Moja mama ga mrzi

[Rodion]

Meni nije jasno zasto vas dvoje uopce dopustate da vam roditelji vode zivot?
Znaci imate zdravu vezu,volite se,samostalni ste,oboje radite i zaradjujete i ti/on se opet brinete sto ce reci vasi roditelji,kaj bu poslije bilo sto pricaju vasi prijatelji,utjecaj okoline?
Najiskrenije,ja bi na tvom mjestu uzeo decka sa sobom,otisao prvo do tvoje mame i direktno rekao sto osjecam prema njemu,da ga volim i zelim provesti zivot sa njime(ocekujem da i on to potvrdi pred njom) i dat joj do znanja da il nek se pomiri sa time il nek se makne iz vasih zivota! Takodjer isti postupak bi obavio i kod njegove majke. Cist racun duga ljubav,savjest cista! Takodjer,ako ga i pokusa prihvatiti a i dalje se boji za svoju lovu,predlozi joj da sav taj novac si zgura u guz nek ga ovjeri na sebe i samo sebe ili na onog kog zeli (sebe) i kraj price. Ako nista od toga ne prodje onda ti je najbolje rijesenje da jednostavno se maknete iz njihovih zivota,maknete njih iz svojih zivota jer ovak bu te propucali u glavama pa bu te zbog roditelja jos na kraju vi prekinuli tu vezu a sumnjam da to zelite. Sretno!

[Almost Rosey]

Pjegavi poriluk kaže:

I tako se nas dvoje nakon naših majki povlačimo u svoj svijet i ližemo si rane.
Fun, fun, fun

Pjegavi poriluk kaže:

Što ću sa svekrvom? Otići do nje tu i tamo, jelda?
Nabacit veeeeliki osmijeh i taaa daaaaa

Pjegavi poriluk kaže:

Pa eto, povežimo sve u jednu lijepu, veliku temu i proveselimo se

Pjegavi poriluk kaže:

Sve u svemu, zabavi nikad kraja.

A zašto ovo radiš?

[Pjegavi poriluk]

Jer sam maloumno, razmaženo derište?
Ne znam, prema tvom pitanju izgleda da znaš bolje od mene pa mi ukaži.

[Almost Rosey]

I opet to radiš, bježiš u taj neki otrovnjikavi cinizam i omalovažavanje sebe i situacije u kojoj se nalaziš a za koju bi se malo tko mijenjao s tobom. A ja najozbiljnije, bez ikakvih presumpcija, pitam zašto. Mislim, ne moraš odgovoriti meni, ne moraš odgovoriti ovdje, ali možda da pokušaš sagledati kako se odnosiš sama prema sebi. Čije su to, uostalom, riječi?

[Pjegavi poriluk]

Jer život nije baš takva močvara tuge, jada i užasa kakvom se hoće prikazati.
Došla sam ovdje ispričati jedan segment svog života, to ne znači da mi je život trula kruška užasa i smrti.

Ne znam čemu sad to uvjeravanje kako ja imam ozbiljne psihičke probleme, ne znam se nositi sa svojom teškom stvarnošću i tome slično.


Bilo bi glupo od mene da tu sad opisujem kakva sam osoba, kakav mi je život i tome slično kako bi vas uvjerila u to kako ja ZAISTA jesam sretna.
Ljudi koji su sretni ne moraju to nikome dokazivati.
A ja jesam sretna, vjeruj mi da je ovaj problem samo kamenčić u cipeli.

To što sam došla s njim na forum jer sam htjela čuti vaša mišljenja ne znači ništa osim toga da sam došla s problemom na forum jer sam htjela čuti vaša mišljenja.

I hvala svima što ste odvojili vremena i pročitali, dali savjet, kakav god da bio.

I naravno, rasprava ne mora prestat sada, možemo nastavit

[1brato]

Pjegavi poriluk kaže:

I naravno, rasprava ne mora prestat sada, možemo nastavit

Šta uopće tražiš na forumu?

[nightfall]

Pjegavi poriluk kaže:

Pokušat ću ukratko.


Kako da se postavim, da li da ih uopće pokušavam pomiriti ili da samo pustim?

Budući da ne vidim kud bi ova tema mogla dalje ići jer uza sve savjete, tuđa mišljenja, sagladavanja iz različitih kuteva autorica teme ni sama ne zna što bi s temom željela, probat ću odgovoriti na pitanje iz prvog posta.

