Ustase u Staljingradskoj bitci

[siniša]

centrirati snage nije dovoljno, treba ih koncentrirati na pravom mjestu. Koncentracija snaga na krivom mjestu okreće se protiv tebe. Koje je najbolje mjesto za koncentraciju snaga ili Schwere punkt kako to kažu Nijemci? Ono gdje će tvoje snage moći pružiti najveći učinak, a protivnik najslabiji. Naravno da je lako nama na ovoj distanci govoriti kako Staljingrad definitivno nije mjesto za to i da je trebalo drukčije postupit.
Ali svejedno je bilo dovoljno znakova i upozorenja da nešto nije u redu, vidio je to i Paulus ali nije dovoljno jako zagovarao svoje mišljenje, imao je previše vjere u Hitlera. Vidio je to von Weichs, ali ni on nije dovoljno jako zagovarao svoje mišljenje. Uglavnom, izgubilo se ono što je njemačku vojsku činilo tako sposobnom silom-samostalnost u zapovijedanju. U njemačkoj vojsci tradicija je da zapovjednik na terenu ima veliku samostalnost u donošenju odluka. U to vrijeme Hitler je tu samostalnost sve više sužavao, a on je bio sklon donositi odluke po intuiciji, a ne na osnovu činjenica (dolazi Hitleru izvješće od zrakoplovnog izviđanja u kojemu se javlja o velikoj koncentraciji sovjetskih oklopnih snaga 200 km u pozadini bojišnice kod Staljingrada a Hitlerov odgovor je: Koja budala je proslijedila ovaj izvještaj? Treba ga smjesta uhapsiti.).



ovo piše siniša dolje. neznam to kako treba tipkad da izdvojim dio na koji odgovaram pa molim za razumjevanje.

koncentracija snaga ili izražavanje težišnog pravca ili glanog pravca izražava se grupiranjem glvnine snaga na pravcu koji je od važnijeg značaja od ostalih ili od pomočnog pravca . on je jasno definiran u operativnoj zapovijedi i i u ideji manevra .

pravac glavnog napada se može mijenjat kroz napad (u borba ) ili udar(boj , operacija) ovisno o situaciji na terenu u toku napada , udara ili ofanzife isto kako u napadu težišni pravac postoji i u obrani .

ukratko.

[ice41000]

fgzcvijetic kaže:

Misliš veće uvećanje i uži kut gledanja (upravo zato snajpri ne vole uvećanjem preko 4x).

Veći objektiv znači širi kut. Što širi, to bolje. Da ne bude kao da gledaš kroz usku cijev.
Veća (duža i glomaznija) optika obično znači i veće povećanje. Ne treba ti veliko, a to (manje povećanje) omogućava da ti ostane i širi kut gledanja.

[ice41000]

Legion kaže:

OK, ali da li je isto vrijedilo i za snajpere koji su proizvedeni početkom 20 st. a baš takveima su se njemci služili?

Radi se o mehaničkom pričvršćivanju optike na pušku. Nije nekakva mudrost.

[Roy]

Ludovik III. kaže:

Tijekom čitave operacije Blau Hitler je proizvoljno mijenjao glavne pravce napada i određivao nove ciljeve. Samo da ih spomenem jer za detaljniju razradu to bi mi oduzelo previše vremena: Skretanje 1. i 4. oklopne armije s dotadašnjeg pravca što je prouzročilo preveliku koncentraciju oklopa i zagušenje prometnica sjeverno od Rostova, mijenjanje pravca 4. armije s Kavkaza prema Staljingradu, oduzimanje jednog oklopnog korpusa 4. armiji, prebacivanje 11. armije na bojišnicu kod Lenjingrada, dodatni ciljevi za 1. oklopnu armiju na Kavkazu, naredba o zauzimanju Staljingrada iako ga je prema prijašnjoj zapovjedi trebalo staviti samo u domet topništva, itd. Dakle Hitler je kroz tijek čitave operacije pokazivao veliku nedosljednost, često mijenjao ciljeve, uplitao se u rad svih zapovjedništava na terenu, od zapovjedništva Grupe armija preko zapovjedništva armija i korpus a, a ponekad i divizija. Staljingrad je samo logična posljedica mnoštva krivih odluka prije toga.

