..ljudi se mijenjaju. opravdanje za sto?

[..a unda]

citam, eto, po forumu i ne bas rijetko, kad su problemi u vezama, krize veze ili krize nekog u vezi, nakon par stranica pojavi se polurezignirani komentar...ljudi se mijenjaju. valjda se ljudi umore od topica ili dobiju upalu misli, a mozda stvarno time sebi otkriju neko rjesenje..

ljubimac sam i ljubitelj slicnih zivotnih mudrosti i pocet cu cesce koristiti obuhvate poput..ljudi se mijenjaju; bolje imati, nego nemati; takav je zivot; poslije kise dolazi sunce; noc dolazi kad zadje sunce; zito se zanje ljeti; ne zna se sto ce biti sutra..

sto vam, naime znaci kad vam on/ona kaze, ili kada vi njemu/njoj kazete nakon nekog vremena provedenog zajedno.. ja sam se promijenio/la?
je li do toga dolazi naglo ili nakon izjava koje pocinju sa..svi vi..mene nitko..

jel se time nesto prikriva? jel to neko novokomponirano opravdanje? ne moze se reci da se ima drugoga?..ili da se ne zeli imati nikoga?..umor?..upala? ..bilo cega. prikrivanje? lazes, a ne lazes? kazes sve, da ne bi napravio nista?
kad se to kaze?
..ili mozda to samo znaci da se ljude treba promijeniti kao i ulje u autu? ..ili ko sam auto. staro za novo?..kad je prigoda, naravno.

ne bih htio o zajednickom odrastanju, uporedno rastucim stablima i sjenama, dijeljenju, koliko se mijenjamo i pustamo drugog da se mijenja, je li se mijenja, o pms-ovima i ostalim nezgodama.

taj prirodni proces meni odjednom postaje nejasan kad je izrecen da bi netko objasnio sebe i svoje zelje u nekoj vezi ili stav prema nekoj vezi.

kad se to izrece u vezi, koliko treba vremena da se veza prekine? je li moguce reci..ma to sam se jucer promijenio, a danas mi je promjena promjene i ko zna gdje sam sad, ali sve je ok, no ipak, ne zna se sto ce biti sutra.



ma sve je to idi mi, dodji mi. panta rhei. (rece meni draaaagi covjek, ali mi je drazi po tome sto je rekao...sunce je velicine ljudskog stopala.)

[Vera Pavladoljska]

Potpuno te kužim što hoćeš reći i djelomice si u pravu - ali ljudi se ZAISTA mijenjaju, poglavito ako od neke mladosti pa sljedćih 10 godina prodju jedan zajednički put koji ih s vremenom iskristalizira.I ti putevi, na žalost - nisu uvijek zajednički,pa se nakon nekog vremena raziđu.
Unda, ne mora to biti stvar uvijek u drugome/drugoj...

Ja mislim da se IPAK ljudi mijenjaju - samo što toga počesto nisu ni svjesni.

Da tomu nije tako - ostali bismo svi recimo na stupnju primata - a nismo - mijenjamo se.

Banaliziram, ali znaš na što mislim.

"Promijenila sam se" - nije nužno vezano za - "imam drugoga".

Ljudi se ne mijenjaju.

[placebo]

Ljudi se mijenjaju, da... iz normalne faze, u fazu kad se zbog zainteresiranosti za osobu s kojom stupaju u vezu prave bolji/ljepši/tolerantniji od onoga što zapravo jesu

Ironija je u tome da upravo u trenutku kad se stvari počnu vraćati u normalu, partner počne tlačiti sa "ti si se promijenio/la... "

Jesu li se ljudi promijenili u tom slučaju? Nisu.

[Vanja oko panja]

Ne mijenjaju se ljudi, mijenjaju se okolnosti.

[Vera Pavladoljska]

Vanja oko panja kaže:
Ne mijenjaju se ljudi, mijenjaju se okolnosti.

Recimo da tu i ima istine - a okolnosti nas ne mijenjaju?
Ako si u životu skroz bio sit (recimo), te si odjednom došao u fazu da si gladan, snašla te velika nevolja - u tom slučaju se ne mijenjaš?

Ostaješ isti?

Nakon što iskusiš rat - ostaješ isti?

Nakon ne daj Bože smrti bližnjeg - ostaješ isti?

Na novom poslu - ostaješ isti?

Rođenjem djeteta ostaješ isti?

Da.

[Vera Pavladoljska]

O, ne.

[Natch]

dogadja se jednostavno da jedan partner nadraste drugoga, ili da hoce ici dalje u nekom svom (duhovnom) razvoju, dok ovaj drugi cmrlji u svagdasnjoj nepokretnosti...imali smo na ovom podforumu puno primjera...recimo ona zena koja zeli dati novu kvalitetu odnosu, dok njen muz nezainteresirano vegetira i na svaki njen pokusaj prilizavanja odgovara tupim buljenjem u plafon i autisticnim zatvaranjem u sebe...sigurna sam da ce svatko tko imalo voli sebe ili partnera uciniti sve da spasi takav besperspektivni odnos, ali sve ima svoje granice, i u jednom trenutku proradi instinkt samoodrzanja, i mora se ici dalje, bolje sam nego da oboje potonemo u zivo blato

[Vanja oko panja]

Prvo je potrebno da definiramo sto je to "ja".

