Rastava, djeca i novi partneri....

[fairy696]

Sea-Devil kaže:

Btw. može mi neko reći ako ste upućeni koliko prosjećno otac dobije SUDSKI da viđa djete i kako se izračunava alimentacija?

dva puta tjedno, svaki drugi vikend, tjedan do 10 dana zimskih praznika, isto tako ljetnih... naravno, sve ovisi, ali znam najviše takvih slučajeva, sud tako dosudio...
alimentacija... eh... ovisi o visini primanja, obično nekih 25-35% na plaću

[daru]

Sea-Devil kaže:

i Lavice ni ja nebi dala da mi se bivša žena od mog sadašnjeg muva po kući da ima 3 djece iz prvog braka (zamisli samo kontra situaciju da on ima bivšu ženu i djecu iz prvog braka i sve je to prošlost, i jedan dan se "radi djeteta pomire" i ona ti se pomoli na vratima sa poklonom za djecu, pa kako bi reagirala? Pojela bi je a njega šutnula kilometar i po) neka komuniciraju neka odgajaju djecu koliko su u mogućnosti skupa neka sudjeluju zajedno u odgoju ali da mi dođe u moju kuću sa televizorom to baš nema smisla ...

Prvo - da se "zbog djeteta pomire" - slabe su šanse... Da na takav način razmišljaju - onda bi "zbog djeteta" ostali zajedno i ne bi se rastavili. Očito im "zbog djeteta" nije bio neki razlog za brak, a isto tako je očito da su imali drugih problema koji su presudili braku. To su (oprosti) pomalo smiješna i nerealna razmišljanja.
A zašto majka/otac ne bi svom djetetu donjeli poklon? Ne poklanja TV ni tvom dragom, ni tebi - nego djetetu.
Prva stvar je u cijeloj toj priči - ako prihvaćaš u vezi/braku muškarca/ženu koji imaju brak iza sebe i djecu s bivšim partnerom - onda moraš prihvatiti "paket". Ne možeš voljeti nekoga bez onog što sačinjava njegov/njen život - a to je dijete, a kao "produžetak" toga - i djetetov roditelj (otac ili majka koji nisu prisutni). Ne mora značiti da tog bivšeg ili bivšu moraš žarko ljubiti i družiti se, ali moraš prihvatiti činjenicu da - postoji, i da je dio djetetovog života. Ako se nikako ne možeš pomiriti s takvim stvarima - onda biraj partnera koji nema iza sebe brak i dijete. Realno - čak i ako su bivši partneri u katastrofalnim odnosima, ne moraju ni razgovarati, mogu se bacati jedan drugome u oči - ali "prisustvo" se čak i u tim relacijama osjeti. Nikad nisi lišen toga. Čak i ako ih prati kao "negativna" sjena - ti ćeš je osjetiti. Ponavljam - jedini način da to NE osjetiš je - da biraš partnera bez djece, slobodnog, mladog i nadobudnog.
U vezama je najnerealnije očekivanje da ćeš drugu osobu bitno - promijeniti. Tu redom svi udaraju glavom u zid pokušavajući. Međutim, jedino nerealnije očekivanje od toga je - da možeš promijeniti njegovu/njenu prošlost. Što je bilo - bilo je. Ako je imao/la iza sebe brak - to je činjenica koju ne možeš gumicom izbrisati. Može to ostaviti IZA sebe, nastaviti dalje živjeti, ali ne i -izbrisati.