Pokušati ih pomiriti ili ih pustiti?
Mamu i dečka nećeš nikako uspjeti pomiriti, imam (tj. imala sam ) sličnu situaciju doma i na kraju je završila tako da smo muž i ja (s djetetom) kupili stan i odselili (bili smo u stanu moje mame). Moja mama je slična tvojoj, uvijek u pravu, mog muža nikad nije podnosila, nije bio dovoljno dobar za njenu kći jedinicu. Izlagala je prvo mene (gotovo cijelom djetinjstvo a i dio odrasle dobi dok mi nije pukao film) svojim manipulacijama, prihičkim tlačenjima, tipičan je kontrol frik, bez trunke poštovanja prema meni. Ja sam trebala plesati kako je ona svirala, a kad sam odbila postala bi histerična, čak i agresivna verbalno i fizički. Dok sam gajila nade da ćemo moći imati kakav takav suživot (finacijski isplativ za obje strane jer smo mi bili na njezinom, ali joj plaćali stanovanje), učinila nam je život nepodnošljiv svojim ispadima. Odselili smo, kupili stan na kredu i prekinuli kontakt s njom, na par mjeseci potpuno. Ona ni dana ne vidi što je krivo u tom našem odnosu, ne vidi zbog čega smo se udaljile, ne razumije sve to, patnica je i jadnica s bjednicom od djeteta (mene) kojoj bi dala sve :klap:.

To su jednostavno takvi ljudi, ne možeš ti to preodgojiti, pomiriti, navesti da vide stvari iz drukčije perspektive osim svoje za koju tvrde da je jedina ispravna.
Moje je mišljenje da se od takvih ljudi najbolje distancirati i fizički i emocionalno. Živi svoj život, mamu pusti nek u grob odnese sve svoje bogatstvo i uživa u njemu. Problem je što se lako odvojiti fizički od takvih ljudi, no emotivno vrlo teško dok i sami ne uvidimo da nam štete. A ti još to nisi uvidjela.

[radical change]

Pjegavi poriluk kaže:

Jer život nije baš takva močvara tuge, jada i užasa kakvom se hoće prikazati.
Došla sam ovdje ispričati jedan segment svog života, to ne znači da mi je život trula kruška užasa i smrti.

Ne znam čemu sad to uvjeravanje kako ja imam ozbiljne psihičke probleme, ne znam se nositi sa svojom teškom stvarnošću i tome slično.


Bilo bi glupo od mene da tu sad opisujem kakva sam osoba, kakav mi je život i tome slično kako bi vas uvjerila u to kako ja ZAISTA jesam sretna.
Ljudi koji su sretni ne moraju to nikome dokazivati.
A ja jesam sretna, vjeruj mi da je ovaj problem samo kamenčić u cipeli.

To što sam došla s njim na forum jer sam htjela čuti vaša mišljenja ne znači ništa osim toga da sam došla s problemom na forum jer sam htjela čuti vaša mišljenja.

I hvala svima što ste odvojili vremena i pročitali, dali savjet, kakav god da bio.

I naravno, rasprava ne mora prestat sada, možemo nastavit

Nema potrebe da se braniš i gubiš strpljenje.. normalno je da si ljuta na majku, i normalno je da ovdje bude poneki komentar koji ti se ne sviđa, ne dopusti da te izbaci iz takta..(izbacuje te jer ga doživljavaš preosobno, asocira te na ponižavanje koje si doživjela od majke) .
Ipak dobro razmisli koliko je u tebi pasivne agresije prema majci i koliko vođena agresijom ideš kroz život i kakve odluke donosiš. Iz vlastitog iskustva znam da ponekad možemo ići i na vlastitu štetu kako bi se inatili prema roditeljima, znaš ono radije ću crknuti od gladi nego da bude po tvom... Dobro razmisli da li ti to treba u životu, a to ćeš raditi sve dok budeš emocionalno jako vezana uz majku i njeno mišljenje o tebi, to trebaš prekinuti..
Recimo ja već godinama muku mučim stim i moji roditelji mi konstantno dolaze u snove.. dakle podsvjesno se još uvijek trgam oko njih i to naravno utječe i na moj život.. To je dug proces. Ti si se na forum javila jer si jako ljuta...

[Pjegavi poriluk]

Istina, vjerojatno se ispod svega toga krije moj bijes i nemoć, ljutnja jer me ne želi saslušati ni shvatiti.

