Rješenje misterije raketiranja Banskih dvora

[Velo C. Raptor]

Tudjmanov BMW 750i u pozadini, i on nastradao

[pp5d6]

Nije mu ništa. Malo žbuke i prašine, i poneka cigla.

[Sova77]

Nego reci ti nama AirBaže: kako to da MUP misli da je Davor Lukić u Južnoj Africi a ti znaš da je u Srbiji? Sretate li se što u krčmi kod gazda Lovre?

[AirBag]

Sova77 kaže:

Nego reci ti nama AirBaže: kako to da MUP misli da je Davor Lukić u Južnoj Africi a ti znaš da je u Srbiji? Sretate li se što u krčmi kod gazda Lovre?

Ne znam što MUP misli, teško je to znati a da je dotični prošle godine radio kao savjetnik za AS sam čuo od "nounara" iz BGD ..

Ne Lovru nisam čuo godinama ali da dotični se javljao tamo ali prije
pada sustava znači cca +10g ..

inače poslovično precizan

pp5d6 kaže:

Naravno.
Umjesto da postave pitanje zašto nije djelovala PZO .
Mesić je toj jugoslavenskoj komunističkoj bandi formalno bio na čelu tijela koje je trebalo zapovijedati toj bagri velikosrba.
Marković im je kao šef vlade osiguravao plaće.

Pokušao sam naći u ZKPu ona djela za koja se podnosi (opisno) kaznena prijava a izgleda da moram tražiti u SFRJ zakonu

[Loxhr]

E sad glede naše kuknjave da se našim u BiH sudi po novom zakonu retroaktivno, a to se nebi smjelo, pitam: po kojem bi se zakonu sudilo za ovaj čin? Ako je onako kako su naši govorili zadnjih dana (prije ove optužnice), moralo bi se suditi po tada važećem zakonu SFRJ. Molio bih pojašnjenje od nekog upućenog.

[AirBag]

A saćekat ćemo podizanje optužnice treće O u njoj mora pisati prema kojem članu kojeg Zakona.

Do sad su radili Obradu i Osumljčivanje .. slijede Optužba i Osuđivanje sve prema Zakonu ovom ili onom

mora biti objavljeno prije pokretanja, dok Kaznena prijava može se podignutii Općenito bez navođenja

Zakona i Članaka samo opisivanjem djela za koje postoji "osnovana sumnja" ..

[pinzgauer]

25 godina nakon the fact, MUP "Podiže kaznene prijave"

Ovoj zemlji treba eskadrila bagera koji će sve poravnat i napraviti golf terene i odlagališta opasnog otpada.

Te je jedino za što je ova zemlja.

[plus.nesto]

Od 1977. do 1992. vrijedio je Krivični zakon Socijalističke Republike Hrvatske. Posljednje izmjene su bile u veljaci 1991.
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/..._02_9_210.html
1992. dolazi do izmjena naziva u Krivični zakon Republike Hrvatske
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/..._02_9_210.html
Krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst)
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...04_32_574.html
Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske obuhvaća Krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst)
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...04_32_574.html

Stvar je u tome da na internetu nema izdanja Narodnih novina iz 1977. ali uz izmjene (ukljucujuci i izmjenu samog naziva zakona) kazneni zakon iz 1977. vrijedi do 1998. pa je procisceni tekst iz 1993. relevantan. Uz napomenu da izmjene nisu terminoloske, do promjene nazivlja iz srpskog u hrvatsko (npr. krivicno - kazneno) dolazi tek u novom zakonu donesenom 1997. (stupio na snagu 1.1.1998. bio na snazi do 1.1.2013. kad stupa na snagu vazeci Kazneni zakon usklađen sa EU zakonodavstvom)


