Autizam

[daru]

Teško je reći jer nemaš "povratne informacije" - od NJIH. Iako sam u više navrata primjetila da mu zna biti neugodno kad pričam o njemu nešto što se njemu baš "ne sviđa" (što je napravio loše ili tako nešto). Znači - shvaća puno više nego što mi se čini ...

[Adonia]

pumpkin pie kaže:

Ljudi, svaka vam čast!


BTW, gledala sam pred neko vrijeme neki dokumentarac o autizmu i skužila sam da imam većinu simptoma! Što se poklapa sa ovim što ste već rekli, da je teško prepoznati autizam jer skoro svi imamo te simpome (tj sva djeca)

hoces reci da si autist?

[daru]

Filmska industrija na žalost zahtjeva senzacionalnost. Pa tako sve i svašta koriste kako bi dobili na senzacionalnosti filma. Međutim, ima i zaista lijepih filmova kao "Forest Gump" - koji pokazuju koliko daleko mogu doći ljudi "ograniočenih" sposobnosti. Zapravo - NEMA OGRANIČENJA. Granice su samo tamo gdje ih sami postavimo

[Constantine]

daru kaže:

Filmska industrija na žalost zahtjeva senzacionalnost. Pa tako sve i svašta koriste kako bi dobili na senzacionalnosti filma. Međutim, ima i zaista lijepih filmova kao "Forest Gump" - koji pokazuju koliko daleko mogu doći ljudi "ograniočenih" sposobnosti. Zapravo - NEMA OGRANIČENJA. Granice su samo tamo gdje ih sami postavimo

Pa, iskreno, ja jednostavno ne mogu podnijeti taj film.... Ide mi na živce, knjiga je puno bolja.

Je, znam onaj idiotski primjer u jednoj epizodi Baltwach (je, loš primjer) gdje je neki mali autist koji baš na kraju serije progovori.... A cijelo vrijeme je ispuštao one zvukove...

[vorpatril]

daru kaže:

Teško je reći jer nemaš "povratne informacije" - od NJIH. Iako sam u više navrata primjetila da mu zna biti neugodno kad pričam o njemu nešto što se njemu baš "ne sviđa" (što je napravio loše ili tako nešto). Znači - shvaća puno više nego što mi se čini ...

Upravo je to razlog što bilo kakvu terapiju čini teškom. Simba je išao u vrtić sa djecom sa posebnim potrebama. Stavili su ga eksperimentalno sa lakše mentalno retardiranom djecom (želja im je bila da "probude" u njemu emocije prema vanjskom svijetu). Međutim, nije bilo nekog rezultata. Bio bi s njima dok mu ne dosade, i tada bi jednostavno otišao u kut i igrao se puzlima.
btw: Adonia kupuj malome edukativne igračke. I ustraj u tome da se igra njima. Igraj se i ti s njim.

[Constantine]

vorpatril kaže:

Upravo je to razlog što bilo kakvu terapiju čini teškom. Simba je išao u vrtić sa djecom sa posebnim potrebama. Stavili su ga eksperimentalno sa lakše mentalno retardiranom djecom (želja im je bila da "probude" u njemu emocije prema vanjskom svijetu). Međutim, nije bilo nekog rezultata. Bio bi s njima dok mu ne dosade, i tada bi jednostavno otišao u kut i igrao se puzlima.
btw: Adonia kupuj malome edukativne igračke. I ustraj u tome da se igra njima. Igraj se i ti s njim.

Je, isto je bilo za mojim bratom. išli smo od zagorja svaki dan vlakom u zagreb u takvu sličnu školu, ali nije baš previše pomoglo. A i bilo mu je puno lošije tamo nego doma.
Jedanput su ga tamo natjerali da jede sarmu iako nije htio, i nisu ga uopće puštali dok to ne pojede, pa je morao na silu i tako mu je bilo zlo nekoliko dana. I do kraja života više neće kušati sarmu.

[Elektra]

Jel autistična djeca idu normalno u vrtić? Ako da, zar ne bi uz takvu djecu trebala biti određena stručna osoba? Ili?
Kako to točno funkcionira?

[Constantine]

Elektra kaže:

Jel autistična djeca idu normalno u vrtić? Ako da, zar ne bi uz takvu djecu trebala biti određena stručna osoba? Ili?
Kako to točno funkcionira?

Pa, imaju vrtići za takvu djecu. kada sam živio u zagrebu, onda sam i ja išao u takav vrtić zbog nagluhosti i slušnih aparata, onaj pokraj Suvaga. a kasnije sam onda u zagorju mogao u obični vrtić gdje nije bilo nikakvih problema.

