Zivot u SFRJ

[Alberto69]

Dobro Legion, pogledaj strukturu izvoza iz SFRJ. Koliko u zapadnu Europu, a koliko drugdje. A sve da je i 100 % islo Arapima i Rusima cemu pljuckanje na neka trzista. To nitko ne radi. Americki predsjednici prodaju oruzje, francuski airbusove. Amerika se devedesetih ekonomski oporavila izvozom u Rusiju. Od materijalnih dobara do nekih dubioznih projekata. No mi smo imali ekonomiste koji u znali da moramo imati bolji mobitel od Nokie da bi ga oni eventualno mogli prodati. Ne, nista dobro nije doslo s tog fakulteta. Nikakvo relevantno znanje. Ideja ili projekt. Samo kuknjava.
U Canadi sve velike naftne kompanije imaju 3-4 puta vise zaposlenih no sto im treba. Sincrude, Suncor, Shell...
Nacionalna telefonska kompanija Nortel. Nitko u socijalizmu nije tako krcmio lovu kao ti momci.
A ovih 70 % je sigurno izrekao neki uvazeni profesor s nekog naseg fakulteta. A tv je samo prenijela njegove "cinjenice" u javnost.

[denman]

ivar kaže:

Mislim da je postotak Srba koji sam pročitao za miliciju u SRH bio oko 35% 80-tih godina, no priznajem da se ne sjećam više u kojem sam to članku pročitao. Ipak sigurno se sjećam da su Hrvati tada bili u većini u sastavu RSUP-a (iako im je postotak bio manji od udjela u stanovništvu republike).

baš ću probat pronaći taj rad pa stavim link.. mislim da sam ipak u pravu, ali baš da vidim..

[denman]

http://hrcak.srce.hr/file/51771

hm...neće mi ga kopirat kao normalan link..uglavnom -to je taj rad koji spominje i neke brojke i postotke.
pretpostavljam da je točan, ali neka netko ispravi ako ima drugačija saznanja...

[ivar]

denman kaže:

baš ću probat pronaći taj rad pa stavim link.. mislim da sam ipak u pravu, ali baš da vidim..

U pravu si, no u sjećanju mi je ostalo da je među milicionerima bilo nešto više od trećine Srba, dok je Hrvata bilo nešto manje od 60%. Pretpostavljam da se tvoj postotak odnosi na sve zaposlene u republičkom SUP-u, a ne samo na tzv. ovlašteno osoblje (uniformirani milicioneri, inspektori i službenici Službe državne sigurnosti). U svakom slučaju, bilo bi zanimljivo kad bi netko citirao točan podatak.

[denman]

ivar kaže:

U pravu si, no u sjećanju mi je ostalo da je među milicionerima bilo nešto više od trećine Srba, dok je Hrvata bilo nešto manje od 60%. Pretpostavljam da se tvoj postotak odnosi na sve zaposlene u republičkom SUP-u, a ne samo na tzv. ovlašteno osoblje (uniformirani milicioneri, inspektori i službenici Službe državne sigurnosti).

vjerojatno da.

ivar kaže:

U svakom slučaju, bilo bi zanimljivo kad bi netko citirao točan podatak

ivar kaže:

.

imaš onaj moj link od onog znanstvenog rada. ne garantiram za njegovu točnost, ali vjerojatno je točan..jedino kaj mislim da nema ove distinkcije unutar samog Sup-a.

[pp5d6]

Srba je u MUP-SR Hrvatske krajem studenoga 1990 bilo 43 % i to nakon dolaska nove vlasti u svibnju iste godine i nakon što je ista da bi to donekle promjenila primila 1700 novih ljudi poznatih kao Prvi hrvatski redarstvenik.
Te su se godine u rujnu ispisali gotovo svi Srbi iz policijske akademije pod presijom njihovih roditelja (pri tome u WC bacili dvije hrvatske zastave-iste one koje je prvi put ispred Sabora svečano podignuo milicajac Ivan Nađ 25.srpnja 1990-šahovnice bez današnjih rogova)te ustanka u Srbu kad 70 000 Srba uveseljavao doktor Jovo Rašković.

