Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.04.2009., 14:34   #81
Sergej Jesenjin
Pjesma o kuji

Jutros je kuja pri stali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
ostenila sedmero mladih,
ridjih stenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih cesljala njezna;
od trbuha njene topline
voda se topila snjezna.

A uvece, kao i vazda,
kad koke na lijegala krecu,
tmuran je stigao gazda
i strpao stenad u vrecu.

Trcati snijegom je stala
slijedec mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreskala voda.

A kad se od trcanja vruca
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuca
ko njeno pricini stene.

U plavet je zurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bacenim kamenom krece,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oci se psece.
__________________
when blind painter menages to paint the sound of rose pedal falling on glass floor in castle that never existed beneath sanity...the last waltz shall begin...
last waltz is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.04.2009., 23:06   #82
Jesenje veče

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Sapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.

Antun Gustav Matoš
nokturno is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.04.2009., 18:39   #83

TOTALNA PJESMA


starica prelazi Čobanija most
savijena kao upitnik

desetak metara nizvodno
starac lovi mrenove
kako kojeg uhvati
čisti ga kuhinjskim nožem
na kamenom zidu obale
i odlaze u najlonsku kesu

rijekom plove fekalije
u rijeci ribe jedu govna
i sanjare
to je starčeva večera
preko puta hotela Dardanija
penzioner zagledan u kontejner
kao u kristalnu kuglu
traga za pomijama

konačno shvatam
sve je stvar percepcije
na gladan stomak

u Hiperboreji na sjeveru
pisac nježnih zglobova
na bjelinu ekrana
ukucava svoje intimne nedoumice
njegova percepcija je bitnija
on piše djelo
za Nobelovu nagradu



Faruk Šehić

ISPRAZNITE SVOJA SRCA


ispraznite svoja srca
neka policijski doušnici
pročitaju vaša ljubavna pisma

ispraznite svoje džepove
neka trljaju ruke vlasnici
svemirskih hipermarketa

ispraznite svoje mozgove
neka nebo, mravi i mornari
s Kurska čuju vaše riječi

ispraznite svoje oružje
neka crkne hijerarhija
jezik nacija država


Faruk Šehić
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2009., 04:01   #84
IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze , živi bez psovke
i budi mirno nesretan
Tašte su suze , a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života
pa nek te vije bilo kud
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije ,
za let si , dušo stvorena....
za zemlju nije , za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
( Tin Ujević )
Alenkica is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.04.2009., 11:52   #85
Quote:
kosta vujic kaže: Pogledaj post
Mala, velika moja

Veceras cemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je vise nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.

Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoce svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadzivjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
veceras cemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih zelja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
presla je buducnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopcanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispustenim ljiljanom.
Bile su noci, bile su zice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vracaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tuznim makovima jednog vojnickog ljeta,
s divnim smislom podrazavanja, takmicila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Juznim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
cekale su Ane, Zoje, Zanet.
Cekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena dace djecacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih ociju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.

Na zbornom mjestu ljubavi sad cekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
veceras cemo za njih voljeti...


Izet Sarajlic
ovu sam izabrala kao obranu na metodici nastave književnosti...prekrasna mi je...najprekrasnija...
Amsteer is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.04.2009., 17:10   #86
NOĆ


Htio bih ne znati i ne sanjati.
Tko bi me naučio kako da me ne bude,
da živim, a da zapravo ne živim?

Kako li traje voda?
Koje je nebo kamenja?

Nepokretan, sve dok selidbe
ne zaustave svoju sudbinu
i onda produže put u vjetru
hladnih arhipelaga.

Nepokretan, sa skrovitim životom
poput podzemna grada,
koji je umoran od svojih ulica,
koji se sakrio pod zemlju
i više nitko ne zna da postoji,
ostao je bez ruku i trgovina
i hrani se svojom tišinom.

Katkada biti nevidljiv,
govoriti bez riječi, čuti
samo pokoju kap kiše,
samo let pokoje sjene.


