Crna ruka a.k.a konspirativna organizacija velikosrpskih oficira

[Atanasijević]

Britanski povijesničar M.Attila Hoare dao je u intervjuu Jutarnjem listu opširnu ocjenu tko je bio Gavrilo Princip i organizacija koja je stajala iza njega-Crna ruka.

Danas znamo kako su završili svi velikosprski planovi,ali u vrijeme prije 1.svjetskog rata,velikosrbizam je bio živa ideja u glavama konspirativnih oficira okupljenih u organizaciji"Crna ruka a.k.a Ujedinjene ili smrt".
Ta organizacija je vođena od strane puk.D.Dimitrijevića-Apisa i pretendirala je širenje Srbije prije svega na Zapad,a potom i na istok.

Crna ruka je bila oficirska organizacija koja je zastupala agresivnu ideju velikosrpstva i kako to Hoare objašnjava,ta je organizacija stajala iza atentata prijestolonasljednika Ferdinanda.Princip je bio mladobosanac,ali je bio i na obuci u Prokuplju(Srbija) gdje su oficiri-crnorukci vodili vježbe i obučavanje.
Uzrok rata je dakle i ta vojna velikosrpska organizacija.
D.Dimitrijević-Apis je strijeljan u Solunu 14.lipnja 1917 pod optužbom da je pokušao atentat na prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića.

Crna ruka je nakon toga prestala postojati..

[Atanasijević]

Oficiri-crnorukci su 1903 godine svrgnuli dinastiju Obrenovića,koji su nastojali približiti Srbiju Austriji.Kada je su uklonili kralja Aleksandra Obrenovića,doveli su Petra Karađorđevića,koji se vodio pod imenom Petar Mrkonjić.

Crna je ruka bila sklona tome se Srbija širi preko Drine na zapad,vjerujući da time zaokružuje tzv.zapadne srpske zemlje,dok je istok bio još uvijek u turskim rukama.
Inače da je postojala kakva mogućnost prije da se porazi Otomansko carstvo vjerojatno bi svo djelovanje bilo usmjereno na Makedoniju,i prostor BIH ne bi bio dohvatljiv jer bi nastale pobune Albanaca i Makedonaca.

[manchild]

Atanasijević kaže:

Oficiri-crnorukci su 1903 godine svrgnuli dinastiju Obrenovića,koji su nastojali približiti Srbiju Austriji.Kada je su uklonili kralja Aleksandra Obrenovića,doveli su Petra Karađorđevića,koji se vodio pod imenom Petar Mrkonjić.

Crna je ruka bila sklona tome se Srbija širi preko Drine na zapad,vjerujući da time zaokružuje tzv.zapadne srpske zemlje,dok je istok bio još uvijek u turskim rukama.
Inače da je postojala kakva mogućnost prije da se porazi Otomansko carstvo vjerojatno bi svo djelovanje bilo usmjereno na Makedoniju,i prostor BIH ne bi bio dohvatljiv jer bi nastale pobune Albanaca i Makedonaca.

mogućnost se ostvarila 1912/1913

[Michael Collins]

Klasična organizacija državnog terorizma.

[Dilberth]

Problem sa AU monarhijom je bio da je ona postala "prosvijetljena" monarhija i sve je trebalo ici po zakonu i zakonskim pravilima. Kako i danas vidimo, zakon vazi samo za postene, a bitange rade sto hoce.

Koliko bi jada i suza, krvi i zivota bilo ustedjeno da je AU platila par-sto kruna kakvom albanskom ili crnogorskom komiti da ukoka Apisa usred Beograda? I Kardjordjevicima bi puno bolje bilo, jos uvjek bi imali svoju kraljevinu i ne bi trebali raditi kao portiri po londonskim hotelima.

[FistfulofD]

Dilberth kaže:

Problem sa AU monarhijom je bio da je ona postala "prosvijetljena" monarhija i sve je trebalo ici po zakonu i zakonskim pravilima. Kako i danas vidimo, zakon vazi samo za postene, a bitange rade sto hoce.

