Istanbul (I. dio) (obavezno pročitati prvi post!)

[Nikša13]

kismet21 kaže:

evo i mojih dojmova o Turskoj;
nocni zivot nisam iskusila, jer su nam u hotelu rekli da bi mogli imati problema tipa račun od 10000 eur.
jedino sto me smetalao je to sto su zene pokrivene od glave do pete i jos preko sve odjece nose baloner na +30 i maramu. pročitala sam da je marama stvar osobnog izbora, medjutim u tih 6 dana maramu nisu imale jedino turistkinje, i da zene NE rade u ugostiteljstvu i turizmu i trgovini iz razloga: sto ne uče strane jezike i sto nesmiju biti van poslije 23 sata. koliko god turska bila dio Europe, daleko je ona jos od nje.

ne zaboravimo da je Turska sekularna država pa ova teza sa maramama, feredžama i balonerima baš i ne stoji. Jesi ti sigurna da si bila u Istanbulu?

[Cohiba]

Feredze su u Turskoj zabranjene Pokrivenih zena ima, ali nista vise nego u Becu ili Parizu npr. Pretpostavljam da je u unutrasnjosti Turske broj pokrivenih zena dosta veci, medjutim u Istanbulu sigurno nisu u vecini, narocito medju mladjom zenskom populacijom.

A ova glupost da je zenama zabranjen izlazak nakon 23h je ipak vrhunac

[mufnica]

Nikša13 kaže:

ne zaboravimo da je Turska sekularna država pa ova teza sa maramama, feredžama i balonerima baš i ne stoji. Jesi ti sigurna da si bila u Istanbulu?

vise ces u londonu vidjeti zena "nindza", pa cak i onih sa zeljezom na licu, nego u istambulu !

[Neuhvatljivaa]

kismet21 kaže:

.
jedino sto me smetalao je to sto su zene pokrivene od glave do pete i jos preko sve odjece nose baloner na +30 i maramu. pročitala sam da je marama stvar osobnog izbora, medjutim u tih 6 dana maramu nisu imale jedino turistkinje, i da zene NE rade u ugostiteljstvu i turizmu i trgovini iz razloga: sto ne uče strane jezike i sto nesmiju biti van poslije 23 sata. koliko god turska bila dio Europe, daleko je ona jos od nje.

E na ovo se moram obazrijeti.Naime u Istanvulu sam 2 puta godisnje i nemogu da vjerujem da neko jos tako prica.Od stotinu zena dvije su pokrivene,ako nisi znala to je stvar vjere.Ostale se nose kao svi,cak hodaju i u minicu.Rade naravno u SVIM ugostiteljstvima i ducanima i ostaju vani i poslije 1 nocu a ne poslije 23.....Strahota kako ljudi preuvelicaju neke stvari koje vide.
U slucaju da si bila zadnjih dana Ramazan je i ljudi idu u Dzamije pa ih je vise pokrivenih.A sto se tice toga da Turkinje ne uce strane jezike-slatko sam se nasmijala.U svim srednjim skolama se uci strani jezik!Zaista zaista strasno kako neko siri toliko gadne dezinformacije

[cipelić]

ajme kismet pa kak osi to zaključila za žene ??? Ja sam vidjela stotine modernih cura i žena,nepokrivenih,predivno obučenih...i vani navečer u klubovima

meni je Istanbul toliko predivan,da su avio karte oko 1000 kn ja bi išla barem svaka 3 mj tamo na vikend i uvijek nešto novo otkrila

I kakva je to fora sa hotelom?? mislim-no comment!!!

[Ana085]

Ovako, planiram na medeni mjesec ici u Istanbul pocetkom maja. Prvenstveno zelimo sto vise stvari za vidjeti i obici. Molim za preporuke kako hotela tako i lokacija koje su obavezne za pogledati. Svejedno nam je za cijene hotela tako da mogu biti i oni malo skuplji ( ipak je medeni jednom u zivotu...bar se nadam i super bi bilo da hotel nije previse udaljen od aerodroma. Kakvo je vrijeme uopce u tom periodu? Idemo iz Sarajeva avionom, tako da bi nam dobro dosle i preporuke aviokompanija. Hvala unaprijed.....