(Pablo Neruda)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.04.2009., 17:11   #87
ZAROBLJEN U JESENI


Bilo je sedam i trideset
jedne jeseni
i ja sam čekao
nije važno koga.
A vrijeme,
umorno da bude sa mnom
malo po malo ode
i ostavi me sama.

Ostadoh s pijeskom dana,
s vodom,
s talogom
tužnog, umorenog tjedna.

- Što je? – reče mi
lišće Pariza – koga čekaš?

I tako sam više puta bio ponižen,
najprije od svjetlosti koja je odlazila,
onda od pasa, mačaka i oružnikâ.

Ostadoh sam
kao samotan konj
kad na pašnjaku nema ni noći ni dana
samo sol zime.

Ostadoh
tako bez ikoga, tako prazan
da je proplakalo
posljednje lišće
i onda je padalo kao suze.

Nikada prije ni poslije
ne ostadoh
tako nenadano sam.
Bje dok sam nekoga čekao,
ne sjećam se,
bijaše glupo,
prolazno,
ali to bijaše
trenutačna samoća,
ona samoća
koja se bijaše izgubila na putu
i koja najednom, poput vlastite sjene,
razvi svoju beskrajnu zastavu.


Onda pobjegoh s onog
ludog ugla
najbrže što sam mogao,
bijaše kao da bježim
ispred noći
ili ispred mračnog kamena
koji se kotrlja.
Beznačajno je to što pričam,
no to mi se dogodilo dok sam čekao
ne znam koga, jednog dana.


(Pablo Neruda)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.04.2009., 17:22   #88
JA TE OBOŽAVAM

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

C.Baudelaire
__________________
Gle taj svijet gdje sve je zbrda-zdola: u anđelu demon drijema, u demonu anđel spava.
Školarka is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2009., 18:23   #89
BUBICA


Večeras, kad sam čitao Homera,
Bubica jedna na knjigu mi sleti.
I tako se,
Bezazlena i mala,
Najednom našla među bogovima.

Stvorenjce malo, što ćeš tu? –
Pomislih, dok se ona šetaše
Heksametrima –
Ti nisi bog, ni titan, ni heroj.
Samo si nježni osmijeh majke prirode,
Što pojavi se i već nestane.

Al tad se sjetih da je ona trun
Života pravoga,
I da je življa
Nego cijeli Olimp,
I bubica najednom posta velika,
A bozi mali.
I hodajući tako među bozima
Polako ušla je u moju pjesmu.

Stvorenjce malo, nek te ona sačuva,
Kao što jantar čuva druge bubice,
Što slučajno se u njem nađoše
Dok bješe smola još.


(Dobriša Cesarić)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2009., 04:01   #90
umjetnik je prislonio svoje pohabane vrtne grabljice uza zid
jedne zagrebačke galerije u zvonimirovoj
u podrumu. malo je nedostajalo
da ti pošaljem sms, najgoru kletvu
koju sam znam: so long
marianne
tako sam umorna
gore u ćošku kraj uglate boce, cohen
hoće da mu pružim dlan, malo bi
čitao (svi hoće isto)
oko očiju mi se skupilo one krvi
što ju je umjetnikova žena
brisala s posjetitelja, ne vidim otipkati
ni OK. bilo bi dobro
da konobar zavuče ruke pod šank, iz trbuha mi
izvadi sve tvoje opuške
i poeziju, moju
sadomazo lopticu (svašta se može samo
perući čaše; biti uspješan
znači imati posao, dvoje djece i ne pisati
ništa osim čestitki i nagradnih
kupona – gotovo da kažem
naglas, ali nisi tu
to su samo neki španjolci za susjednim stolom slučajno
zalutali u moju sobu)