[TRI FRIKUŠE]

daru kaže:

Prvo - da se "zbog djeteta pomire" - slabe su šanse... Da na takav način razmišljaju - onda bi "zbog djeteta" ostali zajedno i ne bi se rastavili. Očito im "zbog djeteta" nije bio neki razlog za brak, a isto tako je očito da su imali drugih problema koji su presudili braku. To su (oprosti) pomalo smiješna i nerealna razmišljanja.
A zašto majka/otac ne bi svom djetetu donjeli poklon? Ne poklanja TV ni tvom dragom, ni tebi - nego djetetu.
Prva stvar je u cijeloj toj priči - ako prihvaćaš u vezi/braku muškarca/ženu koji imaju brak iza sebe i djecu s bivšim partnerom - onda moraš prihvatiti "paket". Ne možeš voljeti nekoga bez onog što sačinjava njegov/njen život - a to je dijete, a kao "produžetak" toga - i djetetov roditelj (otac ili majka koji nisu prisutni). Ne mora značiti da tog bivšeg ili bivšu moraš žarko ljubiti i družiti se, ali moraš prihvatiti činjenicu da - postoji, i da je dio djetetovog života. Ako se nikako ne možeš pomiriti s takvim stvarima - onda biraj partnera koji nema iza sebe brak i dijete. Realno - čak i ako su bivši partneri u katastrofalnim odnosima, ne moraju ni razgovarati, mogu se bacati jedan drugome u oči - ali "prisustvo" se čak i u tim relacijama osjeti. Nikad nisi lišen toga. Čak i ako ih prati kao "negativna" sjena - ti ćeš je osjetiti. Ponavljam - jedini način da to NE osjetiš je - da biraš partnera bez djece, slobodnog, mladog i nadobudnog.
U vezama je najnerealnije očekivanje da ćeš drugu osobu bitno - promijeniti. Tu redom svi udaraju glavom u zid pokušavajući. Međutim, jedino nerealnije očekivanje od toga je - da možeš promijeniti njegovu/njenu prošlost. Što je bilo - bilo je. Ako je imao/la iza sebe brak - to je činjenica koju ne možeš gumicom izbrisati. Može to ostaviti IZA sebe, nastaviti dalje živjeti, ali ne i -izbrisati.

Čitam ove postove i onako...tužna sam malo.Bojim se onoga što dolazi, a to je da sam u vezi sa čovjekom koji ima dvoje djece i sada je u fazi rastave...mali ima 4 godina, mala godinu i pol...čitam sve ovo da nekak lakše se postavim u toj situaciji, ali kod nas je to dosta teško jer još uvijek ne znamo kako će se žena ponašati a i prema meni ne očekujem ni da bude fina jer se on rastao zbog mene...mislim zbog mene, brak ne funcionira odavno, uzroci su duboko prije nego se ja pojavljujem, ali recimo da sam ja povod za rastavu, pa ću u očima svih automatski biti kriva i gadura....možda se varam ne želim imati predrasude, ali svaka priča je očito za sebe i zato sam citirala ovaj post jer mislim da je lijepo da možemo tu popričati ali da nitko od nas ne može reći gle tak je njima i dobro im je sad ću i ja tako...to jednostavno nejde, svi su drugačiji, svaka priča je za sebe.no da ne duljim pošto nije moja tema, divim se svima koji su to izbalansirali i onima koji to tek trpe, i nadam se da ću ja nekako uspjeti držati konce u rukama....

[daru]

Ne moraš biti tužna zbog toga. Pitanje je samo - da li ga voliš onakvog kakav JE ili onakvog kakav bi ti ŽELJELA da bude. Ako ga voliš kakav JE - onda je on između ostalog i - otac, odnosno u budućnosti rastavljen otac koji ima bivšu ženu. To što ćeš ti ispasti u njenim očima ili nećeš - to je drugi par rukava. Bit je da li si TI spremna prihvatiti tu kompleksnost - i djecu koja traže da bude uz njih, i njegovu brigu o njima i kad nisu tu, i to što neće moći "nikada" ne vidjeti više bivšu jer morat će - ako ima kontakt s djecom. Već samim time ona neće netragom nestati iz vaših života. Dakle - ako ga voliš tako - u "kompletu" - onda ti preostaje da se dalje zajedno nosite s lijepim i ružnim stvarima koje život pruža, da radite na svom odnosu itd itd itd. Najvažnije je u toj priči da preispitaš - sebe.