Tekst kao narućen za temu "Hitler kao strateški diletant"

[siniša]

hitlerove greške su daleko daleko dublje . poćinju od odnosa prema vrhovnoj komandi gdje nisu bili ništa bolji generali do micanja sviju koji su mu savjetovali neka razumna rješenja o operativnim pitanjima.
poćetni uspjesi u ratu a gdje je on imao utjecaj ispali su dobro, unatoč protivljenju mnogih generala a koji poslje rata seru po njemu oni su grivim informacijama , laganjem , svojim lošim savjetima, svojim kukavičlukom pred njim , doveli do krivih odluka.

štab postoji da pomaže komadantu da donosi odluke , ako njegov kompletni štab zabrlja ako lažu i daju krive informacije komadant mora donjet krivu odluku.
kasnije pisanje generala i svaljivanje sve krivice na njega treba dobro odvagat.


ludvig je dao povjesne činjenice ali pošto je to pitanje ratne viještine bilo bi dobro proanalizirat zašto su njegove odluke bile takve, zašto mjenjanje pravca ... dali su njemu to savjetovali ili su mu govorili nešto drugo pa ih je on ignoriro .

[Ludovik III.]

siniša kaže:

koncentracija snaga ili izražavanje težišnog pravca ili glanog pravca izražava se grupiranjem glvnine snaga na pravcu koji je od važnijeg značaja od ostalih ili od pomočnog pravca . on je jasno definiran u operativnoj zapovijedi i i u ideji manevra .

pravac glavnog napada se može mijenjat kroz napad (u borba ) ili udar(boj , operacija) ovisno o situaciji na terenu u toku napada , udara ili ofanzife isto kako u napadu težišni pravac postoji i u obrani.

Slažem se s definicijom. Niti jedno naređenje ne može predvidjeti u potpunosti kako će se operacija odvijati, stoga se tijekom operacije težište napada prilagođava situaciji na terenu. Situaciju na terenu najbolje razumje zapovjednik na licu mjesta, stoga on mora imati samostalnost u donošenju takvih odluka, ali u duhu dane zapovjedi. Ako se čeka odobrenje od višeg zapovjedništva gubi se dragocjeno vrijeme.

siniša kaže:

hitlerove greške su daleko daleko dublje . poćinju od odnosa prema vrhovnoj komandi gdje nisu bili ništa bolji generali do micanja sviju koji su mu savjetovali neka razumna rješenja o operativnim pitanjima.
poćetni uspjesi u ratu a gdje je on imao utjecaj ispali su dobro, unatoč protivljenju mnogih generala a koji poslje rata seru po njemu oni su grivim informacijama , laganjem , svojim lošim savjetima, svojim kukavičlukom pred njim , doveli do krivih odluka.

štab postoji da pomaže komadantu da donosi odluke , ako njegov kompletni štab zabrlja ako lažu i daju krive informacije komadant mora donjet krivu odluku.
kasnije pisanje generala i svaljivanje sve krivice na njega treba dobro odvagat.


ludvig je dao povjesne činjenice ali pošto je to pitanje ratne viještine bilo bi dobro proanalizirat zašto su njegove odluke bile takve, zašto mjenjanje pravca ... dali su njemu to savjetovali ili su mu govorili nešto drugo pa ih je on ignoriro .