Povijesni pregled kaznenog zakonodavstva ako koga zanima
Možemo reći da je Hrvatska imala svoje autonomno kazneno pravo još u dalekoj prošlosti ranog srednjeg vijeka u statutima naših primorskih gradova i privilegijama koje su ugarsko – hrvatski kraljevi davali slobodnim kraljevskim gradovima.
Ti su dokumenti sadržavali materijalnopravne i postupovne odredbe, što uostalom i čini kazneno zakonodavstvo. Imali su značenje zakona, a ne lokalnih propisa.
Unifikacija započinje nešto kasnije.
Godine 1788. Ivan Matković iz Požege prevodi Kazneni zakonik Josipa II. Allgemeines Gesetz über Verbrechen und derselben Bestrafung, koji se tiska u Budimu pod nazivom Općinska naredba od zločinstvah i njihovih pedepsah.
Samo godinu dana nakon stupanja na snagu austrijskoga Kaznenog zakonika iz 1803. godine u Zadru se tiska Skupozakonik iliti naredbe česarske kraljeve varhu zločinstva i pedipse određene protiva zločincem.
Stupanjem na snagu Kaznenog zakona o zločinstvih, prestupcih i prekršajih iz 1852. godine Hrvati prvi put dobivaju kazneni zakon na hrvatskom jeziku koji se upotrebljava na hrvatskom sjeveru i jugu, jer su do tada u sjevernoj Hrvatskoj bili na snazi madžarski i austrijski zakoni.
Godinu dana nakon Kaznenog zakona o zločinstvih, prestupcih i prekršajih pojavljuje se i Kazneni postupnik. 1875. dobivamo i novi Kazneni postupnik.
Ti su zakoni predstavljali recepciju tadanjih najnovijih austrijskih kaznenih zakona. Bili su na snazi do 31. prosinca 1929. godine. Ulaskom Hrvatske u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, započinju nastojanja kulturološke i svake druge asimilacija hrvatskog naroda.
U sklopu svih tih previranja na udar dolaze i hrvatski kazneni zakoni,jer 1. siječnja 1930. godine stupaju na snagu Krivični zakonik za Kraljevinu Jugoslaviju i Zakonik o sudskom krivičnom postupku za Kraljevinu Srba,Hrvata i Slovenaca, koji su bili na snazi na cjelokupnom području tadanje Kraljevine Jugoslavije.
Da se sustavno uklanjalo hrvatsko pravno nazivlje, a za područje cijele Kraljevine Jugoslavije nametalo srpsko pravno nazivlje u monarhističkom razdoblju, najbolje svjedoče predgovori srpskog prijevoda Austrijskog građanskog zakonika (Das allgemeine bürgerliche Gesetzbuch), koji je izdalo Grafičko preduzeće Prosveta u Beogradu 1921. godine. Taj je zakonik već bio preveden na hrvatski jezik i bio je u službenoj uporabi u Hrvatskoj kao Opći građanski zakonik. Priređivač srpskog prijevoda Dragoljub Aranđelović u"Predgovoru prvom izdanju" iz 1906. godine navodi: "Istina austrijski građan. zakonik preveden je na hrvatski jezik, ali taj je prevod, zbog osobenosti hrvatske pravne terminologije, za nas teško upotrebljiv jer se mnoga mesta ne mogu razumeti, ako se nema original u ruci...".
Dakle, jasno je da se radi o dva znatno različita terminološka sustava.
U "Predgovoru drugom izdanju" iz 1921. godine stoji: "Najzad rešenjem Gospodina Ministra Pravde, M. Trifkovića, odlučeno je da se hrvatski građanski zakonik usvoji, sa potrebnim izmenama i dopunama, kao građanski zakonik za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Mislim da će ovom cilju korisno poslužiti i komisiji olakšati posao ovaj moj prevod, a naročito u pogledu terminologije i jezika u novom građanskom zakoniku."
"Kako se vidi, dr. Aranđelović se nije nimalo ustručavao, a to nije činio ni tadašnji ministar pravde kad je preuzeo za cijelo područje Kraljevine SHS dotadašnji hrvatski građanski zakonik (Opći građanski zakonik), promijeniti mu hrvatsko nazivlje i unaprijed predvidjeti za novi građanski zakonik cjelokupne Kraljevine srpsko pravno nazivlje."
U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske bila je na snazi uredba o obvezatnoj uporabi hrvatskoga nazivlja u sudskoj praksi.
