Zašto mrzim oca?

[Leteća]

dugii kaže:

Ja mislim da sve vi cure koje mrzite svoje očeve a odrasle ste bespotrebno "trošite" energiju na to.Odrasti znači odvojiti se."Odvojite" se od svojih očeva a isto tako i od matera.Vaši roditelji su takvi kakvi jesu,ne možete ih mjenjati.
Ok slažem se sa tim da neki roditelji lošim načinom odgoja ostavljaju raznorazne traume na djecu al opet mržnja koju gajite isključivo šteti vama.Probajte zaboravit ono loše ako je moguće,sječajte se onog dobrog.Živite svoj život,odvojite se prostorno,emocionalno.Distancirajte se.

Ti stvarno misliš da si im rekao nešto novo? Da nisu to čule već sedamsto puta? Da samo trebaju odlučiti da budu dobre/zrele/duhovno uzvišene i sve će njihove negativne emocije nestati iste sekunde?

O bogovi, s koje si ti kruške pao?

Slažem se jedino da je odvajanje u svakom smislu najbolje rješenje. Točnije, tek početak rješavanja problema.

[ray of light]

Leteća kaže:

Ti stvarno misliš da si im rekao nešto novo? Da nisu to čule već sedamsto puta? Da samo trebaju odlučiti da budu dobre/zrele/duhovno uzvišene i sve će njihove negativne emocije nestati iste sekunde?

O bogovi, s koje si ti kruške pao?

Slažem se jedino da je odvajanje u svakom smislu najbolje rješenje. Točnije, tek početak rješavanja problema.

kod nas se kaže "misliti je drek znati"

[dugii]

Leteća kaže:

Ti stvarno misliš da si im rekao nešto novo? Da nisu to čule već sedamsto puta? Da samo trebaju odlučiti da budu dobre/zrele/duhovno uzvišene i sve će njihove negativne emocije nestati iste sekunde?

O bogovi, s koje si ti kruške pao?

Slažem se jedino da je odvajanje u svakom smislu najbolje rješenje. Točnije, tek početak rješavanja problema.

Naravno da nisam rekao ništa novo ali nisam rekao ni ništa pogrešno.Zašto ne ponoviti i po sedamstoti put?
Umjesto da trošiš nepotrebno riječi isčuđavajući se na moj post i nagađajući sa kojeg sam drveta pao daj ti neki pametan savjet autorici teksta.

[Leteća]

dugii kaže:

Naravno da nisam rekao ništa novo ali nisam rekao ni ništa pogrešno.Zašto ne ponoviti i po sedamstoti put?
Umjesto da trošiš nepotrebno riječi isčuđavajući se na moj post i nagađajući sa kojeg sam drveta pao daj ti neki pametan savjet autorici teksta.

Kojoj? Ima ih više i nisam primijetila da traže savjete.

[Loonie.]

Leteća kaže:

Da samo trebaju odlučiti da budu dobre/zrele/duhovno uzvišene i sve će njihove negativne emocije nestati iste sekunde?

To ko Nancy Reagan, "Just Say No"

[Leteća]

Loonie. kaže:

To ko Nancy Reagan, "Just Say No"

Onak, već sedmi put otvaram ovu temu s najboljom namjerom da napišem nešto o temi, ali kad vidim te dušebrižnike odustanem.

Najjača mi je ona što veli "ma ne mrziš ga ti zapravo". Kad čujem tako nešto ne odgovaram za svoje postupke.

[Paige the cool]

dugii kaže:

Ja mislim da sve vi cure koje mrzite svoje očeve a odrasle ste bespotrebno "trošite" energiju na to.Odrasti znači odvojiti se."Odvojite" se od svojih očeva a isto tako i od matera.Vaši roditelji su takvi kakvi jesu,ne možete ih mjenjati.
Ok slažem se sa tim da neki roditelji lošim načinom odgoja ostavljaju raznorazne traume na djecu al opet mržnja koju gajite isključivo šteti vama.Probajte zaboravit ono loše ako je moguće,sječajte se onog dobrog.Živite svoj život,odvojite se prostorno,emocionalno.Distancirajte se.

