|
|
25.09.2015., 23:25
|
#1081
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,535
|
Quote:
gabriela00 kaže:
to sto tebi treba ide na recept....
|
pa i normabel kojeg troši ide na recept.
kaylaaa20, a da pokušaš s nekom tehnikom disanja kad je najgore, uz sve tablete što popiješ? 10 mg normabela za nekog tko ih inače ne pije nije nikako mala doza. po onom doziranju iz uputa možeš popiti i više, ali mi se to sve skupa ne čini jako pametnim. a da odeš do dr i da se posavjetuješ? helex ti ima brže djelovanje i po tome je učinkovitiji u trenutku od normabela. no sa svim ti lijekovima bi trebalo jako oprezno i ja bi se na tvom mjestu obratila liječniku prie uzimanja. u svakom ti slučaju treba recept za to.
vezano za te javne nastupe pokušaj se što više fokusirati na sadržaj izlaganja, a manje gledaj u ljude koji te okružuju.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
|
|
|
26.09.2015., 12:26
|
#1082
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2014.
Postova: 118
|
Drzi se, stisni zube, obrani taj diplomski i gotovo je!
Kod mene se isto dogodilo da sam se razboljela tijekom studija. Tezila sam da budem jedna od boljih, da imam dobre ocjene, da zadrzim stipendiju, i eto me danas nakon skoro 10 godina, i dalje s panikom i dalje ziva!
Ali idi svakako psihijatru da ti preporuci koja vrsta terapije je najbolja za tvoje stanje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
|
|
|
01.10.2015., 18:54
|
#1083
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2015.
Postova: 614
|
Quote:
MissAnabella kaže:
Drzi se, stisni zube, obrani taj diplomski i gotovo je!
Kod mene se isto dogodilo da sam se razboljela tijekom studija. Tezila sam da budem jedna od boljih, da imam dobre ocjene, da zadrzim stipendiju, i eto me danas nakon skoro 10 godina, i dalje s panikom i dalje ziva!
Ali idi svakako psihijatru da ti preporuci koja vrsta terapije je najbolja za tvoje stanje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
|
da i ja sam za vrijeme studija pukla...poslije se cijeli život oporavljaš...zeznuto je to...
|
|
|
23.10.2015., 20:14
|
#1084
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2015.
Postova: 10
|
Postoji li mogućnost da mi je od elice zamućen vid? Pila sam 10 mg 2 mjeseca, onda greškom 20 dana 20 mg i tad mi se javio problem sa vidom. Ako je neko imao sličan problem neka mi se javi.
|
|
|
24.10.2015., 22:28
|
#1085
|
Tko je kul, ima moć.
Registracija: Oct 2009.
Lokacija: Zege
Postova: 57
|
Quote:
anin23 kaže:
Postoji li mogućnost da mi je od elice zamućen vid? Pila sam 10 mg 2 mjeseca, onda greškom 20 dana 20 mg i tad mi se javio problem sa vidom. Ako je neko imao sličan problem neka mi se javi.
|
Hej, da zna to biti od ad-a a zna i biti simptom depresije, anksioznosti...
__________________
Penso positivo.
|
|
|
09.02.2017., 00:58
|
#1086
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2017.
Postova: 3
|
panični napad
Ljudi moji ja ne znam više šta da radim.Svakodnevno imam napade panike .Užasan strah bez nekog okidača,mislim bez da me neko uvrjiedi iznervira dakle sama pomisao na strah dovodi me do paničnog napada sa idejom vodiljom ...kako da se smirim... a smirenje dolazi preko normabela u sve večim dozama imam banki i dugo godina sam u tim svojim strahovima al ne kao sad .Prošao sam grupnu i individualne terapije.sad sam opet na individualnoj poznate su mi razne tehnike ali mi ne pomažu utim trenucima ružnim.Zanima me ako mi neko može preporučit neki dobar lijek a koji je imao slične simptone dijagnoza f41 psihoneurosis,ankgiozni poremečaj
Zadnje uređivanje neurosis : 09.02.2017. at 00:58.
