Samo bombardiranje je s logisticke strane bilo moguce tek od pocetka 1944 s osvajanjem baza u Italiji, a zadnja upotreba plinksih komora u Auswitzu je bila u studenom 1944.
Obje strane su se bavile mogucnoscu napada, bilo je zidovskih grupa u SAD koji su trazile bombardiranje, no bilo je jedanko tako i onih koji su se protivili tome. Sovjeti se vjerovatno nisu zamarali time.
No saveznici su odlucili da ne napadaju logore iako su znali jos 1942 sto se tamo dogadja, smatrali su (s pravom) da je nabolja pomoc logorasima sto brzi poraz nacista.
S tehnicke strane, Auswitz (uzet cu ga kao primjer) se nalazio u centru kontinenta, vise od 1200 km od baza u Engleskoj i oko 1000 km od Italije.
I tada su postojali vrlo precizni napadi (prvenstvano napad na
Amiens sa Mosquitoima), a cak su postojali planovi za takav tip napada na logore.
No posljeratna analiza je pokazala da su takvi napadi na tim udaljenostima s potrebnom preciznoscu moguci tek desetljecima u buducnosti.
Za usporedbu RAF je bacao zalihe u Varsavu tijekom ustanka u ljeto 1944.
U 22 misije od 181 zrakoplova, 39 je sruseno.
Imali su saveznici i vrlo dobre aero snimke samih logora, no same slike su razvijene i pregledane tek u drugoj polovini 1970-ih!
Na tim slikama se vide i logorasi u redu za plinske komore,
Da su i odmah te slike pregledane tadasnji analiticari slika nebi mogli vidjeti ono sto treba za napade, tek s modernim tehnikama obrade slika je to uoceno.
Jedan od prijedloga je bilo i bombardiranje same pruge koja vodi do logora, no sam Auswitz je izabran za mjesto logora bas zbog cinjenice da je to znacajno zeljeznicko cvoriste ist. Evrope.
Cak 7 razlicitih pruga je vodilo do njega, a i njemci su postali vrlo dobri u popravljanju pruga tako da su zastoji trajali samo nekoliko dana.
Kad se pogleda preciznost napada u WW2 (samo 34 posto svih bombi bacenih od starne USAAF-a je palo unutar 1000 stopa od planirane mete) plinske komore bi vrlo vjerovatno prezivile napad, no stradali bi logorasi.
A saveznici su ipak isli u rat da ubijaju njemce a ne zidove.