[mukotrpak]

Alberto69 kaže:

Dobro Legion, pogledaj strukturu izvoza iz SFRJ. Koliko u zapadnu Europu, a koliko drugdje. A sve da je i 100 % islo Arapima i Rusima cemu pljuckanje na neka trzista. To nitko ne radi. Americki predsjednici prodaju oruzje, francuski airbusove. Amerika se devedesetih ekonomski oporavila izvozom u Rusiju.

Jesmo li čuli za kliring, nekonvertibilne valute i slično? Od Rusa nismo dobijali marke (osim DDR maraka) i dolare već bezvrijedne rublje, lade, volge, migove i vojnu opremu. Od toga se zemlja nije mogla razvijati a niti kupovati repromaterijal na zapadu. Devedesete nisu ni sedamdesete a ni osamdesete. Devedesetih su i Rusi izašli iz komunističke žabokrečine i počeli plaćati čvrstom valutom.

[mukotrpak]

Kako se delegiralo u predsjedništvo SFRJ? Iz svake republike po jedan srbin. (od 6 do 18 mjeseci)

[ivar]

Bez neke želje da branim to predsjedništvo i taj sustav, moram ipak primjetiti da su u njemu kao predstavnici SRH bili samo Hrvati. Ako naravno izuzmemo Srbiju i Vojvodinu, u stvari je jedino među predstavnicima BiH moglo biti Srba (Cvijetin Mijatović jedno vrijeme, ako se dobro sjećam).

[ivar]

I naravno Bogić Bogićević, njega sam skoro zaboravio.

[8T8]

Kako je bilo u onoj državi? Drugačije. Teško je uspoređivati, jer slika nije crno-bijela.
- stambeno pitanje si je mogla riješiti većina građana, u daleko većem postotku nego na "slobodnom zapadu"
- nestašice - istina, postojale su - gorivo (bonovi i par-nepar), deterđent, ulje, kava - čekalo se u redovima, no nikada mi doma nije falilo ni kave ni deterđenta ni ulja - više je stvar bila u traljavoj distribuciji nego u tome da stvarno nije bilo
- produktivnost - definitvno je počela padati krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Najveća greška je bila zaštita neradnika kroz zaštitu radnilkih prava i jednake plaće.
- ekonomija - teško usporediti s današnjom, a ako se uspoređuje sa ostalim zemljama mora se početi od toga da je Jugoslavija prije II. svjetskog rata bila gospodarski zaostala zemlja. Pitanje je bi li se razvila ili bi desetljeća bila poput Irske ili Portugal koje je tek lova upumpana iz EU digla s dna. Ako netko slučajno ima više pozitivnih primjera iz Istre, neka ih slobodno preskoči - Istra do '45 nije niti bila unutar Jugoslavije. Možemo sada lamentirati i uspoređivati, i što bi bilo kad bi bilo, no govorimo o državi koja je bila gospodarsko dno među europskim zemljama.
- broj Hrvata u JNA i SUP-u, budimo objektivni, većina je htjela neki "finiji" posao. Sjećam se da su nas posjećivali u osnovnoj školi u 7. i 8. razredu posjećivali drugovi u plavom u svrhu stvaranja interesa za policijski posao. U dvije godine je samo jedan dečko otišao u Šimunsku od cca. nas 600 koji smo tada završili tu OŠ. Iz srednje, u 4 godine, samo su dvojica otišla (i to na VTA), a po generaciji nas je bilo oko 450 - dakle od ukupno 1800 učenika, samo dvojica su otišla na vojnu akademiju (i to ne u neki borbeni rod).
- sigurnost - netko je napisao da je bilo više poginulih s obzirom na broj vozila - tako je bilo svugdje u europi jer su ozbiljniji pomaci u proizvodnji sigurnijih auti krenuli tek sredinom '80-ih, No ne pričamo o toj sigurnosti - nitko ne sumnja da nije bilo pljački, razbojstava i silovanja. Je li zbilja bilo više nego sada? Teško je odrediti, no definitivno nije bilo straha da će netko na ulici izvuči pištolj jer si nekog ružno pogledao (barem ne u ZG). Možda nam je sjećanje selektivno, ali bih ipak rekao da je "mali čovjek" bio sigurniji.

Sve u svemu? Praktično nemoguće za usporedbu. Cijeli svijet se jako promjenio u zadnjih 20 godina. Niti je bilo crno kao što neki danas preuveličavaju niti su tekli med i mlijeko.