Htjela bi se odselit. Imam isto taj problem sa ocem. Već od mog puberteta me ponizuje. Imam posao, imam auto, sad je prilika da odem, ali mi je žao mamu ostavit. Otac me također nikad u nicemu nije podržavao, od škole, društva pa do posla, smatra da sam nesposobna i svašta ružno od njega sam doživljavala. Nije me nikad izravno vrijeđao, ali radi to suptilno. Jednostavno, nije dobar čovjek. Osim toga, imao je nesretno djetinjstvo. Da ne dužim, ne osjećam se isto dobro kad sam sa njim u istoj prostoriji.

Mislim da dobro kažeš. Treba se odvojit od očeva kad odrastemo. Ta energija utjece negativno i na tijelo, i na zdravlje. Zašto neke žene čiji muževi ih maltretiraju ili koje ostanu u lošim vezama i slično, dobiju svakakve bolesti. Možda sam malo promašila temu, ali shvatili ste bit.

[Kymatica]

Leteća kaže:

Onak, već sedmi put otvaram ovu temu s najboljom namjerom da napišem nešto o temi, ali kad vidim te dušebrižnike odustanem.

Najjača mi je ona što veli "ma ne mrziš ga ti zapravo". Kad čujem tako nešto ne odgovaram za svoje postupke.

ma to govori o njihovoj nespremosti na neka razmišljanja koja ih duboko uznemiruju, i zato nastupaju agresivno jer ih tvoje promišljanje o nečemu jako plaši.
oni žele svijet u kojem su roditelji autoriteti, koji ih kude kad su loši a akad su dobri, onda ih hvale, ali ih bezuvjetno vole. oni i dalje mogu biti u osječaju (lažne) sigurnosti gdje ih roditelji bezuvjetno vole, ne grješe, i sigurni su u tom svom svijetu. sve ostalo im je prestrašno.
zato agresija od njih, kad sam išla na grupnu, oni koji su bili najgore malteretirani od roditelja, ali žive ovaj gore tabu, tresu se od tjeskobe, i mrze sebe jer im je to lakše, da su oni loši a da su mame i tate unatoć svemu ih voljeli. treba im to užasno. a takve gadosti su pričali što su doživjeli da ti se mozak okrene. uglavnom, kad bi netko počeo nešto o svojim roditeljima pričati, da im zamjera, ovi koji su bili zlostavljanji i još uvjek su, ti bi najgore reagirali, agresivno branili i napadali, jer ih to uznemiruje. nisu spremni kopati po tom tabuu, da ih roditelji nisu možda voljei, da nisu voljeli nikog, ni sebe, niti njih. ali jbg, to je teško pojmiti.

[RedSonia]

Kymatica odličan post, svaka čast na razmišljanju

nekoga se mrzi zato što nam "reže" krila i podcjenjuje nas a to rade samo manipulatori i psihopati, nikada zdrava i normalna osoba
Pokušavati shvatiti mentalitet takvih bolesnika je uzaludan posao jer svaki manipulator/ psihopat je bio nekad nečija žrtva i na tu kartu će nastojati igrati do kraja svog života i usput će napraviti još žrtava jer on jednostavno ne zna drugačije, to je nažalost začaran krug i tko god ostane u takvom krugu neće dobro proći...to je kao da srna računa na to da ju lav ipak neće pojesti

Ne bih se ja previše zamarala s emocijama mržnje ili bilo kakvim drugim emocijama prema psihopati/ manipulatoru niti bih sebe smatrala lošom radi toga što osjećam, takve emocije samo crpe osobu koja ih osjeća i oduzimaju joj fokus na sebe i one bitne stvari i tu vidim jedini problem
Lijepo je biti svjestan svojih emocija ali im ne treba davati važnost koju one ne zaslužuju niti treba dozvoliti da negativne emocije upravljaju nama

[Orlandia]

Kymatica kaže:

zato agresija od njih, kad sam išla na grupnu, oni koji su bili najgore malteretirani od roditelja, ali žive ovaj gore tabu, tresu se od tjeskobe, i mrze sebe jer im je to lakše, da su oni loši a da su mame i tate unatoć svemu ih voljeli.

