Svekrve vol. 3

[Woman Yoya]

Molim vas kako biste postupili u situaciji da svekar i svekrva rade kontra mojoj odluci da se dijete kupa u moru? Iako je ugrijalo želim još pričekati koji dan i to sam im tvrdila međutim oni su malog počeli skidat i već krenuli s njim u more s kolutom dok nisam vrisnula i prepirku imala s njima, a navečer i s mužem koji je na mojoj strani i ne zna više kako da im objasni da se prestanu miješat. Čuli su i prepirku mm i mene gdje sam tvrdila da mi se nitko ne može miješat, čuli su to jer smo u istoj kući i meni je stvarno dosta njihovog miješanja u moje odluke. Ili mi dajte savjet ako ima kojeg psihologa ovdje dok ne završim u Vrapču. To je jedna od sitnica koja je završila mojim groznim ponašanjem, al stvarno sam pukla ko kokica.

[AnnieW]

Woman Yoya kaže:

Molim vas kako biste postupili u situaciji da svekar i svekrva rade kontra mojoj odluci da se dijete kupa u moru? Iako je ugrijalo želim još pričekati koji dan i to sam im tvrdila međutim oni su malog počeli skidat i već krenuli s njim u more s kolutom dok nisam vrisnula i prepirku imala s njima, a navečer i s mužem koji je na mojoj strani i ne zna više kako da im objasni da se prestanu miješat. Čuli su i prepirku mm i mene gdje sam tvrdila da mi se nitko ne može miješat, čuli su to jer smo u istoj kući i meni je stvarno dosta njihovog miješanja u moje odluke. Ili mi dajte savjet ako ima kojeg psihologa ovdje dok ne završim u Vrapču. To je jedna od sitnica koja je završila mojim groznim ponašanjem, al stvarno sam pukla ko kokica.

Živim na moru. Nije još dovoljno toplo za jako maleno dijete, al školarcu recimo neće bit ništa.
ALI, to nema veze s ovim što tebe muči.
Ti si mu majka, i što god ti rekla i odlučila kao takva, oni ti moraju poštovati.
I gotovo.
Vjerujem da djetetu želiš samo dobro. I da to nema veze s vašim odnosom. Znam kako ti je, jer sam i sama imala sličnih problema, recimo odvođenje mog djeteta na more, u 8 mjesecu na barku u 13 sati po najvećoj vrućini, bez da je pojeo ručak doma, bez da mu je na barci kasnije ponuđeno nešto za jesti, bilo što, ni kap vode!
Vratili bi se navečer, nakon toga dijete mi je cijelu noć povraćalo, vjerojatno reakcija na glad i vrućine i žeđ.
Nakon toga kad sam rekla da NEMA više barkanja u 13 sati , a kamoli tek bez ručka i tekućine, zaštite, dobila sam histerični okret na vratima od svekra, koji je otišao bez djeteta, ostavljajući ga u suzama, i kasnije komentar od svekrve, da sam ista kao i bivša snaha, koja je malo dala a malo ne dala svoje dijete njima.
Na što sam rekla što mislim i zašto to mislim i suprug je stao uz mene.
Da ne govorim o tome da mi se svekar još hvalio kako je vozio mog sina na skuteru, naprijed, jedno 40 minuta, a kad je stigao na odredište, skužio je da je mali zaspao!

Tada sam se jedva suzdražala da ga ne kresnem po ćelembari!

Za to nisam ni znala, to se desilo preko ljeta, a rekao mi je usred zime dok smo se furali u Zg po neke dokumente.
I nema ti to neke veze s postavljanjem nekih granica na početku. Mi granice imamo od prvog dana, jer nikad nisam dopuštala da mi se oni petljaju u život i brak, i obratno.
U našem domu, bilo je onako kako smo mi htjeli, a ne kako su se oni na početku pokušali ufurati da bude.
Ali kod nekih ljudi neke karakterne žice valjda ne možeš nikako promijeniti.
Imam tri sina, sva tri dojena, koliko toliko, al jesam. Ona nije nijednog, nakon svakog poroda slušala sam kako je mm dojila 3 dana, jer je ostala bez mlijeka, a nakon toga mu je davala prije spavanja u mlijeko sirovo jaje i šećer, razmutila dobr i nakon toga je spavao kao beba, priznajući mi sama da je prvi sin bio maza, i da dok se mm derao kao druga beba u sobi, do iznemoglosti, svi skupa su ga ignorirali da ga ne razmaze, jer nije isto imat jedno ili dvoje djece, da je mm sa samo mjesec dana već papao na žlicu maneštricu od graha...
Od čokolina su imali proljev, redovito , pampersice danas, ili te jednokratne pelene su hitanje šoldi, jer su oni iskuhavali govna i pišalinu, i sl i bilo je sve ok.
MOj sin ako bude bezobrazan, ma pusti ga...ako dela štetu...šara po novoj fasadi...ma pusti ga...ako nije cijeli dan unio u sebe komadić hrane...ma pusti ga...