Nakon prekida kontinuiteta hrvatskoga kaznenog zakonodavstva iz 1918.godine promjenom političkog središta, kada nazivlje kaznenog zakonodavstva biva u sadržajnom i terminološkom smislu unificirano, 1945. godine dolazi do još jednog loma prouzročenog promjenom političkog uređenja. Uspostavom socijalističkog društvenog sustava zakoni se djelomično sadržajno mijenjaju prilagođavajući se vladajućoj ideologiji i svjetonazoru. U jezičnom i terminološkom pogledu uglavnom se preuzima nazivlje iz vremena monarhističke Jugoslavije. Određeni nazivi se gube jer nisu bili potrebni u takvim društvenim prilikama. Neki novi nazivi, mahom ideologizmi, stvaraju se uglavnom suprotno hrvatskoj jezičnoj i terminološkoj tradiciji.
U uporabi su bili Krivični zakon Socijalističke Republike Hrvatske te Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Zakon o krivičnom postupku, koji su kao savezni zakoni bili na snazi na području cijele Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
U socijalističkom podrazdoblju nakon 1945. godine u hrvatskim kaznenim zakonima preuzeto je srpsko pravno nazivlje koje je bilo u uporabi u monarhističkom podrazdoblju, odnosno u Kraljevini Jugoslaviji. Da to nije bilo slučajno, nego da se radilo o političkom nasilju nad hrvatskim pravnim nazivljem, svjedoče nam događaji oko kaznenog zakonodavstva iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Naime, nakon donošenja ustava iz 1974. godine, pristupilo se izradi novih kaznenih zakona u Jugoslaviji. Izdavani su i novi savezni kazneni zakoni, kao i zakoni pojedinih republika, koje su tada bile u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Tako je u 44. broju Službenog lista SFRJ od 28. rujna 1976. godine objavljen tekst hrvatskog izdanja "Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije". U 56. broju Službenog lista SFRJ od 25. studenog 1977. godine objavljen je "Ispravak" toga zakona, sa sljedećim obrazloženjem: "Uspoređenjem s izvornim tekstom utvrđeno je da su se u tekstu Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, objavljenom u 'Službenom listu SFRJ' br. 44/76. izdanje na hrvatskosrpskom jeziku potkrale dolje navedene pogreške, te se daje ispravak Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije."
No, nije se radilo ni o kakvim pogreškama, osim nekoliko tiskarskih, već je u tom izdanju saveznog Krivičnog zakona upotrijebljeno hrvatsko kaznenopravno nazivlje, gotovo identično onom nazivlju koje je uvedeno u hrvatsko kazneno zakonodavstvo 1998. godine. To su oni nazivi koji su bili rabljeni u hrvatskim kaznenim zakonima prije 1929. godine, dakako usklađeni s hrvatskim književnim jezikom iz vremena izlaska tog Krivičnog zakona.
Dakle, pod izgovorom da se radi o ispravljanju pogrešaka silom je izbačeno i zamijenjeno stotine hrvatskih kaznenopravnih naziva. Čak nije ni napisano tko je to naredio, već je u potpisu stajalo: "Iz Sekretarijata za zakonodavstvo Skupštine SFRJ".
Uspostavom samostalne Republike Hrvatske nije se odmah pristupilo jezičnoj reformi hrvatskih zakona. Tako su 1993. godine objavljeni Krivični zakon Republike Hrvatske, Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske i Zakon o krivičnom postupku Republike Hrvatske, neznatno terminološki izmijenjeni u odnosu na zakone iz socijalističkog razdoblja.
Nakon toga su uslijedile četiri godine sustavnog rada na reformi kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske. Zakoni su obrađeni stručno sa svih gledišta, pa tako i s jezičnog, odnosno terminološkog. Novi zakoni hrvatskog kaznenog zakonodavstva službeno su objavljeni u 110. i 111. broju Narodnih novina od 21. i 22. listopada 1997. godine, a stupili su na snagu 1. siječnja 1998. godine. Radi se o četiri zakona: o Kaznenom zakonu, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o sudovima za mladež i Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