danas je bolje, ustala sam u pet i otišla u dućan
po jogurt. i naranče.
sve je u redu, mislim da mi samo fali
nekog voća (to
i previše
čitam bukowskog)
prekrasna žena u redu za blagajnu kupuje bijeli ronhil
kad bolje razmislim, pojma nemam
koje ti cigare pušiš (zvuči ljepše
nego cigareta, da nije tako
ne bi ju stavljao u usta) vidim samo
one zube
i filter
kako se labavo klati između (sve je poezija
djevojčica što se igra dječaka jer su joj naškodili
kolači od blata i padobranac
na dalekovodu, sasušeni skorup
s božje brade) prija ti
zgaziti palcem i kažiprstom
u pepeljaru prizor koji volim
nasmijati se
reći: ne znam
žena odlazi niz pločnik prema teslinoj (tako lijepa
sigurno nema djecu) u mrak
što se ne zna spustiti bez da nešto zgnječi
starac iza
na traku stavlja četiri zelenkaste
svinjske nogice u foliji i bananu. ja bih
da me opet malo ozljediš



zakopala sam bowiea u unutrašnjem dvorištu zgrade
u kartonskoj kutiji
za cipele. jer poezija je trauma
govora (nećemo
o tom).
preko sam nagrnula vlažnu zemlju i krpe
snijega, netko bi pomislio
da je to pas
zatrpao kost, ali nije – iskešeni roy
lichtenstein (slashing wrists!) rasuo je
točkice da temperira grad
crvene, žute i plave (crno i bijelo
su crno i bijelo i ne treba im pridavati
nikakvo drugo značenje)
dječak iz susjedstva koji se u tom trenu zatekao (počeli su
praznici) digao se na prste da vidi eksploziju
u njušci aviona (bol je zapravo
komplementarna znatiželji) taman
da ga dohvati točka
godinama poslije pitaju ga kako si
kaže im dobro
osim ovoga
naše se sudbine ne isprepliću, nagnem se
kroz prozor vidim ono mjesto dolje pulsira


Antonija Novaković
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.04.2009., 16:47   #91
ŠTO ZNAČI JEDNA SUZA


Što znači jedna suza?
Da li će itko ikad znati
Što znači jedna mala suza?
Nijemo će oblaci proći
I stabla će dalje rasti
Rijeke će dalje teći
I more će zagušljivo šumit…
Što znači jedna suza?
Ceste će biti tihe,
Kuće će spavat.
Što znači jedna suza
Samo ću ja znati
I možda još netko
Samo će netko znati
I možda još ja.


(Ivan Slamnig)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.04.2009., 12:39   #92
POEZIJA


I bje u ono doba…dođe poezija
da me potraži. Ne znam, ne znam odakle je
banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu
riječi, ni tišina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krošnje noći,
iznenada, među ostalima,
među žestokim ognjevima,
ili dok se vraćam sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me.

Nisam znao što da kažem, usta mi
nisu znala
ništa odrediti,
oči mi bijahu slijepe,
a nešto je udaralo u mojoj duši,
groznica ili izgubljena krila,
i ostadoh sam
odgonetajući
tu opeklinu,
i napisah prvi nejasan redak,
nejasan, bez tijela, čistu
glupost,
čistu mudrost
onoga koji ništa ne zna,
i odjednom vidjeh
očišćeno i otvoreno nebo,
planete,
treptave plantaže,
sjenu probušenu,
izbodenu
strijelama, vatru i cvijeće
noć koja uspavljuje, svemir.

I ja, najsitnije biće,
pijan od goleme
ozvjezdane praznine,
na sliku i priliku
tajne,
osjetih se kao čisti dio bezdana
otkotrljah se sa zvijezdama,
srce mi se otisnu s vjetrom.


(Pablo Neruda)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.04.2009., 12:41   #93
ŠTO JE ZLO


Ne znati engleski, a čuti
za dobar engleski kriminalistički roman
koji nije preveden na njemački.

Za žege vidjeti čašu piva,
a ne imati novaca za nju.

Iznijeti novu misao
koja se ne da zaviti u neki Hölderlinov stih,
kako to čine profesori.

