Duh, duša, um, srce - što su, razlike?

[yakuzza]

Aage kaže:

A konkretno, što to duhovno znanje kaže o duhu, duši, umu i srcu, konkretno?

Ljudska svest

Duša

Ovde ćeš naći više odgovora nego što si tražio, konkretnih, pa i na metaforičnost termina koje tražiš.

[Itto]

Aage kaže:

Što je onda za tebe izraz za suptilnost, ljudskost, ljubav, toplinu?

Nadam se da to što si naveo "automatski ispadne" pri dubljem uvidu u bit bitka - ona Buddha-stvar.

Svih sjećanja? Nije li to umna stvar? Ideja? Dakle duhu pripisuješ inspiraciju? Ako da, tu se slažem.

Šta bi mogla biti inspiracija? Si uhvatiti jednu svježu ideju.

Ne vjerujem da je na primjer ideja kruga u mozgu, nije mozak napravio ideju kruga. Ideje su univerzalne, i more svih ideja je duh, univerzalni.

A šta bi mogle biti ideje? Zamislim si da je ideja kruga superpozicija sasvim svih sjećanja na "okrugle stvari", takoreći sve okruglo snimljeno u jednu te istu fotografiju.

Kako prepoznamo nešto u svijetu? Ideja iz duha se spoji sa (mutnom) pojavom u svijetu, i nastaje stvar.
I to si zamislim bidirekcijonalno: to što smo prepoznali opet šaljemo nazad u duh.

Da su sjećanja u mozgu, to je kontroverzno, tako da smijemo misliti što hoćemo.
Postoji i ona predodžba o mozgu kao antena za duh.

Dakle um je podskup mozga?

Ah, nešto ipak još moramo prepustiti tom aparatu.

Možda ima nešto kao "mišljenje pod redukcijom". Računanje je isključiti sve krive brojeve. "Smisao" ipak dopusti svaki smisao. Možda mozak reducira, filtrira.

Ali to je sve IMHO.
---

Već se pokaže u temi, da ljudi imaju različite riječi za isto mjesto, ili istu riječ na različitim mjestima strukture ili topologije riječi. Možda bi trebali uzeti sasvim nove riječi i govoriti o mjestima.

[zoki89]

Duša je dio Božje svijesti, kojoj je darovao individualnost. U biti, vječno biče koje je dio sveukupne svijesti. Čista svjesnost.

Um čine tvoje osobnosti, znanja, sječanja itd. To je ono po čemu se smatramo različitima od drugih. Ne govorim o mozgu.

Srce je organ, ali postoje znanstveni dokazi da isto ima određenu mogučnost pohranjivanja sječanja, te ima veliki utjecaj na ljudske emocije. Pogledaj neke slučaje transplatacije glavnih organa tijela, te ćeš vidjeti da se određena sječanja i osobine preslikaju sa darovatelje na primatelje tih organa.

[ianusc]

kety05 kaže:

UM ima puno definicija , no prvo treba reci da um nije fizicka stvar i treba ga razdvojiti od mozga koji je fizicka stvar.
Da bi trancedirao um moras ga prvo razumjeti.Um je nesto poput npr hobotnice,grabi svako iskustvo. Za svijest je potreba energija duha.
Duh ili kretanje svijesti -aktivnost.
Stanje bez uma je stanje mirovanja duha,duh ne pokrece umne sadrzaje.

Svijet oko nas je takav kakav je, a kako ga mi vidimo i dozivljavamo ovisi o cistoci jasnog videnja naseg uma i osjetila.Sto smo procisceniji to ce i nas subjektivni dozivljaj svijeta biti bolje uskladen sa stupnjem nase svijesti.

Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas. Impulzivni um je u stvari skladište uma, tu se čuvaju pohranjene sve doživljene impresije i sklonosti iz eona i eona prošlih, i iz ovog sadašnjeg života, u uzročnoj formi.

Po jednostavnom, tradicionalnom, shvaćanju svaki čovjek sastoji se od duše i tijela. Prema tom shvaćanju, tijelo označava sve materijalno u čovjeku, a duša sve ono drugo – nematerijalno, duhovno: razum – sposobnost spoznavanja, sposobnost osjećanja, volju , sposobnost odlučivanja ili biranja ...
Očito je da nije jednostavno odgovoriti na pitanje što je duša jer čovjek je misterij odnosno otajstvo i teško je jednostavno odgovoriti tko je čovjek.

Srce-je nas vladar.Kada smo u ljubavi sa svojom dušom, onda vibraciju prenosimo preko aure, do duša srodnika, prijatelja i drugih ljudi. Iz svega proizilazi da je u životu tijela najvažnija ljubav, koja se savršeno uklapa u proces metaboliziranja duše i realiziranja Puta.

U potpunosti se slažem sa tvojim tvrdnjama.

[Aage]

kety05 kaže:

Pod umom podrazumijevamo cijeli vrtlog koji se nalazi na našem duhovnom ekranu. Tu spadaju sve misli i emocije, svi impulsi koji se kreću kroz našu glavu.

Dakle, emocije su u umu, a tu ih šalje srce?
Za duh i dušu ispod si sjajno formulirala.

yakuzza kaže:

Duša

Hvala ti, utažilo mi je malo znatiželju. Pogotovo dio koji govori kako je duša ta koja želi očuvati moralnost, dobre emocije i sl. u nama. No ta moralnost; ona je u skladu s kognicijom našeg uma o moralu, ili prava moralnost, prava Istina, neuvjetovana time da ju mi smatramo moralnom. Npr. amo reć' da je vjera u Isusa Krista prava moralnost (vjerujem u To, btw), Istina. Neki je nn sotonist. Hoće li njegova duša nastojati održati moralnost u skladu s umom - sotonizam = šteta dr. ljudima, ili Krista = poruku ljubavi?