[Lady_Q]

kismet21 kaže:

evo i mojih dojmova o Turskoj;
bila sam u Istanbulu 5 dana, prekrasan grad, milijun znamenitosti za posjetiti, hrana savrsena, ljudi malo naporni, ali nakon par dana kad smo skuzili da ih privlace fotoaparati i kamere, prestali smo ih nositi. pa se uklopis u masi, nocni zivot nisam iskusila, jer su nam u hotelu rekli da bi mogli imati problema tipa račun od 10000 eur.
cjene tako tako, nisu ni turci ludi, sto si dalje od centra to ti je jeftinije. ali svaka im cast, oni su od svog turizma napravili pravi biznis.
jedino sto me smetalao je to sto su zene pokrivene od glave do pete i jos preko sve odjece nose baloner na +30 i maramu. pročitala sam da je marama stvar osobnog izbora, medjutim u tih 6 dana maramu nisu imale jedino turistkinje, i da zene NE rade u ugostiteljstvu i turizmu i trgovini iz razloga: sto ne uče strane jezike i sto nesmiju biti van poslije 23 sata. koliko god turska bila dio Europe, daleko je ona jos od nje.

Kisemt, odnosno na turskom: srećo, dansa sam se vratila iz Istanbula, od 8 mjeseci ove gdine, 4 sam bila u Hr, 4 u Turskoj. I sve šta si navela,generalno, ne da nije točno, nego mi je stvarno žao što si ostala razočarana Turskom i pogotovo Istanbulom, jer je to jedan od najnevjerojatnijih gradova svijeta. Spoj istoka i zapada, tradicije i modernog. Ne samo da je Istanbul u Europi, već mi imamo podosta toga učiti od njih (patriota sam, ali zbilja je to istina). Žao mi je što si možda bila smještena u nekom lošem dijelu Istanbula i što si slušala radnike u hotelu. Manje od 30% žena u cijeloj Turskoj je pokriveno. Žene rade i u ugostiteljstvu i u turizmu, a strane jezike i te kako uče, npr. ljudi koji su završili srednju školu i sada imaju oko 30 godina, cijelu su prvu godinu srednje škole učili samo engleski i sve na engleskom. I vjeruj mi, i one pokrivene su vani iza 23 sata, po cijele noći.
Zbilja mi je žao, što si u divnoj zemlji stekla loše dojmove, ali jednostavno sve što si navela je neistina i stojim iza toga. Ja stalno nosim fotoaparat i nikada nisam imala problema, niti me iko iakda napao ili maltretirao, niti je bilo kome to bio problem.
Vodič ili osobe kod kojih ste se konzultirali definitivno vam nisu dale dobre smjernice i informacije, ali sve što ti je društvo na forumu napisalo, shvati dobronamjerno. Kultura je drugačija, ali zar tako nije u svakoj stranoj zemlji krenuvši od Bosne ili Italije?!

Sorry svima, nisam stigla objavit slike, jer sam bila cijemo vrijeme na putu, sad sam došla doma iz Istanbula

[femmelatin]

Točno je da nisu sve žene pokrivene - ima i jednih i drugih. Starije su češće pokrivene, mlađe manje. Navečer ima žena vani, točno.
Međutim, nije baš točno da rade u turizmu i trgovini - konkretno, u našem hotelu nije bila zaposlena ni jedna jedina žena. Nijedna konobarica, sobarica, ni recepcionerka. Na bazaru nisam vidjela ni jednu prodavačicu - svi prodavači su bili muški. Ne sjećam se da nas je u ijednom restoranu ili kafiću poslužila žena. Vidjela sam jednu stariju ženu u izlogu jednog restorana kako mijesi tijesto i to je bilo to. I na odlasku, na blagajni tvornice slatkiša je bila žena. Malo smo pričali s vodičem koji je iz Bosne ali je dobio državljanstvo i rekao nam je da još uvijek većina žena nakon škole ili fakulteta ostane doma s djecom. Da one koje rade najviše rade u uredima ali ne baš sa strankama - to objašnjava sve one sobare i konobare. I da ima profesorica na fakultetima i liječnica u bolnicama, to da.

[Neuhvatljivaa]

Recimo kada sam ja jednog posjeta tamo bila u hotelu,u tom su hotelu na recepciji radile zene a i kuharica je bila zena.Dakle-kako gdje!A posto u Istanbul idem cesto,mogu reci da ljudi tj zene rade svuda.

[Hyperion1843]

Pozdrav svima na forumu, nisam se još javljao, no vidim da je nedavno ponovo dotaknuta tema putovanja u Istanbul vlakom, i iako sam na nju zakasnio svojim postom, odlučio sam ipak napisati nešto o tom putovanju s kojeg sam se vratio prije nešto više od mjesec dana, nadajući se da će nekome biti od koristi. Istanbul kao grad prilično me se dojmio, neke sam stvari zamišljao drugačijima, mnogih iskustava ću se rado sjećati i volio bih ovaj grad posjetiti još jednom. No ovdje bih htio iznijeti samo informacije vezane za putovanje vlakom koje je u mojem slučaju trajalo (s povratkom i jednim noćenjem u Beogradu zbog kašnjenja vlaka) ukupno 75 sati.