Koliko bi jada i suza, krvi i zivota bilo ustedjeno da je AU platila par-sto kruna kakvom albanskom ili crnogorskom komiti da ukoka Apisa usred Beograda? I Kardjordjevicima bi puno bolje bilo, jos uvjek bi imali svoju kraljevinu i ne bi trebali raditi kao portiri po londonskim hotelima.

I Hrvatske ne bi bilo u UN niti na Svetskom prvenstvu.

[Michael Collins]

FistfulofD kaže:

I Hrvatske ne bi bilo u UN niti na Svetskom prvenstvu.

Ako smo preživjeli 1929., nastrašniji trenutak u povijesti, Trojedinica bi se svakao razvila u državu, ta u 19. stoljeću smo imali Gaja, Ignaca i ostale kako fantaziraju o Hrvatskoj, dakle asimilirali smo Čehe, Nijemce i Židove, a ne da bi ih u 20. stoljeću

[Dilberth]

FistfulofD kaže:

I Hrvatske ne bi bilo u UN niti na Svetskom prvenstvu.

Bili bi kao Skoti i Englezi.

England, Northern Ireland, Scotland and Wales each have separate national governing bodies for sports and compete separately in many international sporting competitions, including the Commonwealth Games. Northern Ireland also forms joint All-Island sporting bodies with the Republic of Ireland for most sports, including rugby union.

Sigurno da bi se bolje plasirali u Brazilu jer bi imali i BiH igrace za izbor.

[FistfulofD]

Michael Collins kaže:

Ako smo preživjeli 1929., nastrašniji trenutak u povijesti, Trojedinica bi se svakao razvila u državu, ta u 19. stoljeću smo imali Gaja, Ignaca i ostale kako fantaziraju o Hrvatskoj, dakle asimilirali smo Čehe, Nijemce i Židove, a ne da bi ih u 20. stoljeću

Porazno je koliko ste još uvek pod utiskom neprijateljstva sa Srbima da ste sve druge svoje dušmane tako lako zaboravili i da ste im oprostili. Najgori udar na hrvatstvo i Hrvate bio je pod Kuen Hedervarijem, a i ranije, tokom mađarizacije.

AU je mnogo jača i bolje pozicionirana imperija od tzv Srboslavija, istovremeno navijati za njenu pobedu i opstanak u WW1 a kao žuditi za hrvatskom nezavisnošću je nespojivo. Bez Prvog svetskog rata nikad se izbavili ne bi

[Michael Collins]

FistfulofD kaže:

Porazno je koliko ste još uvek pod utiskom neprijateljstva sa Srbima da ste sve druge svoje dušmane tako lako zaboravili i da ste im oprostili. Najgori udar na hrvatstvo i Hrvate bio je pod Kuen Hedervarijem, a i ranije, tokom mađarizacije.

AU je mnogo jača i bolje pozicionirana imperija od tzv Srboslavija, istovremeno navijati za njenu pobedu i opstanak u WW1 a kao žuditi za hrvatskom nezavisnošću je nespojivo. Bez Prvog svetskog rata nikad se izbavili ne bi

Izbavili?

Karađorđevići su nam ukinuli Sabor, 1000 godišnju državnost i svaku autonomiju.

To što velika većina forumaša iz Srbije nikada neće priznati da smo istuv državnost imali, samo govori koliko nas ne poštujete.

Mi smo iz loše situacije otišli u pakao, što je kulminiralo ukidanjem Hrvata kao pojma 1929.

[thatfeel]

FistfulofD kaže:

I Hrvatske ne bi bilo u UN niti na Svetskom prvenstvu.

FistfulofD kaže:

Porazno je koliko ste još uvek pod utiskom neprijateljstva sa Srbima da ste sve druge svoje dušmane tako lako zaboravili i da ste im oprostili. Najgori udar na hrvatstvo i Hrvate bio je pod Kuen Hedervarijem, a i ranije, tokom mađarizacije.