Itto kaže:

Nadam se da to što si naveo "automatski ispadne" pri dubljem uvidu u bit bitka - ona Buddha-stvar.

Nije li to kompleksnije?! Mislim da je. Ti si budist? Ako da, kao takav, zašto nemaš riječ za to kad i Buddha veliča ljubav, suptilnost.

Ne vjerujem da je na primjer ideja kruga u mozgu, nije mozak napravio ideju kruga. Ideje su univerzalne, i more svih ideja je duh, univerzalni.

Ako je duh more svih ideja, onda je irelevantan u usporedbi sa srcem, držim. Jer u srcu je trajno ispunjenje, osjećaj trajne strasti i želje, a inspiracija je prividno to navedeno. Mislio sam da je u umu; ako je u duhu, koji je univerzalan, onda su i ideje univerzalne, onda nema orginalnosti?!

Možda ima nešto kao "mišljenje pod redukcijom". Računanje je isključiti sve krive brojeve. "Smisao" ipak dopusti svaki smisao. Možda mozak reducira, filtrira.

Da možda mozak reducira sve to na optimalnu razinu. Ili on očituje cijeli ljudski karakter, skuplja sve to djelovanjem duše, srca, duha... Ali ne bih ga uspoređivao s umom. Mislim da je um kompleksnija i relevantniji segment čovjeka.

Već se pokaže u temi, da ljudi imaju različite riječi za isto mjesto, ili istu riječ na različitim mjestima strukture ili topologije riječi. Možda bi trebali uzeti sasvim nove riječi i govoriti o mjestima.

Apsolutno se slažem; ovo sam i sam planirao napisati!

zoki89 kaže:

Duša je dio Božje svijesti, kojoj je darovao individualnost. U biti, vječno biče koje je dio sveukupne svijesti. Čista svjesnost.

Svaka čast, dojmilo mi se ovo tvoje.

Um čine tvoje osobnosti, znanja, sječanja itd. To je ono po čemu se smatramo različitima od drugih. Ne govorim o mozgu.

Osobnosti? Kako točno misliš? Osobnosti kao karakter?

Srce je organ, ali postoje znanstveni dokazi da isto ima određenu mogučnost pohranjivanja sječanja, te ima veliki utjecaj na ljudske emocije. Pogledaj neke slučaje transplatacije glavnih organa tijela, te ćeš vidjeti da se određena sječanja i osobine preslikaju sa darovatelje na primatelje tih organa.

Zanimljivo, pohranjuje sjećanja. U obliku emotivnih iskustava i sl.?

[Aage]

'Ajmo o ovom malo više: emocijama, gdje se očituju, i tko ih oblikuje - um ili srce, ili nešto drugo. I podskupi duha, duše, srca, uma. Dakle slažemo se da je podskup duše svjesnost, duha neka sinergija, eventualno ideje? Podskup uma razum? Emocije podskup srca?

[zoki89]

Aage kaže:

Osobnosti? Kako točno misliš? Osobnosti kao karakter?

Svijest (duša) ima svo znanje o svemu. Da bi iskustvom spoznala to znanje, namjerno zaboravlja svoje podrijetlo i sve što zna. Kroz razne uloge u fizičkom i duhovnom svijetu duša stječe iskustva i znanja, te se prisječa svega. U tom procesu, neka duša počinje učiti od jedne stvari, druga od druge, a treća od treće. I tada vidimo naizgled različite duše, ali su u biti sve jednake - samo što prolaze kroz različite puteve osvještenja, pa nastaje iluzija različitosti. Njihovo znanje i iskustvo, te odnos prema njima, definira njihovu osobnost i um.

Aage kaže:

Zanimljivo, pohranjuje sjećanja. U obliku emotivnih iskustava i sl.?

Svaka stanica u tijelu ima tu sposobnost da bilježi određena sječanja ili druge informacije. Samo što se srce pokazalo znatno aktivnije u tome od drugih organa. Stvarno se već ne sječam naziva dokumentarca u kojemu sam to gledao. Prolistaj malo po youtubu, pa možda pronađeš.


Iskreno vjerujem da postoje 2 tipa emocija. Fizičke i duhovne. Fizičke emocije nastaju djelovanjem dijela mozga zvanog hipotalamus. On stvara i ispušta u krvotok peptide odgovorne za doživljavanje emocija. Peptidi nastaju na temelju naših misli i reakcija. Kada dođu do receptora različitih stanica u tijelu, mi doživljavamo emocije.

Primjer fizičke emocije bila bi zaljubljenost, jer uvijek ima temelje u mislima ili reakciji. Ljubav je primjer duhovne emocije, jer se može pojaviti u čistoj svjesnosti. Postoje samo 2 glavne emocije, a to su ljubav i strah. Sve ostale proizlaze iz njih.

[yakuzza]

Aage kaže:

Hvala ti, utažilo mi je malo znatiželju. Pogotovo dio koji govori kako je duša ta koja želi očuvati moralnost, dobre emocije i sl. u nama. No ta moralnost; ona je u skladu s kognicijom našeg uma o moralu, ili prava moralnost, prava Istina, neuvjetovana time da ju mi smatramo moralnom. Npr. amo reć' da je vjera u Isusa Krista prava moralnost (vjerujem u To, btw), Istina. Neki je nn sotonist. Hoće li njegova duša nastojati održati moralnost u skladu s umom - sotonizam = šteta dr. ljudima, ili Krista = poruku ljubavi?