Kad sam u nekom trenutku shvatila da me mama i tata baš i ne vole onako kako bi htjela da me vole, onako kako ljubav treba izgledati i biti, prvo sam bila u badu, a onda sam doživjela epifaniju.
Ne znam da li je lakše spoznati da te ne vole, ali svakako je jasnije živjeti nakon što se prihvati ta surova činjenica. Mhm, da, ipak je lakše. Prije toga bila sam marioneta opravdanja i iluzija, a nakon toga kao da sam u sebe usisala svu energiju koju bi trošila na jalova opravdanja njihove neljubavi.
Mogla bih čak reći da se radi o prekretnici. Ono, život u iluziji ljubavi i život u istini neljubavi.

[Leteća]

Kymatica kaže:

ma to govori o njihovoj nespremosti na neka razmišljanja koja ih duboko uznemiruju, i zato nastupaju agresivno jer ih tvoje promišljanje o nečemu jako plaši.
oni žele svijet u kojem su roditelji autoriteti, koji ih kude kad su loši a akad su dobri, onda ih hvale, ali ih bezuvjetno vole. oni i dalje mogu biti u osječaju (lažne) sigurnosti gdje ih roditelji bezuvjetno vole, ne grješe, i sigurni su u tom svom svijetu. sve ostalo im je prestrašno.
zato agresija od njih, kad sam išla na grupnu, oni koji su bili najgore malteretirani od roditelja, ali žive ovaj gore tabu, tresu se od tjeskobe, i mrze sebe jer im je to lakše, da su oni loši a da su mame i tate unatoć svemu ih voljeli. treba im to užasno. a takve gadosti su pričali što su doživjeli da ti se mozak okrene. uglavnom, kad bi netko počeo nešto o svojim roditeljima pričati, da im zamjera, ovi koji su bili zlostavljanji i još uvjek su, ti bi najgore reagirali, agresivno branili i napadali, jer ih to uznemiruje. nisu spremni kopati po tom tabuu, da ih roditelji nisu možda voljei, da nisu voljeli nikog, ni sebe, niti njih. ali jbg, to je teško pojmiti.

Uh, da. Neka varijanta štokholmskog sindroma, valjda. Ajd, nadam se da će ovi iz grupe uspjeti to preraditi kako ne bi nastavili taj ciklus na vlastitoj djeci.

Moja mržnja je nestala nakon što sam joj dopustila da se izdivlja. Sada znam da su moji roditelji bili jednostavno glupi, zatucani i neiživljeni pa nisu znali bolje. No i dalje me zna uhvatiti bijes kad vidim nekoga tko se ponaša poput njih - nekad je dovoljna samo jedna rečenica da "zaključim" o kakvoj se osobi radi i poželim je uništiti. Naravno, ne činim to - ili ignoriram ili joj očitam bukvicu da je takvo ponašanje ružno. Ponekad to čak i ima nekog efekta.

Ono što sam već pisala na drugoj temi jest da ne volim forsiranje opraštanja, prihvaćanja ili čak ljubavi prema bivšim zlostavljačima. To će doći samo od sebe ili nikada neće doći - i jedno i drugo je okej. Ono što smatram destruktivniju nije mržnja nego forsiranje sebe da voliš nekoga koga zapravo mrziš. Emocije ne podliježu uvijek našim željama, neuredne su, kaotične, ali su naše. I nikada, nikome ne treba dopustiti da manipulira njima - pristankom na tako nešto odobravamo gnjusno ponašanje.

Da, kao djeca smo morali trpjeti sve i svašta da bismo preživjeli, ali sada za tim više nema nikakvih razloga - postoje samo izgovori.

[Hostija]

Leteća kaže:

Uh, da. Neka varijanta štokholmskog sindroma, valjda. Ajd, nadam se da će ovi iz grupe uspjeti to preraditi kako ne bi nastavili taj ciklus na vlastitoj djeci.