MM je sa 11 godina morao piti hormonske injekcije za rast, jer je ostao zbog retardirane prehrane zahiren, zaostao, najmanji na cijeloj školi, i dan danas pamti kako ga je šamarala i tjerala cijelo popodne na silu da pojede rižoto od lignji, a ipak nije, i dan danas ne jede isto.
Dijete nema reda, ako nije u 18.30 u krevetu iza zadnjeg crtića, kako je to nekada bilo i sl.
što god ne valja, mi smo krivi, naravno, jer to su naša djeca.
Da ne govorim da je svu našu djecu nakon 4 mjeseca starosti i nakon dojenja, kad sam uvela formulu, nazvala galofakom, jer jedu umjetno mlijeko i s tim su i umjetna djeca.
Ma znaš što, vjerujem da želiš najbolje svom djetetu i toga se drži, što god netko mislio o tome. Samo nemoj djeci uskraćivati noniće i odnos koji imaju s njima.
I ne, ja nikad nisam šutila i nikad neću. Jer znam da ono što radim radim u najboljem interesu za dijete, a nije da im nisam dala priliku.

[anđeo tame]

Woman Yoya kaže:

Molim vas kako biste postupili u situaciji da svekar i svekrva rade kontra mojoj odluci da se dijete kupa u moru? Iako je ugrijalo želim još pričekati koji dan i to sam im tvrdila međutim oni su malog počeli skidat i već krenuli s njim u more s kolutom dok nisam vrisnula i prepirku imala s njima, a navečer i s mužem koji je na mojoj strani i ne zna više kako da im objasni da se prestanu miješat. Čuli su i prepirku mm i mene gdje sam tvrdila da mi se nitko ne može miješat, čuli su to jer smo u istoj kući i meni je stvarno dosta njihovog miješanja u moje odluke. Ili mi dajte savjet ako ima kojeg psihologa ovdje dok ne završim u Vrapču. To je jedna od sitnica koja je završila mojim groznim ponašanjem, al stvarno sam pukla ko kokica.

Univerzalni savjet na ovoj temi: odseli se od njih

[higijeničarka]

Woman Yoya kaže:

s mužem koji je na mojoj strani i ne zna više kako da im objasni da se prestanu miješat.

Oprosti, tebi je grozno, ali meni je ovo smiješno. Koliko tvoj suprug ima godina?

Postoje dva moguća objašnjenja ove situacije:

ili tvoj muž nema muda svojim roditeljima REĆI (umjesto da im objašnjava) da će što se VAŠEG djeteta biti kako ste vi rekli ili nikako

ili vaša egzistencija ovisi o dobroj volji njegovih roditelja pa bi bila grozna stvar da se mama i tata naljute.

Koje je od tog?

[Woman Yoya]

AnnieW kaže:

Ma znaš što, vjerujem da želiš najbolje svom djetetu i toga se drži, što god netko mislio o tome. Samo nemoj djeci uskraćivati noniće i odnos koji imaju s njima.

hvala,ovo se trudim (da ne uskraćujem noniće) koliko god ih nekad ne mogu ni pogledati od muke, ali uvijek kažem djeci da ih pozdrave i slično tome, ok ipak se vide s jednima svaki dan kad smo u istoj kući...

andjeo29 kaže:

Univerzalni savjet na ovoj temi: odseli se od njih

hvala,svjesna sam toga, radimo na tome, ali za sada nažalost još bez rezultata, nadam se ne zadugo

higijeničarka kaže:

Oprosti, tebi je grozno, ali meni je ovo smiješno. Koliko tvoj suprug ima godina?

Postoje dva moguća objašnjenja ove situacije:

ili tvoj muž nema muda svojim roditeljima REĆI (umjesto da im objašnjava) da će što se VAŠEG djeteta biti kako ste vi rekli ili nikako

ili vaša egzistencija ovisi o dobroj volji njegovih roditelja pa bi bila grozna stvar da se mama i tata naljute.

