Priredba

[Noemi]

Mala zaba je imala priredbu danas za kraj skole.Pjevao je i glumio.
Kaze moja mama da je izgledao sretan.Ali među svom onom djecom vidi se da mu nedostaje nesto.

U par navrata je pogledom zagrlio ulazna vrata dvorane a mene je tako stegnulo u grlu.

Boze,kako je to grozan osjecaj,da sam barem mogla rukom ukloniti svu tu tezinu koju nosi na leđima.

Nije mu lako...i ne bi o Njoj,ona ima svoje razloge,pa je necu dati na daljnje osuđivanje...

Poslije priredbe je otisao prvi kuci,nije mu se druzilo s drugim klincima.

Bilo mi ga je zao, ljuta sam sama na sebe kada tako razmisljam o njemu.

Pricala sam s mamom danas o buducnosti,o tome ako ga opet netko pozeli odvesti,i rekla mi je da ne brinem,da on nazalost nikome ne treba.

Gledam ga,vec je veliki decko.Popricala sam mu s uciteljicom i kaze da je samopouzdaniji nego prije,mirniji.
Na trenutke i meni djeluje sretnije.

O Njoj vise ne govori,zadnji put kada je dosla slomila ga je,naljutila se na njega jer ju ignorira, a nije mogla shvatiti da ga boli sto je nema tako dugo,i otisla je.
Gusio se u suzama.

Od tada se ona ne javlja njemu ni on Njoj.Nece,kaze da ce je pustiti da se jos malo odljuti.

Da mi je imati carobni stapic barem na trenutak pa da mu stvorim sarenu kuglu bezbriznosti i djetinjstva.

[Tija]

Oprosti ali ne shvaćam , tko je Ona?
Mama?
Ja sam do sada mislila da je žaba tvoj sin?

[Noemi]

Ona mu je mama.
A mala zaba je moj necak,to sam vec pisala.Ispricavam se ako sam vas nehotice dovela u zabunu.

[tonka]

Zasto se ljudi tako igraju djecjim srcima...???

[Tija]

Sorry, nisam pozorno pratila

Nikad mu nitko neće moći nadoknaditi mamu i to je nažalost tako. On ima u svojoj glavici predodžbu mame, jer svi imaju mamu i kakva je-takva je, on ju zamišlja idealnom.
Sreća njegova da ima tebe i baku

[Noemi]

Cini mi se da koliko god mu dajemo nikada necemo popuniti prazninu koja je ostala zbog mame i tate.
Kao da lijevam vodu u more.

Nekada sam ako tuzna zbog njega,ima dana kada je prkosan,nedokaziv,a moji cesto nemaju strpljenja za njega i puno puta vicu i grubi su jer ne shvacaju kako ga to boli.A on nikada ne pokaze,ne pusti suzu ni kada ugane zglob ili padne sa zida...djecak stijena.

SAda nam je neki dobar period,ja sam vise doma,on se malo primirio...samo da potraje.Idem,zazelio si je pricu za laku noc.

[Tija]

Noemi kaže:
Cini mi se da koliko god mu dajemo nikada necemo popuniti prazninu koja je ostala zbog mame i tate.

I nećete, možete ju samo ublažiti.
Da li si/ste možda razmišljali o posjetu dječjem psihologu? Ja bi ti to toplo preporučila za njegovo dobro. On kad prkosi i inati se ne radi to namjerno vama, nego mami, to ti je valjda jasno.
Definitivno mu nije lako, nije ni vama s njim i preporučam psihologa, nikakve terapije, samo razgovor i usmjerenje za njegov boljitak.

I ja sam krenula psihologu jer me divljak izluđuje
I jako sam zadovoljna.

[lucija]

Noemi, držim fige! Složila bih se sa Tijom, potraži pomoć, svima će biti lakše i svi će biti mirniji. Ne moramo baš svaki teret nosat sami i gutat knedle u intimi doma.

Tijić, tvoj mali jako živ, ha?

[Incongruity]

I ja mislim da je strucno lice dobro rjesenje... u stvari, nadam se da jeste.

Moj bebac je nedavno napunio 6 mjeseci - njegov otac i on se nikada nisu sreli. Malac je nevjerovatno sretna i vesela beba - jednostavno, sad mu bas nista ne nedostaje - stalno se smije, smijesi, vristi od srece. Niceg i nikog se ne plasi. Za sada, svijet mu je ostriga

To je apsolutni uzitak, no u isto vrijeme se zaista plasim trenutka u kom ce konacno shvatiti da drugi imaju nesto sto on nema. Procitam, npr. temu o napustenoj djeci i ne mogu da ne razmisljam o tome kako ce se on suociti s tom izdajom. To nije ono sto zelim za njega i zbog toga se osjecam kao da sam ga i ja izdala.