AU je mnogo jača i bolje pozicionirana imperija od tzv Srboslavija, istovremeno navijati za njenu pobedu i opstanak u WW1 a kao žuditi za hrvatskom nezavisnošću je nespojivo. Bez Prvog svetskog rata nikad se izbavili ne bi

Baš suprotno, Hrvatska je najgori položaj u svojoj cjelukupnoj povijesti imala upravo u prvoj Jugi u koju smo uletili ravno iz AH - gdje smo imali položaj približno kao i u drugoj, federativnoj Jugoslaviji, s time da smo još imali i vlastitu vojsku i još neke druge stvari koje čak niti u drugoj Jugi nismo mogli sanjati.

Iz jedne od najrazvijenijih država svijeta gdje smo imali vlastiti sabor, izvršno zakonodavstvo, hrvatski jezik u svim ustanovama, vlastite putovnice, akademije i razne institucije, pa čak i vojsku, završili smo u primitivnoj balkanskoj državi gdje smo smatrani za ratni plijen i gdje je hrvatska nacija doslovno službeno ukinuta i svedena pod beogradski centralizam.

Sam objektivno procijeni zašto je nezadovoljstvo bilo takvo da je rezultiralo čak i terorističkim skupinama (ustašama). Tada je i pukao romantični južnoslavenski zanos koji je bio prisutan u Hrvatskoj cijelo 19. stoljeće.

[ramiro]

Upravo tako. Primjerice, u AU je bilo nezamislivo da netko tko govori protiv režima završi u zatvoru i da ondje bude izbatinan, što je sve u Jugoslaviji postalo redovno, a što je naslijeđeno iz zakona i prakse u Kraljevini Srbiji.
Hrvatska je nakon 1918. u mnogo pogleda bačena stotinu godina unazad.

[manchild]

na jednom drugom forumu ja napišem "na današnji dan pred 100 godina Srbi su otvorili Pandorinu kutiju i ugasili svjetlo, koje će se upaliti tek 30 godina poslije! strava!!!"

a meni odgovori bosanski Srbin: "ne nego su upalili svijetlo,jer je to bio pucanj u slobodu!"


svaki daljnji komentar je suvišan

[the Guardian]

Jao pobijeđenima...

Vi zaboravljate da bi Hrvatska bila podjeljenja između Srbije i Italije da se nije ujedinila sa Srbijom i ušla u Jugoslaviju. Tako da je Jugoslavija bila manje zlo, nužno zlo.

Ako ćete ići po toj liniji što bi bilo kad bi bilo... najbolje bi bilo da Franjo Ferdinand nije ubijen i da je proveo federalizaciju Austro-Ugarske.

[andrea88]

the Guardian kaže:

najbolje bi bilo da Franjo Ferdinand nije ubijen i da je proveo federalizaciju Austro-Ugarske.

On to nikad ne bi proveo jer mu Mađari ne bi dozvolili, nisu htjeli ni čuti za takvo što

[p3ro]

andrea88 kaže:

On to nikad ne bi proveo jer mu Mađari ne bi dozvolili, nisu htjeli ni čuti za takvo što

Ti to neznas.Ferdinand nije mogao smisliti Mađare

[Revenger20]

Mislim da se značaj Crne ruke preuveličava. Kao i srpsku ulogu u WW1.

WW1 se spremao godinama unaprijed i Ferdinandovo ubojstvo je tek bio povod. Njemačka je htjela taj rat pod svaku cijenu. Rusija isto. VB se bojala pruge Bagdad-Berlin. Francuska jake Njemačke. AU nacionalnih pokreta unutra monarhije.

Sve u svemu rat bi izbio, bez ili sa Srbijom.

Što se tiče prve Jugoslavije, jedina realna prijetnja je bila Italija.
Srbija je bila totalno izmučena država s preko milijun mrtvih, a u toj svojoj imaginarnoj Srbiji iz Londonskog ugovora bi bili jedva većina. Imali bi probleme s Hrvatima, muslimanima, Makedoncima, Mađarima i Albancima. Ta država ne bi opstala nikako.

Mađarska je bila u općem rasulu. Građanski rat, komunističke pobune, problemi s Rumunjima. Tu i takvu Mađarsku su Slavko Kvaternik i Domobranstvo šutnuli nogom u guzicu iz Međimurja. Sami bez ikoga.