[Nikakodopenzije]

žerac76 kaže:

I potrudiš se da to napraviš kako spada i ne uzdaš se sriću.

Upravo to.

pozdrav

[s-verse]

Neki očituju svoju "pamet" na način da bi bacali bombe od 500 kg usred civilnih objekata.
Msilite li vi išta prije nego napišete?

[Nikakodopenzije]

Svatko ima svoje načine razmišljanja.
Nisam pročitao kako bi ti izveo ovu akciju?

pozdrav

[s-verse]

Ne mogu se postaviti u ulogu velikosrbijanskog agresora.
O tome mogu srbi raspravljati gdje su "pogriješili" u pokušaju do pobiju cjelokupno hrvatsko političko vodstvo usred Zagreba, je ne. A mislim da i moderator treba zaustaviti takve pokušaje.
Želim reći da je za Hrvatsku dobro završilo pa srbi nisu uspjeli u naumu.

Što se tiče pokušaja atentata, oni su pogodili gdje su htjeli, poubijali bi ljude iz hrvatskog rukovodstva da nisu izišli par minuta ranije iz dvorane.

Jedne prilike Zdravko Tomac kao drugi čovjek tadašnjeg SKH SDP-a i jedan od nazočnih na sastanku rekao je da su bili u dvorani i kako je politička situacija za Hrvatsku bila vrlo teška pa su i razgovori bili takvi, Tuđman je, kaže, bio nezadovoljan jer Hrvatskoj politička situacija nije išla na ruku niti su u dvorani na sastanku mogli naći željeno rješenje i u jednom trenutku frustriran je izišao iz dvorane. Nije se vraćao nakon par minuta, i kaže Tomac, za njim su izišli i oni jer nije imalo smisla ostati na sastanku kad nema predsjednika. Nedugo nakon toga je eksplodiralo.

[AirBag]

Tomac je izgoreni starac ! To što si prenio njegove fantazije njegove opsesije da se opere prije smrti od radikalnog komunizma kojem se zaklinjao..

Ovo ti je istina od normalne zdrave osobe opisana ujedno desne ruke pokojnog Predsjednika !

Banski dvori, Svečana dvorana 14.50 sati
U dvorani su na ručku Predsjednik RH Franjo Tuđman, predsjednik savezne vlade SFRJ Ante Marković i Predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić, savjetnici Predsjednika Tuđmana Mario Nobilo i Vesna Škare Ožbolt, pročelnik vojnog kabineta Stjepan Adanić i tajnica predsjednika Zdravka Bušić. Razgovara se o teškoj situaciji u Hrvatskoj, o odlukama Predsjedništva SFRJ i o onome što radi Milošević i vojni vrh JNA.
Ručak je pri kraju. Treba se servirati kava. U tom trenutku Tuđman naglo prekida Markovića koji je govorio i predlaže da popiju kavu kod njega u kabinetu. Nobilo i ja se pogledamo. Nikada do sada Tuđman to nije napravio - da se nakon ručka vraća u svoj kabinet. Bio je čovjek rutine. Svaki dan radni ručak sa suradnicima započinjao je točno u 13.30 i završio bi do 14.50. Tuđman bi odlazio u svoju sobu za odmor gdje bi slušao vijesti na radiju u 15 sati. To nikada nije propuštao. Sada odjednom ovakav iskorak. Svi se dižemo i zajedno odlazimo do Tuđmanovog kabineta, Nobilo i ja se pozdravljamo s Mesićem i Markovićem i odlazimo do naše tajnice Nade koja nas je nestrpljivo čekala s brojnim porukama. Ušli smo u njenu sobu. Za stolom je sjedila Mirna prevoditeljica koja je na telefonu razgovarala o usvojenju djeteta. Pitala je nekoga s druge strane da li je dječak ili djevojčica. Mario, Nada i ja pretvorili smo se u uho čekajući odgovor. Odjednom smo umjesto odgovora začuli snažni zvuk koji je postajao sve glasniji i bliži, kao kad mlazni avion polijeće. Eksplozija. Poletjela sam kroz zrak i tresnula u vrata. Soba je bila puna dima. Brzo sam se pridigla, bila sam zbijena u prostor između duplih vrata. Svi smo bili živi. Pojurila sam prema Predsjednikovoj sobi. Tuđman mi je viknuo idite prema skloništu.
Tada sam prvi puta u skloništu Banskih dvora. Dvije sobe, telefon, televizor. Unutra je već bilo puno ljudi. Tuđman je već razgovarao s nekim na telefon. Da ovo je bila raketa, napadnuti smo, čula sam ga kako govori na svom lošem engleskom.
Televizor je začudo radio. Na TV-u je bio znak opće opasnosti za Zagreb. Odjednom se pojavila napisana vijest, velika skupina aviona digla se s aerodroma na Udbini i leti prema Zagrebu. Odlučili su nas ubiti, pomislila sam. Za to vrijeme Tuđman je razgovarao sa Gensherom i Van den Brookom. Rekao im je da smo napadnuti. Bili su to trenuci šutnje i čekanja. Čekali smo novi udar. Jedino je televizor bio glasan. Odjednom vijest - grupa aviona koja je letjela prema Zagrebu vratila se na Udbinu. Jupiii!. Tko nas je spasio? Kasnije sam saznala. Digli su se avioni Sjevernoatlanskog saveza iz Aviana i zaprijetili JNA ako budu nastaviti napadati Zagreb da će se umiješati. Tuđmana, Markovića i Mesića odvode u drugo tajno sklonište, a mi se razilazimo.Meni nešto ne da mira, vraćam se gore prema našim kabinetima. Dvorana u kojoj smo ručali bila je razrušena. Nema ni Tuđmanove sobe za odmor. Tuđmanov kabinet nije jako oštećen, ali sva stakla su porazbijana. Sef je izletio iz sjedišta i blokirao vrata. Odlazim u svoju sobu. Na mom stolu i u mojoj stolici zabijene velike krhotine stakla. Da sam tu sjedila kao obično i slušala vijesti, sada bi bila mrtva sasječena. Stakla je bilo svugdje zabijenog u zidove i slike. Nešto je čudno, niti jedno ogledalo u Banskim dvorima nije puklo.