Pa ne bih rekao da je stožer kopnenih snaga (OKH) bio diletantski. Načelnik OKH Halder je vrhunski stožerni časnik, najbolje od stare pruske škole. Ni Jodl u OKW nije bio loš kao što mu se ponekad pripisuje, dok je Kaitel zato skroz druga priča.
Najveći je problem bio u samom Hitleru. On u tom trenutku nije bio samo vrhovni zapovjednik oružanih snaga već i zapovjednik kopnenih snaga, mjesto koje bi trebao zauzimati školovani časnik. Kako Hitler to nije, odluke i zapovjedi donosio je po svom nahođenju, a ne uobičajenom procedurom jednog glavnog stožera. Dobar primjer za to je skretanje 1. i 4. oklopne armije u ranoj fazi Operacije Blau. Kad spoj ovih dviju armija kod Milerova nije doveo do opkoljavanja većih sovjetskih snaga, Hitler potpuno na svoju ruku, usprkos suprotnim savjetima od strane Haldera i drugih časnika, naglo skreće ove dvije armije prema jugu (u okolicu Rostova) da se spoje s 17. armijom, jer da se tamo navodno nalaze velike sovjetske snage. Ovaj potez naravno nije doveo opkoljavanja velikih sovjetskih snage, već je samo doveo do zagušenja veza i stvorio velike probleme u opskrbi oklopnih armija. Trebali su dani da se zbrka na terenu dovede u redovno stanje.

P.S. Za citiranje koristi se sa QUOTE u uglatim zagradama, ako nisi siguran kako će ti izgledati odgovor koristi "pregladaj post".

[Ludovik III.]

Legion kaže:

Nedavno sam gledao jako zanimljiv dokumentarac. Battlefield inspectors...

Dokumentarac Battlefield inspectors zna biti jako zanimljiv i često donosi interesantne informacije i nove poglede na događaje.
Koristim stoga priliku za nekoliko podataka o samom gradu Staljingradu jer kada se govori o Staljingradskoj bitci većina ljudi stvori mentalnu sliku srednjeeuropskog grada dok je Staljingrad nešto sasvim drugačije. Staljingrad je u to doba bio industrijski grad od oko 600 000 stanovnika i pružao se uz zapadnu obalu Volge u dužinu više od 30 km, dok mu širina nigdje nije prelazila više od 5 km.
Zapadna obala Volge izrazito je strma i nadvisuje istočnu obalu. Obala je pješčana i nad rubnim djelom koji se pruža najviše nekoliko desetaka metara izdižu se strme litice koje na zapadnoj obali dosežu mjestimično visinu i od preko 300 metara. U ovim obroncima iskopali su branitelji i stanovništvo mnoštvo skloništa i bunkera i zapravo se ovdje nalazila posljednja crta obrane. Obala je prošarana je jarugama – balkama koje su pružaju u smjeru istok – zapad i završavaju na obali Volge, te predstavljaju prirodni pristup obali.
Početkom 20 stoljeća grad se industrijalizira i u sjevernom dijelu grada niču tri velika tvornička kompleksa: tvornica traktora "Dzeržinski" (ili STZ Staljingradskij traktornjij zavod), tvornica topničkog naoružanja "Crvene barikade" i čeličana "Crveni listopad", oko kojih su nikla naselja za radnike i njihove obitelji koja su se u većini sastojala od drvenih jednokatnih kućica. Ove kučice su izgorjele već za prvih zračnih bombardiranja, od njih je ostajao stajati samo dimnjak, jedini dio kuće sagrađen od cigle, tako da je ovaj predio igledao poput šume dimnjaka. Ovaj dio Staljingrada bio je brzo zauzet.
U središnjem dijelu nalazi se stari dio grada i glavni gradski trg "Palih boraca" (ili "Crveni trg" kako su ga tijekom borbi prozvali Nijemci), oko kojeg su se smjestile upravne zgrade, zgrada komunističke partije i glavni željeznički kolodvor. U ovom dijelu grada, ali izvan naseljenog dijela, nalazi se i brdo Mamajev Kurgan koje zapravo drevno pogrebno mjesto. Na ovom mjestu utječe rijeka Carica u Volgu.
U južnom dijelu nalazi se elektrana, ranžirni kolodvor, laka industrija, silos i stambeni blokovi. Silos je jedno od legendarnih mjesta obrane koji je pao 20. rujna nakon vrlo teških borbi. Žito u silosu se tijekom borbi bilo zapalilo i sporo sagorijevalo uz velike količine dima što je otežavalo borbu kako braniteljima tako i napadačima.
Najžešće borbe vodile su se u i oko tri tvornička kompleksa kao i oko manje kemijske tvornice Lazur, ali o tome se dosta pisalo pa ne bi sad o tome.

