Recesija i život u dvoje

[rusha]

Očito se svako rasteže koliko može. Mi smo prije imali više jer je MM uvijek radio prekovremeno, pa u fušu i tako se moglo nešto zaraditi. Sada je sretan ako ima što raditi i u redovnim satima, a fuša baš i nema jer ljudi nemaju novaca. Nervozni smo naravno oboje. Evo meni je maloprije sjela plaća. Uzela sam token, platila režije, vrtić, kredit za auto (staro 10 godina), kvartalnu ratu životnog i ostalo mi je taman za dva rezervara goriva (ne do nule nego do crvenog minusa). A frižider doma prazan. Njegova plaća dolazi prvog. Što znači da sad imamo 10 dana ili hranjenja kod staraca ili do ibera u minus da bi kupili nešto za jesti. Al, eto, nadamo se poboljšanju

[La_LuNa]

mi smo si bas u prosloj "kriznoj" godini napikirali raditi svadbu, polako sredjivati stan i tak to.. da nije bilo staraca (evo, iskreno priznajem) ne bismo uspjeli. zahvaljujuci njima napravili smo i svadbu (mozda da naglasim da je bila manja, 75 ljudi, i da smo stedjeli gdje god smo mogli) i koliko toliko sredili stancic.
ja sam nekako navikla na minus (obzirom da sam na pola radnog vremena i minus mi iznosi koliko bi mi iznosila i puna placa, tako da kad dobijem posao na puno radno vrijeme, vjerujem da cu se iscupati iz njega), al me danas strefilo kad sam vidjela koliko je i on u minusu al dobro, sami smo si krivi, kupili smo auto (rabljeni) na kredit, otislo na jos neke pizdarije..
sto se posla tice, on je lani (da, da, u jeku recesije) dobio posao na neodredjeno (veeeeeelika sreca da je u profitabilnoj firmi koja se i u ovo vrijeme siri) a moj posao je koliko toliko siguran za narednih par godina, plus sto cekam da mi se pocetkom tjedna jave s natjecaja - u tom slucaju dobila bih posao s punim radnim vremenom, i to vrlo vjerojatno za stalno.. sve u svemu, na tom polju imamo oooooogromne srece!
jedino na cemu smo do sada osjetili recesiju je bila moja bozicnica koja je bila srezana 50% (zagreb grad, ne moram dalje - i ovo sto smo dobili svejedno nije malo)
spremamo se polako graditi svoju kucu, i bojim se da cemo tek tu osjetiti prave probleme.. bez kredita nece ici, e sad, vidjet cemo koliko nas je ikoja banka spremna kreditirati u ovo vrijeme..
sve u svemu, ne mogu reci da nam je losije no sto je bilo prije, dobijem li ja ovaj tako zeljeni posao bit ce nam i bolje.
takodjer, u bliskoj okolini nemamo nikoga tko je jace osjetio krizu, ili izgubio posao.. boli me samo sto su u mojoj struci ove godine "izbacili" pripravnike (dakle, nema placenog pripravnickog rada) a od naredne po naputku grada navodno gubimo i volontere. uzasno, uzasno mi je zao tih mladih ljudi (jer sam i ja pred 3 godine bila u njihovoj kozi). nemocan si jednostavno.. imas diplomu koja ti ne znaci apsolutno nista, sve one sate i sate ucenja i fakulteta proveo si za sto - da bi radio posao koji je svjetlosnim godinama daleko od struke i munimalno placen. ako i to

[moses]

Mi smo konstantno u krizi i panici oko love, tako da razliku puno i ne vidim .
Šalu na stranu, nisam inkasirala ni kune već gotovo tri mjeseca tako da isključivo ovisimo o bijednoj plaći MM, njegovom fušu i mojoj još bijednijoj ušteđevini.
Nadam se poboljšanju kroz mjesec-dva-tri jer imam neke ugovore u najavi.

[dikii]

Prvi mjesec kad smo se uzeli sve super onda muz dobio otkaz i tako do sad 7 mjeseci ne radi.U pocetku se bilo tesko naviknuti na situaciju pogotovo tek usli u brak onda digli kredit za stolariju, ne znam sta mi je teze palo.Medjutim iz te krize me je muz izvukao jer on drugacije razmislja i nije ni sekunde depresivan.Kako sam dolazila kuci uvijek je cekalo me sve zategnuto sudje oprano itd.On je bio uporan u tome da ce biti bolje i da se moram smijati i na silu.Od sveg opterecenja nisam ni zatrudnit mogla i onda sam se probudila i shvatila da je dobro sto bar i ja radim otplatili smo stolariju i sad je puno lakse.U svemu tome sam i zatrudnila nedavno.Najbitnije je ne kukati jer se covjek toliko optereti da zdravlje narusi i onda goodbye sa svime plus brak propadne.Kriza ce proci samo strpljenja i zivaca a najvise smijeha.pozz svima koji su u krizi