[daru]

pumpkin pie kaže:

Ljudi, svaka vam čast!


BTW, gledala sam pred neko vrijeme neki dokumentarac o autizmu i skužila sam da imam većinu simptoma! Što se poklapa sa ovim što ste već rekli, da je teško prepoznati autizam jer skoro svi imamo te simpome (tj sva djeca)

Da, vjerujem da ga NEMATE. Ali pretpostavljam da se simptomi ne mogu pojedinačno promatrati (nisam psiholog ili psihijatar da mogu stručno tvrditi) nego se promatra cjelokupna slika - dakle ako od svega toga nešto "prevrši mjeru" toliko da ta osoba / dijete ne funkcionira kako bi trebala.

[Elektra]

Constantine kaže:

Pa, imaju vrtići za takvu djecu. kada sam živio u zagrebu, onda sam i ja išao u takav vrtić zbog nagluhosti i slušnih aparata, onaj pokraj Suvaga. a kasnije sam onda u zagorju mogao u obični vrtić gdje nije bilo nikakvih problema.

Znam da u vrtiću ima jedan dječak koji ima slične takve simptome. Uopće ne reagira na okolinu, a ako i da onda je to na njemu neki svojstven način.

I naravno, on je u 'običnom' vrtići bez ikakve stručne osobe u blizini

[daru]

vorpatril kaže:

Upravo je to razlog što bilo kakvu terapiju čini teškom. Simba je išao u vrtić sa djecom sa posebnim potrebama. Stavili su ga eksperimentalno sa lakše mentalno retardiranom djecom (želja im je bila da "probude" u njemu emocije prema vanjskom svijetu). Međutim, nije bilo nekog rezultata. Bio bi s njima dok mu ne dosade, i tada bi jednostavno otišao u kut i igrao se puzlima.
btw: Adonia kupuj malome edukativne igračke. I ustraj u tome da se igra njima. Igraj se i ti s njim.

Mislim da mu okolina nije bila stimulativna. Buđenje emocija pokušajte postići i Vi s njim. Ja na primjer nikada ne propustim priliku da mu OPISUJEM emocije... Kada plače "Tužan si" ili "Da li te BOLI" , kada se ljuti (vrišti) "Ljut si? Zašto se ljutiš?" reci mi "Mama! JA SAM LJUT!" , pa SRETAN, SMIJEŠNO i slično...
Što se stimulativne okoline tiče - možda rađe vrtić sa redovnim skupinama ako nemate mogućnost upisati ga u skupine za autizam (s kojima redovito radi defektolog). Poticajnije je da gleda i imitira "normalnu" djecu ... ako nema teži oblik autizma koji ga u velikim skupinama djece (kakve često jesu po vrtićima) tjera na povlačenje u sebe

[pumpkin pie]

Adonia kaže:

hoces reci da si autist?

Možda
Ma nisam, nego sam zapravo htjela reći ovo, što je daru lijepo sročila:

Ali pretpostavljam da se simptomi ne mogu pojedinačno promatrati (nisam psiholog ili psihijatar da mogu stručno tvrditi) nego se promatra cjelokupna slika - dakle ako od svega toga nešto "prevrši mjeru" toliko da ta osoba / dijete ne funkcionira kako bi trebala.

[daru]

Elektra kaže:

Znam da u vrtiću ima jedan dječak koji ima slične takve simptome. Uopće ne reagira na okolinu, a ako i da onda je to na njemu neki svojstven način.

I naravno, on je u 'običnom' vrtići bez ikakve stručne osobe u blizini

Da, nažalost to malo teže funkcionira... Svi svjetski stručnjaci preporučuju inkluziju i uključenje djece (pogotovo s lakšim oblicima autizma) u redovne skupine. Međutim, kao što sam spomenula, često su grupe u vrtićima prevelike čak i za normalan rad sa djecom bez poteškoća. Ima slučajeva kada se autistično dijete u takvoj sredini povlači više u sebe. Ali u ostalim slučajevima - grupe bi trebale biti MANJE (10tak djece a ne 20tak!) i trebalo bi organizirati defektologa koji s njima može unutar tih redovnih skupina raditi.
Postoje i skupine za djecu s posebnim potrebama unutar redovnih vrtića. Po mom iskustvu - vrlo dobre, ali se inkluzija te djece u redovne skupine sprovodi premalo. (Opet organizacijski razlozi) Djeca autisti koji "kopiraju" ponašanje druge djece opet nisu dovoljno stimulirana jer "kopiraju" one koji su isti kao oni sami... Treba im MODEL ponašanja koji želimo da prate. Međutim pozitivna je strana tih skupina što svaka skupina od 3-4 djece ima svog defektologa koji svakodnevno s njima radi.