Svi ljudi na svetu, ili barem ogromna većina (recimo 98%), ima problem sa pogrešnim načinom mišljenja (od njega potiču svi problemi znanja i tumačenja, životnog fokusiranja na ove ili one stvari, pa i na to što kažeš "satanizam" iako pretpostavljam da misliš na "rđave" ljude).

Taj pogrešan način mišljenja se poput "genetskog" nasleđa prenosi na sve ljude jer, kao što rekoh, praktično svi ljudi imaju problem da u životu dožve veliki broj negativnih misli i stresova, a te neg.misli i stresovi uzročnikom su energetskim problema (energetski problemi se manifestuju kao bolesti, nervna napetost, problem u shvatanju pojava, život pun emotivnih problema odnosno problema sa našim reagovanjem na situacije - i u više od četiri petine uzroci su upravo naše negativne misli i stresovi koji dovode do posebnih stanja psihe).

Da ne ih dužio, Duša koja se ovde pominje, predstavlja stižer, ili kao neku strukturu koja sakuplja sve te sadržaje, a pošto je puno tih sadržaja sa negativnim elementima negativnih misli, programa, emocija, ona kao da zbunjuje našu svest u pogledu orijentacije ka pozitivnim aspektima mišljenja koji su potpuno prirodni i ne štete ničemu, nasuprot tome, mi imamo puno ljudi koji imaju problem sa razmišljanjem - neki mogu biti "pasivnijeg tipa", oni koji su skloniji depresiji, dok oni "agresivniji" su često i "niže svesti", i njih nije briga ni za koga i u tom smislu su u stanju da čine veliku štetu ne samo sebi već i drugima. dakle, ljudi su u sličnom sosu ako se ne trude da izbacuju te elemente pravilnim načinom mišljenja, nekim duhovnim angažovanjem itd., pa i da ih nazivamo "satanistima" ili samo "običnim" ljudima, svi oni na neki svoj način pate, a većina toga nije ni svesna i ne preduzima ništa u pravcu da to rešava i onda vremenom stiče više patnje.

Stvari su zapravo jednostavne. Ako se mi trudimo da kroz neku duhovnu praksu koju nam prenose Učitelji ili sami Bogo-ljudi, mi ćemo vremenmo se rasteretiti puno toga iz naše duše koja je opvezna sa našim telima (aurom, fizičkim telom), i čovek postepeno stiče jednu kvalitetniju svest o sebi, o drugim ljudima, jednu bolju orijentaciju prema putu Stvaraoca, postaje duhovnija osoba i on ne stagnira niti ne nazaduje u tome, ko to ne radi, on je prosto poput mrtvaca koji živi nekakav sanjiv život i nikako da se izvuče iz njega. Puteva ima raznih, ali razvoj čoveka počinje tada kada on uskladi svoj način mišljenja sa voljom Stvaraoca bez obzira ko bio i u šta verovao (svakako mislim na pozitivna verovanja, bez obzira da li se radi o Hinduizmu, Budizmu, Hrišćanstvu ili verovanje u kamenje i stabla, vetar i mora), što bi značilo običnim rečnikom da on ima do 5% sadržaja svesti negativnih misli, ali za to se treba potruditi često i decenijama, ali ne odustajati.

[kety05]

zoki89 kaže:

Duša je dio Božje svijesti, kojoj je darovao individualnost.
U biti, vječno biče koje je dio sveukupne svijesti. Čista svjesnost.

Kad koristiš svoj um, tko je taj koji umuje? Tko je taj koji osjeća? Tko je taj koji ima tijelo?

[Aage]

zoki89 kaže:

Svijest (duša) ima svo znanje o svemu. Da bi iskustvom spoznala to znanje, namjerno zaboravlja svoje podrijetlo i sve što zna. Kroz razne uloge u fizičkom i duhovnom svijetu duša stječe iskustva i znanja, te se prisječa svega. U tom procesu, neka duša počinje učiti od jedne stvari, druga od druge, a treća od treće. I tada vidimo naizgled različite duše, ali su u biti sve jednake - samo što prolaze kroz različite puteve osvještenja, pa nastaje iluzija različitosti. Njihovo znanje i iskustvo, te odnos prema njima, definira njihovu osobnost i um.

Dakle, svijest je jednaka duši. Po tom dakle, kad netko kaže svijest treba misliti na dušu? Njihova osobnost i um je ujedno osobnost i um cijelog čovjeka? I njihov međusobni odnso ili odnos prema tim stvarima iz kojih uče?

Iskreno vjerujem da postoje 2 tipa emocija. Fizičke i duhovne. Fizičke emocije nastaju djelovanjem dijela mozga zvanog hipotalamus. On stvara i ispušta u krvotok peptide odgovorne za doživljavanje emocija. Peptidi nastaju na temelju naših misli i reakcija. Kada dođu do receptora različitih stanica u tijelu, mi doživljavamo emocije.

Primjer fizičke emocije bila bi zaljubljenost, jer uvijek ima temelje u mislima ili reakciji. Ljubav je primjer duhovne emocije, jer se može pojaviti u čistoj svjesnosti. Postoje samo 2 glavne emocije, a to su ljubav i strah. Sve ostale proizlaze iz njih.

Apsolutno se slažem. A srce, ono kreira emocije, dok ih um sadrži?

yakuzza kaže:

Taj pogrešan način mišljenja se poput "genetskog" nasleđa prenosi na sve ljude jer, kao što rekoh, praktično svi ljudi imaju problem da u životu dožve veliki broj negativnih misli i stresova, a te neg.misli i stresovi uzročnikom su energetskim problema (energetski problemi se manifestuju kao bolesti, nervna napetost, problem u shvatanju pojava, život pun emotivnih problema odnosno problema sa našim reagovanjem na situacije - i u više od četiri petine uzroci su upravo naše negativne misli i stresovi koji dovode do posebnih stanja psihe).