Uglavnom, savjeti su pomogli i budući da imam problem sa svojim dječjim umom, odlučila sam postupiti racionalno i odraslo.

Ne želim se svađati s njom i histerizirati jer to ne vodi nikamo.

Primjetila je u zadnje vrijeme moju smirenost, staloženost i pomirenost sa situacijom pa se počela drugačije ponašati.

Čak mi je spomenula da zna neku žensku koja iznajmljuje stan na dobroj lokaciji pa ponudila da nam sredi taj stan jeftnije jer ovaj dosta skupo plaćamo.
Zahvalila sam i rekla da ćemo razmisliti.
Ne želim se inatiti pa reći ODJEBI, NE TREBA NAM TVOJA POMOĆ. a ne želim ni kleknuti i ljubiti joj noge JOJ MAMICE HVALA TI NA SVEMU ŠTO ČINIŠ ZA NAS

Ja sam se pomirila sa situacijom, smirena sam, posvećena lijepim stvarima u svom životu, trudim se jedina biti zrela u cijeloj ovoj situaciji i ne dopustiit da mi krv lupi u glavu.
Skužila sam da mi mama uglavnom pije krv kad nema što raditi preko zime jer se bavi turizmom pa joj je zimi dosadno.
Ljeti je vesela, nasmijana, zadovoljna.

Možda će sve biti ok, a možda neće, vidjet ćemo.

[Pjegavi poriluk]

nightfall kaže:

Budući da ne vidim kud bi ova tema mogla dalje ići jer uza sve savjete, tuđa mišljenja, sagladavanja iz različitih kuteva autorica teme ni sama ne zna što bi s temom željela, probat ću odgovoriti na pitanje iz prvog posta.

Pokušati ih pomiriti ili ih pustiti?
Mamu i dečka nećeš nikako uspjeti pomiriti, imam (tj. imala sam ) sličnu situaciju doma i na kraju je završila tako da smo muž i ja (s djetetom) kupili stan i odselili (bili smo u stanu moje mame). Moja mama je slična tvojoj, uvijek u pravu, mog muža nikad nije podnosila, nije bio dovoljno dobar za njenu kći jedinicu. Izlagala je prvo mene (gotovo cijelom djetinjstvo a i dio odrasle dobi dok mi nije pukao film) svojim manipulacijama, prihičkim tlačenjima, tipičan je kontrol frik, bez trunke poštovanja prema meni. Ja sam trebala plesati kako je ona svirala, a kad sam odbila postala bi histerična, čak i agresivna verbalno i fizički. Dok sam gajila nade da ćemo moći imati kakav takav suživot (finacijski isplativ za obje strane jer smo mi bili na njezinom, ali joj plaćali stanovanje), učinila nam je život nepodnošljiv svojim ispadima. Odselili smo, kupili stan na kredu i prekinuli kontakt s njom, na par mjeseci potpuno. Ona ni dana ne vidi što je krivo u tom našem odnosu, ne vidi zbog čega smo se udaljile, ne razumije sve to, patnica je i jadnica s bjednicom od djeteta (mene) kojoj bi dala sve :klap:.

To su jednostavno takvi ljudi, ne možeš ti to preodgojiti, pomiriti, navesti da vide stvari iz drukčije perspektive osim svoje za koju tvrde da je jedina ispravna.
Moje je mišljenje da se od takvih ljudi najbolje distancirati i fizički i emocionalno. Živi svoj život, mamu pusti nek u grob odnese sve svoje bogatstvo i uživa u njemu. Problem je što se lako odvojiti fizički od takvih ljudi, no emotivno vrlo teško dok i sami ne uvidimo da nam štete. A ti još to nisi uvidjela.

Hvala na ovome, baš pomaže čitati kako nisi jedini s takvim roditeljom

Mislim da je moja samo pokušala manipulirati i vidjeti kako ću ja reagirati.
Kad sam se iseljavala iz njenog stana mi je maltene rekla "ako biraš njega, biraš siromaštvo" i auto koje mi je namjeraval kupiti je povukla jer ne želi da se on vozi u njemu

Ja sam na to rekla "u redu" i nastavila kao da ništa nije rekla.
Drugi dan sam ju nazvala, pitala kako je, našle smo se na kavi, pričale smo o stvarima nevezanim uz mog dečka.
Rekla mi je da joj je teško otkad sam odselila, ponudila sam joj da zajedno odemo kod psihologa jer sam čitala da je to sindrom napuštenog gnijezda koji pogađa roditelje koji su jako vezani uz dijete kad se odsele.