S racionalne strane, znam da je to apsolutno kontraproduktivno - treba uzivati u svakom trenu i pokusati da ga ispunimo dodatnim uzivanjem za bebce, na sve moguce nacine. Daj sve od sebe, prilagodjavaj se sa svakim danom, no ne pokusavaj da igras ili popunjavas uloge koje nisu tvoje. To je bar ono sto ja planiram... a planiram i biti u stalnom kontaktu sa strucnim licem. Pa sta bude.

[Noemi]

Moji su protv toga da ga se vodi psihologu.Kazu da nema smisla jer cu ga svejedno vratiti u istu okolinu.

A s tatom je imao kontakta ali su onda najednom prestali.A bas se bio vezao.

Mozda bi bilo lakse da ga uopce nije upoznao.

Ne razumijem takve odnose.Ne zelim suditi jer se mozda ja danas-sutra nađem u takvoj situaciji,ali macka brine za svoje i place kada joj uzmu macice.
A ljudi

[Septembar]

Incongruity kaže:
I ja mislim da je strucno lice dobro rjesenje... u stvari, nadam se da jeste.

Moj bebac je nedavno napunio 6 mjeseci - njegov otac i on se nikada nisu sreli.

...
u isto vrijeme se zaista plasim trenutka u kom ce konacno shvatiti da drugi imaju nesto sto on nema. Procitam, npr. temu o napustenoj djeci i ne mogu da ne razmisljam o tome kako ce se on suociti s tom izdajom. To nije ono sto zelim za njega i zbog toga se osjecam kao da sam ga i ja izdala.

ne znam da li je tvoj izbor svjestan ili ne
ali mislim da je ovaj komentar dobar odgovor onima sa topica: "roditi dijete bez oca: sebicnost ili hrabrost"

[Mil@]

Noemi kaže:
Moji su protv toga da ga se vodi psihologu.Kazu da nema smisla jer cu ga svejedno vratiti u istu okolinu.

A s tatom je imao kontakta ali su onda najednom prestali.A bas se bio vezao.

Mozda bi bilo lakse da ga uopce nije upoznao.

Ne razumijem takve odnose.Ne zelim suditi jer se mozda ja danas-sutra nađem u takvoj situaciji,ali macka brine za svoje i place kada joj uzmu macice.
A ljudi

Lijepo i zaista veliko od tebe da ne osudjujes (na glas) .Zbog te male zabe.
Situaciju ne znam ali svakakao stvara dileme i pitanja ali dobro je njega postediti preocite negativnosti prema roditeljima. Iako on prvenstveno ima sve razloge da bude ljut i negativnan dobro je ne dolivati ulje na vatru. Dobro je da ima nekoga ko barem pred njim moze biti umjeren i time ublaziti njegove dileme.I nekog tko ga ne odbacuje.
A sto bi drugo dijete mislilo no da je samo necim krivo cim mu se desilo sto se malo kome dogadja - da su ga iz nekog razloga ostavili mama i tata.
Ono sto nisam shvatila je tko se o njemu sada brine? Ti ili tvoji roditelji ili podjednako?
Ja svakako mislim da je pomoc strucnjaka neophodna. Makar u vidu savjeta i tumacenja reakcija i nacina na koi mu na najbolji nacin prici .
Nisam razumjela sto se misli s onim " Moji su protv toga da ga se vodi psihologu.Kazu da nema smisla jer cu ga svejedno vratiti u istu okolinu."?
Mislite da bi vi ostali bez njega ili ?. Cesto imam dojam da ljudi posjet psihologu tumace kao da s njima nesto nije u redu. Nije problem u malcu, a ni u vama problem je u situaciji u kojoj ste se nasli.
Takodjer, ja mozda ne bih (odmah) vodila njega. Odvela bih sebe, predocila situaciju i zamolila za pomoc kako da se na najbolji nacim postavim, kako da predvidim reakcije, kako da na njih reagiram, kada je i u kolikoj mjeri primjereno na njegove dileme i pitanja (i cutanja) odogovarati i na koji nacin...
Mislim, meni bi doista trebala pomoc kao odraslom da se nadjem u tako vanserijskoj situaciji . Njegove rakcije su sasvim razumljive i prilicno predvidive. Na vama je da , kada ste na sebe preuzeli brigu o njemu , pokusate to uciniti na najbolji moguci nacin a sudeci po tvom opisu malca i njegocih reakcija izgleda da vam dobro ide i da ide na bolje. To sto je dijete tuzno u situacijama gdje se osjeca ocigledno ostavljenim- to nece moci promijeniti vi vec vrijeme. To je zdrava reakcija. Ali on ima oslonac i sigurnost u vama . Vi ste njegov bonus.
Zato, ja ti toplo preporucujem razovor s nekim ko ce ti umjeti pomoci pravim odgovorima i pravim savjetima i podpitanjima. U to ne moraju biti ukljuceni ni klinac , ni tvoji roditelji direktno. Ako mali zabac ima nekoga ko "zna malo vise " ici ce njemu u korist jer moci ces tumaciti, kanalizirati i shvacati situacije u kojima cete se naci .Moci ces indirektno uticati i na tvoje roditelje sa nekim konkretnim savjetima i pogledima. Na koncu, moci ces i reci razgovarala sam sa strucnim licem...
A uz to, nista manje vazno- vjerujem da ces se i sama olaksati i osjecati bolje .
Neka vam je sa srecom.

