Zašto je toko ljudi u Depresiji? Ali stvarno zašto?

[babarogac]

zato što smo siti.

A evolucijski nismo, stvoreni za "rad" u takvim uvjetima.

[The Maystor]

Nemamo dom u srcu

[Dwead]

@LepaMilena

Ma znam,ok je..totalno te razumijem jer su nam mišljenja o
navedenom u biti ista.

[leptirica 2]

možda zato jer su ljudi okoliko postali nadrkani da bi oni sami trebali popoit nešto na račun apoteke al ne piju pa izvode represiju na druge i onda se stres akumulira eto s.ranja.....pukne te status quo i feeling baš me briga..ostaneš u kuci jedan dan drugi treći..i eto depre....i onda udri po antidepresivu..i nakon 2 tj sav blistaš..nakon divnih par mjeseci godinu,dvije ili tri staneš i skužiš da ti je kemija mozga promjenjena i da ti ta tableta fali...i eto te u začaranom krugu..u većini slučajeva..klin se klinom izbija

[Azz]

leptirica 2 kaže:

..nakon divnih par mjeseci godinu,dvije ili tri staneš i skužiš da ti je kemija mozga promjenjena i da ti ta tableta fali...i eto te u začaranom krugu..u većini slučajeva..

da, vrlo izgledni scenarij ukoliko se ne radi na sebi već se prepušta lijekovima da odrade najveći dio posla. linijom manjeg otpora se ne rješava ništa, pa tako ni čovjekovo psihičko stanje. a za nešto napraviti, treba se i oznojiti (ponekad samo preneseno, no u realitetu mnogo doslovnije rečeno)

[Ertrinken]

LepaMilena kaže:

Dwead:
Ja ne idealiziram zivot Jugoslaviji, niti u Austriji, Njemackoj i Italiji u tom nekakvom "zlatnom dobu" nakon II. sv. rata.
No, mislim da je sam zivot bio sa jedne strane jednostavniji i smirenji. Cak nije to stvar biti zaposlen ili ne, imati placeno ljetovanje ili zimovanje, vec je poanta da ocekivanja nisu bila toliko visoka i tako... materijalna.


Problem je sto se taj stres danas slio i na svekoliko pucanstvo. Zato je postotak depresija i slicnih poremecaja sve veci. Dok oni razmisljaju o bilanci, ti i ja palimo mozak kako platiti racune...i opet to nije dovoljno, jer kada dostignes ciljanih 20% povecanja prihoda, trebas tada jos 20%.
I na kraju radis ko kod od 9-17plus, djecu ne vidis, imas problema sa njima, partnera ne vidis, kada se vidite pokoljete se jer ste i umorni i iscrpljeni i na kraju vise ne ni ne poznate, para nikada nema dovoljno....tatatatata...nakon nekog vremena nades se u depresiji.
Mogu ovi selfhelp pisci, motivatori i slicni pistati ne znam kakva sranja o tome kako postici zadovoljstvo...kada u ovakvom milnu, koji te jos i uhvatio i nemilo te drobi...

U principu se slažem sa ovim što si napisao kao i Milena, ali nije baš da je depresija nešto posebno novo. Čak se i u kršćanstvu piše o njoj, mada -smatra se grijehom. Jer je taj gubitak vjere u druge i tuga znak ne vjerovanja u Boga.
Mada, mislim da stvarno veći broj ljudi u bivšim komunističkim državama danas deprimiran i depresivan. Preuzeti odgovornost za sopstveni život, nemati ustaljena pravila čini ljude očajno uplašenim,nesigurnim... prije nisu morali razmišljati kako ide. Išlo je kako je išlo, svi su bili ograničeni izborom. Svi su radili jer se raditi moralo. I onda toliko izbora! Pa makar što se tiče odlaska na more. Prije si išao u to i to ljetovalište, znao si svaki kamen, možda si mrzio to gdje ideš -ali težina izbora nije bila na tebi. Kao i za posao, zemlju u kojoj si živio...
No, nije samo društvo, jer da je tako -svi bi bili depresivni. Ima u svemu još i odgoja. Ako si odrastao u porodici koja u svima vidi potencijalne neprijatelje, ako se ne mogu suočiti sa problemima, već se kriju ili prebacuje krivica na druge, a kritike su svakodnevna stvar -ne možemo očekivati da će iz takvog stanja izaći stabilni i zdravi pojedinci. A i tu je i genetika...
Ako ćemo iskreno, mislim da stopa samoubojstava ne skače toliko da bi rekli da je stopa depresivnih toliko skočila. Osim toga -depresija, posebno kod muškaraca se drugačije ispoljava. Nerijetko muškarci postaju agresivni, posežu za alkoholom...
Danas se o svemu otvorenije priča, pa možda imamo utisak da je depresija češća.