Ovo sa štakorima sam čuo da se dogodilo 22. oklopnoj diviziji tada u sastavu XVIII. oklopnog korpusa smještenog u velikom Donskom zavoju. Ovaj korpus imao je niski prioritet u opskrbi gorivom, tako da su mu vozila dugo stajala nepokretna. Počele su hladnoće i u vozila se ugnijezdio veliki broj miševa ili štakora koji su izgrizli el. instalacije. To je bio jedan od argumenata zapovjednika korpusa generala Heima kojim se je branio pred vojnim sudom, gdje je bio optužen za loše vođenje korpusa prilikom pokušaja zaustavljanju sovjetskog prodora. Osuđen je na smrt, ali je kasnije oslobođen optužbe.

Tenkistima u samom Staljingradu najviše su imali muke s klasičnim problemima koje imaju oklopnjaci u gradu-slaba vidljivost i pokretljivost. Nisu sve njemačke postrojbe bile izvježbane za suradnju s tenkovima i kada su tenkovi pružali potporu pješačkim jedinicama koje nisu bile iz sastava matične divizije ili mehaniziranog pješaštva, pješaštvo bi imalo tendenciju da se skriva iza tenka i da pušta daleko naprijed ostavljajući ga bez potpore (zvuči poznato?).
Na terenu izrovanom granatama i punim krhotina i raznih ostataka tenkovi su lako ostajali bez gusjenica stoga je prije napadnih djelovanja trebalo dobro izviditi pravac kretanja tenka.
Tenkovi u gradu međusobno si teško daju potporu i moguće ih je rasporediti samo u malom broju.
Jednaku učinkovitu potporu pješaštvu u Staljingradu mogli su pružiti jurišni topovi (sturmgesutze), a oklopne postrojbe trebalo je sačuvati za ono što su i namjenjene-mobilno ratovanje.

[siniša]

komanda je masovnim angažiranjem snaga na pravcima izabranim za za napad i maksimalno iskorištavajući svoje zračne snage bojevima u gradu pristupilo na uobićajen način odnosno kao na manevarskom zemljištu.uboj su ubacivane jake snage koje u gradskim ulicama nisu imale mogućnostda iskoriste svoju nadmoćnost u ljutstvu i materijalu.njemci usljed velikih gubitaka mijenjaju svoju taktiku (smanjuju širinu fronte i divizija i pukova) u napadu.prije svakog napada imali su kratku artiljerisku i zračnu pripremu.odustaju od prakse da sa tenkovima vrše duboke prodore jer se po njihovom zaključku to teško moglo sprovest(pazite radi se o 42g.).počinju koristit taktiku nastupanja od objekta do objektauz sadejstvo pešadijei oklopnih vozila svih vrsta uz redovnu artiljerisku podršku. dok je trajala vatrenih priprema vršena su izviđanja(izviđaćke grupe,izviđačkim vozilima...)u cilju otkrivanja cjelokupne obrane neprijatelja, odnosno nasilna izviđanja radi otkrivanja vatrenog sistema obrane.radi obmanjivanja neprijatelja o mjestu i vremenu napada vršenasu razna pregrupiranja i lažni pokreti .usljed čvrste obrane često se mjenjalo težište napada.nakon prilagođavanja svoje taktike njemci takođe organiziraju jurišne grupe za izvođenje napada po zgradama.po mojim saznanjima grad je bio skoro cijeli u rukama njemaca dok su rusi držali nekoliko manjih mostobrana.u pripremi operacija sa ciljem okruženja jedinica angažiranih u samom gradu,ruske jedinice u samom gradu imaju zadatak aktivnom obranom vezat što više njemačkih jedinica za sebe a radi olakšanja jedinicama u napadu na bokove.100.lovaćka i 79 pejšadiska(ućijem sastavu su bili privremeno)borila se naša 369.ojačana pješaćka pukovnija u samom gradu,uvedena je u borbu 27 9 42g.u rejon tvornice crveni oktobar,au vrijeme kada njemci prebacuju težište ofanzive sa središta na sjever grada.njen zapovijednik(pavičič)po mom mišljenju je bio nesposoban makar je bio zapovijednik domobranske akademije,nema podataka da je ikad obišao vojnike na liniji obrane ili tokom napada.naši vojnici su bili večinu vremena raspoređeni po drugim jedinicama i nisu imali zasebni rejon djelovanja.pokazali su iznimnu hrabrost u borbama(bilo je izuzetaka) ali su u vrlo kratkom roku desetkovani i korišteni su za obranu.
siniša is online now Prijavi nepoćudan post Odgovori s citatom