Reason: cvbvc
|
|
|
12.02.2017., 23:53
|
#1087
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2009.
Postova: 3,023
|
promatraj taj osječaj, lociraj ga u tjelu, nemoj se pretjerano truditi ni smiriti ni ništa samo diši, promatraj i osječaj to i promatraj kako prolazi, svaki put kad prođe imaš veču kontrolu nad time
anksiolitike i antipsihotike razne ti može svako propisat kod kog ideš, od xanaxa nadalje
|
|
|
13.02.2017., 09:50
|
#1088
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2017.
Postova: 3
|
Quote:
kor-im kaže:
promatraj taj osječaj, lociraj ga u tjelu, nemoj se pretjerano truditi ni smiriti ni ništa samo diši, promatraj i osječaj to i promatraj kako prolazi, svaki put kad prođe imaš veču kontrolu nad time
anksiolitike i antipsihotike razne ti može svako propisat kod kog ideš, od xanaxa nadalje
|
hvala na odgovoru
strah osječam u ramenima rukama i prsima ,ponekad ali rijetko ubrzano lupanje srca osječaj gušenja.to su simptomi klasični straha ali problem je ona misao vodilja koju ne želim ni spominati jer AUTOMATIZMOM upadam u paniku ,hvala ti ko bratu na savjetu samo što u tom trenutku ne mogu promatrati mirno ,molim te savjetuj me još npr ako si sam to prošao kako si izdržao i i kako si sada pozdrav i hvala
|
|
|
13.02.2017., 21:52
|
#1089
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2011.
Postova: 5,394
|
Quote:
neurosis kaže:
hvala na odgovoru
strah osječam u ramenima rukama i prsima ,ponekad ali rijetko ubrzano lupanje srca osječaj gušenja.to su simptomi klasični straha ali problem je ona misao vodilja koju ne želim ni spominati jer AUTOMATIZMOM upadam u paniku ,hvala ti ko bratu na savjetu samo što u tom trenutku ne mogu promatrati mirno ,molim te savjetuj me još npr ako si sam to prošao kako si izdržao i i kako si sada pozdrav i hvala
|
Hm....teško je dati suvisli savjet.
Ja sam znala u najgorim trenucima panike, recimo samu sebe fizički npr. stiskati jednom rukom drugu, do jake boli, kako bih odagnala panični sa fizičkom boli.
Usput piti ogromne količine vode, pa i zalijevati se istom, kako bih došla sebi...ponekad bih uspijela, ponekad ne bih...ali probaj se štipati do boli, pa će ti taj fizički dio nekako možda smiriti panični...barem da malo uloviš zraka.
I obavezno puno vode...ili zalijevanje vodom. Ako si u mogućnosti kod paničnog bi mi pomagalo ruke staviti pod vruću vodu i opet sistem prebacivanja...vruća voda, osjećaj te vrućine bi mi ponekad znao umanjiti osjećaj paničnog.
__________________
"Ljubav je poput rata:lako ju je započeti, ali vrlo teško zaustaviti."
|
|
|
13.02.2017., 23:49
|
#1090
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2017.
Postova: 3
|
Quote:
jelena1777 kaže:
Hm....teško je dati suvisli savjet.
Ja sam znala u najgorim trenucima panike, recimo samu sebe fizički npr. stiskati jednom rukom drugu, do jake boli, kako bih odagnala panični sa fizičkom boli.
Usput piti ogromne količine vode, pa i zalijevati se istom, kako bih došla sebi...ponekad bih uspijela, ponekad ne bih...ali probaj se štipati do boli, pa će ti taj fizički dio nekako možda smiriti panični...barem da malo uloviš zraka.
