Otrovni roditelji

[Hostija]

Paige the cool kaže:

Jednom sam imala neuredne otkucaje srca i odveo me otac na prvu pomoć.
Doktorica mi je rekla da skinem grudnjak da me pregleda, a otac me virio.
Bila sam ljuta kao pas. Otkud mu pravo me gledat na taj način.

Kasnije sam malo čitala po internetu, pa sam zaključila da je otac vjerojatno psihopat,
i to onaj prikriveni, a ti su najgori.

A u pm

[Hostija]

Dakle ja sam htjela nekud ici s mamom da ona ne ide jadna sama jer je dala do znanja da ne zeli ici sama i sad sam ipak odbila. Ona je spomenula lovu za kartu i cekam da me manipulatorski pita za to. Ono sto mi je prvo odgovorila nakon sto sam je super pristojno odbila je da ona ima s kim ici ali nekako djecje uvrijedeno. Odmah je spomenula neku prijateljicu s kojom se dugo nije vidjela. Vidjet cemo kuda ce to otici ali cini mi se da cu od super voljene najdraze kceri postati grozna samo zato sto zelim postaviti zdrave granice koje su mi jebiga prijeko potrebne. Ako ce me kasnije boliti kifla za nju onda cu joj i koji put praviti drustvo ali od mene ce dobiti istu distancu kakvu imam s ocem i bakom koji su prica za sebe.

[Paige the cool]

Hostija kaže:

A u pm

Bas sam nesretna sto se tice oca. Moram sa njim pod istim krovom jer nemam stalan posao.

[Hostija]

Paige the cool kaže:

Bas sam nesretna sto se tice oca. Moram sa njim pod istim krovom jer nemam stalan posao.

Na koji te tocno nacin ugrozava? Opisi u sto vise detalja, koliko ti je ugodno.
On je bolesnik i otac ti je, ali prvenstveno je bolesnik. Ako tu nema seksualnog nasilja kao takvog, od cega se tocno sastoji ta nesreca o kojoj govoris? Sto osjecas? Pricaj o tome.
Javi mi se na privatno ako ti je draze.

[Paige the cool]

Hostija kaže:

Na koji te tocno nacin ugrozava? Opisi u sto vise detalja, koliko ti je ugodno.
On je bolesnik i otac ti je, ali prvenstveno je bolesnik. Ako tu nema seksualnog nasilja kao takvog, od cega se tocno sastoji ta nesreca o kojoj govoris? Sto osjecas? Pricaj o tome.
Javi mi se na privatno ako ti je draze.

To sta me u ambulanti gledao, pa kritizira moj izgled, kaze da zbog njega imam posao, kaze mi da sam nesposobna za rad, nikad mi nije dao da vozim njegovo auto. Tu se radi o emocionalnome zlostavljanju. Ne tuce me, ali me podcjenjuje. Zeli da se osjecam jadno, beskorisno, kaze mi da nemam drustva i da zato nisam nista ni postigla u zivotu. Totalno me zeli degradirat. Kad sam sa njim u istoj prostoriji osjecam se neugodno.

Mislim da otac ima dijagnozu depresivnog psihopata sa nijansama narcizma. Uvijek naglasava kako on ima dobru penziju, on ima para, on zna poznate odvjetnike, lijecnike. On ovo on ono.
Netko sa strane bi rekao da pretjerujem ali kad ti zivis sa takvim pod istim krovom po 24 sata na dan onda znas stvarnu realnu situaciju. Vanka se pravi dobar, drustven je i sarmantan, zapravo manipulativac i lazljiv.

[Hostija]

Ö

Paige the cool kaže:

To sta me u ambulanti gledao, pa kritizira moj izgled, kaze da zbog njega imam posao, kaze mi da sam nesposobna za rad, nikad mi nije dao da vozim njegovo auto. Tu se radi o emocionalnome zlostavljanju. Ne tuce me, ali me podcjenjuje. Zeli da se osjecam jadno, beskorisno, kaze mi da nemam drustva i da zato nisam nista ni postigla u zivotu. Totalno me zeli degradirat. Kad sam sa njim u istoj prostoriji osjecam se neugodno.

Mislim da otac ima dijagnozu depresivnog psihopata sa nijansama narcizma. Uvijek naglasava kako on ima dobru penziju, on ima para, on zna poznate odvjetnike, lijecnike. On ovo on ono.

