Kako se sretno i bezbolno rastati?

[ančica2]

--------------------------------------------------------------------------------

Ja sam očajna, 10 godina braka koji je sad samo sjena i propast, troje djece, bezbroj pokušaja pomirenja nije dalo ništa. Divim se svim ženama koje su hrabre otići, ja se ne bojim ali nemam izlaza, jer imamo previše dugova zajedno, kako da odem i živim sa djecom sama od te jedne bijedne plaće. Kako ste to uspjele, hitno tražim savjet!!! na gubim nadu, ali psihički je to veliki pritisak!!

[xanas]

Draga Ančice, malo si podataka napisala, pa riskiram da u potpunosti fulam odgovor. No, iz iskustva razvedene žene, mogu Ti reći kako sam se ja iz toga izvukla, a ti uzmi ono šta ti odgovora.
Smatram da razvodi nikada nisu sretni, a kamoli bezbolni. Za tebe još može biti sreća ako se rješavaš ološa, ali za djecu to nikad neće biti ni sretno ni bezbolno. A znamo, ako nam djeca nisu sretna, ne možemo biti ni mi.
Dakle, Ančice, ako nemaš izbora i trebaš otići, onda visoko digni glavu i nasmiješi se , jer završava jedno loše razdoblje. A zatim se sjeti svoje troje djece ( ne znam koliko su stara?) koja će od tebe tražiti sve na što su i do sad bila naučena.
Prvo: podigni potrebne dokumente o kojima priča Lara, čini mi se na ovom forumu, i zatraži od Hrvatske odvjetničke komore besplatnog odvjetnika, koji će zatim izboriti alimentaciju za djecu.
Ne pišeš kako stambeno stojiš, da li imate di biti, ali ako nemate i tu odvjetnik može pomoći. Nemoj ga šparati ili glumiti ponos, sve šta tražiš , tražiš za djecu a ne za sebe.
Drugo: Dok se to ne izbori, ako su ti djeca mala ( pretpostavljam jer kažeš "10 godina braka"), vidi sa roditeljima ili nekim bliskim da li ti ih može koji sat na dan pričuvati?
Treće: shvati odmah: od kukanja i plakanja nemaš ništa, to ne možeš namazati na kruh. Nađi nekakav honorarni posao koji možeš raditi ili navečer, ili od doma, ili neko kraće vrijeme kad su djeca zbrinuta.
Četvrto: ni u ludilu nemoj djeci braniti kontakte sa ocem ( pod pretpostavkom da ih on uopće želi i da je normalan barem koliko - toliko???). Dapače, neka idu k njemu što češće. Prvo, oni će biti sretniji jer djeca uvijek idealiziraju roditelja koji ne živi sa njima; zatim će, kako budu rasli, vidjeti sami o čemu se tu radilo, a pored toga za to vrijeme dok su tamo , ti ćeš imati malo vremena da skupiš svoje snage, da se oporaviš, da možda negdje zaradiš kakav dinar za njih i da se možda ponekad i sama opustiš sa nekim na kavi. Nemoj se bojati da će više voljeti njega od tebe, jer djeca jednako vole oba roditelja.
Biti će teško, ali budi hrabra. Držaim ti fige!

[ančica2]

xanas kaže:

Draga Ančice, malo si podataka napisala, pa riskiram da u potpunosti fulam odgovor. No, iz iskustva razvedene žene, mogu Ti reći kako sam se ja iz toga izvukla, a ti uzmi ono šta ti odgovora.
Smatram da razvodi nikada nisu sretni, a kamoli bezbolni. Za tebe još može biti sreća ako se rješavaš ološa, ali za djecu to nikad neće biti ni sretno ni bezbolno. A znamo, ako nam djeca nisu sretna, ne možemo biti ni mi.
Dakle, Ančice, ako nemaš izbora i trebaš otići, onda visoko digni glavu i nasmiješi se , jer završava jedno loše razdoblje. A zatim se sjeti svoje troje djece ( ne znam koliko su stara?) koja će od tebe tražiti sve na što su i do sad bila naučena.
Prvo: podigni potrebne dokumente o kojima priča Lara, čini mi se na ovom forumu, i zatraži od Hrvatske odvjetničke komore besplatnog odvjetnika, koji će zatim izboriti alimentaciju za djecu.
Ne pišeš kako stambeno stojiš, da li imate di biti, ali ako nemate i tu odvjetnik može pomoći. Nemoj ga šparati ili glumiti ponos, sve šta tražiš , tražiš za djecu a ne za sebe.
Drugo: Dok se to ne izbori, ako su ti djeca mala ( pretpostavljam jer kažeš "10 godina braka"), vidi sa roditeljima ili nekim bliskim da li ti ih može koji sat na dan pričuvati?
Treće: shvati odmah: od kukanja i plakanja nemaš ništa, to ne možeš namazati na kruh. Nađi nekakav honorarni posao koji možeš raditi ili navečer, ili od doma, ili neko kraće vrijeme kad su djeca zbrinuta.
Četvrto: ni u ludilu nemoj djeci braniti kontakte sa ocem ( pod pretpostavkom da ih on uopće želi i da je normalan barem koliko - toliko???). Dapače, neka idu k njemu što češće. Prvo, oni će biti sretniji jer djeca uvijek idealiziraju roditelja koji ne živi sa njima; zatim će, kako budu rasli, vidjeti sami o čemu se tu radilo, a pored toga za to vrijeme dok su tamo , ti ćeš imati malo vremena da skupiš svoje snage, da se oporaviš, da možda negdje zaradiš kakav dinar za njih i da se možda ponekad i sama opustiš sa nekim na kavi. Nemoj se bojati da će više voljeti njega od tebe, jer djeca jednako vole oba roditelja.
Biti će teško, ali budi hrabra. Držaim ti fige!

Hvala od srca, e baš mi je jedna ovakva ohrabrujuća poruka trebala, prvo uopće nisam znala da imam pravo na besplatnog odvjetnika, to mi je jako važna informacija, nezamislivo da je u ovoj državi nešto besplatno. Nadam se da ću nekako isplivati iz toga svega, i nadam se da će to ići sve sporazumno jer oboje vidimo da to ne ide. Najviše čega se bojim je da mi ne razdvoje djecu, to nikako ne bih prihvatila, pa mi je zato mučno od svega i to mirenje čemu to služi, ko će nas pomiriti i ne želim se uopće oko toga truditi, znam da me čeka teško razdoblje ali se nadam da ću izaći kao pobjednik. Od srca hvala na lijepim riječima!!

[yudansha]

ančica2 kaže:

--------------------------------------------------------------------------------

Ja sam očajna, 10 godina braka koji je sad samo sjena i propast, troje djece, bezbroj pokušaja pomirenja nije dalo ništa. Divim se svim ženama koje su hrabre otići, ja se ne bojim ali nemam izlaza, jer imamo previše dugova zajedno, kako da odem i živim sa djecom sama od te jedne bijedne plaće. Kako ste to uspjele, hitno tražim savjet!!! na gubim nadu, ali psihički je to veliki pritisak!!

ni meni nije jasno, šta hočete i koliko hočete. ja se trenutno razvodim i imam 10 godina braka, dvoje djece, kredite ko svi drugi, koliko toliko normalan posao. pa opet ne valjam. sve joj dao, vodio je gdje je mogla samo sanjati o tome, ušla u društvo u koje nikad ne bi mogla ući.
ujutro sve normala a poslije podne već sa bratom otišla svojoj mami bez ikakvog razgovora. jedno mi je samo teško a to je kako i šta će djeca. a za nju me zabole. moj savjet ako te fizički ne maltretira bori se i dalje jer poslije kiše ide sunce. mnog sreće

[Xenia 13]

yudansha kaže:

. a za nju me zabole.

a možda je zbog ovog otišla?

[yudansha]

Xenia 13 kaže:

a možda je zbog ovog otišla?

pa zbole me ovih sedam mjeseci, a ja nisma škola da kod mene ima popravni.
to je uvijek znala. ako sam u ratu kad smo se i upoznali pa do 96 mlatio po pločicama, poštovao je, gledao da joj olakšam sve nedaće pa i gubitak oca, a na kraju dobiješ nož u leđa. šta bi ti uradila

[amandita]

A sto napraviti kad on odbija rastavu? Odbija sve s izlikom djece? OK, ne zelim umanjivati djecju bol koja ce proizaci rastavom, ali zar nije gore za djecu ako zive u nezdravoj situaciji gdje roditelji ne funkcioniraju kao par vec iskljucivo kao cimeri, kad mu ja kazem da ga ne volim a on kaze da to nema veze?! Svaki razgovor zavrsi prijetnjama oduzimanjem djece i zagorcavanjem zivota i meni i djeci?!
Kako se u tom slucaju bezbolno rastati?!