I obavezno puno vode...ili zalijevanje vodom. Ako si u mogućnosti kod paničnog bi mi pomagalo ruke staviti pod vruću vodu i opet sistem prebacivanja...vruća voda, osjećaj te vrućine bi mi ponekad znao umanjiti osjećaj paničnog.
|
jako cijenim tvoj odgovor jer je od srca nešto što si probala na vlastitoj koži.Ovo sa štipanjem mi izgleda slabo osim ako ne uzmem doslovce neka kliješta a s vodom vrijedi probat mada u tim trenucima nemam vremena za točenje vode,mislim da me razumiješ,sutra idem kod psihijatra pa se čujemo ,pozdrav
|
|
|
09.04.2017., 20:27
|
#1091
|
Mirno idem krivim putem
Registracija: May 2012.
Postova: 2,209
|
Napadaji panike
U posljednjih 5 mjeseci kao da živim u nekakvom strahu pomiješanom sa žalosti. Svakim danom je sve gore. Neznam kako to opisati ni koji je točan uzrok. Trnci u rukama, znoj, nervoza, unutarnja panika, strah me iznenada uhvati. Pokušat ću ispisat konkretan primjer sa tokom misli možda bolje pobliže opiše situaciju:
Vozim se u autobusu na putu doma. Unutarnji tok misli: Ne osjećam se baš dobro... O ne, ne osjećam se baš dobro... Jooooj, kaj ako se sad tu pred svima ispovraćam... Ne. Ja, hoću van!
Udari me ko neka klaustrofobija ispomiješana sa činjenicom da sam ja u autobusu koji se kreće i nemogu izaći van na svjež zrak. To me izluđuje. Ista stvar i za tramvaj, u biti u tramvaje više uopće ne ulazim. Neznam zašto mi se to događa i neznam kako opisati taj nagli osjećaj panike pomiješan sa strahom koji me obuzme ali kao da to nemogu spriječiti. Zasad sam ipak svaki put nekako uspio, ako ne spriječiti izdržati do kraja puta, stanice, predavanja... Isto na usmenom odgovaranju za jedan predmet me je primila panika usred ispitivanja kad sam čekao na red. Počeo sam teže disat, i samo sam htio van a opet istovremeno jooj ako sad odem van neću uspjet položit i sve će se raspast. To je bio tok mojih misli... U biti u većini slučajeva je neki strah ili sram same činjenice da je meni neugodno. I što je gore da se sve ćešće javlja na bilo kakvim društvenim događanjima i tijekom svakodnevnih obaveza. Bojim se da ću puknut jer mi je sve teže to izdržat. Osjećam se ko pokvarena igračka, kao da nešto nije u redu samnom a neznam što, ni koji je uzrok.
Jednostavno trebam vašu pomoć. Tko god da ovo čita, ako mi može na pm preporučit nekoga za razgovor, po mogućnosti da je besplatno ili jeftino pošto sam student, pokušao bi izbjeć lijekove ako je ikako moguće, želim samo razgovor, jer se nemam kome povjeriti. Nisam nikad bio kod psihijatra, niti sam prije imao takvih problema.
|
|
|
09.04.2017., 21:55
|
#1092
|
Sangre por sangre!
Registracija: Aug 2016.
Lokacija: Metrópoli
Postova: 375
|
STRAH-definiraju se kao reakcija na opasnost. Psihološki ili biološki. svrhovit i koristan u slučaju kad je opasnost vanjska (divlja životinja neprijatelj prirodna katastrofa)-borba ili bijeg
on ako je opasnost unutarnja tada je ne možemo otkloniti jer je nismo ni svjesni mi je samo osjećamo-anksioznost. LJEČENJE psihoterapijom ili anksioliticaima
|
|
|
10.04.2017., 21:18
|
#1093
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2017.
Postova: 15
|
Meni se napadaji panike opet vraćaju. Najgori su bili također u tramvaju i autobusu. Sad se već nekako znam nositi s njima pa u većini slučaja samo ispadnem čudak koji ne zna komunicirati sa okolinom. Zadnji mi je bio kod frizerke jel ono nemam di pobjeći kad me krene šišat ali hvala bogu kod frizerke ne idem svako malo. Kažu da ne bi trebalo izbjegavati situacije u kojima napadaji dolaze nego upravo suprotno što više ih ponavljati.Kad se samo sjetim prije koliko su me ti napadaji znali izmorit, ništa ne radim a ko da da sam cijeli dan zemlju orala. Mislim da je kod mene to već preraslo u strah od straha...
|
|
|
10.04.2017., 22:49
|
#1094
|
Sangre por sangre!