[TRI FRIKUŠE]

daru kaže:

Ne moraš biti tužna zbog toga. Pitanje je samo - da li ga voliš onakvog kakav JE ili onakvog kakav bi ti ŽELJELA da bude. Ako ga voliš kakav JE - onda je on između ostalog i - otac, odnosno u budućnosti rastavljen otac koji ima bivšu ženu. To što ćeš ti ispasti u njenim očima ili nećeš - to je drugi par rukava. Bit je da li si TI spremna prihvatiti tu kompleksnost - i djecu koja traže da bude uz njih, i njegovu brigu o njima i kad nisu tu, i to što neće moći "nikada" ne vidjeti više bivšu jer morat će - ako ima kontakt s djecom. Već samim time ona neće netragom nestati iz vaših života. Dakle - ako ga voliš tako - u "kompletu" - onda ti preostaje da se dalje zajedno nosite s lijepim i ružnim stvarima koje život pruža, da radite na svom odnosu itd itd itd. Najvažnije je u toj priči da preispitaš - sebe.

Upravo to-najvažnije je da smo sigurne u same sebe i svoje odluke, samo tako ćemo se moći nositi s takvim stvarima...bitna je i njegova uloga u svemu tome, ali to isto treba procijenit prije nego se upustimo u to...ja sam samo rekla neke stavove koje želim da prihvati,a to je nema posjećivanja žene da joj promijeni žarulju, registrira auto..to neću tolerirati, djeca su drugo..i jasno mi je da će npr.prvu godin iči sam na rođendan, i drugu ali nakon toga ja dolazim s njim, ne želim da me zanemari, i to želim da se prihvati

[Sea-Devil]

TRI FRIKUŠE kaže:

..i jasno mi je da će npr.prvu godin iči sam na rođendan, i drugu ali nakon toga ja dolazim s njim, ne želim da me zanemari, i to želim da se prihvati

Svi imamo neke druge stavove, ali recimo kako mi rješavamo konkretno pitanje rođendana ... poklon odnese na vrata poljubi malu (koja ima 2 i pol godine) i obeća da će kad ostali gosti odu doći po nju. Obično negdje oko 5 ili 6 poslije podne ode po nju i rođendan nastavi slaviti sa našom tj njegovom stranom porodice (jer u tom slućaju da on ide na rođendan, u tome bi "UŽIVO" samo on i to pod neopisivim pritiskom i ponižavanjem pred djetetom nekog njenog osjećaja više vrijednosti, a ovako u miru naša 4 zida mala dođe, tu je njegova bliža rodbina i puno ugodnija atmosfera.
To je par primjera iz stvarnog života, jer ipak se nekako lakše nositi s tim ako čuješ ostala iskustva bila bolja ili lošija.

Ja nemam problema sa činjenicom da je BIO oženjen niti s tim da ima djete i da to djete treba oba roditelja; ali da mi cjeli život bude podređen tom njegovom predhodnom životu (tačnije njoj) i da leti na svaki poziv njoj da mi se mješa u život ili da mi se može pojaviti u bilo kojem momentu to ne. Čak sam na rastavnoj parnici tražila da djete svodi ispred zgrade iz opravdani razloga, jer prilikom primopredaje djeteta su uvijek frke, ponižavanja poput: eto ti čača došo, čaču ti je ukrala druga žena, on više voli nju nego tebe, ... i more takvih stvari uvreda čak i fizički napada deranja što je za djete svaki put stresno, ovako je izvede ispred ostane na ulazu mala dođe do tate i to je sva primopredaja bez verbalnosti...

[-lavica-]

Čitam ove vaše postove i nekako me hvata tuga....

Moj bivši muž mi je učinio sve te ružne stvari....No ja sam to prihvatila, pomirila se s time, oprostila mu... Život ide dalje, imam novoga partnera u kojemu sam pronašla sve ono što u bivšem nisam imala, koji me voli i poštuje te prije svega prihvaća i voli moje dijete kao da je njegovo.