[vorpatril]

daru kaže:

Mislim da mu okolina nije bila stimulativna. Buđenje emocija pokušajte postići i Vi s njim. Ja na primjer nikada ne propustim priliku da mu OPISUJEM emocije... Kada plače "Tužan si" ili "Da li te BOLI" , kada se ljuti (vrišti) "Ljut si? Zašto se ljutiš?" reci mi "Mama! JA SAM LJUT!" , pa SRETAN, SMIJEŠNO i slično...
Što se stimulativne okoline tiče - možda rađe vrtić sa redovnim skupinama ako nemate mogućnost upisati ga u skupine za autizam (s kojima redovito radi defektolog). Poticajnije je da gleda i imitira "normalnu" djecu ... ako nema teži oblik autizma koji ga u velikim skupinama djece (kakve često jesu po vrtićima) tjera na povlačenje u sebe

On već ide u školu. Ima 11 godina. Tamo ima defektologa. U grupi ih je 4. 2 autista i 2 downića. Simba uopće ne govori, ni dvosložne riječi, baš ništa.
Tako da se sve, ali baš sve mora nagađati. Uče komunikaciju pomoću slika, ali ni to ga pretjerano ne zanima, jer mama (srca velikoga k'o kuća) po načinu kako šta traži, po ponašanju zna u startu 90% onoga što on želi. Pokušala je ne reagirati tako promptno ne bi li ga natjerala na komunikaciju, ali on ne surađuje, a ona ga ne može gledati tužnog i tako se vrti u krug.

[daru]

Elektra kaže:

Znam da u vrtiću ima jedan dječak koji ima slične takve simptome. Uopće ne reagira na okolinu, a ako i da onda je to na njemu neki svojstven način.

I naravno, on je u 'običnom' vrtići bez ikakve stručne osobe u blizini

By the way - stručne osobe se mogu potražiti i IZVAN vrtića - to naravno KOŠTA. Ali roditelji koji si to mogu priuštiti - mogu privatno plaćati nekoga da radi s djetetom. Najvažnije je da su RODITELJI dovoljno informirani i da oni sami traže puteve i načine koji "pale" kod svog djeteta. Na koncu - oni su ti koji su BAŠ SVAKI DAN S NJIM.

[daru]

vorpatril kaže:

On već ide u školu. Ima 11 godina. Tamo ima defektologa. U grupi ih je 4. 2 autista i 2 downića. Simba uopće ne govori, ni dvosložne riječi, baš ništa.
Tako da se sve, ali baš sve mora nagađati. Uče komunikaciju pomoću slika, ali ni to ga pretjerano ne zanima, jer mama (srca velikoga k'o kuća) po načinu kako šta traži, po ponašanju zna u startu 90% onoga što on želi. Pokušala je ne reagirati tako promptno ne bi li ga natjerala na komunikaciju, ali on ne surađuje, a ona ga ne može gledati tužnog i tako se vrti u krug.

Sve su mame takve. Ali treba imati CILJ pred očima... Prvo ja smatram da bez da ih se dovede u situaciju da su ISFRUSTRIRANI zbog toga što se ne izražavaju riječima (koliko god to sad možda zvuči surovo) - nema ni pomaka! Prvo dolazi frustracija, a na tom temelju se rađa njihova ŽELJA DA TO PROMIJENE, PA NA TOME TEK VI IMATE ŠANSU UČITI IH ... Jer dajte jedan dobar razlog ZAŠTO bi oni htjeli učiti verbalnu komunikaciju, ako ih se savršeno dobro razumije i na način na koji su navikli?

[daru]

Moj sin je pokazao predivne rezultate kad sam se ja uspjela probiti u njegov svijet, a ne trudila se izvući ga u svoj. Kako? Pokazujući interes za ono što NJEGA zanima. Ako ga je zanimalo to što vešmašina ima centrifugu koja se vrti - onda sam i ja s njim pričala o tome i radovala se toj činjenici da se centrifuga jako brzo vrti. Time sam "kupila" njegovu pažnju i dalje proširila ... da centrifuga vrti robu, da vrti prljavu robu, da vrti gaćice, majce, hlačice, itd itd. Poslije to već polako ide dalje u drugim pravcima, ali u startu je bitno da im privučete pažnju... Puno mi je pomogla i knjiga, autor: Greenspan "Dijete s posebnim potrebama".