Registracija: Aug 2016.
Lokacija: Metrópoli
Postova: 375
|
Quote:
Absolution kaže:
Meni se napadaji panike opet vraćaju. Najgori su bili također u tramvaju i autobusu. Sad se već nekako znam nositi s njima pa u većini slučaja samo ispadnem čudak koji ne zna komunicirati sa okolinom. Zadnji mi je bio kod frizerke jel ono nemam di pobjeći kad me krene šišat ali hvala bogu kod frizerke ne idem svako malo. Kažu da ne bi trebalo izbjegavati situacije u kojima napadaji dolaze nego upravo suprotno što više ih ponavljati.Kad se samo sjetim prije koliko su me ti napadaji znali izmorit, ništa ne radim a ko da da sam cijeli dan zemlju orala. Mislim da je kod mene to već preraslo u strah od straha...
|
Pa da što te ne ubije rani te
Tehnika sistematske desenzitizacije, rade se polagano a ne na silu, veliki uspje ćeš imati i ako doma kod kuće legneš na krevet i dobro se naučiš opustiti, tada u sebi zamisliš situaciju kod frizea, ono da si ptpuno smirna i sretna.
http://www.vaspsiholog.com/2011/04/t...senzitizacije/
A ako ti je dosta rutine uzmi si jedan:
https://www.youtube.com/watch?v=LT4voP6JJTQ
Zadnje uređivanje Andreasas : 10.04.2017. at 23:15.
|
|
|
11.04.2017., 08:52
|
#1095
|
vaga podznak škorpion :)
Registracija: Jun 2012.
Lokacija: Split
Postova: 14,860
|
Quote:
Swipe kaže:
Jednostavno trebam vašu pomoć. Tko god da ovo čita, ako mi može na pm preporučit nekoga za razgovor, po mogućnosti da je besplatno ili jeftino pošto sam student, pokušao bi izbjeć lijekove ako je ikako moguće, želim samo razgovor, jer se nemam kome povjeriti. Nisam nikad bio kod psihijatra, niti sam prije imao takvih problema.
|
Ljekove nećeš izbjeći jer ne možeš raditi na sebi ako te svako malo izjeda strah i panika. Simptomi se trebaju ublažiti i tome zapravo ljekovi i služe, da te stabiliziraju koliko-toliko. Svi se plaše tih ljekova a pola države guta Normabele.
Strah kojeg imaš je iracionalan, rješava se psihoterapijom.
Ako si iz Splita mogu preporučiti..
*** Ljudi bi ovdje trebali biti svjesni da su psihički problemi koje osjećamo plod pogrešnog odgoja i bolesnog društva u kojem živimo. Sa takvim životnim kombinacijama ljudi se godinama nose i kad pritisak postane prevelik naše tijelo i um to više ne mogu izdržati. Psihičke poteškoće koje se tada jave nisu ništa drugo nego naša psihička obrana. Um nam time govori da nešto u našem životu i našem odnosu prema svijetu i sebi treba hitno i drastično mijenjati. Što treba mijenjati i gdje je problem to doznamo na psihoterapiji. To je naravno proces koji traje dosta dugo. Da bi sačuvali naš integritet, mi moramo uzeti ljekove, koji nisu ništa drugo nego štap sa kojim ćemo proći kroz razdoblje promjene bez negativnih efekata (da postanemo radno nesposobni pa izgubimo posao, da ne završimo na psihijatriji jer smo se slomili i slično). Na ljekove ne treba gledati loše, naročito ukoliko se uzimaju neko kraće vrijeme..