Ovo ima uske veze s moći podsvjesti, odnsono vizualizacije?

Da ne ih dužio, Duša koja se ovde pominje, predstavlja stižer, ili kao neku strukturu koja sakuplja sve te sadržaje, a pošto je puno tih sadržaja sa negativnim elementima negativnih misli, programa, emocija, ona kao da zbunjuje našu svest u pogledu orijentacije ka pozitivnim aspektima mišljenja koji su potpuno prirodni i ne štete ničemu, nasuprot tome, mi imamo puno ljudi koji imaju problem sa razmišljanjem - neki mogu biti "pasivnijeg tipa", oni koji su skloniji depresiji, dok oni "agresivniji" su često i "niže svesti", i njih nije briga ni za koga i u tom smislu su u stanju da čine veliku štetu ne samo sebi već i drugima. dakle, ljudi su u sličnom sosu ako se ne trude da izbacuju te elemente pravilnim načinom mišljenja, nekim duhovnim angažovanjem itd., pa i da ih nazivamo "satanistima" ili samo "običnim" ljudima, svi oni na neki svoj način pate, a većina toga nije ni svesna i ne preduzima ništa u pravcu da to rešava i onda vremenom stiče više patnje.

Zaključak je ovog: duša skuplja sve aktivnosti uma, one neg. ali i poz., i nastoji da te aktivnosti budu što više pozitivne? Nastoji očuvati nas od negativne energije?

Puteva ima raznih, ali razvoj čoveka počinje tada kada on uskladi svoj način mišljenja sa voljom Stvaraoca bez obzira ko bio i u šta verovao (svakako mislim na pozitivna verovanja, bez obzira da li se radi o Hinduizmu, Budizmu, Hrišćanstvu ili verovanje u kamenje i stabla, vetar i mora), što bi značilo običnim rečnikom da on ima do 5% sadržaja svesti negativnih misli, ali za to se treba potruditi često i decenijama, ali ne odustajati.

Ali djela bez vjere, ništavna su. Kao katolik, ne slažem se. No hajmo na temu: Stvoritelj (ja držim da je to Bog u tri božanske osobe) ima jednog univerzalnog Duha (držim da je to Duh Sveti) koji se nalazi u svakom čovjeku ili u samo onom tko ga želi, po zaslugama primi? Po tom dakle, ne postoji više Duhova, već 1 s nevjerovatnom moći? A duša, ona je individualna, svak ju ima?

[Aage]

Jedno pitanje svima: Tko je od navedenog (duh, duša, um, srce) najplemenitiji dio nas?

[yakuzza]

Aage kaže:

Ovo ima uske veze s moći podsvjesti, odnsono vizualizacije?

Ima veze sa onim podsvesnim sadržajem koje skupljamo kao impresije, a sve one koje predstavljaju nešto što je remećujući faktor u nama - prosto nam remeti normalan razvoj, mišljenje, sagledavanje, premda se radi o celokupnom životnom prosesu u kome su najuticajnije stvari za to genetsko nasleđe (emotivno, intelektualno), model vaspitanja i podsticajnost sredine na kreativnost. Konkretno to nema neki posebno važan spoj sa konkretno vizualizacijom kao nekom svesnom radnjom.

Aage kaže:

Zaključak je ovog: duša skuplja sve aktivnosti uma, one neg. ali i poz., i nastoji da te aktivnosti budu što više pozitivne? Nastoji očuvati nas od negativne energije?

Duša sakuplja sve, i ona ništa ne očekuje već samo se u skladu sa sadržajima ponaša zajedno reagujući sa svim ostalim delovima nas. Dakle, skupljanjem tih negativnih elemenata dolazi do njene normalne funkcije, i ti negativni elementi imaju za posledicu prenošenje svog stanja na one delove sa kojima su povezani infromatcijama - sa delovima aure i sa fizičkim telom. Štetnih energije ima svugde, ali je najšetnije delovanje po nas naša sopstvena negativna misao kao sferni talas koji se širi iz centra mozga i u prolasko kroz auru, u skladu sa frekvencijom (što je neg.miso niža to je razornija) ona reaguje sa tom tzv sivom bioenergijom koja je sastavni gradivni element naše aure i sa njom reaguje tako što je "zgusne", taj talas u sadejstvu s njom stvori treću vrstu energije koja nije ni pozitivna ni negativna, ona je prosti sgusnuti segment koji je višak u konstrukciji naše aure i remeti njen normalan rad koji je jako kompleksan.

(ne koristim naziv neg.energija jer ne postoji u tom smislu negatvna energija koja bi bila nekakva superinteligentna a destruktivna pojava u kosmosu, jer tako nešto ne postoji, te da se bi se bliže odredio koristim štetna ili nekompatibilna energija, jer takve energije nisu inteligentne već u sadejstvu sa našom aurom its one reaguju poput hemijskih procesa)

Aage kaže:

Ali djela bez vjere, ništavna su. Kao katolik, ne slažem se. No hajmo na temu: Stvoritelj (ja držim da je to Bog u tri božanske osobe) ima jednog univerzalnog Duha (držim da je to Duh Sveti) koji se nalazi u svakom čovjeku ili u samo onom tko ga želi, po zaslugama primi? Po tom dakle, ne postoji više Duhova, već 1 s nevjerovatnom moći? A duša, ona je individualna, svak ju ima?