Daklem, ne osvrćem se u prošlost, s bivšim potpuno normalno komuniciram (naravno, isključivo i samo teme vezane za dijete) i ne pada mi na pamet svađati se s njime,ponižavati ga, vrijeđati, a kamoli to činiti pred dijetetom. Pa za Boga, sama sam odabrala da on bude moj suprug i otac moga djeteta!! I samim time, sama sam si kriva što mi se sve to dogodilo!!

Moje dijete je sretno i zadovoljno jer među nama nema nikakvih tenzija. Bivši ima partnericu, nije ju još upoznao sa djetetom jer on to ne želi. S moje strane nema apsolutno nikakvih problema ili prepreka da to učini, na kraju priče to je i njegovo dijete. A svom djetetu želim sve najbolje. Ljudi oko njegfa koji ga vole ne mogu nikako činiti mu loše. Kakav je njegov otac sam će shvatiti jednoga dana i sam će izgraditi mišljenje o tome. Ne pada mi na pamet išta mu suflirati ili sugerirati.

Sa mojim novim partnerom stvari idu na bolje. Prihvatio je on čitav paket, čim je krenuo sa mnom znao je jako dobro u što ulazi, i ušao je u to svjesno. No svi smo mi ljudi od krvi i mesa i ne možemo uvijek racionalno reagirati..Nismo roboti.

E sad, mome sinu je za koji dan rođendan. Slaviti će u vrtiću, i naravno, doma ćemo napraviti proslavu za prijatelje i rodbinu. Sin mi još ništa nije rekao, no gotovo sam sigurna da će htjeti da i tata bude. Što učiniti u takvoj situaciji? Mislim da moj sadašnji baš i ne bi to dobro podnio....

[Sea-Devil]

lavica55 kaže:

Što učiniti u takvoj situaciji? Mislim da moj sadašnji baš i ne bi to dobro podnio....

Ako misliš da imaš novi život koji nećeš upropastiti nekim prošlim, to mora snositi i neke žrtve. Ako se tvoj sdašnji partner žrtvuje za neke stvari moraš i ti. Samim rastavom žrtvovala si djete i znala da neće imati normalan život a samim tim ni normalan rođendan, kolko god mi htjeli najbolje za djete istina je da nemože imati normalan život uz oba roditelja. Ako misliš na skladan život i svog sadašnjeg partnera, misli malo na njega i stavi se u njegovu kožu... pa razmisli!

[fairy696]

Kako je lijepo čuti da ima normalnih odnosa...!!
Bivši muž i ja imamo normalan odnos, čujemo se kad treba u vezi sina. Rođendan slavi posebno kod njih, posebno kod nas. Nema nikakvih problema. Njegova žena normalno dođe po klinca, kad se sretnemo pozdravimo se i progovorimo par riječi... super.
Problem je u bivšoj od mog sadašnjeg partnera. Ona radi svakakve gadosti. Ne daje sina (5 godina), inati se, priča mu raznorazne laži i ružne stvari... ucjenjuje... i da sad ne nabrajam. Malom je prije tjedan dana bio rođendan... još nije bio kod nas, još ga nismo vidjeli. Ona ga sad neće dati još najmanje 2 tjedna, a malom će pričati da tata ne želi doći po njega.
Eto, ima i dobrih i loših priča...
Ja imam i jednu i drugu...
Zato preporučam svima... kontrolirajte svoju ljutnju i mržnju... klinici nisu ništa krivi.

[-lavica-]

[QUOTE=fairy696;10027851]Kako je lijepo čuti da ima normalnih odnosa...!!
Bivši muž i ja imamo normalan odnos, čujemo se kad treba u vezi sina. Rođendan slavi posebno kod njih, posebno kod nas. Nema nikakvih problema. Njegova žena normalno dođe po klinca, kad se sretnemo pozdravimo se i progovorimo par riječi... super.
Problem je u bivšoj od mog sadašnjeg partnera. Ona radi svakakve gadosti. Ne daje sina (5 godina), inati se, priča mu raznorazne laži i ružne stvari... ucjenjuje... i da sad ne nabrajam. Malom je prije tjedan dana bio rođendan... još nije bio kod nas, još ga nismo vidjeli. Ona ga sad neće dati još najmanje 2 tjedna, a malom će pričati da tata ne želi doći po njega.
Eto, ima i dobrih i loših priča...
Ja imam i jednu i drugu...
QUOTE]Zato preporučam svima... kontrolirajte svoju ljutnju i mržnju... klinici nisu ništa krivi.[/


apsolutno. ne razumijem takve ljude. toliko su sebični da svoju ljutnju i bijes iskaljuju preko djeteta i na kraju priuče ono ispašta.

jeste probali razgovarati sa socijalnim radnikom?