Na put sam krenuo 11.7.2009. u 23.55 iz Zagreba. Informacije o tijeku putovanja mogu se naći na stranicama HŽ-a i vrlo su točne, vlak do Turske granice nije značajno kasnio, a tada je na granici zastalo i kroz Tursku je nakupio oko 2 i pol sata kašnjenja, tj. stigao je u Istanbul 13.7. oko 11 sati. U Beogradu se prvi put presjeda, stigao sam oko 7 ujutro, a vlak za Sofiju kreće u 7.50 i stigne se popiti kava na kolodvoru, no bolje je odmah zauzeti mjesto u kupeu jer toga dana je za Sofiju vozio samo jedan jedini vagon. Bilo je zapravo više vagona, no u Nišu se vlak razdvaja i samo posljednji vagon je produžio za Sofiju, pa se dobro točno raspitati kamo sjesti jer tokom cijelog puta postoji mogućnost takvih razdvajanja vagona i treba pratiti putovanje.
Uglavnom, u Nišu su svi putnici iz drugih vagona navalili u taj jedan za Sofiju i nastala je još veća gužva, neki su i stajali u hodniku, no to nije bilo ništa prema onome što se dogodilo na poslijednjoj stanici prije Bugarske granice. Tamo je u vagon ušlo osamdesetak Bugara i Bugarki koji, vidjelo se, već uhodano švercaju cigarete i odjednom su se u mojem kupeu – gdje nas je već bilo šestero – našle još četiri starije Bugarke koje su nam doslovno posjedale u krila, ispod sjedala i iznad naših glava ugurale torbe i vrećice pune cigareta i napeto iščekivale carinu, a i hodnik je bio do zadnjeg mjesta popunjen. O vrućini i neudobnosti da i ne govorim. Čitao sam na nekim forumima da treba izbjegavati takve ljude jer su spremni u panici i tebi podmetnuti to što švercaju, no u takvoj se situaciji doslovno ne možeš pomaknuti, a i carinici jako dobro znaju kome to sve pripada. Zato su nama turistima jedva i pogledali putovnice, a s Bugarima su nešto malo raspravljali ali ih na kraju sve do jednog pustili bez problema. Sofija je srećom blizu granice i ta je gužva trajala (samo) oko dva i pol sata jer smo u Sofiji svi sišli.
Tamo se drugi put presjeda i treba požuriti onim pothodnicima i što prije naći vlak za Istanbul (koji stoji na prvom peronu) jer ulaskom u Bugarsku sat se pomiče jedan sat naprijed i vlak ne kreće - što sam previdio – u 19.10, nego u 18.10 (po našem vremenu), što ostavlja svega desetak minuta za presjedanje. Požurio sam do vlaka koji ima i sjedeće vagone i jedan spavaći. Platio sam simpatičnom Bugaru Sergeju 10 eura na ruke jer nisam imao rezervaciju za spavanje i nije bilo problema. Uzeo mi je kartu, što mi je bilo malo neobično, no karte je pokupio svima i ne treba brinuti zbog toga jer ih pola sata prije Istanbula svima i vrati, to je takva praksa, tako da kontrola karata ne ulazi u kabine i ne budi putnike. Sa mnom su u kabini bila još dva Njemca s kojima sam putovao od Zagreba i s kojima sam se već upoznao i vrijeme je uz razgovor brže prolazilo. Upoznavanje ljudi još je jedna lijepa strana takvih putovanja, jer svi putuju s više – manje sličnim motivima i uvijek se nalaze teme za razgovor, kao i otvorenost s njihove strane (na tom sam putovanju upoznao jako mnogo ljudi, a s mnogima od njih sam i ostao u kontaktu). Kabine su također mnogo sigurnije jer nitko ne upada u njih, mogu se zaključati i mnogo su udobnije od kupea, te na cijelom tom putu nisam doživio niti jedne neugodnosti ili napetosti (osim bugarskih švercera koji zapravo i nisu bili opasni i s kojima sam dosta pričao). Oko 2 sata ujutro stigli smo na Tursku granicu i tamo smo svi morali sići s vlaka i ući u nekakvu prostoriju gdje su izdavali vize. Budući da sam iz Hrvatske viza mi nije bila potrebna ni za Tursku ni za Bugarsku, dok su ostali (primjerice jedan dečko iz Kanade s kojim sam također putovao) morali platiti na samoj granici vizu, a cijene su, ovisno o državi, oko 15 eura. Sve to skupa je potrajalo i vlak je kasnio u polasku oko sat vremena.
U Istanbul je stigao nešto prije 11 sati, a put je trajao 34 sata. Uglavnom, putovanje je prošlo bez ikakvih problema, vlak je siguran i ne treba se bojati takvog putovanja (barem je bilo tako u mojem slučaju), potrebno je paziti na vagone da ne bi otišli u pogrešnom smjeru i izbjegavati ljude ili situacije koje bi mogle dovesti do napetosti ili neugode.