[LepaMilena]

Zasto se stalno povlaci ta Jugoslavija? Pa vecina nas o njoj zna samo ono sto su nasi djede i bake govorili, cak i moji roditelji koji su dobar dio zivota prozivjeli u komunizmu ne pokazuju neku nostalgiju za njom, vjv. jer su najbolje godine prozivjeli u razdoblju 80-90ih kada je tu drzavu zatekla recesija, inflacija, kasnije rat i sl.
Ja mislim da na nasu psihu nema utjecaja sam komunizam i njegova propaganda, vec ono sto se desava sada, zadnjih 20ak godina.
Nema stabilnosti, nema zajednistva, nema perspektive, ocekivanja su velika, pritisak je visok. Pored ovakve opce klime i ovakve vlade i odljeva stanovnista i porezne represije ostani normalan i budi sretan sto imas...o jea, bas.

[Dwead]

My time kaže:

To ovisi o tebi s čime ćeš se pomiriti tj. s onim za što si siguran da ne možeš promijeniti.
Uostalom, ne možeš cijeli život biti depresivan zbog nečega što znaš da nema šanse da se promijeni, kužiš. To je bez veze. Jedino je prihvaćanje rješenje.
Npr. ja sam kao mlada (prije dvadesete godine) maštala kako ću postati stjuardesa i putovati svijetom. Brak i djeca mi nisu bili ni na pameti.
Život mi se posložio sasvim drugačije.
Zaljubila sam se, udala sa 21. g. i dobila djecu. I što sad, da budem depresivna zato što nisam ostvarila taj svoj veliki san? Ima još puno stvari koje sam htjela, ali nisam ostvarila i to sigurno nije razlog da patim zbog toga.
Ja sam prihvatila život kakav je i važno mi je da mi je obitelj zdrava, da se slažemo i da imamo novaca za normalan život.
Patiti i biti depresivan zbog onoga što ne mogu više promijeniti je glupost.
Znaš kako se kaže - ako nemate mir u sebi, uzalud ga tražite negdje drugdje.

@Mytime

Stvarno pametno zboriš.Čitam tvoje postove i pokušavamnaći neku "zlatnu sredinu" koja se odavno još u vojnom roku,u društvu,nekim situacijama,životu pokazalo kao najbolje.Ovog glavnog kolovođu,će uvijek netko mrziti jer je eto glavni...a kao glavni on ce poduzimati i posljedice.Onaj jadnji zadnji...zna se-po njemu će svi gaziti.Naravno...djelim stav da nitko ne treba biti depresivan,ali ako imaš 2 kronične(bolest,stanje koje se liječi cijeli život,dakle doživotno) bolesti ili poremećaje kao npr. upravo teška povratna depresija ili bipolar uz liječenje evo već preko 10 godina antidep. meni je teško NEbiti depresivan.Uz lijek mi je samo malo bolje,al to nije riješenje.
Godine idu...ja i dalje Sam dok gledam kako drugi ljudi uživaju u ljubavi,sreći,itd.a ja sasvim normalan čovijek...(kad vidite jednom koliko ljudi mogu biti bolesni ) promjenite percepciju života i zdravlja.Ali uzalud sve to kad nema netkog tko te ne želi bolje upoznati...sada govoreći kao većina -dakle normalno.Ali nitijedna žena dosad po dojmu ,dakle izgledu jer (pa nemože me bolje upoznati jednim pogledom) ,a kamoli da bi mi prišla !!? DA- ja prilazim curama ! Ali kako god uvijek banana

Dakle i dalje stoji to pitanje pa kako će me upoznati,ako po vama većini nisu presudni da ima posao i dobar auto.? Ima koji znanstvenik da to objasni?