Moja mržnja je nestala nakon što sam joj dopustila da se izdivlja. Sada znam da su moji roditelji bili jednostavno glupi, zatucani i neiživljeni pa nisu znali bolje. No i dalje me zna uhvatiti bijes kad vidim nekoga tko se ponaša poput njih - nekad je dovoljna samo jedna rečenica da "zaključim" o kakvoj se osobi radi i poželim je uništiti. Naravno, ne činim to - ili ignoriram ili joj očitam bukvicu da je takvo ponašanje ružno. Ponekad to čak i ima nekog efekta.

Ono što sam već pisala na drugoj temi jest da ne volim forsiranje opraštanja, prihvaćanja ili čak ljubavi prema bivšim zlostavljačima. To će doći samo od sebe ili nikada neće doći - i jedno i drugo je okej. Ono što smatram destruktivniju nije mržnja nego forsiranje sebe da voliš nekoga koga zapravo mrziš. Emocije ne podliježu uvijek našim željama, neuredne su, kaotične, ali su naše. I nikada, nikome ne treba dopustiti da manipulira njima - pristankom na tako nešto odobravamo gnjusno ponašanje.

Da, kao djeca smo morali trpjeti sve i svašta da bismo preživjeli, ali sada za tim više nema nikakvih razloga - postoje samo izgovori.

Ma moram

[Kymatica]

Leteća kaže:

Uh, da. Neka varijanta štokholmskog sindroma, valjda. Ajd, nadam se da će ovi iz grupe uspjeti to preraditi kako ne bi nastavili taj ciklus na vlastitoj djeci.

Moja mržnja je nestala nakon što sam joj dopustila da se izdivlja. Sada znam da su moji roditelji bili jednostavno glupi, zatucani i neiživljeni pa nisu znali bolje. No i dalje me zna uhvatiti bijes kad vidim nekoga tko se ponaša poput njih - nekad je dovoljna samo jedna rečenica da "zaključim" o kakvoj se osobi radi i poželim je uništiti. Naravno, ne činim to - ili ignoriram ili joj očitam bukvicu da je takvo ponašanje ružno. Ponekad to čak i ima nekog efekta.

Ono što sam već pisala na drugoj temi jest da ne volim forsiranje opraštanja, prihvaćanja ili čak ljubavi prema bivšim zlostavljačima. To će doći samo od sebe ili nikada neće doći - i jedno i drugo je okej. Ono što smatram destruktivniju nije mržnja nego forsiranje sebe da voliš nekoga koga zapravo mrziš. Emocije ne podliježu uvijek našim željama, neuredne su, kaotične, ali su naše. I nikada, nikome ne treba dopustiti da manipulira njima - pristankom na tako nešto odobravamo gnjusno ponašanje.

Da, kao djeca smo morali trpjeti sve i svašta da bismo preživjeli, ali sada za tim više nema nikakvih razloga - postoje samo izgovori.

upravo to, i meni je zlo kad netko naklapa ko papagaj o oprostu. prvo treba ljutnu i bjes osjetiti (nakon što smo ju duboko zatrli, i izlazila je van u oblicima autodestrukcije i mržnje prema sebi, i tjeskobe), proći kroz ljutnju koliko god nam treba. nije to lako, jer smo patrijarhalno-katoličko društvo, i to se nesmije. biti ljut. pogotovo su žene tako odgajane.
ne mogu se preskakati stepenice, a večina ljudi će forisirati taj oprost jer i dalje žele biti dobre curice-sineki koji žele potvrdu svojih roditelja. pa onda forisraju površni oprost a zatiru i dalje sebe.
to se vrati ko bumerang, sa još gorom tjeskobom, ili boleštinom fizičkom.
treba se okrenuti sebi, i probai slušati što mi to osječamo, a ne što mislimo da trebamo osječati. i to je jako teško. ali jako važno.

[djordje5]

U prvoj rečenici si sve rekla. Da si muško još bi ga tukla. Ima toga. Nego neko je napisao nemas jak cilj. Taj cilj odnosno jaki ciljevi su izlazak iz razmišljanja o roditelju.

