Što kada dijete ne želi viđati tatu?

[-lavica-]

Sa bivšim mužem ne živim već 5 godina, imam dijete od 6 i zadnje tri godine sam u vezi (8 mjeseci u braku).

Odnosi sa bivšim mužem su bili prilično turbulentni, čak se dvije godine nakon rastave uopće nije javljao niti plaćao alimentaciju. Prije dvije godine se pojavio sa željom da želi ponovo uspostaviti kontakt sa svojim djetetom. Od tada je počelo nekako funkcionirati, uz moju maksimalnu fleksibilnost.

Prema rješenju centra za socijalni rad ima pravo viđati dijete dva puta tjedno, i jedan dan u vikendu od 10 - 19 sati. I toga se u zadnje dvije godine klimavo pridržava, po par mejseci ga uopće nema i ne javlja se, a onda zove u bilo koje dane, u bilo koje vrijeme i ja sam mu maksimalno izlazila u susret sa željom da dijete ima koliko-toliko normalne odnose sa ocem.

Želim naglasiti da pred dijetetom nikad nije rečeno išta protiv oca (mada imamo materjala za narednih nekoliko života, no to nije tema), da svoga očuha prihvaća i voli više od svega na svijetu te da mu otac nikad nije predstavljao neku važnu figuru u životu. Kao što rekoh, dijete je samo formiralo mišljenje.

U zadnjih nekoliko mjeseci dijete ne želi više vrijeme provoditi sa tatom. Kada bi ovaj nazvao da će ga sutra pokupiti i kada bi to prenijela djetetu ono se izjasnilo da ne želi ići sa tatom. Ja bih to prenijela tati i ovaj bi naravno digao frku i paniku da samo ja i suprug krivi jer smo djetetu napunili glavu.

U međuvremenu je pokrenuo sudski postupak promijene riješenja o viđanju djeteta i traži svaki drugi vikend te pola ljetnih i zimskih praznika.
Mali nikada sa njim nije bio duže od nekoliko sati, on uopće ne zna što i kako djetetu treba a što je najgore od svega ne predstavlja mu autoritet, ne zna ga animirati, dobiti njegovu pažnju, baviti se sa njima. Mali ga uopće ne sluša tako da često puta njihova druženja ne završe baš lijepo. Najgore je u cijeloj priči da je on trenutno u nesređenoj vezi koja malo malo eskalira tučom, da tulumare i opijaju se, a rekla bih i da konzumiraju opijate. Kako da dozvolim da dijete ide u takvo okruženje?

Moje pitanje je - imate li iskustva u ovakvim slučajevima?
Ima li on neku pravnu osnovu da na silu uzme dijete kako je predviđeno rješenjem centra iako to dijete ne želi?
Kakva je praksa suda oko promjene rasporeda viđanja djeteta?
Moram naglasiti da moj bivši muž ima vrlo lošu reputaciju, da je imao problema sa drogom i još svašta tu ima....

[Starija Sestra]

kao prvo, nisu mu trebala izlaziti u susret jer si djetetu naškodila kako bi bivšem udovoljila

kao drugo, centar odmah obavijestiti o neplaćanju alimentacije jer alimentacija je pravo djeteta a majka ga se nema pravo odreći

isto tako, centru dati do znanja da dijete ne želi ići k ocu te kakve su očeve osobine ( spominjala si uzimanje opijata i sl.)

uglavnom, brine se za dijete a ne za njegova oca

sori ako sam bila pregruba no zaista previše izlaziš u susret bivšemu

[-lavica-]

Alimnetaciju nije plaćao 3 godine i za to sam ga prijavila, sjela mu je ovrha i sada plaća redovito svaki mjesec.

Ne razumijem kako sam ja djetetu naškodila? Misliš da bi bilo bolje da sam branila susrete sa ocem, inatila se i govorila mu protiv tate?
Što bi to dobro djetetu donijelo?
Ipak mu je on otac i ja sam ga odabrala i to nikada i nikako neću moći promijeniti. Mogu se potruditi imati koliko-toliko normalne odnose.

Naglašavam da ga otac na svoj način voli.

[Žulaj]

kaj se ne daje u takvim slučajevima prvenstvo djetetovim željama i potrebama?

da se pred socijalnim radnikom, sucem ili što već, dijete izjasni da ne želi te susrete

[-lavica-]

Žulaj kaže:

kaj se ne daje u takvim slučajevima prvenstvo djetetovim željama i potrebama?

da se pred socijalnim radnikom, sucem ili što već, dijete izjasni da ne želi te susrete

nažalost ne...

otac ima pravo viđati dijete kako je centar odredio bez obzira na djetetove želje...