Taj dan kada su raketirani Banski dvori nitko nije bio na svom mjestu. Zahvaljujući jednoj iznenadnoj odluci o kavi u Banskim dvorima nije bilo mrtvih niti ranjenih. Dok sam tako gledala ruševine pomislila sam: Ovdje su sjedila tri Hrvata koja su tada određivala sudbinu Jugoslavije - Marković i Mesić i Tuđman. Sva trojica trebala su biti ubijena jednim potezom, jednom precizno poslanom raketom. Mislim da je bila navođena i to iz Banskih dvora. Previše je precizno pogodila. Uh, kada bi počela nabrajati tko baš taj dan nije bio na poslu dođe mi zlo. Dugo, dugo nakon toga u ušima mi je bio zvuk rakete koja je pala na nas.
Tu večer nakon događaja koji nam je promijenio život Predsjednik Tuđman je u televizijskom intervjuu izjavio kako osuđuje srpski terorizam, ali da Hrvatsku na svome putu do suverenosti i neovisnosti ne mogu spriječiti ni zločini niti žrtve. Hrvatska bi nastavila živjeti i bez mene, a sad će sa mnom živjeti u slobodi
Odluka o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ donesena je sutradan u podrumskoj dvorani Ine u Šubićevoj, 8. listopada 1991. godine. Na današnji dan 8.10.1991. Hrvatski sabor proglasio je neovisnost!

pretpostavka je da su avioni krenuli sa Bihackog aerodroma a ne sa Udbine. Prema drugim pretpostavkama JNA nije tada imala takve rakete koje bi mogle napraviti tu stetu. Nadalje nikada nije pokrenut sudski postupak za pokusaj ubojstva s predumisljajem obzirom da se nije napadao legitimni vojni objekat nego civilni te da je bio pokusaj ubojstva legalno izabranih predstavnika Hrvatske. O tome sto bi se dogodilo da je tada ubijen Franjo Tudjman, Mesic i Markovic vjerojatno da bi doslo do kratkotrajne konsternacije no tadasnju zelju naroda ta smrt ne bi mogla pokolebati i opet bi bila izborena samostalnost.

ja znam samo jedan dio, čemu sam sama bila nazočna.Nisam stalno bila uz Tuđmana kao ni drugi njegovi savjetnici.Pokrivala sam odnose s javnošću, a kasnije pregovore s UNom i pobunjenim srbima.
Na mnogim razgovorima sam bila, ali ne na svim.Zato mogu svjedočiti samo o onome gdje sam bila prisutna.
Samo imam dilemu jel došlo vrijeme za istinu?