Gle, ja ti ne mogu dati savjet kako da se rijesis te dusevne boli. Otac ti je i trebao bi se ponasati kao takav a on te emocionalno zlostavlja. Naprosto je smece od covjeka. Ono sto je meni pomoglo u sasvim drukcijoj situaciji ali mislim da se moze i ovdje primijeniti je ekspresija emocija. Ali niposto nemoj prema njemu. On je govno. On ne zasluzuje da ostvaruje utjecaj na tebe kakav cini se ostvaruje. Ono sto on svakako zeli je da se ti tako osjecas. Mijenjaj misli. Izbaci ga iz glave kako god znas. Izadi van iz te kuce i hodaj ako zapocne svoj govor.

[Paige the cool]

Cim mi se pruzi prilika odselit cu i to zastalno.

[Hostija]

Paige the cool kaže:

Cim mi se pruzi prilika odselit cu i to zastalno.

You go girl!

[Paige the cool]

Svog oca toliko mrzim da ako dobije rak nebi ga posjetila u bolnicu. I na sprovod bi mu dosla u bijelo. To je jedno govno od covika.

[Hostija]

Samo da vam kazem da se sad super osjecam cim izadem iz kuce. Isplati se biti hrabar.

[Hostija]

Napokon mi je svanulo. Mama mi je stvarno bolesna. Takva manipulacija se vida samo jos u filmovima. Ovih dana sam osjecala takav stres koji mi se manifestirao u obliku skoro pa stalnog lupanja srca, nisam mogla jesti, boljela me glava, skoro pa uopce nisam spavala. Ali bilo mi je jako vazno ne odustati jer su me neki forumasi na ovoj temi dobro splasili i vrijedilo je i lupanja srca i konstantnog straha. Ja necu odustati, stavljat cu slusalice na usi i smijesiti se.

[san.ja]

Hostija kaže:

Leteća, molim te, kako da prebolim simboličku smrt majke? Napokon sam shvatila da je ona za mene uzrok svih nepogoda i nije mi krivo. Ona se osjeća ugodno jedino u ulozi njegovateljice i ugađateljice, ja sam njoj pokušavala podignuti samopouzdanje dok sam ga sebi spuštala. Sad vidim da je za mene ona ništa više od toksične uloge. I to je za mene kao da sam izgubila majku. Moram se pošto poto distancira ti i jako paziti da ne zapadnem u depresiju. Pa ako ikako možeš odgovoriti.

Javljam se premda nemam odgovor na ovo pitanje.
Moja majka je umrla (u mojoj sasvim odrasloj dobi) i ja sam mislila da ću onda napokon automatski početi živjeti, međutim nije se to dogodilo. Bilo je kao u Čeličnim magnolijama, kad junakinja kaže da je mislila da će biti lakše... ako si gledala taj film. Niti sada nakon 15 godina. Ali dobro, prestalo je mučenje a ostala je samo ljubav. Nisam joj zamjerila.
Ono što me je pogodilo, to je bilo dok je bila živa kod mene je podsvjesno postojala nada da će njoj kad-tad biti bolje i da ću doživjeti kako je to stvarno imati majku. Kad nje više nije bilo, onda je nestala i ta nada. Dakle, i mene je pogodila simbolička smrt majke.
U isto to vrijeme, otac kojeg sam cijeli život idealizirala i kojeg obožavam, u njenoj odsutnosti pokazao je svoje stvarno lice i to me je pokosilo, mnogobrojne stvari koje je učinio i koje mi je rekao, shvatila sam da to nije to. Simbolička smrt oca me je stvarno pokosila. Osjetila sam se iznevjereno jer on uopće nije bio ta osoba za koju sam mislila svo vrijeme. Šteta što tada nisam otišla kod psihijatra, nisam znala.

Simbolička ili ne, ipak je to stvarni gubitak koji zaslužuje žalovanje. Bože sačuvaj da se distanciraš od tog gubitka, zašto bi zatomila svoje osjećaje? Zašto misliš da bi se žalovanje izrodilo u depresiju? Ako ne sada, kada ćeš sebi dopustiti da osjetiš taj gubitak? Kada budeš na koljenima iz nekog drugog razloga pa te onda ovo još dodatno zatuče? Razmisli malo što je to što zaista želiš u ovoj situaciji i učini tako, ali da to bude baš ono što želiš.