(ancice, sorry na uzurpiranju topica, ali muci me slicno pitanje kao i tebe, a isto je 10 godina zajednickog zivota u pitanju)

[ančica2]

amandita kaže:

A sto napraviti kad on odbija rastavu? Odbija sve s izlikom djece? OK, ne zelim umanjivati djecju bol koja ce proizaci rastavom, ali zar nije gore za djecu ako zive u nezdravoj situaciji gdje roditelji ne funkcioniraju kao par vec iskljucivo kao cimeri, kad mu ja kazem da ga ne volim a on kaze da to nema veze?! Svaki razgovor zavrsi prijetnjama oduzimanjem djece i zagorcavanjem zivota i meni i djeci?!
Kako se u tom slucaju bezbolno rastati?!

(ancice, sorry na uzurpiranju topica, ali muci me slicno pitanje kao i tebe, a isto je 10 godina zajednickog zivota u pitanju)

Ja sam već prešla puno puta preko koječega, nisam samo tako odustala, ali ne ide. Već dvije godine smo kaj ti kažeš cimeri, spavam u dječjoj sobi, i mislim da nije samo fizičko maltretiranje jedino zlo, kaj je sa psihičkim maltretiranjem?? A to je najveća glupost zbog djece trpiti budalu. Ne znam, kaj je sa našim životima?? Moj bi me muž odmah prestao provocirat kad bih mu ja išla niz dlaku i kad bi popustila. E pa više neću. I mene blati stalno pred djecom, hoće od sebe napraviti žrtvu, valjda da djecu pridobije. Ali to su ti potezi očajnika, jer njima nije stvarno do djece. Meni je najgore kaj nemam nikog kuda bih mogla sa troje djece, za podstanarstvo nemam, a ne bih mogla nas ni hraniti od samo moje plaće. A kaj ej sakreditima zajedničim, ne znam. Jednostavno smo prisiljene to još trpiti. Ali isplivat ću nekako nekada valjda iz toga. Piši mi kad si u komi,, drago mi je

[amandita]

i mislim da nije samo fizičko maltretiranje jedino zlo, kaj je sa psihičkim maltretiranjem??

Ja isto mislim da je psihicko maltretiranje jako pogubno.. ali najgore je sto ovaj moj to radi vrlo, vrlo suptilno. sad smo sretna obitelj, on mene kao voli, na van izgledamo super... sve je divno i krasno.. a cim ja spomenem rastavu ili svoje nezadovoljstvo saspe mi u lice niz uvreda, prijetnji i jos kojecega a kaze da su to samo upozorenja.

Ne znam, kaj je sa našim životima??

MM kaze da nema veze moja sreca i da ja nisam vazna jer ako su on i djeca sretni i zadovoljni sto se ja tu bunim?! KOji sam ja uopce faktor u ovoj prici?!

Meni je najgore kaj nemam nikog kuda bih mogla sa troje djece, za podstanarstvo nemam, a ne bih mogla nas ni hraniti od samo moje plaće.

E to je gadno, tu doista trebas dobro, dobro sve pripremiti prije konacnog poteza.. Ja imam svoju kucu, barem tu sam osigurana.. ali svejedno sam jos "pod rucnom", nikako taj zadnji potez napraviti, tako da njegove prijetnje, ups, upozorenja djeluju...

Piši mi kad si u komi,, drago mi je

Ako ce nam ovako objema biti lakse, izbacimo sve iz sebe

[ančica2]

Mene tako moj drži u šaci, jer zna da trenutno nemam kuda ali ja se držim one ko se zadnji smije, najslađe se smije. Naravno, u cijeloj priči nije ništa smiješno. A te uvrede o kojima pričaš su tako jadne i strašne, da ne mogu vjerovati. Koliki su to jadnici kad na taj način pokušavaju zadržati ženu uz sebe.
Ustvari ako razmisliš, oni su potpuno nesposobni za samostalan život, čast izuzecima, ali ovakvi sojevi sa kojima mi živimo su totalno nesposobni da žive sami. I onda ti to urodi time da prijete i ponižavaju, samo kako bi te zadržali.
Mislim da ne trebamo popustiti nego dalje ciljano raditi na tome da se oslobodimo tog braka. Jer to što imamo djecu zajedno, ne znači da smo njihove robinje i vlasništvo. Imamo isto pravo na lijep život. Ja nemam namjeru zbog djece trpiti koješta, jer ću nakon puno godina prolupati. Djeca mogu sve shvatiti i gore im je ovako kad vide da starci razdvojeno spavaju i da se stalno svađaju.