Austrija je bila u još goroj situaciji. Problemi s Italijom i sukobi pangermanista i austrijskih nacionalista. Habsburgovci su najureni iz Austrije.

Italija jest bila prijetnja, ali to je već druga priča.

Treba postaviti pitanje bi li Država SHS izdržala da nije bilo ujedinjenja sa Srbijom.

[Corvus27]

Revenger20 kaže:

Mislim da se značaj Crne ruke preuveličava. Kao i srpsku ulogu u WW1.

WW1 se spremao godinama unaprijed i Ferdinandovo ubojstvo je tek bio povod. Njemačka je htjela taj rat pod svaku cijenu. Rusija isto. VB se bojala pruge Bagdad-Berlin. Francuska jake Njemačke. AU nacionalnih pokreta unutra monarhije.

Sve u svemu rat bi izbio, bez ili sa Srbijom.

Što se tiče prve Jugoslavije, jedina realna prijetnja je bila Italija.
Srbija je bila totalno izmučena država s preko milijun mrtvih, a u toj svojoj imaginarnoj Srbiji iz Londonskog ugovora bi bili jedva većina. Imali bi probleme s Hrvatima, muslimanima, Makedoncima, Mađarima i Albancima. Ta država ne bi opstala nikako.

Mađarska je bila u općem rasulu. Građanski rat, komunističke pobune, problemi s Rumunjima. Tu i takvu Mađarsku su Slavko Kvaternik i Domobranstvo šutnuli nogom u guzicu iz Međimurja. Sami bez ikoga.

Austrija je bila u još goroj situaciji. Problemi s Italijom i sukobi pangermanista i austrijskih nacionalista. Habsburgovci su najureni iz Austrije.

Italija jest bila prijetnja, ali to je već druga priča.

Treba postaviti pitanje bi li Država SHS izdržala da nije bilo ujedinjenja sa Srbijom.

Problem kod nepriznate države Slovenaca, Hrvata i Srba je bilo da praktički nije imala svojih vojnih snaga, diplomatskih predstavnika, a navodno bi morala i plaćati reparacije. A kad bi Srbi i zauzeli i djelove sa nesrpskim stanovništvom koliko bi ih dugo mogli držati, to nisu mogli napraviti 90-ih sa puno jačom JNA, što bi neka slomljena izmučena Srbija realno mogla napraviti na teritorijima na kojima je velika hrvatska većina, tu bi bilo krvi do koljena i Srbi bi se loše proveli. U Dalmaciji su se navodno tako jako bojali Talijana da su forsirali ujedinjenje sa Srbijom ?

[lavore]

Corvus27 kaže:

U Dalmaciji su se navodno tako jako bojali Talijana da su forsirali ujedinjenje sa Srbijom ?

Evo kako Denis Kuljiš piše o Trogirskoj republici talijanaša:

Pjesnik Gabrielle d’Annunzio, veliki talijanski nacionalista, tada okuplja skupinu talijanskih legionara, alpinskih komandosa, koji su se u planinskim redutama borili bombom i nožem pod crnim fesom i crnim zastavama s mrtvačkom glavom – nazivani su «arditima» (smionima) – pa ih sam vodi u pohod na Rijeku. Grad je zagrebačko Narodno vijeće proglasilo teritorijem SHS (iako je to ranije bila posebna država u državi, pod izravnom upravom budimpeštanske vlade, naseljena podjednakim brojem Hrvata i Talijana). D’Annunzio je iz Rijeke istjerao regularne talijanske trupe i proglasio vlastitu državu – «Kvarnersko regentstvo», koja je potrajala šesnaest mjeseci. Velike sile nastavljaju pregovore, a pod vladavinom vojnika-pjesnika, započinje fjumanska fašistička revolucija.

D’Annunzio je kondotijer-vođa-duce – preuzima nadustavnu poziciju «zapovjednika». Uveo je «rimski pozdrav» uzdignutom desnicom. Održava mitinge obraćajući se masi s balkona – to je posve nov politički format komuniciranja, koji je potrajao sve do pojave radija. Kad je pak u luku doplovio Marconi na svojem brodu «Elettra» da demonstrira eksperimentalni bežični prijenos, upravo je «Comandante» prvi upotrebio radio kao sredstvo propagande.