[Leteća]

LepaMilena kaže:

Mislim da su ljudi sve vise depresivni zbog nacina zivota, konstantnog pritiska i na kraju stalnog nametanja da je jedini relevanti uspjeh mjerljiv u novcu.

Kako tehnologija "napreduje" covjek duhovno nazaduje (pod duhovno ne mislim na crkvu, vjeru i sl.). Sve je postalo prebrzo, preagresivno, nemas mogucnosti iskljuciti se, posao utjece na privatni zivot kojeg vise prakticni niti nema.
Nedavno razgovaram sa muzem i kaze mi kako 90ih kod jos svijet nije bio toliko informatiziran sve je funkcioniralo normalno, dapace kvalitetnije nego danas. Kada si nesto trebao poslao si faks, pismo, cekao si danima da ti netko odgovori i nitko nije umro, niti se drzava raspala...a danas sve mora biti gotovo odmah. Moras odmah odgovoriti na mail, poziv, rijesiti problem, odes kuci sef te zove, salje ti mail...radis od zore do mraka, pare nikakve, svako svakog jebe, nema normalne ljudske komunikacije i pristojnosti. Da ljude bar malo povezes prisiljen si organizirati team building...I stalno nametanje kako je ljudima koji imaju love super, kako su sretni, lijepi i uspjesni (instagam i sl).
Djeca jednako pate kao i odrasli sa silnim obavezama, skola, treninzi, dodatne edukacije...

i nakon nekog vremena pucas...nemres izdrzati taj tempo, ne smijes usporiti jer gubis, a staris i sve je teze i sve je napornije i sve je gore.

Istina. Što se tiče duhovnog, ono po mojoj definiciji obuhvaća svašta - profinjenije emocije, kulturno uzdizanje, osjećaje povezanosti s prirodom. A tijekom trošenja novaca koje nemamo na stvari koje nam ne trebaju sve je to potisnuto u drugi plan, ako ne i posve zaboravljeno. Iz šamanske perspektive, moglo bi se reći da smo izgubili dio duše.

[Vordas]

Bok Svima!

Evo da se ja javim, pošto sam ja autor teme i baš sad gledam biće malo više od devet mjeseci od kad sam pokrenuo ovu temu. Samo mali reminder, kolko se toga promijenilo u vašem životu, dali je? Nije? Jer to je veliki period. Dali još imate filing da su ljudi u depresiji ili više osječate usamljenost kod ljudi? Evo baš neki dan hodam gradom sa frendom i skužim kolko je ljudi usamljeno, naročito žene.

Evo mali podsjetnik da je autor teme još živ...i da se zna javiti.

[goldentip]

Depresija. Idem na grupu s nekim starijim ženama. To jest nitko ne dolazi osim starije žene. Uglavnom, muževi ih napustili ili one njih šupirale. Radile 30 godina za mizernu penziju ili još rade pa su u depresiji jer će penzija biti nikakva. To su sve legitimni razlozi za nezadovoljstvo, ali to nije prava klinička depresija. Mislim da su neke od njih samo nezadovoljne, a onda su čule za depresiju i došle psihijatru da su depresivne. Psihijatar ko psihijatar kad čuje u depresiji sam, odmah pripisuje antidepresive. I čekaju da budu zadovoljne.
Prava depresija - ne mogu se maknuti iz kreveta iz očaja, je bila samo jedna cura koja ne dolazi više na grupu. Ja sam tamo jedini bez depresije, a sa psihozom. Dobro, psihoza mi je zaliječena. Pio sam antidepresive kratko - mjesec - dva. I ne bi više. Imao sam takav umjetan osjećaj ushita i poleta, a osjećao sam da to nije stvarno.

[goldentip]

Kod nas je teza da depresiju izaziva neimaština, siromaštvo, itd. A gdje su najviše stope depresije, u Americi, i Zapadnoj Europi. Oni ne pate od neimaštine. Otkud njima depresija? Iz izobilja. Po tezi siromaštva cijela Afrika, dobar dio Južne Azije i Južne Amerike bi trebao biti klinički depresivan. Po meni, mnogi koji piju antidepresive su zapravo duboko nezadovoljni i onda posežu za lijekovima. A ti lijekovi nisu bomboni.
Kao ni mali Xanax, na kojeg sam se navikao, i ne mogu spavat bez njega. Ti lijekovi su prije nužno zlo. I kad dodje do poboljšanja treba ih postepeno smanjivati. Ovisno o dijagnozi naravno.