Pravilan način mišljenja nužno usklađuje sve naše aktivnosti, ponašanje prema samom sebi i drugima, reagovanje u stresnim situacijama i sve one kvalitete koje čovek poseduje. Vera u božanstvo ili neko drvo ili kamen tu ne igra presudnu ulogu u pogledu nečijeg razvoja jer duhovnost po sebi prevazilazi bilo kakve naše ograničene predstave o tome šta je nešto što nema oblik i sveprisutno je, najvažniji je segment duhovnosti u tome taj da mi imamo nekakav vid opštenja s tim, bilo da tražimo nešto (molitva), bilo da meditiramo na nešto ili smo zahvalni, ne treba uzimati ljudima za zlo ako npr neko nije naše vere nego je mnogobožac, jer može biti daleko daleko duhovno ravijeniji od nas, a samo se to s duhovne strane uzima za važno.

Duša u ovom smislu energetske konstrukcije predstavlja odliku samo svesnih bića, to nije onaj aspekt Atmana koliko je ono konkretno što je opisano.

Najpre, moja svesnost govori o tome da u kosmosu postoji beskonačan broj energija, od kojih su svakako najvažnije duhovne energije jer su one stvaralačke, stvorile su i nas i sva živa bića, svakako, najsavršenija, najstarija, najplementija i najelementarnija jeste energija Stvaraoca, koja je sve što postoji stvorila i u svemu što postoji, u pojavnom i nepojavnom kosmosu, sadrži programe rada i razvoja koju je ona osmislila odnosno sve što postoji usklađeno je onim što nazivamo volja Stvaraoca, koja prosto govori o tome da u kosmosu postoji neizmerna harmonija između njegovih beskonačno sadržajnih i povezanih delova koje nazivamo duhovnim energijama, jedna od najrazvijenijih energija je kroz Hrišćanstvo poznata kao Duh sveti, i to je globalna energija koja je jedna od nekoliko najvažnijih za čoveka, i sva bića u kosmosu. Ona koja nas je direktno kao bića stvorila nije Stvaralac već tzv Hristova energija (nije nazvana tako iz razloga što je pripadala biću Isusu Hristu na planeti već zato što ga je ona vodila na njegovom Svetom putu, a stvorilac je svih živih bića u celom kosmosu, naročito što emituje tzv Živototvorni ili Životni talas koji predstavlja onu kariku koju nauka nikako da ufitilji, a to je da nam neko neprestano svake sekunde podržava i prenosi životni program, u skladu s tim mozak šalje informacije u svaku ćeliju i organ o tome kako treba da se ponašaju iliti vegetativni nervni sistem koji neprestano funkcioniše, ali nauka je daleko od toga da se to zapita).

Dakle, ne radi se ovde o nekakvom haosu energija, već nebrojano aspekata Stvaraočeve kreacije poput onoga kako vidimo svojim očima na planeti samo neuporedivo složenije, suptilnije i inteligentnija kad je reč o svetu energija, a kosmos je svet energija u kome je materija samo zrnce prašine po sadržaju i važnosti za funkcionianje, za nas, beskonačnog kosmosa, može se reći da je Bog jedina Realnost koja postoji, i to jedan poseban aspekt Boga, a to nije onaj stvaralački već onaj da ga tako nazovemo Genijalni, onaj koji ne stvara direktno nešto, nije stvarao kosmos, ali ga je osmislio - to je Vrhunska Realnost, dok je sve ostalo nešto što je promenljivo, čak i sam Stvaralac je polurealnost u tom smislu, ali kažem, kad se gleda unificirano onda je sve što postoji, kao i mi, jedan segment postojanja Boga, gde Bog doživljava sebe na bezbroj načina, otuda i ona Atma koja je deo Boga izvornom smislu, nije iluzorna poput naših tela (iluzorna u smislu privremene forme koja se menja stalno) već predstavlja delić sveukupne Duše koji je ujedno i cela Duša, samo je svesna sebe kao nešto ograničeno, kao kamen ili čovek, biljka, pri čemu je kao kamen svest latentna, neispoljena je na način kako je to kod životinja ili čoveka, dok je čovek sa potpunom svešću i energijom da dosegne u razvoju taj nivo da se oslobodi impresija koje ga sputavaju da doživi sebe u Realnosti, kao celovito Jastvo ili kao Bog. Cela priča oko duhovnog razvoja vodi ka tome, dok sve usput su samo nestalni prizori sa kojima se mi poistovećujemo odnosno naša svest ili svest duše, tako i ovaj svet i sve što o njemu i sebi znamo, samo je bleda senka Realnosti nas samih a koja nam ne dozvoljava da uvidimo da smo Jedno s Bogom, da nismo odvojeni nikakvim telima ili mišljenjem - baš kao što kažeš da je Duh Jedan.

Oprosti zbog preopširnosti.

[Aage]

yakuzza kaže:

Duša sakuplja sve, i ona ništa ne očekuje već samo se u skladu sa sadržajima ponaša zajedno reagujući sa svim ostalim delovima nas.

Kao takva, nije li duša plemenito-neutralan aspekt našeg postojanja? Ja sam mislio da ona i nastoji poboljšati na bolje tu energiju, boriti se da bude pozitivna.

Vera u božanstvo ili neko drvo ili kamen tu ne igra presudnu ulogu u pogledu nečijeg razvoja jer duhovnost po sebi prevazilazi bilo kakve naše ograničene predstave o tome šta je nešto što nema oblik i sveprisutno je, najvažniji je segment duhovnosti u tome taj da mi imamo nekakav vid opštenja s tim, bilo da tražimo nešto (molitva), bilo da meditiramo na nešto ili smo zahvalni, ne treba uzimati ljudima za zlo ako npr neko nije naše vere nego je mnogobožac, jer može biti daleko daleko duhovno ravijeniji od nas, a samo se to s duhovne strane uzima za važno.

