Kontroverze iz hrvatske i ine povijesti - politički aspekt

[Mishko Pishko]

frch kaže:

Kontroverze? Ne, samo ideologija. Neshvatljivo je da su na vlast uspjeli doći neoboljševici/jugonacisti jer kako drugačije objasniti PONOVNO otvaranje tema ustaša i partizana. Ovaj put je drugačije jer je tema otvoreno otvorena sa "lijeve" političke strane i to to od vlasti. Ovako odokativno nakon 1 mjesec njihove "ofenzive" može se reći da su postigli autogol. Osim što su uspjeli podijeliti javnost i produbiti tu podjelu tu su još sa svojim šovinističkim projugoslavenskim nastupom uspjeli i onaj umjereni dio građana radikalizirati.
Naravno druga strana cijele priče je njihova političko ekonomska impotencija koju pokušavaju prikriti bacanjem ww2 tema pred narod.

koju javnost? forumsku jedino a tu te bitke traju godinama...ostatak se uglavnom bori sa egzistencijom i priključen je na Larin Izbor i nemaju pojma o rovovskim bitkama pravičnih domoljuba na forumu sa krvoločnim jugonacistima

[kajzen]

Ber kaže:

Nema službene verzije. Barem ne znam za nju.
Ne govori se o tome.

e pa nabijem na k... državu koja se ne očituje na takvu provokaciju kanađana...onda ja prihvaćam njihovu verziju jer je jedina službena.

[frch]

kajzen kaže:

u ovoj državi je sve, doslovno sve kontroverzno:
-rat 90-tih ili dogovor,
-osnutak države 90-tih ili nastavak postojeće,
-uzp ili oslobođenje 95,
-srbi započeli ili rat 90-tih kao agresori ili izazavani ustašoidima,
-gotovina: heroj ili zločinac,
-tuđman kao prvi predsjednik ili detuđmanizacija,
-bosna, herceg bosna, posavina, srednja bosna i uloga hr u ratu,
....


SVE od 41. do danas je kontroverza...

Postoji povijest i politika jugonacista

[the edge]

Ber kaže:

Bojim se da će od trenutka kada Josipović ponovo pošalje službeno svog predstavnika na taj četnički krvavi pir, početi otvoreni politički rat između hrvatske desne većine i jugoslavenske "lijeve" manjine.

Ja izgleda živim u nekoj paralelnoj stvarnosti kad je u Hrvatskoj desnica u većini, a ljevica (na stranu ovaj uvredljivi jugo prirepak) u manjini.

[Mishko Pishko]

the edge kaže:

Ja izgleda živim u nekoj paralelnoj stvarnosti kad je u Hrvatskoj desnica u većini, a ljevica (na stranu ovaj uvredljivi jugo prirepak) u manjini.

ne, ti ne živiš na forumu iako si moderator

[Ber]

the edge kaže:

Ja izgleda živim u nekoj paralelnoj stvarnosti kad je u Hrvatskoj desnica u većini, a ljevica (na stranu ovaj uvredljivi jugo prirepak) u manjini.

Stvar subjektivne procjene.
Službena i ljevica i desnica nam je hibridna. Nema originalnosti.

Ali, kada su u pitanju ove "kontraverzne" teme, prilično sam siguran da desno dominira.

Npr. - Ustanak u srbu sumnjam da podržava većina u Hrvatskoj. Dapače.

[frch]

the edge kaže:

Ja izgleda živim u nekoj paralelnoj stvarnosti kad je u Hrvatskoj desnica u većini, a ljevica (na stranu ovaj uvredljivi jugo prirepak) u manjini.

pa ako SDP predstavlja lijevicu onda hahaha

Prije 17 mjeseci prorekao sam da će u HDZ ući Karamarko a zatimTuđman junior, tako je i bilo. Nakon stranačkih izbora u HDZu, i ako provede dedetuđmanizaciju, a vjerovat ćemo da hoće. Bez obzira tko od kandidata (izuzev Jace i Milinovića) bude na čelu te stranke, koja bi u teoriji trebala predstavljati demokršćansku političku opciju, što bi ljevičari rekli, fašisti, HDZ osvaja dva naredna mandata.

Problem desnice, dragi Edge je ne to što lijevice ima više,nema je, već što je usitnjena u desetak lokalnih strančica, i što predvodnik HDZ nema jasnu demokršćansku politiku prema niti jednom relevantnom pitanju.. da Sanader im je napravio veliku štetu.

Znaš što u hrvatskoj sada slijedi?

[Mishko Pishko]

frch kaže:

Znaš što u hrvatskoj sada slijedi?

reci nam proroče! ako može i koja kombinacija za kladu ili HL usput

[frch]

Mishko Pishko kaže:

reci nam proroče! ako može i koja kombinacija za kladu ili HL usput

Niz Thompsonovih koncerata.