[Kseniska]

imam i ja priču za vas... kao dijete (od 28 g) rastavljenih.

moj otac ima curu/ženu. i dobro, sve je dosad funkcioniralo normalno. no, ove godine ja objavljujem da se udajem, sutradan tata javi da ima dobroćudni tumor. dobro, ok. zapostavljam sve i brinem se o tati. operacija neuspješna, ali se tumor "čudesno" smanjio što je on vrlo dobro iskoristio marketinški jer je inače nadri-kiropraktičar/bioenergetičar i štotijaznamštosvene. i sad javlja uoči svadbe (koja je za mjesec dana) da se situacija pogoršala, kao zbog srca ovaj put i mora na elektrošokove. ja dobro i šta sad? on se počne derat da sam neosjetljiva jer ne želim doći k njemu. pa mjesec dana do svadbe imam posla preko glave, uostalom došla bih, ali to je tek 20.09.
nazovem tu njegovu curu da mi ona mirno veli što se dešava, veli mi (a to mi nije rekla u oči 3 dana prije) da ona ne misli doći na moju svadbu jer ne želi sjedit u zapećku niti za istim stolom s mojom mamom!
i na to sve veli tati da sam ja nju napala (jesam, jer sam joj rekla da osobi koja ima šećer preko 20 ne smije davat svinjetinu i šutat ga da puši 3 kutije) na što gospon otac mene nazove i veli mi da neće doći na moju svadbu jer sam ja nju povrijedila. iznese mi kompletan izvještaj kako ja njemu nikad ni kune nisam dala, a on je mene financirao dok sam studirala. sve potkrijepljeno salvama sočkih uvreda, psovki i nearitkuliranim iživljavanjem....
priča ima epilog opet s curom, ali zaključak njen sinoć (nakon što mi je stari explicitno zabranio da ja nju ikad više nazovem) u sms-u : eto neću ti doći na svadbu, sretno! ok! mislim, jel ta žena svjesna da je starom upravo oduzela šansu da upozna svoje unuke? ja u tu kuću neću više ući nikad.

trebam li reći da stari (moj) financira njenu djecu, kupuje im aute, hrani ih i oblači (a moji su vršnjaci)??? eto to je moja priča!

[ZgSash]

ono sto mozes je birati prijatelje
rodbinu ne biras i prema tome , ostavi im pravo da budu kakvi jesu

[-lavica-]

ksena28 kaže:

imam i ja priču za vas... kao dijete (od 28 g) rastavljenih.

moj otac ima curu/ženu. i dobro, sve je dosad funkcioniralo normalno. no, ove godine ja objavljujem da se udajem, sutradan tata javi da ima dobroćudni tumor. dobro, ok. zapostavljam sve i brinem se o tati. operacija neuspješna, ali se tumor "čudesno" smanjio što je on vrlo dobro iskoristio marketinški jer je inače nadri-kiropraktičar/bioenergetičar i štotijaznamštosvene. i sad javlja uoči svadbe (koja je za mjesec dana) da se situacija pogoršala, kao zbog srca ovaj put i mora na elektrošokove. ja dobro i šta sad? on se počne derat da sam neosjetljiva jer ne želim doći k njemu. pa mjesec dana do svadbe imam posla preko glave, uostalom došla bih, ali to je tek 20.09.
nazovem tu njegovu curu da mi ona mirno veli što se dešava, veli mi (a to mi nije rekla u oči 3 dana prije) da ona ne misli doći na moju svadbu jer ne želi sjedit u zapećku niti za istim stolom s mojom mamom!
i na to sve veli tati da sam ja nju napala (jesam, jer sam joj rekla da osobi koja ima šećer preko 20 ne smije davat svinjetinu i šutat ga da puši 3 kutije) na što gospon otac mene nazove i veli mi da neće doći na moju svadbu jer sam ja nju povrijedila. iznese mi kompletan izvještaj kako ja njemu nikad ni kune nisam dala, a on je mene financirao dok sam studirala. sve potkrijepljeno salvama sočkih uvreda, psovki i nearitkuliranim iživljavanjem....
priča ima epilog opet s curom, ali zaključak njen sinoć (nakon što mi je stari explicitno zabranio da ja nju ikad više nazovem) u sms-u : eto neću ti doći na svadbu, sretno! ok! mislim, jel ta žena svjesna da je starom upravo oduzela šansu da upozna svoje unuke? ja u tu kuću neću više ući nikad.

