Što drže psiholozi o psihoanalizi?

[colour]

vilenica kaže:

moze li psiholog na regularan nacin dobiti licencu kao psihoterapeut?

Može, zašto ne?

A evo gore ti Cocaine Nights piše nešto o tome.

[Cocaine Nights]

vilenica kaže:

molim vas, moze li mi netko objasniti: moze li psiholog kod nas zavrsiti edukaciju iz psihoterapije? (edukacija+analiza)

ponavljam pitanje: moze li psiholog na regularan nacin dobiti licencu kao psihoterapeut?

Koliko sam upoznat, novi zakon o psihoterapiji u Hrvatskoj je u izradi i uskoro bi trebao stupiti na snagu.

Vani - odgovor je, naravno može, već desetljećima.

Kod nas je kao i kod drugih stvari sve nešto nedorečeno i zamuljano. Koliko sam upoznat, iako mogu biti i u krivu, po postojećem zakonu kod nas psihoterapiju smije obavljati psihijatar u svojoj ordinaciji. Ispada da taj psihijatar pritom ne treba uopće imati završenu neku psihoterapijsku edukaciju.

Bez obzira na taj zakon, svjetski priznate edukacije iz psihoterapije kod nas završavaju i psiholozi, ali i osobe iz drugih bliskih djelatnosti što ovisi o samoj školi psihoterapije. Dakle, kod nas postoje izvana priznate edukacije koje obučavaju psihologe, psihijatre itd.

Tako da kod nas ti možeš biti psiholog s uredno završenom i od svih relevantnih svjetskih institucija, priznatom psihoterapijskom edukacijom, ali službeno ne možeš obavljati psihoterapiju, međutim ti to svejedno činiš samo si prijavljen kao obrt za davanje intelektualnih usluga.
Ispada da psihoterapiju, kod nas i pod tim imenom, može držati psihijatar iako nije završio nikakvu psihoterapijsku edukaciju te vani on po tome psihoterapiju ne bi mogao držati (nema edukaciju iz psihoterapije).
Onda su na sceni također i razni šarlatani, vidovnjaci, itd. itd., koji također svoje usluge stave pod intelektualni obrt i kao takvi onda mogu komotno savjetovati ljude i slično pa i raditi neke forme psihoterapije, iako se službeno to ne naziva psihoterapijom.

Cirkus.

[Vilenica]

dakle. koliko sam shvatila. psihoterapiju kod nas moze sluzbeno obavljati samo psihijatar, cak i u slucaju da nije prosao visegodisnju edukaciju& analizu koja takodjer traje godinama

no bilo tko moze otvoriti "intelektualan obrt", ili kao u slucaju "DR.rauscha" turisticki obrt, i time prodavati muda pod bubrege. ko sad ovi life couchi

ali ponavljam, trziste je takvima vrlo otvoreno, jer je kod nas ogromna stigma psihijatara. jeste li vidili onaj topic di netko pita moze li epilepticaru pomoci psiholog?

[Cocaine Nights]

Da, kod nas je to valjda tako. Ali novi zakon o psihoterapiji bi to sve trebao bolje urediti i jasno definirati tko se smije baviti psihoterapijom. Mislim da će to biti osobe koje su završile neku od priznatih edukacija iz psihoterapije, dakle npr. gestalt, grupnu analizu, kognitivno-bihevioralnu... i druge koje će ući pod priznate terapije od neke stručne komisije koja će to odrediti.

Epileptičaru bi prvenstveno trebao pomoći neuropsihijatar. Ali, ako taj epileptičar uz klasične simptome epilepsije pokazuje i neke s tim povezane emocionalne probleme i probleme u ponašanju onda bi na tim drugim simptomima bolje radio psihoterapeut.