[La_LuNa]

svaka cast sto ste se u toj situaciji odlucili ici na bebu! reci, ima naznake da muz ubrzo nadje posao, ili imate roditelje, prijatelje koji ce vam pomoci u pogledu opreme za bebu, robice i tak to?
mi oboje imamo poslove (hvala bogu), eto, ja sam uspjela cak dobiti i bolji posao s tendencijom stalnog zaposlenja u jeku krize i recesije, no jednostavno se ni u ludilu ne usudjujemo sada ici na bebu.. kredita nemamo osim jednog manjeg za polovni auto, no svjedno da jedno od nas izgubi posao, tesko bi nam bilo i nama samima izgurati mjesec, a kamoli jos da se brinem i oko opreme za bebu

[Prosjecan]

život u dvoje je jednako recesivan kao i prije recesije... nije da trošimo manje ili zarađujemo više... još nas drži pozitiva od onog što smo lani konačno preselili u svoje pa se veselimo svakoj novoj sitnici i komadiću novog iako neuređenog doma.

Njoj su srezali "pola" plaće, nezadovoljna je i mrzovoljna (ali na to sam navikao, takva je i inače ), prestara i previše nezdrava da bi mijenjala posao (veću plaću dobit ionako neće). Malo je napeto ali to je sve pod normalno i kao i prije jer jedno drugo "tjeramo" naprijed znajuć' da i ona i ja možemo više od trenutno ovog što imamo.

[dikii]

La_LuNa kaže:

svaka cast sto ste se u toj situaciji odlucili ici na bebu! reci, ima naznake da muz ubrzo nadje posao, ili imate roditelje, prijatelje koji ce vam pomoci u pogledu opreme za bebu, robice i tak to?
mi oboje imamo poslove (hvala bogu), eto, ja sam uspjela cak dobiti i bolji posao s tendencijom stalnog zaposlenja u jeku krize i recesije, no jednostavno se ni u ludilu ne usudjujemo sada ici na bebu.. kredita nemamo osim jednog manjeg za polovni auto, no svjedno da jedno od nas izgubi posao, tesko bi nam bilo i nama samima izgurati mjesec, a kamoli jos da se brinem i oko opreme za bebu

Pa znas kako svako dijete ima nesto svoje kao neku sretnu zvijezdu ali naravno da su tu i roditelji koji su duzni da se brinu.Evo bas za vikend smo dobili full opremu vjeruj da cu samo trebat pelene da kupujem.Bit ce posla i za muza akobogda predajemo na konkurse a imaju i roditelji mada od njih ne uzimamo jer mozemo ovako izvest mjesec.Kazem ti pozitiva je najbitnija ako se stvori jos depresija nema nista ni od braka ni od djeteta

[La_LuNa]

sve to stoji, al ja uvijek nekako uzimam s rezervom da ce pelene biti jedini trosak.. tu je i kozmetika, pa sto da nedaj boze iz nekog razloga ne mogu dojiti, tu je onda i adaptirano mlijeko..
svaka ti cast, ja nisam pretjerano pesimisticna osoba, no kad je beba u pitanju, oboje smo oprezni 200%.. ponekad mislim da smo malo i preoprezni i da cemo na ovakav nacin odgadjati bebu u neodgled, jer realno, nikad nista nece biti idealno kako si mi zamislimo i poslozimo..

al bit ce bolje.. mora biti.. osobno mislim da je ova kriza zapravo prenapuhana i da dobrom dijelu poslodavaca dodje samo kao dobar izgovor za otpustanje radnika i kresanje placa.

[dikii]

La_LuNa kaže:

sve to stoji, al ja uvijek nekako uzimam s rezervom da ce pelene biti jedini trosak.. tu je i kozmetika, pa sto da nedaj boze iz nekog razloga ne mogu dojiti, tu je onda i adaptirano mlijeko..
svaka ti cast, ja nisam pretjerano pesimisticna osoba, no kad je beba u pitanju, oboje smo oprezni 200%.. ponekad mislim da smo malo i preoprezni i da cemo na ovakav nacin odgadjati bebu u neodgled, jer realno, nikad nista nece biti idealno kako si mi zamislimo i poslozimo..

al bit ce bolje.. mora biti.. osobno mislim da je ova kriza zapravo prenapuhana i da dobrom dijelu poslodavaca dodje samo kao dobar izgovor za otpustanje radnika i kresanje placa.