[Hostija]

san.ja kaže:

Javljam se premda nemam odgovor na ovo pitanje.
Moja majka je umrla (u mojoj sasvim odrasloj dobi) i ja sam mislila da ću onda napokon automatski početi živjeti, međutim nije se to dogodilo. Bilo je kao u Čeličnim magnolijama, kad junakinja kaže da je mislila da će biti lakše... ako si gledala taj film. Niti sada nakon 15 godina. Ali dobro, prestalo je mučenje a ostala je samo ljubav. Nisam joj zamjerila.
Ono što me je pogodilo, to je bilo dok je bila živa kod mene je podsvjesno postojala nada da će njoj kad-tad biti bolje i da ću doživjeti kako je to stvarno imati majku. Kad nje više nije bilo, onda je nestala i ta nada. Dakle, i mene je pogodila simbolička smrt majke.
U isto to vrijeme, otac kojeg sam cijeli život idealizirala i kojeg obožavam, u njenoj odsutnosti pokazao je svoje stvarno lice i to me je pokosilo, mnogobrojne stvari koje je učinio i koje mi je rekao, shvatila sam da to nije to. Simbolička smrt oca me je stvarno pokosila. Osjetila sam se iznevjereno jer on uopće nije bio ta osoba za koju sam mislila svo vrijeme. Šteta što tada nisam otišla kod psihijatra, nisam znala.

Simbolička ili ne, ipak je to stvarni gubitak koji zaslužuje žalovanje. Bože sačuvaj da se distanciraš od tog gubitka, zašto bi zatomila svoje osjećaje? Zašto misliš da bi se žalovanje izrodilo u depresiju? Ako ne sada, kada ćeš sebi dopustiti da osjetiš taj gubitak? Kada budeš na koljenima iz nekog drugog razloga pa te onda ovo još dodatno zatuče? Razmisli malo što je to što zaista želiš u ovoj situaciji i učini tako, ali da to bude baš ono što želiš.

Ne mogu ti rijecima opisati koliko mi ovo znaci. Da si i za mjesec dana ovo napisala, znacilo bi mi.
Ja se osjecam slobodno. Napokon mi se zivi. Vidjet cu kak ce se situacija s mamom odvijati. Ali necu se dati. Jer fakat sam oboljela zbog nje. Ja ti nemam emocija za njih sada jer sam ih sve potrosila. Onako, toliko sam se istrosila da me boli kifla sad. Ne dam na sebe. Ako ce mama biti spremna ostvariti zdraviji odnos, super. Ako ne, sta joj ja mogu.

[Leteća]

Hostija, nisam ti odmah odgovorila jer se osjećam nelagodno kada mi postavljaju teška pitanja. Moje iskustvo tu baš i nije primjenjivo jer se ta simbolička smrt dogodila u vrlo burnoj životnoj fazi kad sam se trebala nositi sa nekim sasvim doslovnim gubicima.

Ono što mi se čini jest da se kod tebe radi o pozivu na odrastanje, a to su stvari kojima ne treba pristupati impulzivno. Na Putovanje se ne kreće bez karte, kompasa i zalihe higijenskih uložaka.



Odmori malo od foruma pa ćemo poslije o tome na nekoj drugoj temi, budući da tvoj problem više nisu otrovni roditelji nego to što ćeš učiniti sa svojim (odraslim) životom.

[benedeiktus]

jednom je moj tata rekao a mama se složila s tim:"neće on biti kao drugi,on će biti fin i dobar".mislim da su me tada maltretirali.ne sjećam se što je bilo prije i poslije toga.ne znam točno koliko sam tada imao godina,mislim da sam bio mlađi od deset godina,možda sam imao osam godina. ta rečenica je jako djelovala na moj život. moji roditelji su me dakle prisilili da postanem psihički bolestan. ta rečenica u prijevodu značin neće biti normalan,on uopće neće biti muško,mi ćemo žrtvovati njegovo psihičko zdravlje da bismo se dodvorili okolini( onako kako mi u svojim neurotičnim glavama to vidimo). i onda nikad u životu nisam bio dovoljno socijaliziran,nikad nisam imao djevojku,patio sam od nekih iracionalnih neurotskih strahova,završio sam sa 17 godina u ludnici.
mislim da sam sada u nekoj fazi ozdravljenja(ako je uopće moguće potpuno psihički ozdravit)i sad ću raditi na tome da drugu polovicu života provedem kao normalniji čovjek(mislim da nikad neću uspjeti biti totalno normalan),kad mi već moji roditelji nisu dopustili da budem normalno dijete i normalan mlad čovjek.