[amandita]

Ja sam vec neko vrijeme prilicno lose psihicki i on to vidi i koristi maximalno da djecu okrene vise sebi.
I imas pravo, oni su totalno jadni sto na ovakav nacin pokusavaju zadrzati privid braka i obitelji.
Ovaj moj je rekao da ce mi unistiti svaku mogucnost za srecu ako se rastanem. da ce mi oduzeti djecu, a ako to ne uspije trudit ce se da me oni zamrze.
I jos je rekao da ce djeca zavrsiti u domu jer ako krenem s razvodom on ce napraviti pakao i bolje je da su djeca u domu nego sa mnom.

[ančica2]

amandita kaže:

Ja sam vec neko vrijeme prilicno lose psihicki i on to vidi i koristi maximalno da djecu okrene vise sebi.
I imas pravo, oni su totalno jadni sto na ovakav nacin pokusavaju zadrzati privid braka i obitelji.
Ovaj moj je rekao da ce mi unistiti svaku mogucnost za srecu ako se rastanem. da ce mi oduzeti djecu, a ako to ne uspije trudit ce se da me oni zamrze.
I jos je rekao da ce djeca zavrsiti u domu jer ako krenem s razvodom on ce napraviti pakao i bolje je da su djeca u domu nego sa mnom.

Isuse, ne mogu vjerovati da ide tako daleko. Obično su ti veliki slabići ti koji tako govore. Naravno, samo ti znaš da li je on stvarno u stanju tako nešto napraviti. Ja na sreću nemam problema sa prijetnjama. Znaš, moji starci su rastavljeni već 15 godina. Moj otac je isto prijetio da će nas ubiti, da će joj oduzeti djecu i odvesti nekud, svašta nam je radio, ja sam imala 14 godina, cijeli život mi predbacuje da sam krivac za rastavu braka, ali sam mami rekla, ako ne odeš, ja idem svojevoljno u dom. Eto, kako djeca trpe u lošem braku, a ona je ostala samo zbog njegovih prijetnji i straha. Ipak je učinila sve korake, nije dolazio uopće na sud, kad smo odlazili u Austriju, jer je mama samo tamo imala familiju gdje možemo otići, nosio nam je kofere na kolodvor. Ništa od svojih prijetnji naravno nije ispunio, hvala Bogu. Ali ti hoću reći da je time pokušao utjerati nam strah i nije uspio, pomirio se sa sudbinom,iako ju blati kad god stigne. Ali mismo odrasli ljudi pa može pričati kaj hoće. I sretna sam da ga je napustila. Želim ti samo reći da ovaj tvoj ne bira način na koji da ti utjera strah u kosti, ali moraš se sa tim boriti. Nitko nije zavrijedio da tako živi.

[Xenia 13]

yudansha kaže:

pa zbole me ovih sedam mjeseci, a ja nisma škola da kod mene ima popravni.
to je uvijek znala. ako sam u ratu kad smo se i upoznali pa do 96 mlatio po pločicama, poštovao je, gledao da joj olakšam sve nedaće pa i gubitak oca, a na kraju dobiješ nož u leđa. šta bi ti uradila

ne kužim boldano.

ne znam što bih učinila, ne znam cijelu tvoju i njenu priču ali znam iz svog iskustva da puno puta moraš progutat i ti i ona da bi ostali zajedno, kao što znam da se nekad ne isplati progutat niti jednom.

svaka se stvar moze gledat iz različitih kutova i iz svakog je drugačija.
ogorčen si-nemoj biti, zbog sebe i djece.

[amandita]

Ancice, kako si? Ima li sto novoga kod vas?
Kod mene sve po starom, on ne mijenja pricu, prijeti i dalje, pardon, upozorava. Ja zasad radim na tome da se oduprem psihickim napadima i pokusavam mu objasniti da se stvari nece promijeniti preko noci pogotovo ako ja to vise ne zelim i da je jednostavnije da se dogovorimo oko svega.
Ali, cini mi se da govorim zidu i da cu morati podnijeti tuzbu za razvod jer drugacije nece ici.. a sto ce biti onda... uh...