[javašluk]

E, molio bi ako netko može bilo što napisati o ljudima u vrhu SR Hrvatske u periodu od 1972-1989. Naime, danas znamo da je poslije karađorđeva pobijedila tzv "bakarićeva struja". Sad mene zanima s politološkog gledišta ako bi netko mogao napisati nešto o tome tko su bili ti ljudi? "proljećari" su maknuti kao nacionalisti ili separatisti ili što im je već natovareno, pa ja sad pitam ako su Savka i njezina ekipa bili to, što su bili ovi drugi? Da li su oni bili: unitaristi, integralni jugoslavenki, titoisti, anacionalni, kosovci? Da li su oni bili regrutirani iz partizanskih obitelji ili to nije bio uvjet, ili je bilo dovoljno da se samo deklariraju kao komunisti tj. da pristupe SK? Da li se tražilo njihovo revorucionalno djelovanje u predratnoj YU i NOB-u? Tko je sve 71. uopće izbačen iz "partije"? oni koji su išli u crkvu, oni koji su u srodstvu imali ustaše ili emigrante? Može se pročitati da su neki bili ideolozi a neki mekši, kao neki tehnomanageri , ljudi iz privrede (Milović, Marković).

Ukratko tko su bili npr.: Milka Planinc, Jakov Blažević, Mika Špiljak, Stanko Stojčević, Vladimir Bakarić....
Ovdje prevenstveno mislim što su u politolloško-ideološkom smislu bili ti ljudi, a ne kako se zvala funkcija koju su obnašali.

[javašluk]

Ako netko možda zna link gdje bi se moglo pronaći popisi imana pripadnika Milicije s kraja osamdesetih godina? Naime bilo bi interesantno npr. na području zadarske općine plus Benkovac, Obrovac i Biograd da se recimo prikaže iz kojih naselja su se regrutirali budući milicajci? Svi smo načuli da e to većinom s pravoslavnih sela iz Ravnih Kotara i Bukovice, ali to su većinom glasine, pa bi volio ako ima ngdje nešto "čvrsto" o tome!

svatko od nas ima priču iz svog kraja, pa o toj temi nešto više bi molio!

[hevi]

javašluk kaže:

E, molio bi ako netko može bilo što napisati o ljudima u vrhu SR Hrvatske u periodu od 1972-1989.

Svi navedeni su bili partizani ili sinovi i kćeri partizana. Mislim na obje strane, i proljećare i titoide. Nije pisalo u nekom zakonu da moraju biti, nego se podrazumijevalo.
Titoidi su ujedno i unitaristi i jugoslaveni, nisu anacionalni nego jugonacionalisti. Suprotnost hrvatskim nacionalistima su jugonacionalisti, a ne anacionalni. Među titoidima su naravno i karijeristi koji nisu ni za jednu stranu dosljedno nego mijenjaju stranu prema tome tko je jači(primjer su komunisti kojih je masa prešla u HDZ 1990).
Izbačeni su iz SK svi koji su javno bili protiv titoida. No izbacivanje je beznačajna sitnica. Mnogi su završili na višegodišnjoj robiji. Sutra ti je zadnja epizoda na HTV pa pogledaj.

[Zoran Oštrić]

hevi kaže:

Svi navedeni su bili partizani ili sinovi i kćeri partizana. Mislim na obje strane, i proljećare i titoide. Nije pisalo u nekom zakonu da moraju biti, nego se podrazumijevalo.

Nekadašnji partizani su naravno 1970-ih uvelike bili na vodećim položajima, imali su oko 50 godina, generacija koja je vrlo mlada došla na visoke funkcije. Što se sinova i kćeri tiče, svakako je "dobro porijeklo" bilo prednost, ali nije bilo obavezno.

Titoidi su ujedno i unitaristi i jugoslaveni, nisu anacionalni nego jugonacionalisti.

To je posve netočno. Unitaristi svakako nisu bili već i zbog toga što su već 1972. doneseni prvi ustavni amandmani kojima su povećane ovlasti republika, a 1974. novi Ustav SFRJ (a zatim ustavi rfepublika), kojim je, kako politolozi analiziraju, Jugoslavija zapravo postala konfederacija, osim Armije. A "jugonacionalisti" nisu bili ni u kojem slučaju, to nikad nije bila zvanična politika u SFRJ. Nitko načelno nije sporio postojanje nacija niti, barem zvanično, zastupao da se one moraju sliti u jednu. Jugounitarizam je praktički umro s Aleksandrom I. Karađorđevićem.