Koje je od tog?

ha ha, dobro si, ovo prvo je u pitanju, a dva su razloga - jer je tako odgojen (mogu sigurno potvrditi mamin sin) i drugi jer tu i tamo pomažu financijski jer nam je baš gusto (plaćaju jednu režiju jer nam je zajednička i tu i tamo ubace u džep djeci koji novac)...znam, mnogi će sada reći pa što se onda bunim jel, da moram šutit kad pomažu financijski, ali ne mogu jer su naporni. na-po-rni.
i da se vratim na sami početak našeg zajedničkog života. nisam htjela useliti u stan pod istim krovom s njima, nisam. ali jebena ljubav bila je jača i sad mogu lupati glavom u zid dok god ne odselimo. on je tvrdio da će sve bit super, da su mu roditelji stvarno pristojni i ne miješaju se u ništa. i bili su takvi, dok nismo dobili djecu.
mislim da će to biti moja fešta za pamćenje. bolja od svadbene kad odselimo.
da dodam za kraj, još uvijek smo mm i ja svaki na svojoj strani od sinoćnje prepirke, on shvaća da su naporni i trudi se da se ta selidba konačno ostvari.
iii još nešto, zamislite sveki na popodnevnoj kavi s prijateljicom trača moje i mm odluke vezano za djecu kako su i oni nekada imali djecu i da mi previše svoju ograničavamo u nekim stvarima (kao to za more pa za slatkiše kako im ne dajemo puno) - čula sam je jer su sjedile na terasi misleći valjda da je ne čujem. morala sam se istrest, i opet ću kad me uhvati, hvala na pažnji, super ste!

[choupette]

Nikako da shvatim zasto ljude toliko dira sto netko misli o njihovim odgojnim metodama.
Druga stvar je kad netko sa nasim ditetom cini ono sto ne zelimo, ali cemu toliki bijes ako nam neciji vrijednosni sud ne ide uz dlaku.
To mi mirise na veliku unutarnju nesigurnost u sebe i svoje stavove.

Yoya, imam slicne svekice, sa slicnim misljenjem o mojim odgojnim metodama.
Samo sto me za njihovo misljenje zaboli prpa do te mire da mi svekica slobodno moze pricati sto oce bez da je uopce dozivljavam.
A da me komentira frendicama na kavi...pa to je njeno pravo.
Valjda ima zena pravo na svoje misljenje.
Ono di sam pak neumoljiva je da se sa mojim ditetom ne cini ono sto ne odobravam.
Tako da bi tu posizila poput tebe.

U biti sam imala slicnu epizodu sa svekrom.
Uvatila sam ga kako mi malog od nepune 2 god. vozi na quadu.
Rekla sam mu da to vise ne zelim.
Pogledao me kao da sam maloumna i odma sam znala da me nece automatski poslusati.
Iducih nekoliko miseci nisam uopce malog ostavljala nasamo sa njime. Covik je dobro zna zasto je tome tako.
Zato sad kad mu recem da ne bi da malog u podne vodi na barku, iako me zna kiselo pogledati, ne pada mu vise na pamet da ucini obratno.

[Pinkywinky]

Woman Yoya kaže:

...
iii još nešto, zamislite sveki na popodnevnoj kavi s prijateljicom trača moje i mm odluke vezano za djecu kako su i oni nekada imali djecu i da mi previše svoju ograničavamo u nekim stvarima (kao to za more pa za slatkiše kako im ne dajemo puno) - čula sam je jer su sjedile na terasi misleći valjda da je ne čujem. morala sam se istrest, i opet ću kad me uhvati, hvala na pažnji, super ste!

Duboko udahni i promijeni perspektivu... Kada ti netko smeta, onako iskonski, iznutra, apsolutno sve što taj netko napravi dobiva gigantske razmjere. Očito su stvari iz tvoje perspektive prevršile svaku mjeru i ni na koji način ne želim umanjiti stres koji proživljavaš, samo ti želim otvoriti druga gledišta...

Trudiš se odgojiti djecu najbolje što možeš, upijajući savjete iz stručne literature, televizije, okoline... - uvijek sve u najboljoj namjeri. Kod većine, povremeno se stvori frustracija pod teretom roditeljstva budući da ne postoji jedan jedini ispravni put odgoja djece tako da su roditelji konstantno suočeni s pravdanjem svojih odluka (koje su donijeli u najboljem interesu svoje djece). Vjerujem da ti je pun kufer tuđih (pogotovo svekrvinih) propitkivanja i komentiranja tvog odgojnog stila - a budući da si 'pukla ko kokica', vrijeme je da otkačih od tuđih komentara, daš si pusu u ogledalu, čestitaš i potapšeš po leđima

Neš ti problema što te svekrva odgovara, ona ne vidi ništa loše u kupanju u hladnom moru - ti vidiš, slatkiši su za nju nagrada - tebi karijes... Mislim, zar ti nije očito da svaka tvoja odluka koja nije u skladu s njezinom ona tumači kao napad na vlastitu sposobnost roditeljstva (čak iako nije roditelj)? Možda te tvoja svekrva ne poštuje i za poštovanje se moraš izboriti, ali iz jednog 'nježnijeg' kuta, tko zna, možda se i ona bori da poštujete njezino iskustvo i brigu za dijete?!?