a da li si ikad na primjer razmisljala o tome kad budes htjela bebu i budes je planirala mozda tad ne upali pa te to baci u jos goru krizu.Jako volim djecu i jednostavno nisam sebi mogla uskratit to zadovoljstvo pogotovo jer je zaceta iz ljubavi i u lijepom mirnom braku.Nisu uvijek pare presudne u zivotu nemoj da te to toliko koci.Cak i milioneri imaju krize pa se sve rijesi
pozdrav

[La_LuNa]

jesam, draga, ooooo, jesam. imam 26 godina i bebonja nam je definitivno u planu kroz godinu - dvije, posebice ostane li ovako kako je sada krenulo (oboje sa sigurnim poslovima).. tjesim se, nece li ici lako i po planu, da samo svejedno jos dovoljno mladi, nije da mi opako kucka bioloski sat.
i apsolutno sam svjesna nepredvidljivosti zivota, nitko mi ne garantira da cemo za xy godina imati stabilne poslove ili da bilo sto drugo nece krenuti po zlu.

no, gledajuci trenutne uvijete plus ta nesretna kriza, ne, nebismo se sada usudili.. kakvu takvu sigurnost ipak zelimo za zapoceti zivot u troje.

dosta sad o'sle smo u off dat ce nam kartone.
svu srecu svijeta vam zelim, i muzu da ubrzo nadje posao!

[maratonka]

naravno da osjetimo recesiju..prvenstveno kroz to što nam je rata krede za stan skočila 1000 kn u godinu dana!!! i dragi bio bez posla 3 mjeseca...
no, na sreću, našao je posao, radi već evo pola godine i nedamo se! sva sreća ja imam relativno siguran i dobar posao...

štoviše, frendica mi kaže da zapravo prkosimo recesiji jer evo mi odlučili radit svadbu ove godine ništa veliko 80-100ljudi, ne razbacujemo se glupostima i evo pripreme su već na pola gotove...odmah poslje svadbe, bacamo se na beba-posao ! nekak smo si mislili sve skupa hoćemo-nećemo, ali onda smo ustanovili da nam je sad pravo vrijeme, i da to želimo i da nećemo dozvolit da nam život stane zato što je recesija i zbog čekanja boljih dana! budimo realni - uvijek će nešto nedostajat...a zagazili smo u 30-te i nismo sve mlađi, paaaa nekako budemo. ne bojim se da ćemo biti gladni i bosi, a na luksuze nisam nikad patila.

[anagora25]

iako nismo dobili otkaz,osjećam i kod njega i sebe nezadovoljstvo,brigu,tugu,jad,nemoć,ljutnju i bijes.zato jer nas pljačkaju.
nećemo na more,nema više izleta i noćenja u hotelima,šoping da ne spominjem,restorani i kafići su nam davna prošlost,kino je ponekad,tako da ostaje samo nužno.imamo love ali štedimo.volimo se i naša veza štima ali kad se sjetimo ovog financijskog
još imam 2 svadbe ove god a sljedeću 1 u najavi.tako da što uštedimo ode na to.
i još moram raditi krstitke
stalno štedimo za nešto,nemogu si priuštiti živu lovu potrošiti na nešto neplanirano,užas još malo pa ću napravit proračun za sljedeću godinu

[Aruena]

*Majica* kaže:

Drage forumašice i dragi forumaši!

Zanima me je li i kako ova recesija utjecala na vaš zajednički život?
Je li se manjak novca/kašnjenje plaća/otkaz na poslu/ i slične situacije u kojima su se mnogi nažalost našli... odrazio na odnos vas i vašeg partnera?
Ako je, na koji način?

Place su nam jos uvijek iste,a otpilike i troskovi.
Svjesni smo psihoze straha i neizvjesnosti oko nas,al se tjesimo da nikad nije bilo da nije nekako bilo.

Samo kad smo svi zivi i zdravi i kad se volimo...

[*Majica*]

Vidim da je većini vas teško sa financijama...

Ista stvar je kod nas.
Suprugu plaća kasni, ne dobiva ju cijelu. Zaposlen je u građevinskom sektoru koji je dosta "na udaru" u ovo recesijsko vrijeme.
Moj posao je relativno siguran, plaća manje-više redovita (zna kasniti 3-4 dana, što mi je prihvatljivo), ali je mala (objektivno) i nedovoljna za pokriti sve troškove.
Suprugova je veća, no u zadnjih par mjeseci dobiva polovicu iznosa, i to neredovito.

Ta nesigurnost me strašno čini nervoznom, stalno sam u nekom grču, i nekim kalkulacijama, pretačem iz šupljeg u prazno.
Oboje smo pod velikim stresom i radi posla i radi financijske situacije.