[Vilenica]

Cocaine Nights kaže:

Da, kod nas je to valjda tako. Ali novi zakon o psihoterapiji bi to sve trebao bolje urediti i jasno definirati tko se smije baviti psihoterapijom. Mislim da će to biti osobe koje su završile neku od priznatih edukacija iz psihoterapije, dakle npr. gestalt, grupnu analizu, kognitivno-bihevioralnu... i druge koje će ući pod priznate terapije od neke stručne komisije koja će to odrediti.

a tko ce sve moci ici na te priznate edukacije? negdje sam procitala da to u sad mogu i socijalni radnici. samo medicinari i psiholozi, ili i druge struke?

[enky]

vilenica kaže:

dakle. koliko sam shvatila. psihoterapiju kod nas moze sluzbeno obavljati samo psihijatar, cak i u slucaju da nije prosao visegodisnju edukaciju& analizu koja takodjer traje godinama

Krivo si shvatila.
Psihoterapiju može obavljati psihijatar, radni terapeut i teolog, a svi su dužni završiti postdiplomske studije psihoterapije i/ili psihoanalize (po zakonu RH).

[enky]

vilenica kaže:

a tko ce sve moci ici na te priznate edukacije? negdje sam procitala da to u sad mogu i socijalni radnici. samo medicinari i psiholozi, ili i druge struke?

Svi mogu ići na edukacije, ali ne mogu dobiti službenu dozvolu za rad kao psihoterapeuti i/ili psihoanalitičari.

[Vilenica]

nisam konkretno postavila pitanje. mogu li ja kao diplomirani profesor filozofije ici na neku priznatu edukaciju iz psihoterapije, pa da nakon toga (po novom zakonu) mogu obavljati psihoterapiju?

i po kakvoj logici psihoterapiju moze obavljati teolog? a sta je to "radni terapeut"?

po starom zakonu, kako je to femmelatin skinula sa sajta medicine, na postdiplomski iz psihoterapije mogu iskljucivo medicinari

[enky]

Ne možeš.
Što se tiče teologa, valjda se to izborila crkva, a što se tiče radnog terapeuta, ima google pa pogledaj pod "occupational therapist" ili radni terapeut.
femmelatin je skinula informaciju sa sajta medicine, koji koliko sam ja upućena, nije predstavnik ministarstva zdravstva niti je zaduženo zakonodavno tijelo, vezano za datu problematiku.

[LNP20]

enky kaže:

Nije mi jasno zašto napadate Cocaine Nihgts?
Čovjek je psiholog, koji smatra kako mu znanje stanovite psihoanalize nije neophodno za obavljanje njegovog posla.
Ša je u tom čudno?
Bilo bi super kad bi više psihologa došlo do istog zaključka.

Ako te zanima zašto Cocainova mišljenja o psihoanalizi ne držim autoritetnim,
moraš samo provjeriti koliko li se uopće psihoanalizi pridaje prostora u sklopu
današnjeg akademskog smjera Psihologije, pogotovo onog riječkog, koji, ako
sam shvatio, on pohađa/jest pohađao. To ša se na četvrtoj godini usputno
spomene Freuda ne čini ikog ovlaštenim govoriti o psihoanalizi s pozicije
nekoga znanja. Tim više apsurda izjednačavanja Freuda s psihoanalizom:
Freud spada u psihoanalizu, no psihoanaliza nije samo Freud, te i ako jest
Freud, to nisu iste postavke kakve su bile prije kojih 70-ak godina, u vrijeme
Freudove smrti. Teorija se klinički propituje, bivajući iznova formulirana i
reformulirana. Uostalom, spomenuo sam već veliku zastupljenost današnjih
psihoanalitičara unutar Francuske i Argentine koji grade svoj pristup na
kliničkim postavkama Jacquesa Lacana, pa evo i ponešto o njegovom
kliničkom pristupu:

http://www.youtube.com/watch?v=Iy5lyRZSkPg
http://www.youtube.com/watch?v=Iy5lyRZSkPg
http://www.youtube.com/watch?v=Ghqm_8DUgZQ
http://www.youtube.com/watch?v=EVRIFnIZJUI