[Pinkywinky]

choupette kaže:

...Samo sto me za njihovo misljenje zaboli prpa do te mire da mi svekica slobodno moze pricati sto oce bez da je uopce dozivljavam.
A da me komentira frendicama na kavi...pa to je njeno pravo.
Valjda ima zena pravo na svoje misljenje.
Ono di sam pak neumoljiva je da se sa mojim ditetom ne cini ono sto ne odobravam.
Tako da bi tu posizila poput tebe...

Slažem se sa svime, osim šizenjem...

Ne šizim, s troje djece nemam vremena šiziti na sva svekrvina petljanja i nepoštivanja našeg odgojnog stila. Davno mi je postalo jasno da sam svojoj svekrvi ja 'prijetnja' i da to zapravo nema veze samnom, stvar je u mojoj svekrvi - najsretniji dani njezinog života bili su njezina svadba, rođenja djece, njihovi uspjesi... Međutim najsretniji dani njezinog sina bez iznimke uključuju mene.

Par primjera...
Svo troje djece sam dojila po 16-19 mjeseci - ona nije nijedno (vlastitim odabirom) i to što sam ignorirala njezine savjete da uvedem dohranu kada je to savjetovala (čitaj: konstantno navaljivala), svekrva je shvatila kao napad na njezino majčinstvo - dakako da je odmoglo i MM-ovo oduševljenje mojim dojenjem.

Obje obožavamo kuhati, ona sve voli 'raskuhano', a ja (mi) 'sirovo'. Pokušavala me 'naučiti' da se kelj moooora kuhati barem 2 sata, jer njezin sin to tako voli, a ja sam rekla da ja kuham kelj kako ja volim i smatram zdravijim U 10 god, sin joj se nijednom nije vratio po 'mama to najbolje sprema na svijetu' tako da je i tu doživjela 'napad'.

1000 je područja na kojima se naši svjetovi svakodnevno sudaraju i apsolutno razumijem zašto je frustrirana samnom - vidi da ju pristojno saslušam, da ona podere grlo objašnjavajući zašto ju mooooram poslušati, a ja onda napravim po svom/našem. U mom slučaju je svekrva ta koja se bori za svoju poziciju i to ne zato što sam ja aždaja od snahe nego jer vidim stvari i iz njezine perspektive. Kada bih gledala samo iz svoje, trenutno bi me frustriralo što mi i s 3. djetetom daje savjete u vezi štetnosti mog dojenja koje nisam poslušala ni prva dva puta

[lee anabell]

moja je postala nemoguća.

živi sa svojom svekrivom i svekrom (dida i baka od dragog) i tim ljudima neda da mirno žive ta zadnje sate. dečko i ona su na ratnoj nozi od kad je počela s vrijeđanjem mene.
mene napada za sve, prvo jer joj nismo rekli da će mo se ić vjenčat kod matičara, pa što sam joj trebala pismenu obajest poslat, bilo nas je 4, otišli smo posli pit i nakon tog odnjeli njima i mojima kolača i rekli im, niko nije znao prije njih baš zato da ne forsiraju da od tog napravimo malu svadbu.. jer je svadba i onako u 9 mj.
al njoj je to bio razlog da me okarakterizira kao kur.., lažljivicu, njen sin je naravno bio prisiljen orić samnom pred oltar kao da sam ja jedina bila tamo, svom sinu nije rječi rekla..

znači u stanju je zbog mržnje prema meni napravit tolike financiske izdatke za obitelj da je to nevjerovatno.
pred možda mj dana je isključila škrinu punu mesa razlog mene niste pitali da stavite meso tu.
škrinju je kupio dragi i svekar je znao da će tamo bit meso. 4000 kn nije mala stvar.

tu je i svekar poludio i nakon tog zbog tlaka završio u bolnici.
ništa prešli preko tog, samo dragi i ona više ne komuniciraju, dragi je premjestio aparate u svoju bivšu sobu i zaključao da se nebi što dogodilo i gotovo..

