti neke promjene, a i riješiti problemi, samo ako još ima ljubavi.

[funnygirl33]

Mislim da joj šalješ vrlo opasnu poruku - da je ona u podređenom položaju, subimisivna, a što nije istina. Nema submisivnog i dominantnog u braku. Niti je on dominantan, niti je ona submisivna (uz pretpostavku da su oboje psihički zdravi i da nema zlostavljanja). Slažem se s dijelom da bi se ona trebala zamisliti o tome na koji način ona pridonosi situaciji, ali ne mislim da je ponižena na bilo koji način. Čovjek drži i do nje i do obitelji, ne varaju, kućan je i sve ostalo, nema tu nikakve submisivnosti.

Ti kažeš da sam ja u pravu, ali ustvari nisi dobro razumjela to što sam napisala, pa se ne možeš niti složiti samnom.

Meni nije problem nekome se ustati i dodati čašu vode stotinu puta, ako treba i ako tu osobu volim i ako joj vjerujem. Jer znam da će on za mene učiniti nešto što je meni bitno i da me neće iznevjeriti kada bude trebalo. A to, hoće li moje frendice mislit da sam zato glupa ženica ili sl. baš me briga. Meni je bitno kakva je moja veza i što on misli, a ne što misle dokoni ljudi oko mene.

Ljudi zaboravljaju da su jedino oni sami odgovorni za sve što se događa u njihovom životu pa tako i ove situacije o kojima govori. Ako je to toliko grozno otiđi, pokaži ti karakter.

[aryna]

funnygirl33 kaže:

Mislim da joj šalješ vrlo opasnu poruku - da je ona u podređenom položaju, subimisivna, a što nije istina. Nema submisivnog i dominantnog u braku.
......
Ljudi zaboravljaju da su jedino oni sami odgovorni za sve što se događa u njihovom životu pa tako i ove situacije o kojima govori. Ako je to toliko grozno otiđi, pokaži ti karakter.

o zaboga, pa naravno da je ona u podređenom položaju, jer se osjeća emocionalno zapostavljenom, kao što kaže nedostaje joj povjerenja u njega, nedostaje joj bliskosti...a on je navodno zadovoljan i ništa mu ne fali, jer je ona, kako sama kaže, "dobra supruga"...ona pati jer je on strašno egoističan, a njemu je izgleda dobro...ona je ta koja se njemu pokušavala prilagođavati i ugađati mu ne bi li bilo bolje. pa to je tipičan oldfashioned scenarij prema kojemu je žena ta koja mora tetošiti muža i još drhtati od straha je li on zadovoljan. je li on nju ikad pitao: "dušo, jesi li sretna sa mnom?".
s tehničke strane, on je navodno dobar. zašto? jer ne pije, ne lumpa okolo s ekipom itd. nosi joj novce doma...osobno nikad nisam kužila te kvalifikacije, kad žena ponosno kaže za muškarca da je dobar jer ne pije i jer je ne tuče...pa zaboga, valjda ima i neki širi repertoar koji bismo trebali tražiti od muškaraca.

s jedne strane kažeš da ona nije u podređenoj poziciji, a s druge strane joj poručuješ "ako je toliko grozno - otiđi"...

subisivnog i dominantnog nema u brakovima koji su ok. tako bi to trebalo biti...ali ovdje nije. jer gospodin živi ležerno, uvjeren da je sve u redu, a ona je nezadovoljna i pati.

Airyn Welsh kaže:

Samo se nadam da će se on dovesti u red nekim čudom i okrenuti se nama.

...kaže ona u zadnjoj rečenici. čudom se on neće okrenuti njima. to ne. čuda ne postoje. jerdino ako ona odlučno nešto inicira, vrlo ozbiljan razgovor, promjenu, preokret. ali, kako to uvijek ide - uvijek moramo tu promjenu prvo napraviti u sebi.

[Airyn Welsh]

Da naravno da sam u potčinjenom položaju samim time što se emocionalno prilagođavam (a mislila sam da to nikad neću), i da kvalitete koje sam navela nisu osnova za dobar brak-navela sam samo osnovne; osim tih, ima i mnoge druge. Treba odvagnuti vrline i mane. Mi smo sada u takvoj fazi da nam pružam novu šansu pa ćemo vidjeti. Ljudi ponekad pristaju na kompromise na kakve nisu očekivali, ali radi ljubavi se puno toga mijenja, pa i prilagođava.

aryna je u suštini dobro opisala neke stvari. Pokušavam promijeniti naš život; treba mi puno snage, njegove također.