[Žulaj]

-lavica- kaže:

nažalost ne...

otac ima pravo viđati dijete kako je centar odredio bez obzira na djetetove želje...

koja glupost! pa takve stvari bi trebale gledati prvo na dobrobit djeteta!

a jbte

[Samojedica]

Ako tata ima problema sa alkoholom i drogama nije lako dati dijete. Jednostavno bi bilo da je on evidentiran na Policiji pa o tome obavijestiti Centar da traže izvješće o njegovom dosjeu, ako ga ima.
Tada bi se vjerojatno odredili dani viđanja oca s djetetom pod nadzorom Centra.
Inaće, dođe dob kada dijete ne želi ka jednom od roditelja. Ali dođe i dob kada želi znati zašto nije viđao drugog roditelja. Tako da je to dvosjekli mač.
Moje osobno mišljenje je da djetetu treba omogućiti susrete sa ocem ali ako je ovako kako pišeš pod određenim na žalost uvjetima.
Ako tata cuga ili koristi opijate normalno da si zabrinuta. Dati mu dijete na više dana je stvarno teško.
Poseban je problem kada neodgovoran roditelj uletava i izletava iz djetetovog života kada mu padne na pamet.
Ali na žalost, postoje i takvi roditelji a tvoje će se dijete puno puta razočarati. Postoje razne dobrovoljne udruge za djecu rastavljenih roditelja pa i za same roditelje gdje ti možda pomognu savjetom a i pomognu djetetu da sredi sve emocije koje su velike za njega tako malog.

[-lavica-]

ornela kaže:

Ovo nije istina, nitko na silu ne može i ne smije odvesti djete protiv njegove volje.Dakle na djete se može pokušati utjecati razgovorom ali ga se ne može prisiliti.Mogu uputiti djete u dječju kliniku,psihologu koji će pokušati otkriti zašto djete ne želi ali ga ne mogu natjerati.

Danas sam se konzultirala sa odvjetnikom i centrom i otac ima pravo viđati dijete prema riješenju centra za socijalnu skrb, bez obzira želi li to dijete ili ne.
To nažalost nikoga nije briga.

Ukoliko mu to ne omogućim može me prijaviti centru i u tom slučaju policija dolazi po dijete u termine predviđene za viđanje sa ocem i vraća ga doma.

Bože kakav zakon i kakva država.

[Samojedica]

-lavica- kaže:

Danas sam se konzultirala sa odvjetnikom i centrom i otac ima pravo viđati dijete prema riješenju centra za socijalnu skrb, bez obzira želi li to dijete ili ne.
To nažalost nikoga nije briga.

Ukoliko mu to ne omogućim može me prijaviti centru i u tom slučaju policija dolazi po dijete u termine predviđene za viđanje sa ocem i vraća ga doma.

Bože kakav zakon i kakva država.

Na žalost svašta je moguće. I to da ti kažu iz Centra da kad je dijete kod jednog od roditelja drugi ne smije zvati.
Eto pola mjeseca ja ne čujem svoje dijete jer je tata prkosan i ne želi iz inata nazvati. I ja tu ništa ne mogu. Danas sam ga molila da ju čujem. Odgovor: malo kasnije. I ništa. I tako svake praznike
A ja ne mogu tako. Dijete ga zove kada je sa mnom. Ne želim joj uskratiti oca sa kojim ne živi. Ali pošto je Centar dao svoje mišljenje on se toga drži.

[Starija Sestra]

-lavica- kaže:

nažalost ne...

otac ima pravo viđati dijete kako je centar odredio bez obzira na djetetove želje...

soc. rad. će razgovarati s djetetom i tad će ono reći da ne želi viđati oca

ti se samo trebaš pobrinuti da dođe do tog razgovora

[Samojedica]