prije 10-ak dana smo ja i dragi došli (sa svekrom smo odliči, dragi ima farmu i mora ić tamo) i navečer sjedimo van, kupili smo sladoled, ona ga iznese donese 5 čaša (vani nas je sjedilo 6). podjeli ona to i kao pravi se glupa i ona nevidi da sam ja tu. prije nego je počela jest joj je njezina svekriva izvadila šalicu iz ruke i dala meni.
tu se ona malo žicnula.. al ponaša se razmaženo.

prije par dana je dragi dao ključeve od stare kuće svom rođaku (isto dođe djedu čija je to kuća bila kao i mom dragom) i mali je tamo otišao s curom, da bi i ona došla i potrala ih
i zvala nas oko 3 ponoći da kakva je to sodoma, šta oni to rade da su bili goli i zašto mu je dečko dao ključ. dečko je odjebao čim je čuo razlog zvanja al ona je tu priču proširila po cijelom mjestu da je ispalo da ih je u namanju ruku bilo 15-ero i da su orgijali..

i zadnji jučerašnji, poveli smo nećaka da vidi konje i još neke gluposti i malo se provoza bicikom i mali se spotakne i padne, potrči do mene ok procjenim da će trebat šivanje nije puno al ipak. a ona na mene paljbu da sam grozna da čim rodim će mi poslat socijalnu službu, da ko normalan pusti da se dijete od sedam (7) vozi na bicikli samo?
pa što sam trebala držat ga il mu kupit trokolicu da nebi pao.
njoj se nikad nije desilo da joj djete pade, neznam od kud mom dragom ožiljci nevjerujem da je to sve skupio od kad živi samnom

al neka iskuliramo je, pitanje je vremena kad će je svekar odvest psihijatru jer je ipak najgore njemu, nepada nam napamet ne dolazit tamo radi nje, po meni je to raj, to što ona priča, ne dira ni mene ni njega.
samo svremena na vrijeme me izbaci iz takta jer redovito spominje da sam ja kriva jer smo izgubili bebu, al ja shvaćam da je ona bolesna pa je ne doživljavam.

[choupette]

Pinkywinky kaže:

Slažem se sa svime, osim šizenjem...

Ne šizim, s troje djece nemam vremena šiziti na sva svekrvina petljanja i nepoštivanja našeg odgojnog stila.
Par primjera...:

Ovi tvoji primjeri ni meni ne predstavljaju nikakav problem.
Ali sve navedeno mi nema niti malo veze sa time kad netko uzme moje dite i cini sa njime izricito kontra mojih uputa i to na nacin da mu ugrozava zdravlje ili zivot.
E tu se naljutim pravo.
Samo sto se moj popizditis ne manifestira poput Yoyinog.
Obicno ozbiljnim tonom ponovim svekicima sto sam rekla i porazgovaram naknadno sa muzem.
Bez vriskanja, bez kolektivne svadaone.
Tu se yoya malo zeznula...prilikom konflikta se triba suzdrzavati (ako je moguce) od kolektivnog cirkusa.
Ako je potrebno prosetati ili bilo kako napraviti neki time out prije konfrontacije.
Jer kad krene vriskanje izgubi se poanta i ono sto ostaje dominantno je atak.

[Pinkywinky]

Sad kad si opisala svoj oblik šizenja, shvaćam da se zapravo razumijemo
Šizenje mi nekako uvijek podrazumijeva kolektivnu svađaonu i buku u komunikacijskom kanalu zbog čega redovito na kraju krene rasprava u posve krivom smjeru...

Mislim, naravno da u slučaju koji si navela, čovjek ne može ostati 100% skuliran, nismo roboti, ali ne gubiti kontrolu do kraja mi se čini od presudne važnosti.

Trenutno uvježbavam da kad osjetim navalu adrenalina i zakuhavanje u glavi, krenem govoriti dubljim i tišim glasom. Ne upali uvijek, ali dosta dramatičnih situacija sam preživjela tako.

[Pinkywinky]

lee anabell kaže:

...al neka iskuliramo je, pitanje je vremena kad će je svekar odvest psihijatru jer je ipak najgore njemu, nepada nam napamet ne dolazit tamo radi nje, po meni je to raj, to što ona priča, ne dira ni mene ni njega.
samo svremena na vrijeme me izbaci iz takta jer redovito spominje da sam ja kriva jer smo izgubili bebu, al ja shvaćam da je ona bolesna pa je ne doživljavam.

I najpametnije ti je tako Izbaci iz sebe frustracije kad se skupe, malo se izvrišti i budi mudra u svim odlukama u kojima bi ti ona mogla biti kamen spoticanja.