trebam li reći da stari (moj) financira njenu djecu, kupuje im aute, hrani ih i oblači (a moji su vršnjaci)??? eto to je moja priča!

Katastrofa!!!
Šta si sve ljudi uzimaju za pravo!

Ona je pokazala svoje pravo lice i mogu ti odmah reći da ti takva osoba ne treba niti na svadbi a kamoli u životu. Oprosti, no otac ukoliko se stane uz nju je zaista veliki slabić.

Ženo, udaješ se, to je tvoj dan i samo si ti važna...
Zajebi sebičnjake oko sebe i pokušaj se ne opterećivati predstavama koje izvode!

Sretno!

[Sea-Devil]

Ksena ... mislim da tu ima puno više stvari nego si navela ... mislim da rečenica poput onoga što si rekla "kako ći ići bolesnom ocu, kad mi je za mjesec dana svadba), od rođene kćerke stvarno nema smisla. Neopravdavam, daleko od toga, tvoga oca, ali iz tvoje priče se vidi samo ogorčenje na oca zato što se on pretvara da je bolestan. Uostalom ako se i pretvara, upitaj se zašto. Očevi su inače više vezani za žensku djecu možda mu treba vremena da se pomiri sa tim da nisi više mala tatina curica, možda smatra da taj momak nije za tebe, a možda je i "slućajno" starno bolestan, u bilo kojem slućaju neopravdava te to da kažeš: Jao zamislite tata mjesec dana pred svadbu traži da ga dođem obići , pa Bože ja nemam vremena udajem se za mjesec dana ... :S

[Kseniska]

Sea-Devil kaže:

Ksena ... mislim da tu ima puno više stvari nego si navela ... mislim da rečenica poput onoga što si rekla "kako ći ići bolesnom ocu, kad mi je za mjesec dana svadba), od rođene kćerke stvarno nema smisla. Neopravdavam, daleko od toga, tvoga oca, ali iz tvoje priče se vidi samo ogorčenje na oca zato što se on pretvara da je bolestan. Uostalom ako se i pretvara, upitaj se zašto. Očevi su inače više vezani za žensku djecu možda mu treba vremena da se pomiri sa tim da nisi više mala tatina curica, možda smatra da taj momak nije za tebe, a možda je i "slućajno" starno bolestan, u bilo kojem slućaju neopravdava te to da kažeš: Jao zamislite tata mjesec dana pred svadbu traži da ga dođem obići , pa Bože ja nemam vremena udajem se za mjesec dana ... :S

gle, ja sa starim ne živim od 12 godine. i da dobro znam kad glumi i sere (kad su se moji rastajali npr glumio je da je ovisnik OZBILJNO pa je 6 mjeseci ležao u vinogradskoj kod sakomana, pr 2 lagao je jednom da je u bolnici u zenici i ja sam grozna jer ga ne zovem - nisam glupa nazvala sve redom bolnice u z. i nitko nikad čuo za njega nije). i da ogorčena sam, posebno nakon onog čučića sinoć - jer je moj tata isti kao on! on nije vezan za mene, ja sam mu smetnja kojoj bi trebalo za svadbu kao dat nešto novaca (ne treba, ali se to očekuje - i da prozivi me i zbog tog, licemjerno bi bilo tvrditi da očevi ne trebaju kćerima olakšati ulazak u brak).
i da, bolestan je, i da otišla bih k njemu, ali treba li od tog raditi scene? vrištati i urlati kako je on na mene potrošio tisuće kuna a ja i moj klošar njemu nikad ništa nismo dali, nazivati me kretenom, idiotom, i na sve moguće načine psihički maltretirati, skupa s njegovom curom??? ajde mi odgovori na to?