Na putovanju noću čuti valova šum
i biti svjestan da je to uvijek tako.

Pravo zlo: poziv u goste
kada je kod kuće u stanu tiše,
kava bolja
a razgovor nije potreban.

Najgore:
ne umrijeti ljeti
kada je sve svijetlo
i zemlja pod ašovom laka.


(Gottfried Benn)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.04.2009., 10:47   #94
SUNČANI GRAD


Moj veliki grade, sunčana šumo tornjeva i antena,
planirao sam te godinama i zamislio do sitnica:
zamislio sam široke bulevare s vijencima gustih krošanja,
trgove s vodoskocima i jatima golubova,
trgovine bez prodavača i blagajni, širom otvorene.
Zamislio sam stolove u sjeni stabala
spremljene za gozbu na koju su svi pozvani.
Bio sam zamislio prostrane zidove
na kojima svatko može
pisati riječi kakve hoće i izraziti svaku želju
pred svijetom i nebesima.
Sve sam bio predvidio, samo ne brave, katance i rešetke
stavio sam strogu zabranu: neka sve bude otvoreno!
Neka ljudi ulaze i izlaze gdje hoće, neka se vrata
pred njima sama otvaraju.

Sve sam bio predvidio, ali nijedna banka
ne htjede dati kredit za takav grad.
Ni jedan poduzetnik nije se htio latiti posla
da gradi kuće bez ključeva.

I tako eto moj veliki grad ostade dalek i nepoznat.

A ja se evo još uvijek, svake večeri, pognut i zabrinut,
vraćam kući ovom starom, prljavom ulicom
i zastajem pred izlozima staretinarnica i
strepim po mračnim stubištima
i posrćem, noseći u džepu, već pomalo otrcane,
planove moga velikog, sunčanog grada.


(Nikola Miličević)
kkate is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.04.2009., 00:02   #95
JA MIŠLJAH

Ja mišljah, evo proljetna je šuma
Što okuplja me peludom i cvijećem,
I ptice što igraju se posred druma,
Ja mišljah, evo pod nebesa lijećem.
U okrepi srca-u okrepi uma!

Ja mišljah:evo otvori se nebo,
I anđeo je pred me došao i veli:
No, i tebe smo u Raj izveli.
Pa grij se za sve, što si dotle zebo,
Veseli se, veseli se, veseli?
....Ja mišljah: eto, otvori se nebo.


I htjedoh reći Bogu ili komu,
Što raskiidamo srce moje znade:
Produži čas moj, živjeti moj, živjet mi valjade,.-
I ne tjeraj me gdje mi noga stade
Jedanput jedva na prag raju tvom!.

Ja mišljah tako...nu ja ne znam kako,
Tek sudba hoće da začara šumu:
I sve je kamen-cvijet i ptić na ddrumu
Al' idol dragi sve se nježi lako
I smiješkom tepa i srcu i umu-
Ja gledam u nj i ne smijem da bih plako.

S. S. Kranjčević

Zadnje uređivanje annerri : 29.04.2009. at 00:12.
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.04.2009., 12:01   #96
Lady Lazarus

Ponovo sam to učinila!
Jedne godine u svakih deset
Pođe mi za rukom...

Poput hodajućeg čuda moja koža
Sjajna kao nacistički abažur
Moje desno stopalo

Pritiskivač za papire
Moje fino, židovsko rublje
Bez budućnosti.

Ljuska sa salvete
O moj neprijatelju
Da li se užasavam?...

Nos, očne duplje, čitav set zubi?
Gorki dah
Nestat će za dan.

Uskoro, uskoro meso
Grobnica će biti
Na svome na meni

I ja nasmiješena žena.
Tek mi je trideset.
I kao mačka mogu devet puta umrijeti.

Ovo je broj Tri.
Kakva glupost!
Uništiti svaku dekadu.