Što se tiče povratka, on je također prošao bez većih problema. Vlak iz Istanbula kreće u 22 sata sa Sirkecija i sastavljen je od srpskih i bugarskih spavajućih vagona. Ja sam imao rezervaciju za bugarski koju sam na istanbulskom kolodvoru platio 22,50 YTL (što je oko 11 eura) no ta je rezervacija vrijedila samo do Sofije jer se u Sofiji ponovo presjeda. Tako sam Tursku i Bugarsku prošao bez ikakvih problema, bio sam sam u kabini i veći dio puta sam prespavao (osim što smo na Turskoj granici oko 3 ujutro opet svi morali sići).
Vlak je u Sofiju stigao oko 11.30 i bilo je vremena za presjedati na vlak za Beograd, koji je nešto kasnio u polasku jer je čekao neki drugi vlak. Tamo sam isto od kondukterke na ulazu u spavaći vagon (bez rezervacije) za 11 eura dobio kabinu u kojoj sam ponovo bio sam i vlak je oko 12.30 krenuo za Beograd. Ubrzo nakon polaska iz Sofije uslijedila je granica sa Srbijom na kojoj sam imao jedinu neugodnost na čitavom putovanju. U Istanbulu sam kupio čaj i to više vrsta crnog čaja koji je nešto bio u rinfuzi, nešto zapakiran u kutijice, te dvije vrećice nekakvog čaja od jabuke, no nisam znao da se po osobi ne smije nositi više od 100 grama čaja. I kada me bugarski carinik upitao imam li čaj, i kad sam odgovorio da imam, morao sam otvoriti sve torbe, sve je pretresao i stavio čaj na stranu. Onda je počeo s pričama da moram sići s vlaka i ostati koji dan u postaji dok se ne utvrdi je li to stvarno čaj ili nešto drugo, i bio je vrlo ozbiljan. No nakon desetak minuta rasprave shvatio je da nisam kriminalac i vratio mi čaj od jabuke, a crni je zadržao, kako je rekao, da ja ne bi imao problema s ostalim carinama  . Htio mi je na kraju i njega vratiti ali sam ga ipak ostavio njemu.
Uglavnom, prilično neugodno u tom trenutku, ali je prošlo i stigao sam u Beograd (uz kašnjenje vlaka od 3 sata i pomicanje sata unatrag) u 22.00 h po našem vremenu, a posljednji vlak za Zagreb otišao je u 21.50, tj. 10 minuta sam zakasnio, a kod te linije ne postoji praksa čekanja drugih vlakova. No na informacijama mi je vrlo ljubazan službenik rekao da imam pravo na besplatni smještaj (jer sam imao povratnu kartu iz Zagreba za Istanbul – samo u tom slučaju se stječe pravo na smještaj, tj. ako je Beograd samo usputna stanica na putu) i kroz 15 minuta me odveo u lijepo uređeni hostel na kolodvoru, svega par minuta od zgrade kolodvora i dobio sam jednokrevetnu sobu sa tv-om, klimom, kupaonom, uglavnom, izvrstan smještaj. No slijedeći vlak za Zagreb polazio je idućeg jutra u 5.50 i morao sam stići na njega. Krenuo je na vrijeme i u Zagreb sam stigao u najboljem redu oko 14 sati (25.7.2009.), s ukupnim trajanjem povratnog putovanja od 41 sat.
To je uglavnom ono najbitnije što se tiče samog putovanja, želja mi je bila dati nekoliko praktičnih i konkretnih informacija koje su i mene zanimale prije nego što sam krenuo na put, a nisam ih uspio sve naći. A što se tiče cijene ovog putovanja, ono nije skupo: povratna karta iz Zagreba za Istanbul može se kupiti bez prethodne rezervacije i kupio sam je neposredno prije polaska vlaka za 976,47 kuna, bez ikakvih popusta, ali u to nisu uključene rezervacije spavaćih vagona. Njih se može platiti na licu mjesta kod konduktera i iznose (kako sam već napisao) desetak eura po korištenju kabine i treba ih platiti tri puta. Prvi puta od Sofije do Istanbula (10 eura), drugi put od Istanbula do Sofije (22,50 lira ili 11 eura) i treći put od Sofije do Beograda (11 eura), što je ukupno 32 eura. Uz cijenu povratne karte od 976,47 kn, sveukupna cijena ovog putovanja je oko 1210,00 kuna.
Nadam se da će ove informacije pomoći nekome tko također planira vlakom do Istanbula, a isto tako i ohrabriti one koji su skeptični glede takvog putovanja, jer taj vlak je siguran međunarodni vlak (iako na trenutke nije izgledalo tako) i uz malo opreza i odmjerenosti nema opasnosti od nekakvih problema. Zahvaljujem svima na strpljenju i lijepi pozdrav.