[-lavica-]

ksena28 kaže:

gle, ja sa starim ne živim od 12 godine. i da dobro znam kad glumi i sere (kad su se moji rastajali npr glumio je da je ovisnik OZBILJNO pa je 6 mjeseci ležao u vinogradskoj kod sakomana, pr 2 lagao je jednom da je u bolnici u zenici i ja sam grozna jer ga ne zovem - nisam glupa nazvala sve redom bolnice u z. i nitko nikad čuo za njega nije). i da ogorčena sam, posebno nakon onog čučića sinoć - jer je moj tata isti kao on! on nije vezan za mene, ja sam mu smetnja kojoj bi trebalo za svadbu kao dat nešto novaca (ne treba, ali se to očekuje - i da prozivi me i zbog tog, licemjerno bi bilo tvrditi da očevi ne trebaju kćerima olakšati ulazak u brak).
i da, bolestan je, i da otišla bih k njemu, ali treba li od tog raditi scene? vrištati i urlati kako je on na mene potrošio tisuće kuna a ja i moj klošar njemu nikad ništa nismo dali, nazivati me kretenom, idiotom, i na sve moguće načine psihički maltretirati, skupa s njegovom curom??? ajde mi odgovori na to?

on ti je otac i trebala bi ga poštovati samo zbog toga.

No trošiti svoje živce, vrijeme i energiju na to da promijeniš nekog je suludo.

Prihvati da je takav, i živi SVOJ život, okreni se sebi.
A on , ako želi normalan odnos s tobom OK, ako ne tko ga je*e!

[fairy696]

[QUOTE=lavica55;10029100]

fairy696 kaže:

Kako je lijepo čuti da ima normalnih odnosa...!!
Bivši muž i ja imamo normalan odnos, čujemo se kad treba u vezi sina. Rođendan slavi posebno kod njih, posebno kod nas. Nema nikakvih problema. Njegova žena normalno dođe po klinca, kad se sretnemo pozdravimo se i progovorimo par riječi... super.
Problem je u bivšoj od mog sadašnjeg partnera. Ona radi svakakve gadosti. Ne daje sina (5 godina), inati se, priča mu raznorazne laži i ružne stvari... ucjenjuje... i da sad ne nabrajam. Malom je prije tjedan dana bio rođendan... još nije bio kod nas, još ga nismo vidjeli. Ona ga sad neće dati još najmanje 2 tjedna, a malom će pričati da tata ne želi doći po njega.
Eto, ima i dobrih i loših priča...
Ja imam i jednu i drugu...
QUOTE]Zato preporučam svima... kontrolirajte svoju ljutnju i mržnju... klinici nisu ništa krivi.[/


apsolutno. ne razumijem takve ljude. toliko su sebični da svoju ljutnju i bijes iskaljuju preko djeteta i na kraju priuče ono ispašta.

jeste probali razgovarati sa socijalnim radnikom?

jesmo... nema rezultata
kažu da je treba tužiti, da oni tu ne mogu ništa, samo sud
u tom slučaju ide po maloga u pratnji policije (što on ne želi)...
bili smo u vrtiću kod psihologa... žena je dala sve od sebe, ali ne može puno napraviti jer mama maloga jako rijetko vodi u vrtić... mali je svega svjestan, sam kaže da njegova mama laže i da ga namjerno ne pusti tati...
žao mi je klinca, frustriran je... ne želi ići kući od nas... dogovorili smo se jedino da mu olakšamo, smirujemo ga i ne pričamo ništa ružno... čekamo da poraste...