[8472]

Vordas kaže:

Evo baš neki dan hodam gradom sa frendom i skužim kolko je ljudi usamljeno, naročito žene.

Daj kako si to skužio iz šetnje po gradu?
Naročito me zanima ovo vezano za žene.
To što hodaju same? Wow.
Ili im piše iznad glave "jadna sam i usamljena".

[Vordas]

8472 kaže:

Daj kako si to skužio iz šetnje po gradu?
Naročito me zanima ovo vezano za žene.
To što hodaju same? Wow.
Ili im piše iznad glave "jadna sam i usamljena".

Ne nego im skužim po faci. Sve se vidi na faci. I u pogledu.

[Layla DM]

A zasto? Mozda zato sto velika vecina zivi u neimastini i prezivljava iz dana u dan. Ne mozes si priustiti neke sitnice koje te vesele, sefovi te jebu na poslu u mozak, ne mozes zasnovati obitelj, graditi nesto u zivotu...

Jos nas bombardiraju non-stop crnim vijestima, ratovi, teroristi, ovo ono..

Pa je najbitnije tko je bio partizan, tko ustasa, tko je bio na kojoj strani, mrznja prema svima drugacijima..

Pa ti budi normalan i vedar onda. Jos su se svi ukenjali i povukli u svoje svjetove, bulje u mobitele kao zombiji, vise ljudi ne znaju normalno razgovarati. Svatko gleda kako ce zajebati drugoga a sebe uzdici..svijet je otisao u p.m. Najbolje da nas neki komet pogodi i nestanemo u sekundi

[The Maystor]

Tesko je prihvatit one promjene koje idu u losijim smjerovima

[Kymatica]

Vordas kaže:

Ne nego im skužim po faci. Sve se vidi na faci. I u pogledu.

možda je sve u očima promatrača?
tipa onaj ko je zaljubljen, oko sbe primjećuje sretne ljude, zaljubljenje, sve je u znaku ljubavi, bla..ko ima malu bebu, primjećuje ljude s djecom, i sl..
takva nam je psiha.

[Vordas]

Kymatica kaže:

možda je sve u očima promatrača?
tipa onaj ko je zaljubljen, oko sbe primjećuje sretne ljude, zaljubljenje, sve je u znaku ljubavi, bla..ko ima malu bebu, primjećuje ljude s djecom, i sl..
takva nam je psiha.

Da to svakako ima veze. To si u pravu. Mene sad jebe stambeno pitanje. tj stan nije onako kako bih ja to htio. Fale mi ljudi. Specifično neka koka. Ali sad sam stalno fokusiran na rad i rješavnja stana da uopće, imam pojam, da nemogu ništa ponuditi. Evo danas mi se cura upucavala i bilo je kemije ali imam, sad, osječaj, da joj nemogu kaj ponudit. Ko da nemogu dat sebe u maksimumu. Dal je to vrijeme ili ovo sa stanom...Nekako mi sad ljudi nisu u depresiji a ja kad sam otvorio ovu temu meni je prije mjesec dana umro tata tak da valjda sam ja bio u depri, pa su mi svi bili u depri. Jedino kaj me frend stalno opominje, da ljudi imaju pognute glave tj. da su u depri ali nemora bit...tak da.

[devaa]

To je kao da pitas zasto je toliko ljudi sretno... Jebiga niz okolnosti, zivotnih odluka i slicno je dovelo do srece ili depresije u necijem zivotu.. Nitko ne zeli biti tuzan, depresivan, tjeskoban i sl...

[Lola 27]

Nećeš ni imati curu ako je nastaviš nazivat"koka".

Ne kužim na šta misliš "da nemaš šta ponuditi"?Odi na kavu sa curom ,popričajte ,možda se nešto desi a možda ne,nemoj odmah u startu odbacivati nešto .