__________________
Daj Mare pizde....
|
|
|
11.04.2017., 22:06
|
#1096
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,865
|
Quote:
Absolution kaže:
Meni se napadaji panike opet vraćaju. Najgori su bili također u tramvaju i autobusu. Sad se već nekako znam nositi s njima pa u većini slučaja samo ispadnem čudak koji ne zna komunicirati sa okolinom. Zadnji mi je bio kod frizerke jel ono nemam di pobjeći kad me krene šišat ali hvala bogu kod frizerke ne idem svako malo. Kažu da ne bi trebalo izbjegavati situacije u kojima napadaji dolaze nego upravo suprotno što više ih ponavljati.Kad se samo sjetim prije koliko su me ti napadaji znali izmorit, ništa ne radim a ko da da sam cijeli dan zemlju orala. Mislim da je kod mene to već preraslo u strah od straha...
|
Strah od straha
Strah od straha (grčki: fobofobija), koji se javlja pri napadajima panike
karakterizira fobijski strah kao poseban oblik iznošenja straha. On se od
drugih oblika iznošenja straha razlikuje po subjektivnim doživljavanjima
osobe koja od njega pati, ali i po fiziološko ponašanjim osobinama.
Povezuje se za određene objekte, situacije ili funkciju organizma, a uvijek
je praćen ponašanjem izbjegavanja tih i takvih zastrašujućih stimulusa i
doživljavanjem straha od mogućeg susreta sa strahom (straha od straha).
Osobe koje doživljavaju takav strah svjesne su njegove nerealnosti i
nelogičnosti, ali nisu u mogućnosti naći prikladno objašnjenje za njegov
nastanak.
Osobe ne znaju definirati čega se točno boje – obično kažu da to nije
klasični strah, nego skup tjelesnih simptoma pomiješan s izrazitim
osjećajima nelagode i panike. Oni će vam reći da se zapravo užasavaju
samih napada panike i simptoma koji ih prate, a ne realne opasnosti koju
vide u izlasku iz utočišta – strah od straha, pa fobičar može dobiti napad
panike i kad intenzivno razmišlja o samoj mogućnosti novog napada
panike.
|
|
|
12.04.2017., 03:30
|
#1097
|
the dark one
Registracija: May 2010.
Postova: 26,316
|
Nešto ne štima u tvom životu.
Mislim, većini je tako, nisi ti sam, samo imaš tu nesreću ili sreću (neki psiholozi to smatraju blagoslovom, napade panike, jel, ne bih komentirala previše to sad) da se to kanalizira kroz napade.
Mada, svako preveliko uzbuđenje, bilo dobro ili loše ih može trigerirati. No kad upadneš u takvo stanje da si mjesecima takav i da nisu samo napadi nego i ta stalna tjeskoba, onda je to ozbiljnije.
Meni su se dešavali kod većih stresova, šokova, loših međuljudskih odnosa, stresa na poslu. Zadnjih mjesec dana mi je bilo jako stresovito i imala sam par razočaranja i šokova, a i na poslu je uvijek dovoljno stresno i jebiga, lupio me napad panike. Dva, preciznije. Nikad se toga ne riješiš, nikad do kraja. Meni uvijek u glavi odzvanja kad prolazim nešto stresno, koja je moja granica, što će me prebaciti preko ruba u onaj stari pakao. Ali to je pitanje bez odgovora i ne valja tako razmišljati.
Jedino što možeš jest otići terapeutu i nadati se najboljem.
Ja sam nekad išla u studentsko savjetovalište, besplatno dobiješ terapiju, ne znam je li tako u Zagrebu, ali dobila sam geštalt i za mene je tad funkcioniralo. Sretno.
I oh da, nešto jako bitno za paničare jer napadi panike su uglavnom nakupljen stres od gutanja i trpljenja. Nauči reći ne, ako te netko sjebe, ne vraćaj mu se nikad, postavi granice i ne daj te da maltretiraju bilo gdje, kolege, ovi oni. Ne nalazi isprike za tuđa usrana ponašanja. Gledaj sebe pa onda druge. Jer to je ono što paničari zaborave.
|
|
|
12.04.2017., 08:39
|
#1098
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2008.