[My time]

Najgore mi je kad netko kaže 'oprosti roditeljima' .. oni nisu drugačije znali. Kako su onda znali biti strogi i nikada ne pohvaliti svoje dijete, nego uzdizati druge... tako da se cijeli život osjećaš da su drugi bolji. .... i onda se čudiš što imaš dijagnozu F.
Tko je za to kriv, ako nisu oni? Pogotovo stari koji ima preko 80 godina, ali je i dan danas gad.
Sva sreća što od 21 godine ne živim kod njega.

[Paige the cool]

Ne mogu sad reć ni da mi je otac loš. Financirao mi školu, različite tečajeve, vodio me ovamo-tamo, po kiši me vodi do grada udaljeno po 25 km.Tu je kad treba pomoći. Ali ima crni humor. To mi nije baš simpa.

[Kymatica]

Paige the cool kaže:

Ne mogu sad reć ni da mi je otac loš. Financirao mi školu, različite tečajeve, vodio me ovamo-tamo, po kiši me vodi do grada udaljeno po 25 km.Tu je kad treba pomoći. Ali ima crni humor. To mi nije baš simpa.

ako je samo crni humor, to je oke.

[Paige the cool]

RedSonia kaže:

Kymatica odličan post, svaka čast na razmišljanju

nekoga se mrzi zato što nam "reže" krila i podcjenjuje nas a to rade samo manipulatori i psihopati, nikada zdrava i normalna osoba
Pokušavati shvatiti mentalitet takvih bolesnika je uzaludan posao jer svaki manipulator/ psihopat je bio nekad nečija žrtva i na tu kartu će nastojati igrati do kraja svog života i usput će napraviti još žrtava jer on jednostavno ne zna drugačije, to je nažalost začaran krug i tko god ostane u takvom krugu neće dobro proći...to je kao da srna računa na to da ju lav ipak neće pojesti

Ne bih se ja previše zamarala s emocijama mržnje ili bilo kakvim drugim emocijama prema psihopati/ manipulatoru niti bih sebe smatrala lošom radi toga što osjećam, takve emocije samo crpe osobu koja ih osjeća i oduzimaju joj fokus na sebe i one bitne stvari i tu vidim jedini problem
Lijepo je biti svjestan svojih emocija ali im ne treba davati važnost koju one ne zaslužuju niti treba dozvoliti da negativne emocije upravljaju nama

Meni nije jasno zasto taj obrazac ponasanja nastavljaju sa svojim djetetom?

[Kymatica]

Paige the cool kaže:

Meni nije jasno zasto taj obrazac ponasanja nastavljaju sa svojim djetetom?

često žrtve postanu zlostavljači. ima knjiga i knjiga i znanstvenih radova koje to pročavaju, gdje nastane kuršlus, u prve tri, svaki slučaj drugačiji. ali u svima nije bilo tople ljubavi u odnosu majka - dijete. one prirodne povezanosti koja izostane.
uzdižu svoj krhki, slomljeni, slabi ego tamo gdje je najlakše, najmanje strašno.
na SVOJOJ nemoćnoj, o njima ovisnoj djeci. a doslovno se boje svoje sjene, ma poštara, na poslu fini, sa susjedima divni, poznanicima se boje reči ne, ma svugdje se žele dopasti, toliko su jadni. zato se doma prazne. gdje jedino smiju.
jer su užasno slabi.
netko je sluga pokoran pred svojom majkom od 90 godina, a doma u svojoj obitelji-tiranin. što veći slabić to veči tiranin.

[RedSonia]

Paige the cool kaže:

Meni nije jasno zasto taj obrazac ponasanja nastavljaju sa svojim djetetom?

zato što ne znaju izaći iz tog začaranog kruga...da se razumijemo ja ne opravdavam zlostavljače nikako, samo kažem da je njima vrlo teško pogledati u sebe, obično im je introspekcija ravna nuli i obično svoj identitet izgrade na svojoj ulozi žrtve koju su imali kada su oni bili djeca