[nasmijanonebo]

super za tako iscrpan post sa svim detaljima !
hyperion, hvala ti puno na trudu!

[xfairguy]

Bravo Hyperion,ovo je ok varijanta šteta što treba toliko vremena.

[Lady_Q]

Evo i mog doprinosa o putovanju vlakom, još moram napisat povratak istim tim vlakom.

Balkan express-

Koliko ste puta poželjeli posjetiti neku, za vas, novu destinaciju, a nedostatak informacija, premalo novaca ili možda i strah od novog su vas spriječili u tome?!
Donosim vam jednostavnu priču osobnog iskustva sa detaljima koji su od velike važnosti, za destinaciju koju vrijedi posjetiti. Hrvatska – Turska sa Balkan expressom

Rijeka – Zagreb - Beograd – Sofija – Istanbul
Viza: Srbija -nepotrebna,
Bugarske – nepotrebna
Turska – nepotrebna, građani Republike Hrvatske mogu u Republici Turskoj boraviti 90 dana u 6 mjeseci bez vize
Vremenska razlika: Bugarska i Turska +1 sat

Kupovina karata:
Ukupna cijena: jedan smjer oko 73 € za jednu osobu bez popusta
Zagreb – Beograd – na željezničkom kolodvoru u Zagrebu, jedan smjer oko 150 kn
Beograd – Istanbul – na željezničkom kolodvrou u Beogradu (plaćanje isključivo u dinarima), jedan smjer oko 21€ . Ukoliko znate, kako će vaš povratak biti u okviru 30 dana kupite Balkan pass Bg – Ist – Bg plus još nekoliko dana vožnje po npr. Turskoj.

Zagreb – Beograd polazak 23,55 – dolazak 06,21
Polazak iz Rijeke oko 21 sat osobnim automobilom do Zagreba. Početna destinacija nije problem, jer uz česte autobuse, vlak, automobile i s obzirom kako je vrlo kratka destinacija, nema problema.
Dolazak u Zagreb oko 23 sata (urečunata stajanja za kavicu). Zagrebački željeznički kolodvor poprilično je dobro izorganiziran, samo nedajte da vas zbuni velika dvorana u koju se ulazi s glavnog ulaza gdje nema prodaje karata. Karte se prodaju u prostoriji lijevo od glavnog ulaza.
Međunarodni šalter. Karta Zagreb – Beograd 150 kn u jednom smjeru. Nismo kupili povratne karte, jer ne znam točan datum povratka, a mala je razlika u cijeni s obzirom na destinaciju.
Peron br.2., vlak kasni oko 20 minuta. Tada javljaju kako stiže na peron broj 3. Problem našeg kolodvora je u stepenicama koje nisu pokretne, ukoliko imate teške torbe, uh, neće biti baš lako. Razmislite o tome.
Pokušavamo se ukrcati u vlak u kojem vlada neopisiva gužva, kondukter nas upozorava kako moramo pripaziti koja kola idu za Beograd, jer se negdje (ne znam točno gdje) dio vagona odvaja. Svi kupei zatvoreni s navučenim zavjesama. Osim kupe prvog razreda, koji se razlikuje jedino po kožnim sjedalima i tepihu na hodniku. Cijena: po karti 110 kn skluplja.
Pronalazimo mjesto u kojem se nalazi liječnik iz Ljubljane, uz par rečenica započelo je vrlo ugodno putovanje na relaciji Zagreb – Beograd.
Hrvatska granična policija ulazi u jednom selu izlazi u drugom, vrlo brzi pregled putovnica – svaka im čast. Na srpskoj granici stojimo, ali iznenađujuće kratko. Pregled putovnica s obzirom na stajanje i pečate trajao je iznenađujuće kratko. Mogli bi se Slovenci na auto prijelazima ugledati na istočne susjede, ovaj put.
Nasatvak puta je kratak i brzo po planu i redu vožnje stižemo u Beograd.

Prednosti: konfor vlaka, kabine vrlo čiste i uredne, cijena niska, brzi prelazak granica.
Savjet: kupite kartu samo do Beograda, jer u Beogradu možete kupiti Balkan pass (u nstavku o njemu) i uštedjeti novac. Spavaće kabine vam nisu potrebne, jer se sjedala u već postojećim kabinama daju razvuć i spavanje je vrlo udobno, puno udobnije nego u autobusu. Kupovina ležaja u spavaćim koilima na ovoj relaciji je neisplativa.