Kasnije sam to pričala sestrični i rekla mi je da bi ju ona poslala u krasni kurac i nikad se više ne javila.

Ne pričam sad ovo da ispadnem divna i plemenita osoba nego sam shvatila kako me ipak nakog toga počela uvažavati.
Kad je uvidjela da se neću prodati za auto, ali i da nisam nezahvalnica koja će zamrziti svoje roditelje kao što je čest slučaj u našoj obitelji.

[pozitivax]

Pjegavi poriluk kaže:

....

Konačno si shvatila.
Mamu ne možeš promijeniti.
On svoju ne može promijeniti.Tvoja mama nije bolja od njegove ali ni njegova od tvoje. Obje su preposesivne za svoju djecu.
Što ne znači da ih treba odbaciti. Ni ti svoju ali.. ni on svoju.
Budi dobra sa mamom (svojom i njegovom) ali o svom privatnom životu odlučuj sama. Ne zamaraj se mišljenjem drugih o tebi ali niti ne osuđuj njegovu mamu kao loša je za njega, strašno i blabla. Tvoja je drugačija ali često jednako otrovna.
Tema close.
Osim ako ovo nisu memoari i želja za psihoanalizom na 140 stranica "Mama i ja, ja i mama onda opet mama i ja, tata i ja, ja i mama, njegova mama i moja mama, on i njegova mama, nitko nema pojma kako je meni sa mojom mamom a sad opet moja mama i ja od ljeta gospodnjeg 1898 do sada "

[Pjegavi poriluk]

pozitivax kaže:

Osim ako ovo nisu memoari i želja za psihoanalizom na 140 stranica "Mama i ja, ja i mama onda opet mama i ja, tata i ja, ja i mama, njegova mama i moja mama, on i njegova mama, nitko nema pojma kako je meni sa mojom mamom a sad opet moja mama i ja od ljeta gospodnjeg 1898 do sada "

Ahahahahhaha
Mogli bi biti, mogli bi biti memoari

MOJA MAMA I JA
ah, kako bi to bilo čitano, sve se bojim

Za kraj ću samo reći, da se krivo ne shvati, ja njegovu mamu ne odgurujem od njega
dapače, on ju je puno puta htio odjebat jer mu je zdravlje bilo ugroženo zbog nje, ali pričali smo pa je shvatio da ju samo treba malo udaljit, ali ne i odjebat
pardon na prostotama

[choupette]

Pjegavi poriluk kaže:

Ne pričam sad ovo da ispadnem divna i plemenita osoba nego sam shvatila kako me ipak nakog toga počela uvažavati.
Kad je uvidjela da se neću prodati za auto, ali i da nisam nezahvalnica koja će zamrziti svoje roditelje kao što je čest slučaj u našoj obitelji.

Mislim da se samozavaravaš dok ti je majka u malo boljem ljetnom periodu u kojem, kako sama kažeš, slabije jaše. Uostalom kao svaki poznati manipulator i agresivac, mora i ona ponekad sjašiti s žrtve, ako hoće zadržati odnos s njom.

Ona tebe ne uvažava dok god i dalje pred tobom otvoreno vrijeđa tvog dečka (govori ti da je nevjesta i niškoristi).
To što misliš da je znak integriteta i odraslosti to što se nećeš prodati za auto ili biti nezahvalnica koja će teatralno ni više ni manje nego zamrziti svoje roditelje tvojoj majci nije nikakav temelj za istinsko uvažavanje.
Moći ćeš reći da te ta žena uvažava tek kad više niti jednom ne bude otvoreno vrijeđala tebe vrijeđajući tvoj izbor.

Umjesto mlakog "neću auto, ali neću ni zamrziti" trebala si odmah kad je prvi puta rekla da ti je dečko niškoristi postupiti asertivno (ne agresivno i s nikakvom teatralnom "mržnjom), reći joj da iako ti je majka i voliš je takve riječi više nikad od nje ne želiš čuti i da ukoliko se to još jednom dogodi da će vam odnos ići na led. Jer s mlakim nastupom koji imaš od početka cijele priče teško kod jedne dominantne i agresivne osobe možeš izazvati uvažavanje. Dok god si mlaka, za nju si slabić i u njenom svijetu zaslužuješ svaku ponižavajuću riječ koju ti uputi na račun tvog dečka.