Super je što si uvidjela da je ona ta koja ima problem sa svima i ne daj se nasamariti kad iz nje krene teći med. To što ti je rekla za bebu je nedopustivo (kao i ostalo nabrojano) i budi oprezna s njom.

[Nevka]

lee anabell
ti ubiti imaš "sreću" što je svima jasno da je sirota bolesna
nije do tebe

Al zajebano je s ovim zdravim manipulatoricama.... uf
Ja sam sretna jer sa svekrvom nemam nimalo problema, dapače od početka se slažemo oko malog, a u ostalo mi se ne petlja.
Nikad nije ušla u moj stan dok me nema, kopala mi, tračala me...ma nikad
Čuva mi dijete ko oči u glavi, al ne spušta moj autoritet ispred njega, zbog čega je cijenim maksimalno...
Svekar je druga pisma, al stavili smo jedno drugog na svoje mjesto, razlika u spolu je ipak učinila svoje. Mi sno na respect i to je to.

[Pinkywinky]

Nevka, baš krasno

Malo sam sad čitala staru temu o svekrvama... ajme kakvih horor priča tu ima

Moram priznati da vidim da spadam u snahe iz pakla - došla, postavila svoja pravila, muž mi drži leđa i sve u svemu, zaokružena smo obitelj bez svekrve/punice. Svaki input sa strane prolazi provjeru je li primjenjiv na našu familiju ili ne. Frustriramo opako starije generacije, konstantno slušamo 'vidjet će te vi'. Još nismo, al ono...

Iskreno bih voljela da mi i sinovi i kćer budu takvi - stvarajte si obitelji prema vlastitim pravilima, a ako vam zatreba kakav savjet, tu smo.

[alma 188]

Draga moja,ukratko.
Živi svoj život,ne daj da ti itko nameće svoja pravila,način ponašanja i sl
.Ako to ne napraviš sada,kasnije će biti još teže.Uplitat ćeš se u još teže situacije i dolazit će do sukoba tebe i muža.Sve si sama odgovorila u zadnjem dijelu.Balansiranje će vas uništiti.Vidjet ćeš da ćete uzeti stan u najam i spašavat se od jednih i drugih roditelja.Nema gore od roditelja koji svojom ljubavavlju guše svoju djecu.

[anjabooklover]

Ne trebaju oni NIKAKO dolaziti kad ti rodiš. Bar prvih 40 dana, a i kad dođu, vi ih ugostite i nakon 2-3-4 sata recite da ćete ih sad odvesti u hotel koji ste za njih rezervirali. Platili ste 2 dana, pa oni ako žele ostati dulje, neka vide sami, eto vi ste kao htjeli od sebe 2 dana platiti (i da to zvuči kao usluga!!) JER IPAK se rodilo unuče/nećak/... pa ste ih htjeli počastiti...
Ni pod razno ne dozvoljavaj da spavaju i provode cijele dane kod tebe, u kojima bi ti (znam!!) bila prisiljena (doslovce razumijem što to znači) gostit ih...

[anjabooklover]

Evo, ovo sam našla na drugoj temi, a što sam ja pisala kad sam bila možda 3 mj.trudna... ne znam više. Uglavnom, nastavak slijedi!!

......prilagodi se druže, ali nakon 2 god.sam počela pucat po šavovima. A tek otkako smo se odselili, nikako joj nije pravo što mi eto bez nje sve ipak uspijemo - i radit i dijete odgajat i bit čisti, ispeglani i svaki dan kuhati i imati urednu kuću... Ja mislim da umire od muke. Kad sam nakon 3 spontana u četvrtoj trudnoći krvarila i poslana s posla na strogo mirovanje, ona nije htjela ni pitat kako sam i treba li mi kruh donijeti ako ništa drugo (živi 10 metara od nas), al' jebala ona sebe, i taj kruh sam napravila sama i juhu i ručak sebi i djetetu (muž radi u drugom gradu) i vratila se na posao nakon 10 dana i najradije joj ne bih dana ni da uzme bebu u ruke kad se rodi koliko mi se žena GADI! A najteže joj je što ja radim i zarađujem, a ne hrani me njen sin kao nju njen muž. AAAA!!! Sori, ja se raskukala umjesto da pomažem :-( sori!!!! Ogorčena sam, a i hormoni mi rade nenormalno!
............