[hevi]

Zoran Oštrić kaže:

........ A "jugonacionalisti" nisu bili ..

Ovisi kako tko doživljava pojam jugonacionalisti. Za mene su jugonacionalisti svi koji su za postojanje Jugoslavije. Anacionalisti su ljudi kojima je svejedno koja je država. Unitaristi i jugonacionalisti su sinonimi(u Jugi, ne općenito), ne vidim tu nikakvu razliku. Doduše pojam unitarizam se može koristiti za sve i svašta, možda ga je bolje izbjegavati.

[javašluk]

hevi kaže:

Ovisi kako tko doživljava pojam jugonacionalisti. Za mene su jugonacionalisti svi koji su za postojanje Jugoslavije. Anacionalisti su ljudi kojima je svejedno koja je država. Unitaristi i jugonacionalisti su sinonimi(u Jugi, ne općenito), ne vidim tu nikakvu razliku. Doduše pojam unitarizam se može koristiti za sve i svašta, možda ga je bolje izbjegavati.

Je, moglo se tada primjetiti preziranja prema etničkom delkariranju, premda je to formalno bilo dozvoljeno, ali se moglo primjetiti onak blagi podsmjeh kad bi se neko deklarirao etničko "separatistički"! Ja volim reći kako je postojala, čak prilično raširena ideologija "jugosalvenstva", gdje su glavne smjernice bile doživljavanje SFRJ kao dio planeta omeđen granicama, u kome bi svi bili isti, isto mislili i doživljavali, gdje se ne bi uvažavale ali niti najmanje različitosti među stanovništvom, gdje bi svi bili anti-teisti i svi vjerovali u neke ideje nesvrstanosti gdje nije bilo simpatija niti prema Rusima ali niti prema zapadu! Pokušalo se idealizirati režim, državu, NOB, a strašno je važno bilo ocrnjivati bilo što što potječe iz kapitalističkih država! Samo te ideale su upropaštavali prvo Slovenci i Makedonci koji ako ništa drugo imaju svoje jezike (pred kraj i Albanci zbog brojnosti, makar nisu bili nikakv konstitutivni element), a ostale ideološke značajke mnogobrojni gastarbajteri koji su samim činom odlaska na rad u kapitalističke države praktički pljunuli u lice ideologiji jugoslovenskog socijalizma. Na te dvije točke je ta ideologija pala!

Ja dan danas znam tu ideologiju nazivati "jugoslavenskim nacionalizmom"! Zašto? Zato što se vršio prikriveni pritisak na poželjno "etničko ujedinjenje" s gore navewdenim ideološkim primjesama! Neki mi znaju reći da je isti srpski nacionalizam i jugosalvenski nacionalizam, možda s točke hrvatsko-etničkih interesa da, ali politološko ideološki je meni to velika razlika! Zašto? Zato što srpski nacionalizam se odreče komunizma, socijalizma, partizana, NOBa, etničke unifikacije, ideologije "bratstva jedinstva", a drži se pravoslavlja, zagovaraju kapitalizam, kralja, razbijanje jugoslavije s razgraničenjem po zapadnim granicama turskog carsta! sličnost je jedino (s hrvatskih etničkih interesa) samo što i jeni i drugu negiraju hrvatsku kao subjekta međ. prava, čak i ne to, tu je srpski nacionalizam jasniji, priznaje i hrvatsku naciju, ali i hrv. državu, ali u minimalnim granicama, srpski nacionalizam poteže za hrvatskim teritorijem, dok jugoslavenski negira bosotojanje bilo kakvih međunaropravnih subjekata osim SFRJ i bez ikakvi etnički raznolikosti među građanima!

[Zoran Oštrić]

... nego kako glasi definicija pojma

hevi kaže:

Ovisi kako tko doživljava pojam jugonacionalisti. Za mene su jugonacionalisti svi koji su za postojanje Jugoslavije.

Tvoja definicija je naprosto pogrešna. "Jugo-nacionalisti", kako ime kaže, su oni, koji smatraju da su svi Jugoslaveni ista nacija. U Drugoj Jugoslaviji to je bila važna tema, nikad takva koncepcija nije bila promovirana- uvijek se govorilo o federativnoj državi, zajednici ravnopravnih naroda (pa i narodnosti).