Starija Sestra kaže:

soc. rad. će razgovarati s djetetom i tad će ono reći da ne želi viđati oca

ti se samo trebaš pobrinuti da dođe do tog razgovora

Mišljenje 6 - godišnjeg djeteta će se uzeti u obzir??? Poznato je da naš zakon i UN konvencija o pravima djeteta govori o pravu oba roditelja na viđanje djeteta. Nije mi jasno jel ti to govoriš iz vlastitog iskustva???
Tako malo dijete treba pomoć psihologa kako bi se vidjelo iz kojih razloga a koje on ne može sam objasniti ne želi viđati oca.
Temeljem prosudbe psihologa će se utvrditi da li je u interesu djeteta da viđa oca.
Socijalna radnica nije tu da se igra detektiva sa 6. godišnjim dječakom niti je za to stručna osoba.
Za boga, pa to je još mali dječak sa kojim ozbiljno treba poraditi da se vidi u čemu je stvar. Ali napominjem - psiholog.
Nitko nema pravo uskratiti samo tako viđanje bez konkretnih dokaza. To je tako.
Kao dokaz ponavljam ne može se uzeti izjava malenog dječaka. To je stvarno smiješan savjet.

[Lord Byron]

-lavica- kaže:

Bože kakav zakon i kakva država.

Zakon (kao i svaki zakon) je tu da bi razriješio situacije koje su pravilo a ne iznimka. I sama si svjesna da je negovorenje loših stvari o ocu više iznimka nego pravilo, inače to ne bi naglašavala. hoću reći da odredbe zakona pokušavaju spriječiti situaciju u kojoj jedan roditelj djetetu ispere mozak i navede ga na "odluku" da ne želi viđati drugog roditelja.

Mislim da se prije konkretnih postupaka moraš odlučiti za jednu od sljedeće dvije opcije: ustvrditi da dijete najbolje zna što želi i što ne želi, ili pak procijeniti da je za dijete dobro uspostaviti odnos s ocem. Naravno da to ovisi ponajviše o tome što misliš o odnosu oca i sina.

Ako misliš da dijete definitivno zna što je dobro za njega, mislim da ti je jedino moguća institucionalna borba (što god mislila o tim institucijama) - sve drugo će ti na vrat natovariti optužbe da uskraćuješ ocu zakonska prava (a vrlo ćeš teško dokazati da ti je na umu dobrobit djeteta a ne puka osveta/kažnjavanje). Međutim, tu si u problemu ako dijete za godinu-dvije-pet ipak poželi nekakav odnos s ocem - lako moguće da ćeš, ni kriva ni dužna, ti ispasti glavni krivac za nepostojanje tog problema.

Ako, pak, smatraš da ima smisla uložiti nešto truda u izgradnju tog odnosa (a po mom mišljenju ima, osim ako je otac lik kojega dijete treba izbjegavati), vrijedi se potruditi i zajedno s ocem pokušati utvrditi zašto dijete odbija susret. Doživljava li oca kao oca ili kao stranca? Boji li ga se? Je li se u tim susretima dogodilo nešto zbog čega dijete više ne želi viđati oca? Želi li ga kazniti jer je otišao od mame? Puno teških pitanja koja vjerojatno traže pomoć psihologa.

Svakako bih htio reći da je jako lijepo (i jako rijetko, nažalost) vidjeti da problem rješavaš mirno, bez ostrašćenosti ili mržnje, unatoč evidentnim ožiljcima koje je taj brak ostavio. Iz postova se vidi da ti je stalo do djetetova dobra, a ne do kažnjavanja bivšeg muža.

[HAL3]

Uslijed njegovog neredovitog viđanja djeteta (rekla si da ga dvije godine nije viđao, pa kasnije sve zbrda-zdola), nije čudno da se djetetu ne želi k njemu. Djeca teže pouzdanim ljudima i pouzdanim, sigurnim situacijama. Tvoj maleni to ne osjeća sa svojim ocem, i naravno, sada ispadaš ti glavnim krivcem. No, to je stereotipno.
Kad sam se ja razvodila, imala sam sreću pa je pri Centu djelovala divna psihologinja, koja je nekoliko puta razgovarala sa djecom. Mi smo imali horor razvod, i post-razvodna faza nije baš najbolje prošla. Bivši je izvodio kojekakve gluposti, i svojim postupcima utjerao djeci strah u kosti. Nisam dvojila, već promptno obavijestila Centar, ponovno razgovarala sa istom psihologinjom, ona obavila razgovor sa djecom, djeca izjavila kako nemaju želju viđati oca. Nakon toga nadzori nad susretima, koje je bivši zasrao unutar mjesec dana. Nakon toga zabrana susreta...
Želim reći, pokušaj uglaviti pri Centru razgovor djeteta sa psihologom, pa neka maleni olakša dušu na pravom mjestu
Ne zaboravi u Centru pripomenuti neuredan život bivšeg, i kako se ti načelno ne slažeš sa frekventnijim susretima, jer on susrete želi samo kako bi tebi napakostio, a ne zato što je odjednom shvatio kako je uprskao odnose sa djetetom. Kod bilo kakvog određivanja susreta, uvažava se mišljenje Centra, koliko je meni poznato.