[simple mind]

ne postoji sretna i bezbolna rastava.... kad bi se dvoje ljudi mogli o svemu "sretno i bezbolno" (ili barem civilizirano) dogovoriti, onda se vjerojatno ne bi ni rastajali. obično (ne uvijek, ali najčešće) je jedno od njih povrijeđeno i onda se osvećuje preko uvreda, preko prijetnji, preko djece. nažalost.

[ančica2]

[QUOTE=amandita;14818158]Ancice, kako si? Ima li sto novoga kod vas?

Ej, baš mi je drago da se javiš. Ništa se kod mene promijenilo nije. Samo mi je mučno od svega. Tu su i njegovi starci koji kure vatru već deset godina. On je sad počeo opet staru priču, dat će sve od sebe da se popravi, bit će ok i slična sranja koja sam već čula milijun puta, ne da mi se više. A uopće ne sluša kad kažem da mi je dosta, da neću više. Sad me pita kako sam se mogla udati za njega, ne osječam više ništa za njega, vjeruj mi, a on o pričama prije deset godina. Ja mu kažem da ni ja ne znam kako sam bila naivna. nevjerojatno je kako oni svi žive u prošlosti, kaj ti misliš o tome?
On se drži svoga i tjera po svom, iako ja kažem da ne mogu više i neću. Joj, da imam samo kuda otići, ne bi tu bila više ni minute.
A mislim da i ti moraš učiniti taj korak, ali budi pametna! Savjetuj se prvo dobro sa nekim, oni su takvi slabići i može ih se nadmudriti, samo treba pametno. Ne boj se njegovih prijetnji ali ih ne i zanemaruj!!
Pozdrav

[Mandala]

Da probam oživiti ovu temu. I ja bih naime voljela znati kako se "bezbolno" rastati? Točnije rečeno, kako se rastati, a da ostanemo u kolko-tolko prijateljskim odnosima? Ipak mi je od svega najvažnije moje dijete, a ono će biti najsretnije ako mi ostanemo u dobrim odnosima. Naravno, u idealnom svijetu bi sreća bila da smo normalna obitelj, ali govorim o situaciji kada, nažalost, to više nije opcija.
Dakle, ukoliko je netko uspio proći kroz sporazumnu rastavu i uspio to izvesti dostojanstveno, molim za poneki savjet.

[ombia]

Tako da se bez suda sporazumno dogovorite o podjeli imovine i dugova ako ih imate. Tko ostaje u stanu ili se stan prodaje i namiruje stambeni kredit, tko dobiva auto (pravedno bi bilo onaj tko ima djecu), tko kome pomaze financijski dok se ne nadje bolji posao itd. Uglavnom takava razvod je uvijek jeftiniji.

[Mandala]

ombia kaže:

Tako da se bez suda sporazumno dogovorite o podjeli imovine i dugova ako ih imate. Tko ostaje u stanu ili se stan prodaje i namiruje stambeni kredit, tko dobiva auto (pravedno bi bilo onaj tko ima djecu), tko kome pomaze financijski dok se ne nadje bolji posao itd. Uglavnom takava razvod je uvijek jeftiniji.

Hvala. Znam ja kako to tehnički izvesti, ali malo sam se nespretno očito izrazila u ranijem postu. Voljela bih neki savjet kako to njemu "nametnuti" kao najbolje rješenje u trenutku kada će vjerojatno biti napadački-destruktivno raspoložen? Jednom ranije, kada sam spomenula razvod, prvo što je rekao da samo moram znati da će se boriti za dijete. Ja sam uspjela ostati cool i samo sam ga, onako nježno, pitala da li misli da je to stvarno najbolje za naše dijete? Nije ništa odgovorio i zamislio se.
Više sam na to mislila. Koji "sistem" uvjeravanja, da je to stvarno "najsretnije" i najbezbolnije rješenje kod same rastave, upotrijebiti? Nadam se da sam kolko-tolko jasna.

[ombia]

Mandala tu ti najbolje znas svog muza i znas sto kod njega pali, zar ne?

Recimo ako je slab na novac kazes mu da nesporazumni razvod mnogo vise kosta. Ako je slab na dijete kazes mu da ce tako djetetu ostati manje novaca za zivot jer cete platiti skupe fiskale. Ako je osjetljiv na svoj dobar glas, kazes mu da da ruzni razvodi bacaju mrlju na vase zivote jos jako dugo. Itd.