Nekih značajnijih zaliha i ušteda nemamo jer smo tek na početcima karijera, plaće su nam do u zadnjih par mjeseci bile dovoljne za pokrivanje svih troškova, i još bi nešto sitno ostalo.
Minuse na tekućem računu nismo koristili do pred dva mjeseca, sada smo oboje u minusima, što suprugu predstavlja noćnu moru unatoč mojim nastojanjima da mu objasnim da imamo opciju ići u minus ili tražiti od roditelja da nam posude. (draža opcija za mene je minus jer nekako ne volim od roditelja posuđivati)

Volimo se jednako kao i prije, razgovaramo čak i više no prije, kalkuliramo, zbrajamo, oduzimamo...u nastojanjima da smanjimo troškove.
Srezali smo sve od luksuza, štedimo na režijama, shopping je isključivo za potrebe kućanstva, kupujemo jeftinije proizvode, i tako...
Najveća stavka na listi troškova nam je najam stana. Pa su nam njegovi predložili da se knjima preselimo dok ne kupimo vlastiti stan.
Oni imaju kuću, ustupili bi nam gornji kat. Na taj način bi nam mjesečno ostalo 2500kn. Ali bi izgubili komfor i slobodu koju sada imamo. Suprug je svakako za, ja sam suzdržana, još uvijek važem.

Ove godine planirali smo kupiti vlastiti stan, no od toga ništa. Dijete isto odgodili za bolja vremena.
Sve u svemu - nije lako...kao ni većini vas.

Svima vam želim puno sreće...i brzi financijski oporavak!
Onima bez posla želim brzo pronalaženje posla, onima sa poslom, veća primanja.

[vampir ernest]

Moj dečko se dobro nosi s recesijom, ali ja sam luda. Već dvije godine pišem što moram napraviti ili kupiti za stan, a ništa ne križam, za pir nemamo love, o djetetu mogu samo sanjati, ruke su mi vezane. U dvadesetima sam radila i po tri posla, dva najmanje, ali u tridesetima ne mogu. Tek jedan koji me dokrajči, a plaća koma.

I tako on mene stalno pita šta mi je, a ja se pravim da mi nije ništa (a loša sam glumica) jer misli da sam materjalistica ako mi lova može pokvariti dan. A svi oko nas ne oskudijevaju ničim, putuju i kupuju. I to frustrira.

Ajd, ljudi, držite se! Valjda će proći, mada mi se čini da je sve gore.

[Angel2]

A šta da kažem,dođe mi da jaučem...,muž radi jedini i nije dobio plaću već mjesecima,stanje na poslu je više nego alarmantno...srećom imamo stare zalihe od prije(za crne dane)ja pokušavam nešto ostavriti..a bumo vidili..imamo djecu,još su mala,kredit,režije i hrana otišle gore,a plaća ista ili je nema..Odrazuje se da na naš odnos da..pod stresom smo,zabrinuti,ja uvijek muža bodrim i podržavam ali me fakat strah..Ne volim djeci ništa uskračivati(rekla sam mužu štedim na sebi ali na djeci i hrani neću sve dok mogu),ali malo smo stegnuli pa sve..nema ,pizzi,kavica..(inaće nismo baš nešto trošili na to)ali sada pogotovo ne...ove godine nas čeka renoviranje kćerine sobe..kreće u školu i mora imati sobu,izdaci na sve strane(srećom moji će kupiti sobu)hvala im na tome..Neznam kako će dalje biti,kriza seosjeti a što je najgore tek ono najgore mislim da nas teč čeka..kad vidim ljude kod mene..pa to se i ne vidi..obleka,novi auti,kuće se uređuju,grade..pa od čega??

[karlo_s]

vampir ernest kaže:

...misli da sam materjalistica ako mi lova može pokvariti dan. A svi oko nas ne oskudijevaju ničim, putuju i kupuju. I to frustrira.
...

Znam kako ti je i imam i ja ponekad sličnih misli, no ono što sam s godinama shvatio je da čovjek treba općenito biti zadovoljan, no naravno da uvijek i pokušavati bolje koliko za to može i želi odvojiti energije. U istoj situaciji bi različiti ljudi bili zadovoljni ili nezadovoljni. Kad s uspiješ opustiti u smislu da prvo ne gledaš oko sebe i pokušaš naći ono dobro u ovoj situaciji, kao npr. da je tvoj dečko ok i dobro se nosi s time te ti je čak i podrška, pokušaj u tome naći uporište. A onda tek stvari mogu krenuti na bolje.
Sretno