[daru]

Čula sam tezu da navodno oni NEMAJU mašte. Možda sam krivo shvatila tu pretpostavku, ali meni se naprotiv čini da oni imaju PREVELIKU dozu mašte kada su u stanju iskreirati svoj vlastiti svijet i živjeti u njemu. Prije bih koristila izraz – nemaju onu vrstu mašte koju smo kod djece navikli vidjeti.
Proces prizivanje te djece u naš svijet zahtjeva od njih da spoznaju naš realni svijet i da nastoje živjeti u toj realnosti. U potpunosti se s tim slažem i to, zapravo, i je cilj naših nastojanja.
ALI – ipak bih tu nadodala još jednu činjenicu : oni su DJECA. Čini mi se da ponekad u svojim nastojanjima zaboravljamo na taj podatak. Jedna „zdrava“ doza mašte u njihovom životu MORA postojati. Možda se ponekad brkaju pojmovi autizma i dječjeg maštanja. Da, teško je to razaznati. Da, želimo svi da ih izvučemo iz tog fiktivnog svijeta u kojem žive. Ali mislim da ne smijemo nikako zaboraviti na činjenicu da je zdrava dječja mašta itekako neophodna za njihov zdrav razvoj.
Oni nisu programirani roboti koji moraju funkcionirati. To su male osobe koje moraju maštati, osjećati, raspoznavati svoje osjećaje, radovati se i rasti.
Ponekad imam osjećaj da je svaki njihov pokušaj maštanja shvaćen kao prijetnja njihovom zdravlju. Dozvolite im da budu DJECA. Imaju vremena odrasti.
Nemojte ih u potpunosti zaustavljati u tome – rađe im se pridružite i potaknite svoju davno zaboravljenu sposobnost maštanja kako bi ih potakli na kreativne igre.
SVAKA igra u kojoj sudjelujete i vi – je veliki korak naprijed u životu vašeg djeteta. Ne ponašajte se superiorno u pokušaju da se igrate s njim. On se ne odaziva na vaš poziv da sada tu sjedne za stol pa ćete se igrati nečega što ste upravo osmislili? U redu! Ostavite svoj Ego na trenutak i sačuvajte svoju ideju za drugu priliku, a sada vi sjednite ili čak legnite na pod kraj njega i uđite u njegovu igru. Ali on samo besmisleno vrti kotač na autiću? Zavrtite vi drugi kotač. Ili zaustavljajte onaj koji on vrti. Dok ne obrati pažnju na vašu prisutnost. To može biti i negodovanjem što ga ometate – ali je i to USPJEŠNO obraćanje pozornosti. Uzmite drugi autić, izazovite sudar. Nije važno što – glavno da ste zajedno u tome. Glumite tigra na sve četiri i napadajte ga, pa macu koja se mazi uz njega, pa psa koji ga zadirkuje.... budite što god on želi ali privucite pažnju na sebe. Ulazite u njegove igre sve dok ne dođete do toga da ga privučete na svoju igru. Tek tada možete krenuti sa zahtjevima.
Nedostatak komunikacije čest je problem. Navodno je djeci s autizmom puno lakše ostvariti komunikaciju preko posrednika. Napravite tubu od novina i pričajte mu kroz nju a on neka sluša ili odgovara na isti način. Ako zna pisati – neka piše. Ako ne zna držati olovku – a imate kompjuter kod kuće – neka piše na kompjuteru. Moj sin to vrlo rado čini, dok mu olovka predstavlja problem. Uzmite plišane igračke – neka one „pričaju“ umjesto vas direktno. To su samo neki od načina – istražujte koji još postoje. Zapamtite da ste vi istraživač u ovoj priči. Vi ste ti koji tražite puteve do srca kroz neistražene dubine duše vašeg djeteta.

[Adonia]

vorpatril kaže:

Adonia kupuj malome edukativne igračke. I ustraj u tome da se igra njima. Igraj se i ti s njim.

hvala na savjetu, na tome i radim, iako su mu te igracke dosadne i ne hebe ih ni 5 %,al forsat cu malo vise sad kad sam zabrinutija..

[Adonia]

Elektra kaže:

Znam da u vrtiću ima jedan dječak koji ima slične takve simptome. Uopće ne reagira na okolinu, a ako i da onda je to na njemu neki svojstven način.

I naravno, on je u 'običnom' vrtići bez ikakve stručne osobe u blizini

moj mali ima slicne simptome i u vrticu je najnormalnije i obozava biti tamo s djecom i veseli im se, trci sa njima i za njima i jedva ceka da ode u vrtic..