Kojih milijun niti.
Sitno stisnuta gužva
Ulazi da vidi

Kako me odmotavaju, ruke i stopala
Veliki ogoljeni izazov.
Dame, gospodo,
Ovo su moje ruke
Moja koljena.
Mogla bih biti kost i koža,

Ipak, ja sam ista
Identična žena.
Prvi put kad se dogodilo
Bilo mi je deset godina.
Bila je to nezgoda.

Drugi put mislila sam
Izdržati do kraja i
Ne vratiti se više nikada.
Ja uspavana skamenjena

Kao morska školjka.
Morali su zvati i zvati
I skidati s mene crve
Kao ljepljive bisere.

Umiranje
Je umjetnost, poput svega ostalog.
Ja to činim izuzetno dobro.

Ja to činim da izgleda kao pakao.
Ja to činim da izgleda stvarno.

Mislim da biste mogli reći da imam poziv.

Sasvim je jednostavno uraditi to u ćeliji.
Sasvim je jednostavno uraditi to i
Ne micati se.
To je teatralni
Povratak u prostranom danu
Na isto mjesto, isto lice,
Isti surovi
Zaboravljeni krik:

"Čudo!"
to me izluđuje
to je briga

za gledanje mojih ožiljaka to je
briga
za slušanje moga srca
to zaista prolazi.

I to je briga
Zaista velika briga
Za riječ ili dodir
Ili kap krvi
Ili vlat moje kose na mojoj
Odjeći
Tako je, gospodine doktore
Tako je, gospodine neprijatelju.
Ja sam tvoje djelo
Ja sam tvoja dragocjenost
Djevojčica od čistoga zlata
Što se rasplinjuje u vrisak
Okrećem se i sagorijevam
Nemojte misliti da potcjenjujem
Vašu veliku brigu.

Pepeo, pepeo...
Guraš i pobuđuješ
Meso, kost, ništa nema tamo...

Komad sapuna.
Vjenčani prsten.
Zlatno punjenje.

Gospode, Luciferu
Oprez
Oprez.

Evo me, dižem se iz mraka
i gutam ljude poput zraka...


Sylvia Plath
__________________
.
Soul sister is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.05.2009., 01:40   #97
"Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.

Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta."

Rainer Maria Rilke
__________________
Me. But prettier. And naked. ;)
Malo Derište is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2009., 02:16   #98
BLAGA I DOBRA MJESEČINA

Blaga i dobra mjesečina,
što pada, kô molitve matera naših
po grobovima zaboravljenih
milostiva je utjeha onih,
koji nerado pod suncem hode.
Mjesečina.
Kad prožme sivi i snuždeni oblak
i on bude bijel i lijep,
ko latice divnoga cvijeta.
I sivi, snuždeni oblak!
I licima usedjelih djevojaka
daje ljepotu zaboravljenih noći,
mladosti snova i cvijeća
i očima tužnim sjaj strasnih
davnih ašikovanja.
Mjesečina. Majka nevoljnih,
sestrica onih koji se vole,
ulazi u srca paćenika
i diže stare, suzne spomene,
kô svele ruže iz prašnih knjiga.

Svi koji mnogo stradaju
ne vole obijesno sunce.
Mjesečina. Njina je molitva srebrena
nad grobovima onih
koji su žalosno umrli.
Ko miris neznana cvijeća
ona je bolesnim,
ko blijedi prsti djevojke
miluje obraze samotnim,
ko ritam starih, starih pjesama
zvoni u srcu nesrećnih.

Blaga mjesečina, sestrica ljubavi,
milosno zove sebi turobne.


Ivo Andrić
annerri is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2009., 21:59   #99
pahuljica

Pahuljica mala
Zašto nisi pala
Jutra ovog
novog
Na stablo
debelo

Još nisi pala
A čekaju te stabla
Da zima bude bijela
A ne da kiša lijeva

Reci mi
pahuljice mala
zašto nisi pala?

Vedran Jurić
sused3124 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2009., 22:06   #100
ovo je jedan suvremeni pjesnik napisao nije poznat ali mi se svidjela ova pjesma.
sused3124 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:30.