[siniša]

ovo gore je stariji post samo sam stisnio copy paste , nešto malo govori o taktici u gradu .

nije diletantski i ja imam visoko mišljenje o halderu ,

njegova največa greška je ignoriranje glavnog štaba i savijeta koji su bili visoki stručnjaci u svojim strukama , a slušanje raznih partiskih (nemam riječ kako se zovu) i tu je korijen svih ostalih problema. uz naravno ruse.

nebi više o hitleru jel onda nikad kraja .

[Ludovik III.]

siniša kaže:

njen zapovijednik(pavičič)po mom mišljenju je bio nesposoban makar je bio zapovijednik domobranske akademije,nema podataka da je ikad obišao vojnike na liniji obrane ili tokom napada.naši vojnici su bili večinu vremena raspoređeni po drugim jedinicama i nisu imali zasebni rejon djelovanja.pokazali su iznimnu hrabrost u borbama(bilo je izuzetaka) ali su u vrlo kratkom roku desetkovani i korišteni su za obranu.

Iako je riječ o starom postu ipak ću odgovoriti na ovaj dio o pukovniku Pavičiću.
Ne bih se složio da je Pavičić bio loš časnik. Bio je možda krut, naviknut na zapovijedanje regularnim postrojbama sastavljenim od novaka i zacijelo nije bio najbolji izbor za zapovjednika postrojbe sastavljene od dragovoljca. U tom pogledu je pukovnik Markulj bio puno bolji izbor, znao je odvagnuti kada treba uvoditi stroge stegovne mjere, a kada pustiti stanovitu slobodu legionarima. To je inače problem s postrojbama sastavljenim od dragovoljaca, teško im je nametnuti uobičajenu vojnu stegu. Ako su zapovjednici kruti i ne prepoznaju da ne mogu primijeniti isti način zapovijedanja kao i na regularne postrojbe, dolazi do sukoba. To je mislim bio problem i kod Pavičića, za kojeg bi više odgovaralo da je ostao na dotadanjem položaju.

Pavičić je cijelo vrijeme od preuzimanja zapovjedništva nad Pukovnijom, od 26. lipnja pa skoro do samog kraja, bio s jedinicama Pukovnije i obilazio ih na terenu. Izuzetak je razdoblje kada je I. bojna (tada i jedina bojna u sastavu Pukovnije) potpala pod zapovjedništvo 79. pješačke divizije (od 23. listopada pa do sredine prosinca). Tada su stožer Pukovnije i topnički odjel ostali u sastavu 100. lake pješačke divizije i bili su razdvojeni od borbenih pješačkih dijelova, pa se mogao steći krivi utisak da zapovjedniku nije stalo do vojnika na prvoj crti. Zapovjednik I. bojne bojnik Brajković imao je vrlo visoko mišljenje o Pavičiću.