Uglavnom, djetetu je sad mjesec dana i moja sveki, koja CIJELU trudnoću (visokorizičnu) nije progovorila sa mnom (dakle, nismo se posvađale, jednostavno me izignorirala kad sam morala na strogo mirovanje i ja sam je prestala doživljavati) nit je upitala svog sina kako je beba, šta dr.kaže i sl.
I tako, mene nakon pregleda ostave da rodim i kažem sestri da mi zovne svekra da mi ponese torbu (on je inače super sa mnom), a sestra mi odgovara da se svekrva javila i da je plakala kad je čula da rađam (!??!?!?!), doletila ONA s torbom i stala me tamo pred svima ljubit (!!!!!!! koji vrag?!), donijela mi cvijeće čim sam rodila u rodilište iako zna da ne smije (a nije mi donijela kad sam prvo rodila jer nisam rađala u našem mjestu, al gle, tamo je nitko ne zna pa šta ima donosit cvijeće) i stalno je pred svima pitala šta da mi donese za jest, šta da mi napravi, iako sam uporno sve odbijala... Žena se pravi da se ništa nije dogodilo... nakon 9 mj.odjednom mi ulazi u kuću, hoće da mi pegla (ponudila se jednom, za MM-ovu odjeću, opet pred gostima, na što sam joj rekla da ako sam mogla cijelu trudnoću sve sama, sad mi više ništa ne treba!).
A onda su još donijeli i kuvertu s lovom (prvom nisu ništa kupili kad se rodilo, a ni na krštenje nisu ništa dali), pa sam ja ignorirala i tu kuvertu (i nju su dali pred svima) - MM ju je uzeo, ja nisam ni dirnula jer neću ništa od te žene iako je zapravo svekar to zaradio, al' jednostavno ne mogu. Al' najdraže od svega mi je što se ona ne usuđuje uzeti malog u ruke, samo se nadviri nad njega, malo mu tepa ili sl., a jednom dok sam otišla napravit kavu ga je i poljubila dok je mislila da sam okrenuta leđima. Mislim, nisam ja rekla da ne smije, al' ona zna vrlo dobro šta je zajebala i da nije zaslužila dirati to dijete. Ako je nije bilo briga hoće li preživjeti jer ja doslovno po dr. nisam smjela dignut litru mlijeka, a sve sam morala sama radit, ako ona nikad nije ni upitala kako je beba, ako me mogla gledat kako nosam teške vrećice iz trgovine jer je moralo i drugo dijete jesti, piti... onda ZNA nije zaslužila biti baka tom djetetu.

[anin1]

Jao, jao Anjabooklover koliko gorčine, koliko bijesa, koliko emocija prema toj ženi!!! Nadam se da je u pitanju tornado hormona i da ćeš malo po malo skrenuti fokus s nje!! I ne, ne branim je, ne pričam o njoj, komentiram tebe (tvoj post).

Što te to toliko dira?? Tko ju šiša, ne jedeš iz njenog tanjura, ne ovisiš o njoj! Ohladi, za svoje dobro! Niste u ringu, na boks meču...vjeruj, iz tvog posta toliko ljutine izbija, da bih ti se ja micala s puta na njenom mjestu..Ne natječeš se s njom! Nisi imala speglano i skuhano zbog nje, već zbog sebe! Ne radiš zbog nje već zbog sebe! Ne moraš se njoj dokazivati! Ne mora te ona odobravati! Da, lijepo je kad se slažete, kad je svekrva u stanju uvidjeti pa i pohvaliti snahine prednosti, ali ako nije..pa nije, šta sad idemo dalje!

Pusti, vrijeme čini svoje, tko zna što je njoj u glavi bilo i što joj je sad u glavi!
I ne očekuj od nje ništa! Ti si očito očekivala od nje da ti "uskoči" u trudnoći! Ona to nije učinila, pa si sad ljuta a ona "nije zaslužila biti baka"! Jako grubo!
Nije ona kriva što si ti nosila vrećice iz dućana. Da li si je pitala za pomoć?Pa te odbila? Jesi li mogla nekako drugačije organizirat svakodnevicu??Mama? Prijateljica? Dostava iz supermarketa?? Dvaput šetat s jednom vrećicom umjesto jednom s dvije??

Ne mogu se otet dojmu da si i ti sudionik te neke snaha-svekrva igre, gdje ona glumi još neznam šta, ali ti zasigurno glumiš žrtvu i mučenicu

Okreni se sebi, nije ti svekrva bila ni u primisli kad si se zaljubila u muža i planirala budućnost...ona je tu, njegova je mama, ali vodite razdvojene živote i to je to...samo se okreni sebi i mirno...onako...ona pomogne - dobro, ne pomogne -opet dobro, da lovu-dobro, ne da - opet dobro...jer tvoj život je tvoj i živiš ga i planiraš neovisno o njoj..