[cura fina]

HAL3;20886639..........
[B kaže:

Želim reći, pokušaj uglaviti pri Centru razgovor djeteta sa psihologom, pa neka maleni olakša dušu na pravom mjestu
Ne zaboravi u Centru pripomenuti neuredan život bivšeg, i kako se ti načelno ne slažeš sa frekventnijim susretima, jer on susrete želi samo kako bi tebi napakostio, a ne zato što je odjednom shvatio kako je uprskao odnose sa djetetom. Kod bilo kakvog određivanja susreta, uvažava se mišljenje Centra, koliko je meni poznato[/B].

slažem se sa ovim..nikako nemoj dopustiti to viđanje jer ukoliko si sama procijenila da je to za dijete loše, moglo bi mu ozbiljnije i naškoditi..kako sam shvatila ti si uložila trud da dijete ne izgubi oca, ali neke osobe i nisu zaslužile imat dijete...niti tvoje dijete što gubi bez takvog roditelja

nažalost neke soc radnice svoj posao ne obave temeljito nego tretiraju ljude kao prezime na papiru...ali i od nje uvijek postoji viša osoba, stoga ne prepuštaj slučaju nego joj jasno daj do znanja svoje viđenje situacije i činjenice koje nisu očito na strani oca, zahtijevaj psihologa za dijete jer na to imaš pravo, a ako vidiš da je ona nezanteresirana i neučinkovita-traži drugu soc radnicu il se obrati ravnateljici Centra..

Dok god ne nađeš adekvatno rješenje ajde stepenicu po stepenicu više, a vjeruj mi kad to Centru daš do znanja naglo će se angažirati, jer im prozivka njih kao neučinkovitih nije u interesu.

kontaktiraj neku od udruga rast.rodit.- možda imaju sličnih iskustava
Sretno

[tequila]

-lavica- kaže:

Alimnetaciju nije plaćao 3 godine i za to sam ga prijavila, sjela mu je ovrha i sada plaća redovito svaki mjesec.

Ne razumijem kako sam ja djetetu naškodila? Misliš da bi bilo bolje da sam branila susrete sa ocem, inatila se i govorila mu protiv tate?
Što bi to dobro djetetu donijelo?
Ipak mu je on otac i ja sam ga odabrala i to nikada i nikako neću moći promijeniti. Mogu se potruditi imati koliko-toliko normalne odnose.

Naglašavam da ga otac na svoj način voli.

ja ne mislim da si naskodila djetetu, a pogotovo mu ne treba pricati protiv oca
ali mislim da malom djetetu skodi ako vidi oca dva vikenda zaredom pa onda sest mjeseci nista
mislim da bi to skodilo bilo kojem odraslome a kamoli djetetu
e sad osoba (otac) koji to ne razumije, svojom gluposcu itekako skodi razvoju djeteta

a posto sam ja npr. u slicnoj dilemi (takodjer problemi, opijati i slicno),
ne pada mi napamet da pustim budalu da se tako ponasa prema nekome tko je malen, ne moze se brinuti za sebe
i tko jednostavno zasluzuje sve najbolje u zivotu

rjesavam problem tako da svaki put kad se potegne pitanje vidjanja fino objasnim kako ja nemam nista s tim
neka ide soc. centru pa nek se tamo dogovaraju
naravno da ce i dijete biti tamo i sve samo bez mene
posto je on blesav ali ne i glup zna jako dobro da ce to biti posjete pod nadzorom socijalnih radnika, pedagoga i slicnih
i NIKADA ama bas nikada nije pristao na to
jer zna da ce ga skuziti kakav je i sto radi, eto
onda shvatis koliko im zapravo dijete malo znaci
i da je bolje da se ne vidaju
a shvatio je i on pa vise ne pita

[-lavica-]

Hvala svima na savjetima.

Situacija nije tako kritična, tata je bio sklon konzumirati droge, sada tvrdi da je to iza njega i koliko mogu procijeniti čini mi se čist.
Činjenica je da on voli svoje dijete, da nije loša osoba već je jednostavno slabić koji je u jednom momentu života posrnuo jer se jednostavno nije znao nositi sa situacijom koja ga je zatekla.Nikada nije bio heroinski ovisnik - konzumirao je sintetske droge i kokain, i što je najžalosnije od svega, naizgled normalno funkcionirao uz sve to.