[siniša]

Ludovik III. kaže:

Iako je riječ o starom postu ipak ću odgovoriti na ovaj dio o pukovniku Pavičiću.
Ne bih se složio da je Pavičić bio loš časnik. Bio je možda krut, naviknut na zapovijedanje regularnim postrojbama sastavljenim od novaka i zacijelo nije bio najbolji izbor za zapovjednika postrojbe sastavljene od dragovoljca. U tom pogledu je pukovnik Markulj bio puno bolji izbor, znao je odvagnuti kada treba uvoditi stroge stegovne mjere, a kada pustiti stanovitu slobodu legionarima. To je inače problem s postrojbama sastavljenim od dragovoljaca, teško im je nametnuti uobičajenu vojnu stegu. Ako su zapovjednici kruti i ne prepoznaju da ne mogu primijeniti isti način zapovijedanja kao i na regularne postrojbe, dolazi do sukoba. To je mislim bio problem i kod Pavičića, za kojeg bi više odgovaralo da je ostao na dotadanjem položaju.

Pavičić je cijelo vrijeme od preuzimanja zapovjedništva nad Pukovnijom, od 26. lipnja pa skoro do samog kraja, bio s jedinicama Pukovnije i obilazio ih na terenu. Izuzetak je razdoblje kada je I. bojna (tada i jedina bojna u sastavu Pukovnije) potpala pod zapovjedništvo 79. pješačke divizije (od 23. listopada pa do sredine prosinca). Tada su stožer Pukovnije i topnički odjel ostali u sastavu 100. lake pješačke divizije i bili su razdvojeni od borbenih pješačkih dijelova, pa se mogao steći krivi utisak da zapovjedniku nije stalo do vojnika na prvoj crti. Zapovjednik I. bojne bojnik Brajković imao je vrlo visoko mišljenje o Pavičiću.

problem dragovoljaca je uvjek isti kako onda tako danas .problem visoko školovanih časnika je taj da su u velikoj mjeri doktrinirani i neprilagodljivi na nove načine vođenja operacija več krutog držanja onog što je naučeno u školi.
problem je što on je bio na svom komandnom mjestu i izdavao kojekakve papire i iz njega izdavao stegovne mjere i pohvale i neke pamflete o borbama nesvjestan činjenice da se pukovnija topi .
pohvalno je njegovo inzistiranje kod komande za odmor ljudi, međutim da je imao mogučnost upravljat postrojbom ka cijelinom bilo bi drugačije ovako idu sve pohvale brajkoviču , korobkinu , jeliču , katušiču ....

međutim evo što kaže rudolf baričević u svom izvještaju, tadašnje vodstvo naše pukovnije uveloje običaj da pred njemcima govori da hrvatski časnici ništa ne vrijede i da su saboteri.
to nije ponašanje jednog zapovjednika i opravdavanje eventualnog neuspjeha u borbi, ali kad nisu njemci srali pa onda sami po sebi. krasno

[razvodnik]

ADEX kaže:

Koliko znam 360ineka jedinica je bila pridodata Austrijskoj "Jager" diviziji.
I oni su ucestvovali u Staljingradskoj Bitci. Prosli su groz citavu golgotu Staljingrada.

Bili su cijenjeni od strane nijemaca kao dobro organizovani i kao dobri borci za razliku od ostalih saveznika (rumuna, talijana, madzara).

Znam da je u Septembru 1942 Ante Pavelic odletio tamo i dodijelio odlikovanja.
Isto tako znam da su uspijeli izvesti svoje ljubavnice ( ) kada je Staljingrad napokon opkoljen, zajedno sa svim njemackim zenskim osobljem.

Poslije pada su pali u zarobljenistvo i prosli kroz sve one muke ruskog zarobljenistva.
Mada su bili tretirani bolje od ostalih jer je ruska politika razdvajanja snaga Sile Osovine po nacionaloj osnovi njih stavili u povlasteniji polozaj od nijemaca i rumuna.


Zna li se ista vise o njima? Da li se itko vratio iz ruskog zarobljenistva?