Ja sam davno imala sličan sukob sa svojom dominantnom majkom. Iz nekih svojih razloga u jednom je periodu bila nezadovoljna s mojim izborom pa je oplela po njemu na jedan jako nelijep način.
Odmah sam joj rekla da prestane. Da je volim i poštujem, ali da isto tako volim i poštujem sebe i svog partnera. I da je to zadnji puta da čujem da tako ružno govori o čovjeku s kojim dijelim život. Sve i da je kriv po svim točkama njene optužbe, on je "moj" i dok god je "moj" ja neću ni indirektno (slušajući njena "blaćenja") biti protiv njega. Uzmi ili ostavi. Nije rekla odmah da uzima jer joj je bilo teško na prvu progutati moje neprihvaćanje toga da mi se svašta može izgovoriti. Pa smo imale malo spontano zahlađenje odnosa od nekoliko mjeseci gdje se ona izabrala duriti na mene. Kad se oddurila nastavile smo gdje smo stale. S time da se njeno ponašanje od tada promijenilo. Nema vrijeđanja i pilanja. Žena zna gdje je granica i poštuje je. Cijenim to.

Odrasti ne znači kupiti si auto ili ne dozvoliti da ti ga netko kupi. Odrasti znači postati svjesan svojih granica, ne dozvoliti nikome (pa ni roditeljima) da ih prelaze i ne dati se ucjenjivati gubitkom odnosa.

Sve je na tebi.

Ali kako kaže kuki, ako želiš tratiti život na prepucavanje s ljudima debilnog ponašanja umjesto da živiš svoj život, sretno ti bilo.

[Valissa]

Svatko je baždaren na svoju obitelj, a u ovoj je priči sretna okolnost što su i Poriluk i njen dečko navikli na majke zlostavljačice i ne znaju za bolje - pa će se tako natezati s tim nepodnošljivim ženama i prilagođavati se njihovim amplitudama raspoloženja dok im ne iscure baterije.

Imam tri prijateljice koje imaju takve majke i jedino mogu reći da donekle pomaže fizičko udaljavanje, prorjeđivanje susreta i komunikacije.

I moj eks muž ima tako posesivnu i okrutnu majku, lebdjela je nad nama kao černobilski oblak. Ipak, nikad se nije usudila mene izravno napasti iako mi je zatrovala brojne dane.
Po mome iskustvu s njom, takve osobe poštuju samo one koji su hladni, distancirani, a uljudni, i financijski neovisni o njima. Ovo se, naravno, odnosi na ponašanje prema svima drugima osim prema vlastitoj djeci - jer kad nema financijske ovisnosti, onda udaraju na grižnju savjesti, emocionalno ucjenjivanje najvulgarnije vrste, suze, kletve i pokazivanje ožiljaka od nestručnog carskog reza. Užasužasužas!!! Zbogom, gospođo, ma gdje bili!

[Preveza]

Pjegavi poriluk kaže:

Najtužnije je što ona to sve radi jer me

Ja ju volim i poštujem, neću joj zbog dečka okrenuti leđa kao ni dečku leđa zbog nje.
On nju ne vrijeđa niti o njoj priča. samo nekad kaže kako će sigurno jednog dana sve biti u redu i to mi pomaže. Ipak smo mi odgojeni kroz onu "roditelje treba poštivati bez obzira na sve".
Ne znam je li to dobro ili loše, ali tako je.

Postujes osobu koja ti šamara oca ( a on to trpi, mozda i zbog novca ili se boji njene reakcije kada bi joj rekao da hoće da ode )
Naravno da ne zaslužuje svako da ga poštuju samim tim što je roditelj.

[plavi-safir]

Lijepo je doci na temu i vidjeti da se negativni pocetak obrnuo u moguci pozitivni ishod..
Mozda i nisi toliko prgavo-pjegava kako sam stekla dojam.
Nesto u tebi se "trgnulo" i krenulo u dobrom smjeru!