[Incongruity]

Bez obzira sto cete ga vratiti u istu sredinu, strucno lice mu moze pomoci da se na drukciji (da ne kazem bolji) nacin nosi s onim sto mu je zivot servirao. Po mogucnosti, da ne okrivljuje sebe.

Ne znam tacno na koji izbor mislis, Septembar. Moj izbor nije bio da on ode, otisao je samovoljno, ja sam bila u osmom mjesecu trudnoce. Moj izbor jeste bio da ga ne primim natrag, jer je to bila ucjena - ili me primi i sama preuzmi odgovornost za to sto sam otisao (ti si kriva), ili me nikad vise neces vidjeti (a nece ni bebac).

A 'sebicnost' ili 'hrabrost'... pa vidi, moja prica moze da ti kaze i da nikad ne znas sta mozes da ocekujes - mozes godinama da odlazes radjanje djece, sve dok sve ne bude bas kako treba - i sigurnost da si s osobom s kojom zelis ostati zajedno i odgajati djecu, i tvoja spremnost i njegova spremnost, i stambeno-finansijska situacija... a za tren oka nemas djetetu ponuditi nista vise od zene koja je rodila dijete 'za sebe'.

Nadam se, inace, da sam u pravu kad mislim da je ljubav jednog roditelja 'dovoljna' i da nije 'sebicnost' roditi dijete bez oca (svjesno i namjerno). No to zahtjeva posebnu vrstu licnosti - ja sumnjam da bih se na tako nesto svjesno odlucila - po prirodi sam PREodgovorna i poprilicna ziherasica. Nemam tu hrabrost da skocim, no jako dobro plivam kad me neko gurne.

Izvinjavam se na off-topic komentarima, necu vise.

[Septembar]

Incongruity kaže:
Ne znam tacno na koji izbor mislis, Septembar. Moj izbor nije bio da on ode, otisao je samovoljno, ja sam bila u osmom mjesecu trudnoce. Moj izbor jeste bio da ga ne primim natrag, jer je to bila ucjena - ili me primi i sama preuzmi odgovornost za to sto sam otisao (ti si kriva), ili me nikad vise neces vidjeti (a nece ni bebac).

A 'sebicnost' ili 'hrabrost'... pa vidi, moja prica moze da ti kaze i da nikad ne znas sta mozes da ocekujes - mozes godinama da odlazes radjanje djece, sve dok sve ne bude bas kako treba - i sigurnost da si s osobom s kojom zelis ostati zajedno i odgajati djecu, i tvoja spremnost i njegova spremnost, i stambeno-finansijska situacija... a za tren oka nemas djetetu ponuditi nista vise od zene koja je rodila dijete 'za sebe'.

izvini ako si moj komentar shvatila kao neko prebacivanje tebi
NI SLUCAJNO nisam tako mislila
samo sam se nezgodno izrazila puna utisaka od tog drugog topica sto sam citala predhodno

tvoji izbori su tvoji izbori
i ja ti se divim na odlucnosti da ih se drzis!!!

[Winona]

Noemi kaže:
Ona mu je mama.
A mala zaba je moj necak,to sam vec pisala.Ispricavam se ako sam vas nehotice dovela u zabunu.

nisi nas dovela u zabludu

Citam te vec duze, krasna ti osoba Naomi

[Noemi]

Vodila sam ga jucer u kino,danas na izlet.Dosao je bivsi po nas pa smo svi troje isli u skitnju.

Brine me kako lako zabica odustaje od svega i nema samopouzdanja.

Isli smo rolati,par puta je pao pa ga nisam pustila na uzbrdicu.Skinuo je role iz protesta i poslao me u auto po tenisice.Nisam htjela ici,pa je demonstrativno u carapama propjesacio do auta.
Sva sam bila u strahu da ne nagazi na staklo.

Htjela sam ga ukljuciti u tecaj informatike i neke sportove preko ljeta ali sve odbija.

U puno situacija ne znam kako da se postavim.

A za psihologa cu se pokusati izboriti na jesen.