[Nosonja_]

benedeiktus kaže:

jednom je moj tata rekao a mama se složila s tim:"neće on biti kao drugi,on će biti fin i dobar".mislim da su me tada maltretirali.ne sjećam se što je bilo prije i poslije toga.ne znam točno koliko sam tada imao godina,mislim da sam bio mlađi od deset godina,možda sam imao osam godina. ta rečenica je jako djelovala na moj život. moji roditelji su me dakle prisilili da postanem psihički bolestan. ta rečenica u prijevodu značin neće biti normalan,on uopće neće biti muško,mi ćemo žrtvovati njegovo psihičko zdravlje da bismo se dodvorili okolini( onako kako mi u svojim neurotičnim glavama to vidimo). i onda nikad u životu nisam bio dovoljno socijaliziran,nikad nisam imao djevojku,patio sam od nekih iracionalnih neurotskih strahova,završio sam sa 17 godina u ludnici.
mislim da sam sada u nekoj fazi ozdravljenja(ako je uopće moguće potpuno psihički ozdravit)i sad ću raditi na tome da drugu polovicu života provedem kao normalniji čovjek(mislim da nikad neću uspjeti biti totalno normalan),kad mi već moji roditelji nisu dopustili da budem normalno dijete i normalan mlad čovjek.

Sorry ali mislim da si debelo zabrija u pogrešnom smjeru

Po ovome napisanome roditelji ti mogu biti krivi jer te nisu pripremali za život, tražili da budeš fin a život je grub. Ali opet radi takve jedne izjave s 17 godina završiti u "ludnici"

Ludnice odavno ne postoje, u njima su psihički bolesne osobe ostavljene da umru, često bi bile i vezane i nikada nisu vidjele dnevnog svjetla. Danas postoje psihijatrijske ustanove u kojima se lijekovima i psihoterapijom nastoji da bolesnici imaju što normalniji život nakon izlaska iz ustanove.

U vezi finoće, što sam stariji nastojim biti pristojniji, ne psujem, propuštam pješake, ne derem se, sve što radi ili ne radi većina moje okolice i zato mi se sve više gade. Gade mi se ti bahati bezobriznici koji bez ikakvog razloga pokazuju svoju bahatost i bezobrazluk neprestano(ipak sam u Dalmaciji), s takvima treba isto tako bezobrazno i bahato. Inače finoća i pristojnost su vrline a ne mane ali kako kažem treba ponekad okrenuti i drugu stranu....

[Matt Buckner]

Imam 21 godinu, 2. godina faksa koji odlično ide. U čemu je problem? Znači, roditelji čim spomenem da negdje idem oni se zabrinu "eee daj nemoj tamo ici netko ce baciti bombu ovo ono". Što je najgore od svega izlazim u grad, a ne idem u Siriju ffs. Ja ne znam da li mi je otac dao ikad 100kn evo ti odi u grad i to, uvijek je galama kada trebam izać, znači žalosno. Bilo gdje da krenem, show je u kući.. Zbilja, ne znam možda je problem u meni, ali po svemu kakav sam ne mogu biti bolji, uvijek sam u nekom sportu(i to im smeta, da ne zaboravim) nemam posla sa drogom i bilo kakvim vrstom kriminala..Tako da mislio sam da će ovo trajati kroz srednju i to, ali ovo već traje do dan-danas i pun mi je kurac svega.

[Leteća]

Oni kažu to, a ti odgovoriš... što?

[Matt Buckner]

Leteća kaže:

Oni kažu to, a ti odgovoriš... što?

a što odgovorim? ostanem paf kao i svaki put, nemam što više reći pa se krenem raspravljati(kao i svaki put) sa njima i završi opet isto..zaboravim ja to, ali više ne mogu to trpit iskreno...

[Leteća]

Matt Buckner kaže:

a što odgovorim? ostanem paf kao i svaki put, nemam što više reći pa se krenem raspravljati(kao i svaki put) sa njima i završi opet isto..zaboravim ja to, ali više ne mogu to trpit iskreno...

Probaj reći nešto drugo. Recimo - hvala na savjetu, ajde bok.