Beograd – Sofija (vremenska razlika) polazak 07,50 – dolazak 17,40

Sama impresija ulaska u Beograd je razočaravajuća, s prozora vlaka možete vidjeti siromašniju sliku Beograda koja vam obično promakne u obilasku ovoga grada.
Željeznički kolodvor vrlo dobro izorganiziran. Odsjek za međunarodne karte je bio prazan. Gospođa na šalteru ljubazno nas upozorava kako moramo platiti u dinarima i upućuje nas na mjenjačnicu. Za dvije osobe mijenjam 45 €. Cijena karte u Srbiji za relaciju do Istanbula iznosi oko 21 € po osobi. Na peronima nemate problema sa pronalaskom vlaka, niti sa stepenicama, sve je na istom nivou povezano. Ako imate kofere ili torbe sa kotačićima tim bolje za vas.Ruksaci idealni.
Ulazimo u vlak i odabiremo kabinu sa mladim dečkom koji je gledao kroz prozor kao da traži suputnike u svjoj kabini. Bili smo u pravu, to je i bila istina. Kako ovaj vlak prolazi i spaja gotovo cijelu Srbiju i vozi sve do Sofije, gotovo je prepun i možete vidjeti svakve tipove ljudi, većina vrlo upitnog ne samo izgleda, već ponašanja. Imali smo sreću, opet sa liječnikom (ah, doktori su mi izgleda suđeni), putuje u Istanbul na studentsku razmjenu. Kupio je Balkan pass i povratna karta Bg – Istanbul – Bg ga dođe oko 80€. Ako znate datum povratka odlična kombinacija.
Vlak kreće točno po rasporedu, u minutu je točan. Kabine su blagi užas. Naravno, ovo je bio vrlo lijep opis kabina. Cijelo vrijeme puta sam se pitala zašto vlak je tako neuredan, izobličen, odgovor sam saznala tek na Bugarskoj granici. Cijeli smo se dan vozili po Srbiji, od Beograda do Niša, pa do granice sa Bugraskom. U neposredno prije Niša i u samom nišu je nastala ludnica. Iznenađujuće velik broj putnika se ukrcao u vlak. Hm, pitate se zašto?! Zato jer je Srbija jeftinija od Bugarske koja je u EU, pa šverc svega i svačega, a najviše cigareta ovdje je svakodnevni „sport“. Kako su nam se htjele pridružiti „svekojake face“ u kupeu, uredno smo nas troje u suglasnosti svima govorili kako je kabina zauzeta. No, ipak smo primili stariji bračni par koji je putovao u posjet prijateljima u Sofiju. Pristojni i zanimljivi ljudi. Kulturološka razmjena i komunikacija je bila izuzetna. Sve i svašta sam čula, naučila, najviše o životu u Srbiji, koji i nije baš naj naj. Znanja nikad dosta. Srpski dio graničnog prijelaza smo prošli vrlo brzo, kao i u Hrvatskoj. Na jednoj stanici policajac i carinik su se ukrcali, na sljedećoj iskrcali. Sve putovnice su bile pregledane i pregled izvršen.
Ali...veliko ALI. Bugarska granica i otkriće zašto smo putovali u polurastavljenom, izdemoliranom vlaku.
Bugarski policajci i carinici (većina u civilu) ušli su u vlak. I policija pregledala dokumente, sve u redu, a carinici počeli da demoliranjem vlaka. Rastavljali su stropove, skidali podove, ogledala..., a mi u čudu gledali. Gospođa koja je bila u našoj kabini, objasnila nam je proceduru sa švercanjem, i zašto se vozimo u polurspadnutom vlaku (suprugje prije mirovine radio na željeznici). Prije samog kretanja vlaka šverceri saznaju koji će vagoni u kojem smjeru. Uđu u vlak prije kretanja i smjeste stvari u strop vlaka, ispod sjedala i na druga raznorazna mjesta. A ukoliko sami putuju, sjednu u druge kabine. Ili žene koje nisu tako sofisticirane, kupe nekoiko jastučnica i čarapa i u njih potrpaju cigarete. Dvadesetak carinika uredno je pregledalo svaki milimetar vlaka, i našlo cigarete i svije tete švercerice, bolje reći dvije strije babe švercerice – EU Bugarke. Ali, kako smo ipak i mi nešto naučili iz svih američkih dektetivskh serija, uočili smo još dvije babe pored nas u kupeu i barbu malo mlađeg (kod nas bi bio ili makro ili žigolo, po izgledu, ponašanju, drskosti idr.), koji su bili vrlo informirani oko stanja na peronu gdje je policija pretresala dvije babe s početrla priče. I naš „barba“ je bio na razgovoru s policijom, te je nakon razgovora došao u obilazak svojih tetica. Carinici su barem tri puta pretresli cijeli vlak. Dva sata stajanja, psovanja na svim jezicima, i konačan pokret. Malo je reći psovanja. Zahvaljujući mojoj organiziranosti i informiranoti, naša je kabina malo manje psovala na kraju, jer...