Postova: 10,865
|
pa mislim da je skroz jasno da su PA simptomi nečega što je duboko u osobi zakopano i mogu se riješiti samo kvalitetnom psihoterapijom
|
|
|
16.04.2017., 18:09
|
#1099
|
U samoizolaciji
Registracija: Nov 2014.
Lokacija: Split
Postova: 2,223
|
Quote:
Swipe kaže:
U posljednjih 5 mjeseci kao da živim u nekakvom strahu pomiješanom sa žalosti. Svakim danom je sve gore. Neznam kako to opisati ni koji je točan uzrok. Trnci u rukama, znoj, nervoza, unutarnja panika, strah me iznenada uhvati. Pokušat ću ispisat konkretan primjer sa tokom misli možda bolje pobliže opiše situaciju:
Vozim se u autobusu na putu doma. Unutarnji tok misli: Ne osjećam se baš dobro... O ne, ne osjećam se baš dobro... Jooooj, kaj ako se sad tu pred svima ispovraćam... Ne. Ja, hoću van!
Udari me ko neka klaustrofobija ispomiješana sa činjenicom da sam ja u autobusu koji se kreće i nemogu izaći van na svjež zrak. To me izluđuje. Ista stvar i za tramvaj, u biti u tramvaje više uopće ne ulazim. Neznam zašto mi se to događa i neznam kako opisati taj nagli osjećaj panike pomiješan sa strahom koji me obuzme ali kao da to nemogu spriječiti. Zasad sam ipak svaki put nekako uspio, ako ne spriječiti izdržati do kraja puta, stanice, predavanja... Isto na usmenom odgovaranju za jedan predmet me je primila panika usred ispitivanja kad sam čekao na red. Počeo sam teže disat, i samo sam htio van a opet istovremeno jooj ako sad odem van neću uspjet položit i sve će se raspast. To je bio tok mojih misli... U biti u većini slučajeva je neki strah ili sram same činjenice da je meni neugodno. I što je gore da se sve ćešće javlja na bilo kakvim društvenim događanjima i tijekom svakodnevnih obaveza. Bojim se da ću puknut jer mi je sve teže to izdržat. Osjećam se ko pokvarena igračka, kao da nešto nije u redu samnom a neznam što, ni koji je uzrok.
Jednostavno trebam vašu pomoć. Tko god da ovo čita, ako mi može na pm preporučit nekoga za razgovor, po mogućnosti da je besplatno ili jeftino pošto sam student, pokušao bi izbjeć lijekove ako je ikako moguće, želim samo razgovor, jer se nemam kome povjeriti. Nisam nikad bio kod psihijatra, niti sam prije imao takvih problema.
|
Čitam te i prepoznajem iste simptome kao i kod moje kćeri...nedavno mi je napisala pismo gdje je detaljno opisala napad panike, negativne misli, čak i misli o ozlijeđivanju drugih i sebe.
Odmah sam otisla u panici u psihijatra da mu pokažem pismo i rekao je da je odmah sutra zeli vidjeti..nije bio siguran da li pise metaforički.
nakon razgovora s njom je rekao da je normalno dijete i da bi psihoterapija pomogla ali kako ona ima napade pred ispitivanje, preporučio je Zoloft, antidepresiv koji oslobađa seratonin, djeluje terapijski, tako da učinci neće odmah biti vidljivi....ona je moram priznati malo živnila.
Moj savjet je da odes psihijatru, zaista pomogne razgovor sa stručnom osobom i ukaže da li je zabrinjavajuće stanje.
|
|
|
17.04.2017., 21:51
|
#1100
|
miss complain
Registracija: Oct 2012.
Postova: 3,605
|
ja ti drzim fige da pronadjes rjesenje u sebi i zaobidjes sve prihijatre,terapeute i tablete jer ti to mozes sam.
__________________
Sono fuori di testa,ma diverso da loro
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:18.
|
|
|
|