Također, koliko sam ja upućen, "brzopotezni" tečajevi uključuju barem 600
sati kliničkog rada raspoređenog preko perioda od najmanje 4 godine, dok
nerijetko biva stvar kao ša je opisala femmelatin. Ujedno, to ša neki ostvaruju
bolje, a drugi gore rezultate, govori isključivo o postojanju boljih i gorih psiho-
analitičara. Ja kao ne-psihijatar vidim puno manji problem u sveukupnoj dužini
tretmana kroz koji se analizandu daje prilika temeljito osvijestiti koji li su to
nesvjesni obrasci, procesi i događaji igrali/igraju ulogu u konstituciji njegova
jastava nego li pak u mišljenju određenih psihologa da se sve ne samo da
može, već i MORA rješavati prvenstveno tabletama, dajući malo-do-ništa
šanse samoj psihoterapiji te time počesto dovodeći pacijenta navlačenju na
tablete kao isključivim načinom sučeljavanjem s vlastitim psihičkim životom.

S druge strane, ako psihoanaliza ičemu uči pojedinca, to je okretanje samome
sebi te pružanju čitavog niza alata za analitički pristup pitanju zašto činimo to
ša činimo ili zašto pak ne činimo to ša nam se govori da bi bilo dobro činiti.

Sad, ovisno ša je kome milije.

[Cocaine Nights]

LNP20 kaže:

Ako te zanima zašto Cocainova mišljenja o psihoanalizi ne držim autoritetnim, moraš samo provjeriti koliko li se uopće psihoanalizi pridaje prostora u sklopu današnjeg akademskog smjera Psihologije, pogotovo onog riječkog, koji, ako sam shvatio, on pohađa/jest pohađao. To ša se na četvrtoj godini usputno spomene Freuda ne čini ikog ovlaštenim govoriti o psihoanalizi s pozicije nekoga znanja. Tim više apsurda izjednačavanja Freuda s psihoanalizom: Freud spada u psihoanalizu, no psihoanaliza nije samo Freud, te i ako jest Freud, to nisu iste postavke kakve su bile prije kojih 70-ak godina, u vrijeme Freudove smrti. Teorija se klinički propituje, bivajući iznova formulirana i reformulirana. Uostalom, spomenuo sam već veliku zastupljenost današnjih psihoanalitičara unutar Francuske i Argentine koji grade svoj pristup na kliničkim postavkama Jacquesa Lacana, pa evo i ponešto o njegovom kliničkom pristupu...

Bilo bi prekrasno za psihoanalizu da ne baš visoko mišljenje o toj disciplini ima samo riječki odsjek za psihologiju i šačica psihologa. Treba biti svjestan da joj se kritike upućuju sa mnogih strana, znanstvenih i onih neznanstvenih. Npr. poznati lingvist i filozof Chomsky joj nije bio sklon, posebno vrsti koju ti spominješ te koja dolazi od postmodernističke misli pa o npr. Lacanu govori kao o "samosvijesnom šarlatanu", a vodeće postmoderrniste spominje u terminu "kulta".

Eto, na riječkom odsjeku koji nalikuje zagrebačkom i drugim svjetskim odsjecima se općenito psihoanaliza pretjerano ne spominje, osim u kontekstu povijesnog značenja. Mene zanima koliko se o njoj uči na npr. riječkom odsjeku za kulturologiju, kao i o postmodernizmu uopće?

Unaprijed pretpostavljam da se mi možemo teško sporazumjeti pošto moje znanje o psihoanalizi osim iz studija psihologije dolazi i uglavnom od samostalnog proučavanja psihoanalitičke škole objektnih odnosa te Fuchsove grupne analize čiji vodeći mislioci također ne drže puno do Lacana i te Francuske postmodernističke filozofske struje koje se toliko držiš.

[Cocaine Nights]

vilenica kaže:

a tko ce sve moci ici na te priznate edukacije? negdje sam procitala da to u sad mogu i socijalni radnici. samo medicinari i psiholozi, ili i druge struke?