Žao mi je ako si zamišljala da će sve biti drugačije, pa si se sad razočarala, nažalost, statistika govori o lošim šansama za dobro slaganje svekrve i snahe!

Sretno

[anđeo tame]

Toliko je gorčine i zamjeranja u njezinim postovima, a svekrva zapravo ništa ne radi niti uopće komunicira s njom
Mogla ti je pomoći, pogotovo jer ne radi i nema drugog posla, ali ako se izdaleka vidi kako ju ne podnosiš i kako ti diže tlak samim svojim prisutstvom, nije ni čudo da ''bježi'' od tebe.
Kaj si ti zamislila da ti bude ona pomagala cijelo vrijeme i tebi čistila, kuhala, pazila ili što već - pa si sad tako jako razočarana što ne možeš sve njoj uvaliti i uživati?
Ako ti nije prvi put pomogla, što onda i dalje računaš na nju?
I zašto ju kvragu ne pitaš za pomoć, kad ti je već tako jako stalo do toga.
I onda kad te već pita da ti pomogne, ti ju lijepo odbiješ.
A što bi bilo da oni žive u drugom gradu? Tko ti bi onda pomagao? Zašto ti muž ne donese namirnice? Zašto ne naručiš preko neta?

[anjabooklover]

Oj cure moje, znam da tako izvučeno iz konteksta djeluje... i meni čak. Ali ne, nisam očekivala da netko za mene nešto radi (nikada). Znači, meni nitko ni zadaću nije pregledavao kad sam krenula u školu, nisam nikad ni na instrukcije išla kad bi mi negdje zapelo jer sam uvijek sve sama htjela odraditi. I prvu trudnoću i babinje isto sam sve sama radila, stvar je u tome da sam ja u 14 mj.imala 3 spontana i nakon 5 mj.opet ostala trudna i krvarila u 2.mj.trudnoće i onda opet u 3.mj. i tad sam morala biti na strogom mirovanju, samo na wc ići. Nisam imala kome ostaviti starije dijete da legnem u bolnicu, pa sam ostala doma. Muž i moja mama rade na terenu, dosta daleko, a mama je bila u to vrijeme i hospitalizirana, tako da mi nije imao tko pomoći. Živimo na selu i trgovina mi nije blizu, a unatoč tome moja sveki se nije sjetila ni upitati treba li nam donijeti kruh ili šta je dr.rekla za bebu, kako smo i to... dakle, ništa. Znači, ja sam se morala dizati da napravim kruh one dane kad mi prijateljice nisu dolazile. Ne možeš od ljudi još tražiti da ti dolaze svaki dan donijeti kruh, a svi znaju da mi je požrtvovna svekrva tu (koja svima priča npr. da mi svaki dan dolazimo nakon posla kod nje inače na ručak, što smo samo jednom napravili sve ove god., pa da su nam oni financirali kuću i namještaj itd.da ne pričam, sve nebuloze, ali kad netko to okolo stalno o sebi priča, ljudi nemaju razloga ne vjerovati).
Dakle, ja sam rekla, ok, mi ćemo jesti samo marmeladu ako treba sve dok ja ležim, da nećemo umrijeti par dana bez zdrave hrane, ali naravno da sam se 4.dan digla i napravila svom djetetu juhu i to, pa ima li itko srca svom djetetu davati suhu hranu svaki dan za doručak, ručak i večeru...

A da sam se ja ikad i s kim u životu natjecala, nisam, to što sam govorila o ručku i čistoj odjeći i kući, poslu, to je moj pokušaj shvaćanja šta je njoj zasmetalo jer nas je ona sve pravila budalama do tad, svaki dan ponavljala da bi mi svi umrli bez nje jer mi ništa ne znamo.

Da, bijesna, ljuta i ogorčena jesam. Kako ne bih bila... ne podnosim lažljive i manipulativne ljude, a posebno ne podnosim osobe koje ne drže ni do svog vlastitog djeteta ili unučeta... Znači, nije joj bilo bitno hoće li to njeno unuče preživjeti jer je to ovisilo o mom mirovanju i ona je to znala... e pa, da, ne mislim da zaslužuje to svoje unuče.

A da sam ja bila posvađana s njom, nisam... i to je najčudnija stvar... znači, 8-9 godina smo si bile ko neke frendice, pile kave i družile se (a njeno ponašanje do tad sam gledala kao - je li, pa imam i ja svoje mane, može i ona imati svoje...), a onda kad je dr.rekla da ležim 10 dana, onda me ignoriraj i nakon toga nemoj više nikad sa mnom progovorit... ?!?! ako vi razumijete, super... jer ja ne razumijem.