Sad si me podsjetio na onog Aladinovog duha koji izađe i Aladinu kaže: "Što god poželiš, učinit ću za tebe!" No ja to ne gledam tako. Mislim da je naše srce, ujedno i duša jer je srce središte iste, nemirno dok se ne umiri u Gospodu, kako Sveti Augustin kaže.

Cela priča oko duhovnog razvoja vodi ka tome, dok sve usput su samo nestalni prizori sa kojima se mi poistovećujemo odnosno naša svest ili svest duše, tako i ovaj svet i sve što o njemu i sebi znamo, samo je bleda senka Realnosti nas samih a koja nam ne dozvoljava da uvidimo da smo Jedno s Bogom, da nismo odvojeni nikakvim telima ili mišljenjem - baš kao što kažeš da je Duh Jedan.

Ovo mi smrdi na ono budističko da se čovjek može izjednačiti s Bogom. Vi tvrdite da se to može postići pomoću Duše ili Duha, i tko je plemenitiji od njih dvoje?

[yakuzza]

Aage kaže:

Kao takva, nije li duša plemenito-neutralan aspekt našeg postojanja? Ja sam mislio da ona i nastoji poboljšati na bolje tu energiju, boriti se da bude pozitivna.

Onas po prirodi stvari je namenjna za bića koja će usklađivati svoj način mišljenja sve bliže putu Stvaraova i napredovati, s druge strane imamo civilizaciju (našu) koja je na začelju razvoja u nesnosnim uslovima koje je sama sebi stvorila kao opterećenje u toj meri da joj blokira razvoj. Ne postoji ništa negativno generalno, stoga se ne može reći da se očekuje i ovo ili ono jer se to podrazumeva, podrazumeva se da će rase sa svešću napredovati i imati usklađen način mišljejna, ovo što se nama dešava je skoro pa kuriozitet u kosmosu, jer smo mi poput nekog izuzetka koji je odstupio i sve više odstupa od volje Stvaraoca i treba mu pomoć da se na Put vrati, za naš pojam vremena je to veliki broj godina ali za pojam večnosti kosmosa je to bljesak trenutka. Zato je generalno ljudima teško shvatiti da ne postoji ništa negativno u kosmosu, dko smo mi sami jedan poseban slučaj, skoro izolovan u istoriji kosmosa ali da svakako možemo napraviti samo taj jedan jedini korak i popraviti celu situaciju toliko da danas se to ne može ni zamisliti jer sve što pamtimo jeste nekakva patnja, neznanje, bolesti, zbunjenost, negativnost, razaranje, velika neprosvetljenost nas samih - a sve što treba jeste da budemo pozitivni odnosno da pozitivno razmišljamo, to, naravno ne možemo sami postići bez pomoći duhovnih energija, a u tom smislu smo na samom oragu takvih dešavanja odnosno prihvatanja jedna duhovne i materijalne pomoći iz kosmosa, no, to je treća tema.

Aage kaže:

Sad si me podsjetio na onog Aladinovog duha koji izađe i Aladinu kaže: "Što god poželiš, učinit ću za tebe!" No ja to ne gledam tako. Mislim da je naše srce, ujedno i duša jer je srce središte iste, nemirno dok se ne umiri u Gospodu, kako Sveti Augustin kaže.

Nije to baš bukvalno tako, već za svaku pomoć a to je suština duhovnosti. Ako bi se pravila određena definicija duhovnosti ona bi bila slična ovome (nije to moja defincija već duhovnih energija).

Prava duhovnost čoveka ogleda se u tome da dobije pomoć iz duhove sfere kroz svoju svesnu molitvu-molbu-želju, nikakvi hramovi i rituali nisu potrebni za to, bez obzira da li verovao u kamen ili vetar kao nekakvo božanstvo ili bio sledbenik Bogočoveka i poimao Jednog Boga (Zato se kaže da je samo Jedan Bog, jer ništa sem Boga i ne postoji, postoji samo Bog i on je Sve, čak i Iluzija koja predstavlja samo senke, samo aspekte Iluzije), ALI no svakako mora taj duhovni razvoj postići, jer nije isto kad za pomoć moli svetac i kad to radi neko ko nema nikakav duhovni razvoj, a većina ljudi na planeti nemaju praktično niakav duhovni razvoj, velika većina, njihove molbe uglavnom nisu uslišene jer se često njihove želje i molitve odnose na potpuno nevažne aspekte njihovog razvoja, a oni nisu ni krenuli prema Stazi razvoja. Milijarde ljudi moli svakodnevno, ali to je često samo prazna priča jer oni i dalje rade i misle na isti način umestu da ga poprave, da ga usklade sa voljom Stvaraoca, no, to nije njihova orijentacija, oni mrze, preziru, nezadovoljni su stalno, zajedljivi, sujetni, egocentrični, "da komšiji crkne krava" i slično, a to često iz razloga što je neko drugi navodno kriv za njihov neupeh, za njihove probleme je uvek neko drugi kriv i njemu upućuju svoj prezir, preziru sve što je drugačije od njih, počev od mišljenja do verske, rasne, nacionalne netrpeljivosti, i tako se pogrešno uče kroz vaspitanje i kulturne okvire.

Aage kaže:

Ovo mi smrdi na ono budističko da se čovjek može izjednačiti s Bogom. Vi tvrdite da se to može postići pomoću Duše ili Duha, i tko je plemenitiji od njih dvoje?