Uglavnom su to psiholozi i psihijatri, ali neke od škola primaju i npr. socijalne radnike i pedagoge. Za filozofe kod nas nisam 100% siguran, iako vani to jest slučaj. Trebala bi kontaktirati svaku od pojedinih škola psihoterapije u Hrvatskoj i raspitati se. Neke od njih bi filozofa sigurno primile, međutim nisam siguran da kao filozof možeš završiti sve stupnjeve, kao što to mogu npr. psihijatri ili psiholozi.

[femmelatin]

vilenica kaže:

dakle. koliko sam shvatila. psihoterapiju kod nas moze sluzbeno obavljati samo psihijatar, cak i u slucaju da nije prosao visegodisnju edukaciju& analizu koja takodjer traje godinama

Psihijatri koji nisu prošli edukaciju iz psihoterapije NE obavljaju psihoterepiju.

[femmelatin]

enky kaže:

femmelatin je skinula informaciju sa sajta medicine, koji koliko sam ja upućena, nije predstavnik ministarstva zdravstva niti je zaduženo zakonodavno tijelo, vezano za datu problematiku.

Pa nije, ali oni određuju koga će upisati - na medicini, gdje taj smjer postoji.
Ne znam da li na nekom drugom fakultetu (našem) postoji smjer psihoterapija i u kakvom statusu.

Gledala sam na psihologiji, oni imaju kliničku psihologiju za postdiplomski, a iz razgovora sa svojih troje prijatelja koji su diplomirani psiholozi te svojim bivšim profesorom psihologije znam da dodiplomski iz psihologije nije niti namijenjen psihoterapiji, niti se psiholozi primarno bave psihopatologijom.

[tereza_]

femmelatin kaže:

Pa nije, ali oni određuju koga će upisati. A ne znam da li na nekom drugom fakultetu (našem) postoji smjer psihoterapija. Gledala sam na psihologiji, oni imaju kliničku psihologiju za postdiplomski, a iz razgovora sa svojih troje prijatelja koji su diplomirani psiholozi te svojim bivšim profesorom psihologije informirana sam da dodiplomski iz psihologije nije niti namijenjen psihoterapiji, niti se psiholozi primarno bave psihopatologijom.

još mi nije poznato da se psihoterapija uči na bilo kojem našem faksu; sve postojeće edukacije za koje znam obavljaju se preko drugih institucija..postoji postdiplomski (postojao je) na medicini iz psihoterapije, ali to nije bilo učenje psihoterapijskih tehnika....

koliko znam, kod nas, govoreći samo o psihoanalizi, ima vrlo malo završenih psihoterapeuta -psihoanalitičara sa onom klasičnom psihaonalitičkom potpunom edukacijom, ono nekoliko za koje znam su psihijatri...
ali ima ih relativno dosta iz edukacije iz grupne psihoterapije..

trenutno, na nešem "tržištu" psihoterapije ima najviše završenih psihoterapeuta iz područja gestalta i kognitivne-biheviour psihologije..nešto manje iz realitetne i TA..a koliko ih je iz NLP-a i nije mi poznato ...

za ostale pravce ne znam, ali u gestaltu, psihoterapijsku edukaciju mogu pohađati liječnici, psiholozi, socijalni radnici, pedagozi i defektolozi, a i vrši se prethodno selekcija tko može pristupiti edukaciji, kako procijene voditelji u nekom procesu selekcije..

[femmelatin]

Cocaine Nights kaže:

U 6 godina medicine, koliko vremena se posvećuje ljudskoj psihi, središnjem živčanom sustavu i ponašanju? Na psihologiji sve 4, a po novom 5. Uzmi jednog doktora medicine - 6 godina studija i jednog doktora psihologije - 7 godina studija.

Koliko se godina na dodiplomskom studiju psihologije posvećuje psihopatologiji i psihoterapiji?

A što se medicinara tiče, da - oni 6 godina svladavaju opće znanje, no kao što sam već spomenula, tu je specijalizacija iz psihijatrije i subspecijalizacija iz psihoterapije, plus što svatko tko ide na tu subspecijalizaciju prolazi i dugotrajnu psihoterapiju. Što na kraju dođe na cca 11-12 godina studija.
I koliko znam, psihijatri koji nisu prošli subspecijalistički studij se i ne bave psihoterapijom. Kako bi i mogli?