[-lavica-]

[QUOTE=fairy696;10031312]

lavica55 kaže:

jesmo... nema rezultata
kažu da je treba tužiti, da oni tu ne mogu ništa, samo sud
u tom slučaju ide po maloga u pratnji policije (što on ne želi)...
bili smo u vrtiću kod psihologa... žena je dala sve od sebe, ali ne može puno napraviti jer mama maloga jako rijetko vodi u vrtić... mali je svega svjestan, sam kaže da njegova mama laže i da ga namjerno ne pusti tati...
žao mi je klinca, frustriran je... ne želi ići kući od nas... dogovorili smo se jedino da mu olakšamo, smirujemo ga i ne pričamo ništa ružno... čekamo da poraste...

o Bože, jadno dijete....Ne znam šta da ti kažem, užasno mi je žao djeteta...
Koliko ja znam, u nadležnosti socijalnog rada je da omogući roditelju koji nije skrbnik viđanje djeteta, prema onome što je navedeno u presudi o rastavi braka. Kakav sud? To je krajnja instanca.(Imam itekao iskustva sa socijalnim radom.)

Da li je ta žena svjesna što radi svome djetetu?
Stvarno bi neke ljude trebalo podvrgnuti podvezivanu jajnika/vazektomiji, koliko god to radikalno zvučalo.

[fairy696]

[QUOTE=lavica55;10031394]

fairy696 kaže:

o Bože, jadno dijete....Ne znam šta da ti kažem, užasno mi je žao djeteta...
Koliko ja znam, u nadležnosti socijalnog rada je da omogući roditelju koji nije skrbnik viđanje djeteta, prema onome što je navedeno u presudi o rastavi braka. Kakav sud? To je krajnja instanca.(Imam itekao iskustva sa socijalnim radom.)

Da li je ta žena svjesna što radi svome djetetu?
Stvarno bi neke ljude trebalo podvrgnuti podvezivanu jajnika/vazektomiji, koliko god to radikalno zvučalo.

ne, nije svjesna... ružno je od mene da ja to kažem, ali ona je bolesna...
kad mali dođe k nama, ja se prvo sakrijem i isplačem od njegovih priča... onda mu posvetimo svu svoju pažnju...
socijalno... da trebali bi omogućiti, oni se drže toga da je u presudi sve napisano, nije ih briga šta se ona toga ne pridržava....

[Anastasia]

Arli kaže:

Ne svidja mi se stav tvog sadasnjeg partnera. Iz njega se moze naslutiti dosta posesivnosti i uskogrudosti.

Normalno je da razvedeni roditelji jednog deteta komuniciraju, pa cak i da se druze, da izlaze zajedno, da svi zajedno negde odete. To je jako vazno za dete.

Oprosti, ali o kakvim izlascima ti pričaš?
Onda neka ti isti partneri ostanu zajedno zbog djece.
Ali ako su se razišli, i ako imaju nove partnere, tada treba postojati i razumijevanje za te nove osobe u njihovim životima.

Treba postojati jedna kulturna komunikacija, osnovno poštivanje, ali isto tako, jedno je odnos s djecoma drugo je odnos prema bivšem partneru.
I ta ista djeca moraju shvatiti da su njihovi roditelji razvedeni, a ne da im se stvara zbrka u glavi - malo vide roditelje kako se super slažu, idu s oba roditelja negdje, a onda viđaju te iste roditelje s novim partnerima. Pa kako bi ta djeca uopće mogla prihvatiti nove sobe u životima svojih roditelja, na taj način?
Djeca bi smatrala da su samo te nove osobe krive što im starci više nisu skupa. Djeci baš ne možeš sve dokazati i objasniti - ipak ona više od svega žele da su im roditelji skupa, ona ne razumiju zašto nisu i zašto to tako nije. Čemu onda da ih se dodatno zbunjuje? Neke uloge postoje. Ili neka se ti isti roditelji uopće ne razvode.
.