To je bila 369 Divizija hrvati koje je Pavelić poslao na ruski front kao znak dobre pomoći Hitleru. Znam da su osvojili neku halu neke velike tvornice koju su nijemci danima pokušavali zauzet ali nisu uspjeli. U tom zauzimanju koje je bilo od strateške važnosti koje je trajalo dva dana bili su desetkovani. Zauzeli su neki lift gdje su ubili dosta rusa. Nakon toga su povučeni u pozadinu na odmor gdje im je sam Feldmarshall von Paulus dao odlikovanja i rekao nešto u smislu kao da mi je više Hrvata staljingrad bi davno pao. Hala i lift su pali u ruske ruke dva dana poslije a nedugo zatim i obruč oko Staljingrada je stegnut tako da su ostali unutra i borili se do kraja. Ne znam je li se itko vratio ali znam da je von Paulus rekao da jedino Hrvati mogu bit rame uz rame sa Nijemcima u borbi. Znam jednog momka čiji je djed bio pod Staljingradom(ne znam u kojoj postrojbi) i bio ranjen i ostavljen negdje u šumi i zamisli nađe ga neka ruskinja i ovede doma gdje se oporavio i vratio kući na noge pred kraj rata. I dan danas imaju njegovu vojnu iskaznicu koja potvrđuje ovu priču. Vjerojatno su nijemci mislili da je mrtav tako da ga nisu tražili kao dezertera.

[ice41000]

siniša kaže:

komanda je masovnim angažiranjem snaga na pravcima izabranim za za napad i maksimalno iskorištavajući svoje zračne snage bojevima u gradu pristupilo na uobićajen način odnosno kao na manevarskom zemljištu.uboj su ubacivane jake snage koje u gradskim ulicama nisu imale mogućnostda iskoriste svoju nadmoćnost u ljutstvu i materijalu.njemci usljed velikih gubitaka mijenjaju svoju taktiku (smanjuju širinu fronte i divizija i pukova) u napadu.prije svakog napada imali su kratku artiljerisku i zračnu pripremu.odustaju od prakse da sa tenkovima vrše duboke prodore jer se po njihovom zaključku to teško moglo sprovest(pazite radi se o 42g.).počinju koristit taktiku nastupanja od objekta do objektauz sadejstvo pešadijei oklopnih vozila svih vrsta uz redovnu artiljerisku podršku. dok je trajala vatrenih priprema vršena su izviđanja(izviđaćke grupe,izviđačkim vozilima...)u cilju otkrivanja cjelokupne obrane neprijatelja, odnosno nasilna izviđanja radi otkrivanja vatrenog sistema obrane.radi obmanjivanja neprijatelja o mjestu i vremenu napada vršenasu razna pregrupiranja i lažni pokreti .usljed čvrste obrane često se mjenjalo težište napada.nakon prilagođavanja svoje taktike njemci takođe organiziraju jurišne grupe za izvođenje napada po zgradama.po mojim saznanjima grad je bio skoro cijeli u rukama njemaca dok su rusi držali nekoliko manjih mostobrana.u pripremi operacija sa ciljem okruženja jedinica angažiranih u samom gradu,ruske jedinice u samom gradu imaju zadatak aktivnom obranom vezat što više njemačkih jedinica za sebe a radi olakšanja jedinicama u napadu na bokove.100.lovaćka i 79 pejšadiska(ućijem sastavu su bili privremeno)borila se naša 369.ojačana pješaćka pukovnija u samom gradu,uvedena je u borbu 27 9 42g.u rejon tvornice crveni oktobar,au vrijeme kada njemci prebacuju težište ofanzive sa središta na sjever grada.njen zapovijednik(pavičič)po mom mišljenju je bio nesposoban makar je bio zapovijednik domobranske akademije,nema podataka da je ikad obišao vojnike na liniji obrane ili tokom napada.naši vojnici su bili večinu vremena raspoređeni po drugim jedinicama i nisu imali zasebni rejon djelovanja.pokazali su iznimnu hrabrost u borbama(bilo je izuzetaka) ali su u vrlo kratkom roku desetkovani i korišteni su za obranu.
siniša is online now Prijavi nepoćudan post Odgovori s citatom

Ovako napisan tekst je jako teško čitati.
Počni pisati veliko slovo na početku rečenice i na početku imena.
Počni stavljati razmak nakon točke na kraju rečenice.
Tekst razlomi na paragrafe (tipkom enter) jer čitati veliki blok teksta je naporno.