sjećam se da su dali raketu na analizu i bombu koja je bila bačena pored restorana Dubravkin put jer je tamo bilo tajno sklonište Predsjednika.Dakle sve su znali, ne samo za dnevni ritam i navike, nego i za tajno sklonište.Raketa je bila ruske proizvodnje , a bomba američke.
Kad sam mislila na dilemu o istini mislila sam na pitanje koga nije bilo baš taj dan.Kad bi se napravio popis tko taj dan nije bio u uredu i to od njegovih najbližih suradnika, onda si otvoriš neka teška pitanja..Ti ljudi su živi iako su u godinama.Ne znam mislim da nije još vrijeme.Možda bi krivo optužila ljude, a možda bi pogodila u svojoj analizi, tko zna što bi time izazvala.I mene muči i proganja pitanje zašto baš taj dan nije bilo jednog Tuđmanovog najbližeg suradnika i čovjeka s kojim sam kasnije vodila sve važnije pregovore .Knjigu ću jednom napisati.Dio sam napisala ali je još neću objaviti.Moja strana će se sigurno znati.

Da, svi znamo jednog.Bio je kasnije dugo uz Franju, a onda se razišao s njim.Zanimljivo je da nikada nitko nije provjeravao razloge zbog kojih neki važni ljudi baš taj dan nisu bili na poslu, a neki čak nisu bili ni u državi.

Komadić rakete i bombe se čuvao kao izložbeni primjerak predsjedničkim dvorima.
Da, mnogi su sumnjali da je bio upućen nekakav signal iz Banskih dvora jer je raketa savršeno precizno pogodila.Nikada istraga o tom događaju nije završila.

Izvor: Blog Vesne Škare Ožbolt + odgovori na komentare





.

[Slatky]

Oglasio se jedan od sudionika. General Bajić: Ja sam naredio bombardovanje Banskih dvora

[žerac76]

s-verse kaže:

Neki očituju svoju "pamet" na način da bi bacali bombe od 500 kg usred civilnih objekata.
Msilite li vi išta prije nego napišete?

Zašto ne, ameri bacaju od 900? Ako se bojiš baciti bombu od 500 kg usred civilnih objekata onda nećeš ni planirati atentat usred civilnih objekata. Nije da se Tuđman nije micao iz Zagreba, mogli su ga maknuti i negdje u obilasku frontova, teško da nisu znali gdje je.
Ali pretpostavljam da je intencija bila ubiti svu trojicu glavešina. A ako su se već odlučili na to onda su to tribali izvesti na način da sravne Banske dvore u paramparčad i budu sigurni da neće nitko preživjeti. Napasti s bombama od 200 kg i raketama tipa munja je jako nesigurno i spada u plan tipa "ajmo probati pa što bude".

[plus.nesto]

Slatky kaže:

Oglasio se jedan od sudionika. http://rs.n1info.com/a349450/Vesti/V...kih-dvora.html

Komentari ispod su vrlo zanimljivi. I onda kazu novi avioni su preskupi i ne trebaju nam.

[agentRico]

Evo ih sami se javljaju a još prekjučer je "službena" priča bila kalo je sve to hrvatski mit, kako nikakvog raketiranja nije bilo.

[Miki Pirs]

Cela ova prica je u rangu vucicevog hapsenja miskovica(namerno im imena pisem malim slovom jer su bagra i smradovi)...Nema od toga nista i oni to znaju...

[Nikakodopenzije]

Nešto je čudno, niti jedno ogledalo u Banskim dvorima nije puklo.

Neće se ovo riješiti bez Skalice i Muldera.

pozdrav

[AirBag]

Nikakodopenzije kaže:

Neće se ovo riješiti bez Skalice i Muldera.

pozdrav

Da to je moja opsesija već skoro 20 godina ..


zašto ogledala nisu pukla ?

Tijekom 1993. godine Zlatko Margetić je umirovljen i danas je član udruge Branitelji Hrvatske. U HDZ-u je, kaže, još od baraka, a nakon raketiranja Banskih dvora više nitko s njime nije želio razgovarati. Iako je o ideji insceniranog raketiranja prvi put progovorio 1993. godine na jednoj tribini u Kulturno-informativnom centru u Zagrebu, o tome nije više želio izlaziti u javnost. I danas, ovaj samozatajni stručnjak za vojnu vezu, pod punom osobnom i materijalnom odgovornošću čvrsto stoji iza svojega stajališta da je jedan od najcrnjih događaja agresije na Lijepu našu samo dio velikoga dogovora Predsjednika kojemu smo vjerovali i klicali s najvećim krvnikom Balkana i haaškim optuženikom Slobodanom Miloševićem.