Čovek, hteo ne hteo ne samo da postaje Bog, već on to uvek jeste, naša mala ograničena svest je tome prepreka, naša predubeđenja, uiluzija da smo ograničeni, no, to je opet kraj tog našeg putovanja. Duša kao Atma i Duša koju ja spominjem nije ista stvar, jer Atma je sve, a ovu energetsku konstrukciju Duše koja je poput saća i okcima koja su ispunjena energetskim sadržajem imaju samo svesna bića u kosmosu i nju dobijaju kad kao rasa dostignu određeni stepen svesnosti, nju nemaju ni biljke ni životinje, a njih (svesnih rasa) je jako puno po celom kosmosu, nismo u tome sami, dok je Atma (Duša kao deo Boga ujedno i ceo Bog) i kamen i biljka i gas i čovek. Atma kao deo Paramatme (Sveduše) je jedina Realnost, sve ostalo je jedan vid promenljivog, i to je svakako ono najplemenitije, ono je ujedno i u nama ali i u svemu gde god pogledamo, poput jednog stanja. Nema ničeg u Budizmu što je pogrešno, sem u nekim stvarima koje bi na osnovu diskursa nekom bili nepojmnljivi, ali u suštinskom smislu i sam Buda je Bog na Zemlji, to je onaj isti Bog, Jedini koji se spustio i kroz Isusa, i kroz Muhameda, Krišne, Rame, to je Avatar, Drevno Jedno, koje se spušta u Iluziju, u naš materijalni svet da direktno deluje kroz formu čoveka, ali mi smo se svi vezali za samo Jednog, Hrišćeni za Hrista, budisti za Budu, Islamisti za Muhameda, iako se radi o Jednom te Istom, i to u direktnom spuštanju svesti Boga u ograničenu formu, a Bog je u svemu i izvan svega podjednako, na taj način je i u nama kao Atma - odnosno pravilnije je reći da smo mi On, jer to jesmo, mi smo Bog, ti si Bog i ja sam Bog, ali toga čovek nije svestan a postaje tek kad se razvije do nivoa da to spozna i živi.

[zoki89]

kety05 kaže:

Kad koristiš svoj um, tko je taj koji umuje? Tko je taj koji osjeća? Tko je taj koji ima tijelo?

Utišaj svoje misli, ukloni emocije, te opusti tijelo do krajnjih granica. Ostat će samo svjesnost da postojiš. Baš kao što i u Bibliji Bog kaže za sebe: "Ja jesam".

[zoki89]

Aage kaže:

Dakle, svijest je jednaka duši. Po tom dakle, kad netko kaže svijest treba misliti na dušu? Njihova osobnost i um je ujedno osobnost i um cijelog čovjeka? I njihov međusobni odnso ili odnos prema tim stvarima iz kojih uče?
Apsolutno se slažem. A srce, ono kreira emocije, dok ih um sadrži?

Mogli bismo reći da Duša = promatrač = svijest. Ipak, sve su to samo igre riječima. I dok se one mogu prikazati na stotine različitih načina, istina je zapravo samo jedna i veoma jednostavna.

A um je poput lista papira. Na početku prazan i jednak kod svih nas. Tokom vremena na njega zapisujemo razne stvari koje naučimo i iskusimo, kopiramo od drugih, promišljamo itd. Na temelju toga proizlaze navike, na temelju njih stavovi, a na temelju stavova osobnosti.

O srcu ne znam dovoljno da dalje govorim. Prenio sam samo ono što sam davno čuo u dokumentarcu.

[Ironrage]

Naš duh koji je u svima nama je ustvari naš individualni svjesni um. Duh ima dva aspekta, jedan je svjesna svijest koja je sama suština duha a drugi je onaj stvaralački i kreativni dio koji je um, koji je sposoban stvarati, misliti, vršiti akcije, itd. Svijest kao suština duha je očito svjesna uma i njegovih kreacija. Ali to ne znači da postoji neko preveliko odvojenje. To dvoje kada se spoje su ono što se naziva duhom.

Ali um u obliku u kakvom je nama poznati nije isti um kao što je um duha koji anemira stvarnost. Slični su i funkcioniraju na sličan način, u smislu naše sposobnosti vizualizacije u našim umovima. Ali razlika je onakva kakva je recimo razlika radio stanice kakvu čujemo preko radija i oblika te radio stanice kakvo ono postoji dok je radio ugašen. Um kreativnog duha nije u mozgu, on anemira tijelo u skalama. I okolo mozga postoji to polje koje je dio polja koje anemira tijelo i to mozak prima i ono ima svejedno vidljivi efekt na tijelo, kada recimo nešto mislimo nekoji dijelovi mozga i neurona će se pokrenuti i slično. Ali to je samo taj signal, efekt kojeg um duha ima na mozak.

Dok je duša ustvari ljudski zajednički naziv i pojam za čovjekovu osobnost i bit. Dakle neka vrsta drugog naziva za uniju duha i samoga čovjeka. No može se i koristiti kao sinonim za duh. Kada duh napusti tijelo ono ima oblik samoga tijela jer je ustvari anemiralo i ispunjavalo organizam, kao što voda u čaši ima oblik te čaše.

Srce je organ koji pumpa krv kroz tijelo. To je činjenica i nema ništa lošega u tome, prirodno je. Kada ljudi kažu npr. 'slijedite vaše srce' to ustvari znači slijediti svoje osjećaje. Osjećaji su fizički efekti kojeg um ima na mozak te time i na tijelo koje nastaju kroz vanjske ili unutarnje pokretaće koji mogu biti događaji, misli, ili stanja... i da, razni organi sudjeluju u stvaranju raznih osjećaja, a jedan od tih organa je i srce. Zato i ljudi kada osjećaju neke emocije osjećaju i nešto u svom srcu.