[rosita22]

Pjegavi poriluk kaže:

Pokušat ću ukratko.
Moja mama je dominanta i agresivna žena koja cijeli život mene i tatu drži pod svojom čizmom.
Prvo, financijski jer je prilično imućna. Drugo, psihički jer smo nas dvoje slabi. On jer ga je takvog izabrala, a ja jer me takvom napravila.
...
Uglavnom, odnosi trenutno ne postoje.
...
Kad mama pita za mog dečka, pita "di je onaj parazit". Jer je ona uvjerena da on želi njeno bogatstvo i da je sa mnom samo zbog toga.
Ona je žena sa sela, teško djetinjstvo, tata zlostavljač, loše obrazovanje.
Očekuje puno od svog zeta, da gradi kuću, da nosi hrpu love doma, da se ona njime ponosi.
Dečko mi je obrazovan, završio je faks, ima odličan posao. Njoj je to sve glupo i nebitno jer nema kuću, dobar auto i hrpu love na računu.

Kako da se postavim, da li da ih uopće pokušavam pomiriti ili da samo pustim?

Nisam pročitala sve upise i stranice, trenutačno imam dosta posla u životu, rješavanje stvari koje su mi prioritet i tako to... Mislim da je to rješenje za sve probleme ovakve vrste. Živiš svoj život i posvetiš se njemu, bio stresan ili ne. Kad radi š upravo to, onda ti tuđa (makar i roditeljska) iživljavanja postanu izuzetno periferna.

Ono što je u toj priči najteže je prva stepenica: pomiriti se s činjenicom da su ti roditelji ili jedan od njih "roba s greškom". Što prije to shvatiš, prije će ti to postati nebitno kao stvar koju ne možeš i ne trebaš riješiti.
Ultimativno odrastanje se ljudima često dogodi kasnije u životu nego što se obično misli: nekima smrću roditelja, a nekima smrću ideje o idealnim roditeljima.

[KRIN1]

rosita22 kaže:

...
Ono što je u toj priči najteže je prva stepenica: pomiriti se s činjenicom da su ti roditelji ili jedan od njih "roba s greškom". Što prije to shvatiš, prije će ti to postati nebitno kao stvar koju ne možeš i ne trebaš riješiti.
...

svi smo "roba s greškom".

svaki sa svojim manama.
nema privilegiranih

[rosita22]

KRIN1 kaže:

svi smo "roba s greškom".

svaki sa svojim manama.
nema privilegiranih

Ovamo forumasi ne dolaze tražiti privilegije, nego mišljenja kako se sa svojim greškama nositi s ljudima koji vlastite greške pokušavaju kompenzirati na drugima.

[TincH]

Pjegavi poriluk kaže:

Hvala na ovome, baš pomaže čitati kako nisi jedini s takvim roditeljom

Mislim da je moja samo pokušala manipulirati i vidjeti kako ću ja reagirati.
Kad sam se iseljavala iz njenog stana mi je maltene rekla "ako biraš njega, biraš siromaštvo" i auto koje mi je namjeraval kupiti je povukla jer ne želi da se on vozi u njemu

Ja sam na to rekla "u redu" i nastavila kao da ništa nije rekla.
Drugi dan sam ju nazvala, pitala kako je, našle smo se na kavi, pričale smo o stvarima nevezanim uz mog dečka.
Rekla mi je da joj je teško otkad sam odselila, ponudila sam joj da zajedno odemo kod psihologa jer sam čitala da je to sindrom napuštenog gnijezda koji pogađa roditelje koji su jako vezani uz dijete kad se odsele.

Kasnije sam to pričala sestrični i rekla mi je da bi ju ona poslala u krasni kurac i nikad se više ne javila.

Ne pričam sad ovo da ispadnem divna i plemenita osoba nego sam shvatila kako me ipak nakog toga počela uvažavati.
Kad je uvidjela da se neću prodati za auto, ali i da nisam nezahvalnica koja će zamrziti svoje roditelje kao što je čest slučaj u našoj obitelji.

Mislim da ti je upravo ovo najpametniji put.
Ostani cvrsta u svojem, a nemoj gasiti odnos s mamom.
S vremenom ce, ako bude srece, i ona prihvatiti takvu situaciju, kad joj sjedne u glavu da nikog zivog ne zanima njezina imovina

Btw, uzmi u obzir da imovina roditeljima zna biti i sretstvo manipulacije, te alat kojim te nastoje i dalje vezati za sebe i ciniti 'svojim malim djetetom'.
Stvar je samo u tebi koliko ces se hvatati na tu udicu.