Prednosti: razmjena kulturoloških iskustava, jeftina cijena karata – Balkan pass.
Nedostaci: babe švercerice, vagoni katastrofa
Savjet: spavaća kola iz Beograda možte kupiti jedino ako su dan ranije stigla iz Turske, inače nema spavaćih kola do Sofije i to je jedini vagon koji se spaja u Sofiji na vak za Istanbul. Nisu vam potrebna, putujete po danu i uštedite novac.

BALKAN FLEXIPASS

Vrsta ponude MLADI ODRASLI SENIORI Deca 4-12 god.
2.razred 2.razred 2.razred 2.razred
EUR EUR EUR EUR
5 dana/1 mjesec 51 86 69 43
10 dana/1 mjesec 86 152 121 76
15 dana/1 mjesec 103 181 154 90,5

Balkan Flexipass je ponuda za putovanja na području željeznica zemalja Jugoistočne Europe. Karta kupljena po ponudi Balkan Flexipass omogućuje da se na prugama: Bugaske, Rumunije, Grčke, Turske, Makedonije, Crne Gore i Srbije putuje 5, 10 ili 15 dana (po izboru putnika) u okviru roka važenja karte koji iznosi mjesec dana.



Sofija – Istanbul polazak 19,10 – dolazak 08,25
...jer, kasnili smo sat vremena. Ni sama ne znam kako je strojovođa uspio nadoknaditi kašnjenje od dva sata. Stigli smo 25 minuta prije polaska vlaka za Istanbul. Odmah odjurili kupiti karte za spavaća kola. Sva sreća bili smo prvi na redu. Kupite kartu za dvokrevetnu kabinu u spavaćim kolima, cijene je jednaka kao za trokrevetnu. Svaka kola su trokrevetna, ali onaj na vrhu (treći krevet) mora biti veličine patuljka. Cijena je oko 28€ po osobi. Sav novac u ovom slučaju se isplati. Plaćanje isključivo u bugarskoj valuti. Naravno, mjenjačnica je u blizini. Isti tren po kupovini smo stali trčati na vlak koji je minutu kasnije krenuo.
Kvaliteta vlaka na srednjoj razini, ne očekujte novo čudo tehnike, ali sve je vrlo čisto, uredno, sa čuvarom – konduktetom po svakim kolima, utičnice za struju na svakom kutu. Iznenađujuće naspram srpskog vlaka. Isplati se u svakom slučaju. Večer je bila vrlo duga, upoznali smo mnoge strance koji putuju na ovaj način. Arhitekt iz Japana koji je na putu već godinu dana, bračni par iz Australije koji su prodali sve, skupili novac i krenuli na put oko svijeta sa ruksacima.... Večer je bila vrlo znaimljiva, ali valjaloje poć leć. Kreveti udobni i čisti, dovoljno razmaknuti jedan od drugog, tako da glave nisu ugrožene. Oko 2 u jutro probudili su nas na bugarskoj granici, doslovno smo je prespavali,vjerojatno, da nam nadoknade torturu sa srpsko – bugarske granice, ali slijedila je turska granica. E, pa jedino Turci su nas izveli sve iz vlaka i svi u malu graničnu postaju na pregled. Državljani određenih zemalja morali su kupiti „vizu“ odnosno markicu za ulazaku Tursku, ali ja sam se samo lijepo nasmješila graničnom policajcu, zahvalila mu na turskom jeziku i pustila ostatak reda da se trudi objašnjavat zašto ulaze u Tursku. Zahvaljujući sportu i sklonosti ka putovnjima, skupila sam nešto znanja turskog, ali i mnogobrojne turske pečate u putovnici, i vrlo ugodno i brzo sve riješila. Da, zahvaljujući i englesko turskom frazeološkom rječniku, da budem iskrena.
Ukupno smo stajali oko sat do sat i pol, ali s obzirom kako smo mogli šetati po željezničkoj postaji, bilo je idealno vrijeme za udahnut malo zraka i protegnut noge. Ukoliko želite, možete kupiti također hranu i piće.
Put se nastavio i bilo je vrijeme za spavanje. Pred samo jutro cijeli je vagon bio na hodnicima, smiješan i ujedno prestravljen prizor. Vlak se oko 6 u jutro počeo toliko tresti na tračnicama, da samo imali osjećaj kako će svakog trena pri punoj brzini izletit. Naravno, to se nije dogodilo, ali bilo je top tema razgovora u jutro. Oko osam svi smo bili na nogama, naspavani i spremni za istanbulsku avanturu, ali vlak je kasnio oko sat i pol. Posebnog razloga nije bilo, uglavnom spora vožnja pred samim Istanbulom. I konačno u 10 sati istanbul nam je bio pod nogama.