Osobno nemam ništa protiv da se i psiholozi bave psihoterapijom, ako su se dodatno educirali u tom smjeru, ako se to na neki način zakonski regulira. nedostatak koji tu vidim je taj, što neki psihički problemi i dijagnoze zahtijevaju uzimanje lijekova, a psiholozi ih ne mogu prepisivati i za taj dio nisu educirani - tako da bi tada svakako trebala suradnja s medicinarima
Izuzetno mi je glupo da se pljuje po psihoanalitičkoj psihoterapiji, osobito, kako i sam priznaješ - jer je pljuju oni koji se njom nisu bavili, ili su se bavili na način da su pročitali knjigu ili dvije. Meni psihoterapiju vodi osoba koja ju je ne samo učila, već i sama prošla.

[tereza_]

što se tiče onoga o epileptičarima i psihologiji, dragi Cocaine, kakav neuropsihijatar????

glavni i odgovorni liječnik je- neurolog, a onda se po potrebi, sa epileptičnim pacijentom bave psihijatar i psiholog (psiholog možda nekima i važniji, radi procjene raznih psihičkih funkcija i možebitnih organskih oštećenja)...

[tereza_]

femmelatin kaže:

Koliko se godina na dodiplomskom studiju psihologije posvećuje psihopatologiji i psihoterapiji?

A što se medicinara tiče, da - oni 6 godina svladavaju opće znanje, no kao što sam već spomenula, tu je specijalizacija iz psihijatrije i subspecijalizacija iz psihoterapije, plus što svatko tko ide na tu subspecijalizaciju prolazi i dugotrajnu psihoterapiju.

godina?????

kakvih godina..govorimo o nekoliko kolegija svega..psihoterapija se uči posebno, nakon studija i traje godinama..

[femmelatin]

tereza_ kaže:

godina?????

kakvih godina..govorimo o nekoliko kolegija svega..psihoterapija se uči posebno, nakon studija i traje godinama..

Nismo se skužile, ali poanta je ista. Liječnici koji su prvo završili za liječnike opće prakse, dalje idu na specijalizacije i da - to traje godinama.
Nema ni jedne specijalizacije za koju možeš reći da je to "samo par kolegija". Imam sasvim dovoljan broj liječnika u obitelji i među prijateljima da znam koliko te specke traju, naravno paralelno s kliničkim radom.

[Cocaine Nights]

femmelatin kaže:

Koliko se godina na dodiplomskom studiju psihologije posvećuje psihopatologiji i psihoterapiji?
A što se medicinara tiče, da - oni 6 godina svladavaju opće znanje, no kao što sam već spomenula, tu je specijalizacija iz psihijatrije i subspecijalizacija iz psihoterapije, plus što svatko tko ide na tu subspecijalizaciju prolazi i dugotrajnu psihoterapiju. Što na kraju dođe na cca 11-12 godina studija.
I koliko znam, psihijatri koji nisu prošli subspecijalistički studij se i ne bave psihoterapijom. Kako bi i mogli?
Osobno nemam ništa protiv da se i psiholozi bave psihoterapijom, ako su se dodatno educirali u tom smjeru, ako se to na neki način zakonski regulira. n

Vrlo malo, osim ako nije riječ o specijalizaciji iz kliničke psihologije, gdje se onda itekako posvećuje. Nakon te specijalizacije (nije doktorat), a može i prije, upisuje se psihoterapijska edukacija, tako da educiranje psihologa na tom polju također može trajati 10-12. godina i uključuje razne specijalizacije. Znači specijalizacija iz kliničke psihologije pa dodatna specijalizacija u psihoterapiji.
Također treba napomenuti da su na razvoju psihoterapije tijekom povijesti radili psiholozi i psihijatri, tako da ovo "Osobno nemam ništa protiv da se i psiholozi bave psihoterapijom... ...ako se to na neki način zakonski regulira." ispada kao da su tu psiholozi ušetali, eto tek tako.