[Aage]

yakuzza kaže:

Milijarde ljudi moli svakodnevno, ali to je često samo prazna priča jer oni i dalje rade i misle na isti način umestu da ga poprave, da ga usklade sa voljom Stvaraoca, no, to nije njihova orijentacija, oni mrze, preziru, nezadovoljni su stalno, zajedljivi, sujetni, egocentrični, "da komšiji crkne krava" i slično, a to često iz razloga što je neko drugi navodno kriv za njihov neupeh, za njihove probleme je uvek neko drugi kriv i njemu upućuju svoj prezir, preziru sve što je drugačije od njih, počev od mišljenja do verske, rasne, nacionalne netrpeljivosti, i tako se pogrešno uče kroz vaspitanje i kulturne okvire.

Nije baš lako misliti pozitivno uvijek. Tvrdiš li da se to može činiti duhovnošću sa svakom religijom?

Atma kao deo Paramatme (Sveduše) je jedina Realnost, sve ostalo je jedan vid promenljivog, i to je svakako ono najplemenitije, ono je ujedno i u nama ali i u svemu gde god pogledamo, poput jednog stanja.

Ok, zanemari Atmu. Od duše (poput saća...), duha, uma i srca, od njih tko je najplemenitiji?

zoki89 kaže:

A um je poput lista papira. Na početku prazan i jednak kod svih nas. Tokom vremena na njega zapisujemo razne stvari koje naučimo i iskusimo, kopiramo od drugih, promišljamo itd. Na temelju toga proizlaze navike, na temelju njih stavovi, a na temelju stavova osobnosti.

Razumijem, da. No kakve točno osobnosti, poput ovog: tvrdoglav, naivan, hrabar...?

Ironrage kaže:

Ali um u obliku u kakvom je nama poznati nije isti um kao što je um duha koji anemira stvarnost. Slični su i funkcioniraju na sličan način, u smislu naše sposobnosti vizualizacije u našim umovima. Ali razlika je onakva kakva je recimo razlika radio stanice kakvu čujemo preko radija i oblika te radio stanice kakvo ono postoji dok je radio ugašen. Um kreativnog duha nije u mozgu, on anemira tijelo u skalama. I okolo mozga postoji to polje koje je dio polja koje anemira tijelo i to mozak prima i ono ima svejedno vidljivi efekt na tijelo, kada recimo nešto mislimo nekoji dijelovi mozga i neurona će se pokrenuti i slično. Ali to je samo taj signal, efekt kojeg um duha ima na mozak.

A um duha je zaslužan za onu književnu inspiraciju, ili um na koji mislimo, um kao misaoni proces? Što je posljedica postojanja jednog, a što drugog uma?

Dok je duša ustvari ljudski zajednički naziv i pojam za čovjekovu osobnost i bit. Dakle neka vrsta drugog naziva za uniju duha i samoga čovjeka. No može se i koristiti kao sinonim za duh. Kada duh napusti tijelo ono ima oblik samoga tijela jer je ustvari anemiralo i ispunjavalo organizam, kao što voda u čaši ima oblik te čaše.

Ovo kada duh napusti tijelo, koristio si dušu u sinonimu duha? Nisam baš razumio.

Srce je organ koji pumpa krv kroz tijelo. To je činjenica i nema ništa lošega u tome, prirodno je. Kada ljudi kažu npr. 'slijedite vaše srce' to ustvari znači slijediti svoje osjećaje. Osjećaji su fizički efekti kojeg um ima na mozak te time i na tijelo koje nastaju kroz vanjske ili unutarnje pokretaće koji mogu biti događaji, misli, ili stanja... i da, razni organi sudjeluju u stvaranju raznih osjećaja, a jedan od tih organa je i srce. Zato i ljudi kada osjećaju neke emocije osjećaju i nešto u svom srcu.

Da, razumijem, hvala.

[Ironrage]

Aage kaže:

A um duha je zaslužan za onu književnu inspiraciju, ili um na koji mislimo, um kao misaoni proces? Što je posljedica postojanja jednog, a što drugog uma?

Inspiracije, intuicije i slično znaju u večini slučajeva dolaziti iz 'večeg uma', nazovimo ga tako. No iako dolazi iz večeg uma naravno da ima i efekt na manji um u smislu što on to šalje manjem umu i što mi onda vidimo efekt u mozgu, neki neuroni se uključe ili nastane aktivnost u određenim dijelovima mozga.

Da li je to Nikola Tesla u tvom avataru? on je navodno jednom rekao ovo:

"Moj mozak je samo prijamnik. U svemiru postoji neka jezgra iz koga mi crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam prodro u tajne te jezgre, ali znam da ona postoji."



A ovo zadnje pitanje baš i nisam razumio. Naš ljudski, manji, individualni um koji je povezan sa mozgom je 'umanjena funkcija/derivat' večeg svjesnog uma koji je sam duh.

Ovo kada duh napusti tijelo, koristio si dušu u sinonimu duha? Nisam baš razumio

Može se taj izraz koristiti i na taj način, da. I ima ljudi koji ga tako i koriste. Ali kada ljudi koriste izraz 'duša', kao 'ti si dobra duša' oni večinom misle na osobnost, um i duh, kao na nešto što oživljava tijelo i što je sama suština čovjeka. Tako da.. da, može se koristiti taj naziv kao zamjenski umjesto 'duh' koji je kao što sam rekao svijest/um, ili svjesni um.

I to bi ti bilo sve. Nije u pitanju ništa previše kompliciranoga.

[kety05]

zoki89 kaže:

Utišaj svoje misli, ukloni emocije, te opusti tijelo do krajnjih granica. Ostat će samo svjesnost da postojiš. Baš kao što i u Bibliji Bog kaže za sebe: "Ja jesam".

To te ja pitam

Dobar odgovor