Prednosti: spavaća kola vrlo čista i uredna, naspavate se bez problema. Svaki spavaći vagon ima svog čuvara što je izuzetno dobro s obzirom na učestale krađe prtljage u Bugarskoj. Isplati se platiti dodatnih 28€.
Nedostaci: zastarjele tračnice na jednom dijelu Turske rute. Kašnjenje od oko 1,5 sata.
Savjet: spavaća kola – obavezno!

Zagreb – Istanbul = 34 sata (inače je 31-32), ne računajući vremensku razliku

Odlična avantura koja će se sigurno ponoviti u povratku. Ostvareni mnogobrojni kontakti i dobar 34 satni odmor. Ukoliko imate imalo avanturističkog duha, želje za upoznavanjem jednog od najzanimljivijih gradova svijeta, ne čekajte niti minute.
Sve čari Istanbula su vaše!

[montgomeri]

super izvestaj,zeleznicka stanica u beogradu i ceo taj prilaz vozom je za izbegavanja,jedna ispravka:na pocetku si napisala da je karta bg-istanbul 21 eur,sto ispadne mnogo jeftino,a posle si napisala da si u sofiji kupovala kartu sofija-istanbul,tako da je bg-sofia 21 eur vozna karta pretpostavljam

[cilla]

povratna bg-sofija je 21 eur.
i taj vlak je zbilja doživljaj :-)

sam vlak je užasan, ali doživljaji sa živopisnim ljudima su ipak nezaboravni

ja nisam imala takvo iskustvo na toj granici da su pretresali tako detaljno vlak, ali bilo je brdo švercera cigaretama i carninici dobro znaju tko su oni
i turiste ne gnjave

[xfairguy]

Za one koji traže kako do Istanbula možda je i opcija avionom iz Zagreba,Germanwings do Kelna ili slično pa onda isto Germanwingsom ili SunExpressom do Istanbula.

Cijene su već od 1300 kn ako se na vrijeme kupe karte, a ipak se i uz sva čekanja se stigne puno prije nego vlakom.

npr
Depart: Wed 04 Nov 2009
13:00-14:30 1h 30 Zagreb (ZAG) Stuttgart (STR) germanwings 4U 2977
7h 55 Connect in airport (Recommended minimum connection time: 2h)
22:25-02:10 2h 45 (+1) Stuttgart (STR) Istanbul Sabiha (SAW) germanwings 4U 2906

Return: Mon 09 Nov 2009
00:05-02:00 2h 55 Istanbul Sabiha (SAW) Berlin Schoenefeld (SXF) SunExpress XQ 838
11h 40 Connect in airport (Recommended minimum connection time: 2h)
13:40-15:20 1h 40 Berlin Schoenefeld (SXF) Zagreb (ZAG) germanwings 4U 8978

Ukupno: 171,56 € - 1.256,54 kn

[Neuhvatljivaa]

Ja i ne pomisljam nikada putovati u Istanbul nicim drugim nego avionom.
Sa-Ist=250 Eura povratna karta-Air Bosnia.
Idem dva tri puta godisnje i super sam zadovoljna.Let traje 2 sata i 20 minuta.

[LittleStar]

Bila sam lani u Istanbulu i još nekim gradovima u Turskoj i oduševljena sam!
Išla bih opet svake godine

[nasmijanonebo]

u kojim si gradovima osim istanbula bila? pricaj, mi volimo ovdje pricljive!

[bettyboo]

Sasvim sam slucajno naletjela na ovu temu pa da kazem i ja par dojmova o Turskoj! Zbog prirode posla stalno sam na putu i obisla sam veci dio svijeta, ali moram priznat da me Turska posebno odusevila!
İ trenutno sam sluzbeno u İstanbulu evo vec skoro dva mjeseca, grad je fascinantan, ali svima onima koji dolaze ovamo predlazem da uz ona mjesta koja se jednostavno moraju vidjet u İstanbulu(Aja Sofija, Hipodrpm, Plava dzamija, Topkapi i Dolmabahçe palace, posjete i dijelove grada koji nisu turisticki! Tamo se tek vidi pravi zivot i dusa ovoga grada! Onima koji kao i ja vole shopping centre preporucam Çevahir, navodno najveci shopping centar u Europi te sesti po velicini u svijetu. Uz njega, zbog same arhitekture zgrade isplati se vidjeti i Kanyon centar. İstina tamo su ducani za one malo dubljeg dzepa, ali je zgrada fascinantna.
Meni osobno najljepsi dio grada je Bostanci, ima prekrasnu setnicu uz Mramorno more s koje se pruza pogled na İstanbulske otoke(Princess İslands).
Eto to je samo mali dio onoga sto se treba vidjet u ovome gradu. Svima onima koji se dvoume preporucam ga za posjet, dobar provod je siguran!