Retorika i ideologija njegovih nastupa, te «Kvarnerska deklaraciju» koju je izdao kao ustav svog regentstva (i naveo da se «država zasniva na glazbi») utemeljuju rani, revolucionarni, «lirski» fašizam, koji je zatim poput apostola stao širiti drugi pjesnik, prvi futurist Filippo Tommaso Marinetti. Vrativši se u Italiju iz Rijeke, Marinetti će osnovati «Fasci dei Combattimento», fašističku orgnizaciju, koju će mu ubrzo preoteti Mussolini. Benito je bio ljubomoran na ove pjesnike, intelektualce i estete – on je bio obična seljačina iz okolice Ravenne, socijalistički novinar i jeftini bundžija, ukratko lik kakav u političkoj borbi uvijek pobijedi sofisticirane, uobražene fantaste.

Zaista, d’Annunzijeva verzija fašizma, nije nipošto bila reakcionarna doktrina poput Mussolinijeve. Anđeo s mačem, Gabriele je pokušavao pokrenuti svjetsko revolucionarno gibanje masa i nije čudo što ga je Lenjin visoko cijenio. I d’Annunzio je namjeravao pobuniti ugnjetene, ali njegova je revolucija nacionalna, uperena protiv diktata velikih sila, pa je počeo okupljati međunarodni, trećesvjetski «nesvrstani» pokret i predstavnike svih neostvarenih nacija. Urotio se prvo s hrvatskim pravašima – dao je znatne svote Josipu Franku i Vladimiru Sachsu, dvojici Židova, bečkih špijuna, koji su osnovali slavni HSP, a zatim i crnogorskom «zelenašu», vojvodi Plamencu. Sve ih je vidio kao saveznike u borbi protiv mrskog neprijatelja, karađorđevićevske Jugoslavije, tada još Države SHS, koja se na riječkoj granici u Sušaku ukazala u liku nekoliko srpskih soldata u novim cokulama. Poslije toga počeo je stvarati svjetsku mrežu, našao jednog sumnjivog Egipćanina koji se predstavljao kao vođa nilskih felaha, a zatim glavnog zapovjednika armenskih trupa, koje su digle ustanak protiv Ataturka. Namjeravao je pozvati i predstavnike američkih Inidijanaca, Azijate i razne crnce, ali taj će projekt morati pričekati još četrdeset godina, dok se iz iste luke na «Galebu» ne otisne drug Tito na svoj čuveni Put mira…

Opkoljen talijanskom vojskom, d’Annunzio nastoji potaknuti iredentiste u dalmatinskim gradovima i s legionarskom ekspedicijom tajno dolazi u Zadar, gdje ga je talijanska kolonija dočekala u suzama… A zatim, uslijedit će trogirska operacija:

U Trogiru, na otoku izmedju kopna i Čiova u to doba nije živjela praktički ni jedna hrvatska obitelj. Stara mletačka komuna, pomorska karaula, po formaciji oprema jednu mletačku obalsku galiju za službu pod stijegom sv. Marka. Trogirska galija neobična imena – «Žena», uredno se pojavila na bojištu kod Lepanta, pod zapovjedništvom suprakomita Alviza Ćipika, prvaka trogirskog plemstva. Ta latinska obitelj navodno vuče porijeklo još iz rimske starine, ali su se nacionalno malo pogubili, pa se književnik Ivo Ćipiko (1867. – 1923.) u fratarskom sjemeništu u Sinju kao Hrvat zarazio jugoslavenskom ideologijom i potom deklarirao kao srpski pisac. A vođa trogirske talijanske zajednice postao je dotle najbogtiji mjesni plemić Nino de Fanfoglia, u čijoj se kući danas nalazi gradski muzej. Nino je s klapom danuncijevaca na prepad zauzeo grad i proglasio – Trogirsku republiku.
No, cijela je splitska zona bila pod kontrolom američkih pomorskih snaga. U Sjevernoj luci, na kilometar zračnom linijom, sidrio je američki krstaš USS Olympia, koji je nadzirao provedbu mirovnog sporzuma. Kad je kapetan dobio vijest da su izbili nemiri, iskrcao je odred marinaca, koji su odmah zauzeli «Trau» i uhapisli Fanfogliu. O toj je intervenciji «New York Times» pisao na naslovnoj stranici.