Lijepo molim.

[siniša]

ice41000 kaže:

Ovako napisan tekst je jako teško čitati.
Počni pisati veliko slovo na početku rečenice i na početku imena.
Počni stavljati razmak nakon točke na kraju rečenice.
Tekst razlomi na paragrafe (tipkom enter) jer čitati veliki blok teksta je naporno.

Lijepo molim.

maksimalno ču se trudit da pišem kako treba , hvala na razumjevanju i molim da se neljutite

[Ludovik III.]

siniša kaže:

međutim evo što kaže rudolf baričević u svom izvještaju, tadašnje vodstvo naše pukovnije uveloje običaj da pred njemcima govori da hrvatski časnici ništa ne vrijede i da su saboteri.
to nije ponašanje jednog zapovjednika i opravdavanje eventualnog neuspjeha u borbi, ali kad nisu njemci srali pa onda sami po sebi. krasno

Da, među mlađim časnicima Pavičić baš nije bio omiljen. Kada nije uspio zavesti stegu prema svojim zamislima počeo je za to optuživati časnike. Radi njegovog mišljenja Poručnici Katušić i Jelić nisu dobili EK I.
Svejedno, ne bih ga nazvao lošim časnikom i u nekom višem stožeru zacijelo bi dobro funkcionirao.

[siniša]

Ludovik III. kaže:

Da, među mlađim časnicima Pavičić baš nije bio omiljen. Kada nije uspio zavesti stegu prema svojim zamislima počeo je za to optuživati časnike. Radi njegovog mišljenja Poručnici Katušić i Jelić nisu dobili EK I.
Svejedno, ne bih ga nazvao lošim časnikom i u nekom višem stožeru zacijelo bi dobro funkcionirao.

možda bi bio dobar kao štabski oficir , načelnik štaba ili to što je bio , zapovijednik akademije bilo što gdje bi njegovo znanje vojnog teoretičara došlo do izražaja .

dali ti je poznato jel knjiga januša piekalčeića anatomija jedne bitke prevedena na naši i ako je gdje se može kupit?

[Ludovik III.]

Koliko je meni poznato ni jedno djelo od Janusz Piekalkiewicza nije prevedeno na Hrvatski.

[siniša]

Ludovik III. kaže:

Koliko je meni poznato ni jedno djelo od Janusz Piekalkiewicza nije prevedeno na Hrvatski.

velika šteta , ja imam tu knjigu ali je na njemačkom pa mogu samo slike gledit.

što se tiče bitke za staljingrad , šta misliš u kojem trenu je došlo do točke kulminacije i i dali je ona prepoznata od strane njemačkog zapovjedništva .

[Ludovik III.]

siniša kaže:

što se tiče bitke za staljingrad , šta misliš u kojem trenu je došlo do točke kulminacije i i dali je ona prepoznata od strane njemačkog zapovjedništva .

Rekao bih 12. rujan. Tog dana održan je sastanak između Staljina, Žukova i Vasilijevskog na kojem su postavljeni temelji buduće operacije Uran. Sovjeti su uvidjeli da su Njemačka 6. armija i 4. oklopna armija uvučene u sveopći napad na Staljingrad, na vrlo uskom dijelu bojišnice, sa dugim izloženim krilima, koja su pokrivala slabe savezničke divizije. Slijedećeg dana počela je detaljnija razrada plana i ako će do početka same operacije proči još više od dva mjeseca, glavne smjernice su utvrđene tog dana-prikupljati snage u što većoj tajnosti, a na bojišnicu u Staljingradu slati esencijalni minimum. Tek kada se prikupe dovoljne snage udariti u ranjive bokove.
Istog dana održan je u Vinici sastanak između von Paulusa i Hitlera na kojem je von Paulus ukazao na ove slabosti na njemačkoj bojišnici, ali je Hitler odbacio sva upozorenja.
Naglašavam da su oba sastanka održana istog dana.

[ice41000]

Ludovik III. kaže:

...
Naglašavam da su oba sastanka održana istog dana.

Onda je to taj dan.