Unitaristi i jugonacionalisti su sinonimi(u Jugi, ne općenito), ne vidim tu nikakvu razliku..

Nisu. Nikad nisu korišteni kao sinonimi i ako ti "ne vidiš razliku", problem je u tebi, jer razlika postoji. Shvaćam da je tebi sve oko Juge mrsko i da se jednostavno ne želiš baviti razlikama, ali to ograničava ono, što si sposoban vidjeti. Kao kad npr. neki uvjereni musliman smatra da su svi kršćani naprosto krivovjerci, i "ne vidi" razlike među katolicima, pravoslavcima itd..

[Tuli_Kupferberg]

Zoran Oštrić kaže:

... nego kako glasi definicija pojma

Tvoja definicija je naprosto pogrešna. "Jugo-nacionalisti", kako ime kaže, su oni, koji smatraju da su svi Jugoslaveni ista nacija. U Drugoj Jugoslaviji to je bila važna tema, nikad takva koncepcija nije bila promovirana- uvijek se govorilo o federativnoj državi, zajednici ravnopravnih naroda (pa i narodnosti).

Nisu. Nikad nisu korišteni kao sinonimi i ako ti "ne vidiš razliku", problem je u tebi, jer razlika postoji. Shvaćam da je tebi sve oko Juge mrsko i da se jednostavno ne želiš baviti razlikama, ali to ograničava ono, što si sposoban vidjeti. Kao kad npr. neki uvjereni musliman smatra da su svi kršćani naprosto krivovjerci, i "ne vidi" razlike među katolicima, pravoslavcima itd..

Ta je tema imala različite faze. No činjenica je da je jugonacionalizam termin koji nije postojao u službenoj retorici u vrijeme SFRJ pa ga je nespretno koristiti u tom kontekstu. Ideja o jedinstvenoj naciji bila je daleko prisutnija u vrijeme prve Jugoslavije kao ideologija koju su pokušavali proturiti Karađorđevići i njihova klika. U SFRJ je ta politika jasno prepoznata kao velikosrpski hegemonizam. Razlika se vidi kada uzmeš službeni pečat bilokoje hrvatske institucije u ta dva razdoblja. U SRH službeni jezik je bio (taj nestretni) hrvatskosrpski (zapravo hrvatski) i latinično pismo. U Kraljevini Jugoslaviji, svaki pečat, službeni natpis i dr bio je dvojezičan i na oba pisma. To je samo jedan mali primjer koji ilustrira na kojim je to sve razinama bilo provođeno.
Bratsvo i jedinstvo je bila krilatica, a ne jugoslavenska nacija. To što je netko zastupao (ili danas zastupa...ajd, ako je to relevantno) postojanje Jugoslavije nije i jugonacionalizam, pod uvjetom da je za višenacionalnu Jugoslaviju kakva je bila SFRJ.
Nacije su bile koncept prihvaćen u SFRJ i bile su relefantan faktor kao i društvene klase (iako možda ne deklarativno, no ono o čemu se raspravaljalo upućuje na to). Nacionalizam je pak bilo nešto poput psovke. Reakcionarni buržoaski konecpt koji je vodio u separatizam Ali to je drugi par rukavica.
Tito, za razliku od većine svojih partijskih terijera nije bio ograničen čovjek. Shvaćao je on vrlo dobro da Hrvate mora uvjeriti da su svoje nacionalno pitanje riješili u sklopu SFRJ kako bi Jugoslavija, SKJ i naravno on opstali. Zato jugoslavenska nacija koju Hrvati nikad ne bi prihvatili nije dolazila u obzir.

EDIT:

Ovo je sve bila tema u visokim krugovima. Svakodnevicu su do hr. proljeća više opterećivale druge teme.

[sidrun]

1980 godina¸nemojte širit nebuloze kako nije bilo nezaposlenih.U to vrijeme 2 miliona jugovića po zapadu kopa kanale i šalje u bratsku zajednicu naroda svake godine oko 7 milijardi dolara deviznih doznaka.Koje završavaju u beogradskoj narodnoj banci.Kako bi drugačije vojna lica JNA imala vlastite bolnice¸odmarališta¸fakultete¸diskonte sa jeftinijom cijenom robe bez miješanja sa ostalim smrtnicima.