Kad su se marinci vratili na brod, u strahu od represalija talijanski su se civili ukrcali na razne šajke i evakuirali na talijansku obalu. Dotle se u Splitu okupio odred dragovoljaca pod zapovjedništvom austrijskog pukovnika, inače Slovenca, komandanta garnizona koji se stavio na raspolaganje Narodnom vijeću. Ušli su i zauzeli Trogir, a zatim su skupine marodera upali u kuće i sve ih temeljito opljačkali. Patriotski čin slovenskog oficira koristio mu je u karijeri – u vojsci Kraljevine Jugoslavije postat će jedan od tri nesrpska generala.

Dotle je i talijanska mornarica dospjela reagirati pa je iz Šibenika u Split poslana – «Puglia». Usidrila se na Rivi, a prisustvo broda, uznemirilo je Splićane. Kad su se neki oficiri iskrcali na obalu, okružilo ih je mnoštvo, pa je izbio sukob. Zapovjednik talijanskog krstaša, kapetan korvete Tomasso Gulli, poveo je odred mornara na obalu. Došlo je do razmjene vatre i on je poginuo, a uz njega i ložač-mašinist Aldo Rossi. Na hrvatskoj strani, stradao je jedan civil – neki Matej Miš.

Kapetana Gullija posmrtno su odlikovalio najvišim vojničkim odličjem, a brod «Puglia» presenesen je u d’Annunzijev park po nalogu samoga Mussolinija, koji je zatražio da primopredaju brodske ratne zastave pjesniku obavi jedan admiral Ratne mornarice. Ogorčeni zbog pogibije talijanskog časnika, iredentisti u Trstu odmah su zapalili slovenski «Narodni dom», zvan «Hotel Balkan», na Piazza Oberdan, u samom središtu grada (o čemu je slovenski povjesničar Boris Pahor, napisao jednu sjetnu knjigu).

Talijani su opjevali svoje, Slovenac prikazao njihovu muku, a što je bilo s hrvatskom stranom priče? Nitko više nije čuo za nesretnog Miša, nitko se i ne sjeća incidenta (moj otac koji ima fenomenalnu memoriju, rodio se tri godine poslije toga događaja pa čak ni on o tome ništa nije čuo). Kakvih knjiga o tome, naravno, nema. Kod Grge Novaka – ništa, a onda ti još ostaju Kudrjavcev i Mosor. Nema novinskih izvješća, na internetu je lukuna, nema spomenika i muzejskih postava. Tek se možda javlja jedan literarni refleks – Milan Begović napisao je komediju «Amerikanska jahta u splitskoj luci» (1930.), no teško da to zaista ima veze s «Olympijom». Koja se, inače, odlično očuvana i sređena, kao najstariji željezni brod na svijetu koji još plovi, nalazi na vezu u Muzeju Independence u Philadelphiji. Amerikancima je važan ne zbog splitske epizode, nego zbog uloge u španjolsko-američkom (1998.) i filipinsko-američkom ratu (1899.).

[manchild]

Corvus27 kaže:

Problem kod nepriznate države Slovenaca, Hrvata i Srba je bilo da praktički nije imala svojih vojnih snaga, diplomatskih predstavnika, a navodno bi morala i plaćati reparacije. A kad bi Srbi i zauzeli i djelove sa nesrpskim stanovništvom koliko bi ih dugo mogli držati, to nisu mogli napraviti 90-ih sa puno jačom JNA, što bi neka slomljena izmučena Srbija realno mogla napraviti na teritorijima na kojima je velika hrvatska većina, tu bi bilo krvi do koljena i Srbi bi se loše proveli. U Dalmaciji su se navodno tako jako bojali Talijana da su forsirali ujedinjenje sa Srbijom ?

pa Čehoslovačka nije plaćala reparacije

su Mađarska i Austrija plaćale reparacije?