Rekoh već, sama sam ga odabrala, svjesno odlučila udati se za njega i roditi dijete i sada povratka nema.
Čitav život ću na neki način biti vezana uz njega, koliko god mi se to ne sviđalo.

Glavni problem je što on sa malim provodi premalo vremena i jednostavno nema izgrađen odnos sa njim, što dijete debelo koristi (ucjenjuje ga da mu kupuje skupe igračke, ne sluša ga, inati mu se...). Kada ovaj pokaže zube mali se naljuti i ne želi više viđati oca.

E sad, ne znam kako se postaviti. Najlakše bi bilo da se pravim blesava likujući na nesposobnosti svoga bivšeg muža da izgradi odnos sa svojim djetetom, no ono što mene brine - koliko je to dobro za dijete?
Ipak mu je on tata - sa svim njegovim nesavršenostima i manama.
Milsim da moram pomoći djetetu da ga kao takvog prihvati i nauči da je tata nestalna pojava u njegovom životu, da ga voli na svoj čudan način i da se nikada neće previše moći osloniti na njega.
A to je tako teško jer ja nisam supermen sa doktoratom iz dječje psihologije već obična mama koja želi najbolje svome djetetu.

[cura fina]

-lavica- kaže:

Hvala svima na savjetima.


A to je tako teško jer ja nisam supermen sa doktoratom iz dječje psihologije već obična mama koja želi najbolje svome djetetu.

jako mi je simpatična ova rečenica...

ti najbolje znaš potrebe svog malenoga i ako su te svi ovi komentari uputili na neko novo rješenje i novi uvid u situaciju...drago mi je

Čuvajte se

[zodax]

-lavica- kaže:

Hvala svima na savjetima.


A to je tako teško jer ja nisam supermen sa doktoratom iz dječje psihologije već obična mama koja želi najbolje svome djetetu.

Ti si , za mene, zakon mama i zakon roditelj. I za dobrobit svoga djeteta i svoju vlastitu, gibaj od ovakivih savjeta poput starije sestre i hal3 koje još nissu zatvorile neke djelove svojih života a svoju komociju i dobrobit izjednačavaju sa dobrobiti djeteta.

Mislim da je dijete zbunjeno i pridružujem se onima koji sugeriraju razgovor s psihologom i djeteta ali i tate. Pretpostavljam da je dijete zbunjeno ( u čemu uvelike pridonosi tata ) i sad njih dvoje trebaju način modus komunikacije.
Iz vlastitog iskustva ti predlažem ako postoje uvjeti da dijete proboravi cijeli dan i noći kod njega kako bi narušeni odnos mogli graditi.
U 2 sata i 8 sat, to nije moguće.

No po ovom kako pričaš, vjeruj mi, mnogi bi poželjeli da su im ex takve.

Sretno.

[sexy_ciccolina]

-lavica- kaže:

Alimnetaciju nije plaćao 3 godine i za to sam ga prijavila, sjela mu je ovrha i sada plaća redovito svaki mjesec.

Ne razumijem kako sam ja djetetu naškodila? Misliš da bi bilo bolje da sam branila susrete sa ocem, inatila se i govorila mu protiv tate?
Što bi to dobro djetetu donijelo?
Ipak mu je on otac i ja sam ga odabrala i to nikada i nikako neću moći promijeniti. Mogu se potruditi imati koliko-toliko normalne odnose.

Naglašavam da ga otac na svoj način voli.

Otac kao davatelj sperme

[-lavica-]

zodax kaže:

.
Iz vlastitog iskustva ti predlažem ako postoje uvjeti da dijete proboravi cijeli dan i noći kod njega kako bi narušeni odnos mogli graditi.
U 2 sata i 8 sat, to nije moguće..

U ovakvim okolnostima na to nisam spremna, uostalom, par puta sam pitala dijete želi li prespavati kod oca i ono je kategorički odgovorilo NE!

Odnos bi trebali izgraditi prethodno prespavanju ili provođenju ljetovanja ili zimovanja zajedno.

Kako? On se mora potruditi izgraditi poštovanje i povjerenje sa svojim djetetom. Ja mogu biti uz svoje dijete tijekom tog procesa, potpuno neutralna, dakako.