Okolnosti mijenjaju covjekov pogled na svijet, njegov odnos sa svijetom ili okolinom, ali nikako i njegov karakter i osobnost.

Odnos izmedju dvoje koji se, ajmo reci, vole nikako ne smije biti odnos pojedinca sa okolinom, vec odnos pojedinca sa pojedincem. Karaktera sa karakterom.

Ja nisam zavolio njen nacin ponasanja vec razmisljanja.

[Vera Pavladoljska]

Natch kaže:
dogadja se jednostavno da jedan partner nadraste drugoga, ili da hoce ici dalje u nekom svom (duhovnom) razvoju, dok ovaj drugi cmrlji u svagdasnjoj nepokretnosti...imali smo na ovom podforumu puno primjera...recimo ona zena koja zeli dati novu kvalitetu odnosu, dok njen muz nezainteresirano vegetira i na svaki njen pokusaj prilizavanja odgovara tupim buljenjem u plafon...sigurna sam da ce svatko tko imalo voli sebe ili partnera uciniti sve da spasi takav besperspektivni odnos, ali sve ima svoje granice, i u jednom trenutku proradi instinkt samoodrzanja, i mora se ici dalje, bolje sam nego da oboje potonemo u zivo blato

Postoji neki karakterni nukleus čovjeka - recimo- neki nepromjenjiv konstantan dio, ali je preglomazan broj vanjskih i unutrašnjih izazova koji ne mijenjaju našu jezgru - ali mijenjaju neke naše dijelove osobnosti s godinama, mjesecima, danima - ma iskustvima.

Ne kažem da čovjek zaspi kao Hitler, a probudi se kao Sv. Ante - ali okolnosti, život nas MIJENJA.

Čini mi se da miješate promjenu osobe i učenje. Svi mi učimo i doživljavamo, ali smo ipak isti ljudi, možda u ponovljenoj situaciji drukčije reagiramo i činimo, ali smo isti, ista osoba.

[Vera Pavladoljska]

Basta kaže:
Čini mi se da miješate promjenu osobe i učenje. Svi mi učimo i doživljavamo, ali smo ipak isti ljudi, možda u ponovljenoj situaciji drukčije reagiramo i činimo, ali smo isti, ista osoba.

Iako potpuno drugačije - kako kažeš - počnemo reagairati od prije poznatog oblika reakcije u istoj situaciji?

[Natch]

Basta kaže:
Čini mi se da miješate promjenu osobe i učenje. Svi mi učimo i doživljavamo, ali smo ipak isti ljudi, možda u ponovljenoj situaciji drukčije reagiramo i činimo, ali smo isti, ista osoba.

ja bih rekla da se mijenjamo sa svakim novim danom, i sa svakim iskustvom. samo onaj tko ne uci na svojim greskama moze postaviti pitanje je li i kako je to moguce da se nesto u nama i oko nas mijenja

[Vanja oko panja]

A mozda samo sami sebi izgledamo drugaciji.

Onaj "ja" od prije par godina nije ovaj "ja", ali u sustini jeste isti.

Mozda pametniji mozda gluplji ali je isti covjek sa istim nacinom razmisljanja i sa istim karakterom.

[Natch]

Vanja oko panja kaže:
A mozda samo sami sebi izgledamo drugaciji.

Onaj "ja" od prije par godina nije ovaj "ja", ali u sustini jeste isti.

Mozda pametniji mozda gluplji ali je isti covjek sa istim nacinom razmisljanja i sa istim karakterom.

apsolutno se ne slazem. da mi je sad mladenacka hrabrost, i da imam svo ovo iskustvo, a 10 godina manje, sasvim bih si drukcije organizirala zivot.

[Vanja oko panja]

"ja" ce skociti u vatru i danas kao i jucer kao sto ce i sutra, "on" nece nikada niti je ikada.

Koliko god covjek pokusao biti gospodar samog sebe u principu je rob svog personalitija.

[placebo]

ja mislim da nas život mijenja samo utoliko što uz pomoć iskustva naučimo izbjegavati neugodne situacije... ali to je uvijek nekakva izvanjska "kontrola" karaktera i osobnosti koja se u biti nikada ne mijenja... i kad bi čovjek znao da rizika za neugodan rezultat nema, opet bi postupio u skladu sa svojom prirodom...

[Natch]

inace, uzasno je bespotrebno i besplodno razmisljati o tudjim razlozima...vise je nego dovoljno ako imamo imalo uvida u svoje ponasanje i svoj doprinos kvaliteti neke veze. i puno je bitnije kako kvalitetno organizirati SEBE i SVOJ ZIVOT nego sto cemo dobiti od drugog. jer ako smo zadovoljni sobom, automatski dolaze i sve druge zivotne dobrobiti. uzaludno je traziti smisao sebe i zivota u drugome ili u vezi. posebno kad dodje kraj te veze.