[frch]

Red krize, pa red zabrane, pa red krize, pa red presuda generalima, pa red partizana, pa red zabrane, pa red krize...

bome ne bih mirno sjedio na pantovčaku i prebirao prstima po klaviru

[Mishko Pishko]

frch kaže:

Red krize, pa red zabrane, pa red krize, pa red presuda generalima, pa red partizana, pa red zabrane, pa red krize...

bome ne bih mirno sjedio na pantovčaku i prebirao prstima po klaviru

valjda jedna presuda još a na krize smo navikli sa ili bez Josipovića na Pantovčaku a bogami i na partizane...a zarana je sve manje ili da zabranit će mi bacat otpad po starom...

[kajzen]

frch kaže:

Red krize, pa red zabrane, pa red krize, pa red presuda generalima, pa red partizana, pa red zabrane, pa red krize...

bome ne bih mirno sjedio na pantovčaku i prebirao prstima po klaviru

ma ovaj na pantovčaku može spavat i dobit će dva mandata...on je je tamo siguran ko beba..

ne znam koliko u hr ima desnih, a koliko lijevih, ali najviše je uvijek bilo - domobrana, onih kaj ne bi nikam i nebi se šteli mešat, tak i tak nikaj nemreju menjat, kaj ne.

[Zoran Oštrić]

Trostruko izobličavanje u pokušajima da se spozna prošlost.

1. Činjenica je, nažalost, da se povijesne teme intenzivno koriste u svrhu ideološke i/ili dnevno-političke propagande.
2. Dodatni element jednostranog i iskrivljenojg pristupa povijesti su marketinško-komercijalni interesi (npr. u nizu knjiga o Titu: senzacionalizam da se što bolje prodaju; knjige analitičkog stila, usmjerene na to da zaista razumijemo Josipa Broza Tita i njegovo doba, prodaju se daleko slabije).
3. Konačno, tu su zablude amaterske lakoumnosti.

Sva tri, naravno, mogu biti povezana i međusobno se pojačavati.

Nije to naša specifičnost. Postoji "živa povijest", teme koje su još uvijek aktualne, dramatični događaji u kojima su se ljudi strasno opredjeljivali. Ne samo da će oni i u starosti često strasno pričati o događajima prije pola stoljeća, nego će tako odgajati i sinove, kćeri i unuke, pa će i oni/one "zauzimati stranu" o davnim događajima. U Francuskoj, npr. strasne diskusije o događajima u Revoluciji događale su se i uoči Prvog svjetskog rata, 100 godina kasnije. Vrijeme, ipak, sve strasti stiša.

Ponekad i teme dalje prošlosti izazovu strasti, ako ljudi prepoznaju nešto, što je i danas aktualno. Na netu npr. možete naći strasne diskusije o tome koje su rase bili stari Egipćani - neki ističu kako je to velika civilizacija koju su izgradili crnci, drugi to s prezirom pobijaju (istina je valjda, ako ćemo vjerovati i samim starim Egipćanima, na sredini).

Studirao sam povijest 1980-ih te, iako nisam diplomirao, i kasnije sam se intenzivno bavio metodologijom historije (znanosti o povijesti) i intenzivno čitao knjige o povijesti 20. stoljeća, nastojeći prodrijeti u kompleksnost zbivanja.

Ako govorimo o pristupu tim temama u doba SFRJ, valja reći da je postojala, naravno, propaganda i mitologija, do pojednostavljenih i obvezujući formula u udžbenicima, preko manifestacija tipa "susreti boraca i omladine", do filmova i stripova (legendarni "Mirko i Slavko").

Jedna od stvari koja mi se urezala u pamćenje jest da se vrlo snažno inzistiralo na tome da se nikako ne smiju optuživati svi Srbi za zločine četnika (ni za teror vlasti u Kraljevini Jugoslaviji), niti sve Hrvate za zločine Ustaša. Često se čuje drugačija tvrdnja, kako s hrvatske, tako i sa srpske strane, da se nabijao kolektivni kompleks krivice njihovom narodu. Ja to tako nisam doživljavoa i mislim da nije točno, da je to naknadna reinterpretacija. Uvijek se naglašavalo da je među svim narodima došlo do raskola na kvislinge i kolaboracioniste s jedne strane i antifašiste s druge, te da je u ovom drugom postignuto bratstvo i jedinstvo svih naših naroda i narodnosti (Mirko je Srbin, Slavko je Hrvat, redovno je tako).

S druge strane, potpouno se izjednačavao "narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija", što je naknadna ideološka interpretacija, koja je dovodila do ozbiljnih jednostranosti u poimanju prošlosti.

Mogu reći da u doba kad sam bio gimnazijalac, 1970-ih, tu oficijelnu propagandu nismo naročito ozbiljno shvaćali. U tih 30-ak godina društvo se dramatično promijenilo. Na "živim satovima povijesti" s borcima koji su bili generacija naših roditelja, mi njih više nismo mogli razumjeti - tih 30 godina je napravilo razliku kao u drugim državama sto godina. Nama su i partizani i četnici i ustaše bili naprosto povijest. (Kad naknadno razmišljam o tome, tako sam doživljavao i Tita, iako je još uvijek bio živ.) Pretežno, ne da smo mislili da lažu (svakako pretjeruju i jednostrani su), ali najvažnije - naprosto su nam bili dosadni.

Svakako, nije tako bilo za sve, ja sam bio gimnazijalac u Zagrebu. Desetak godina kasnije, sva ta prošlost najednom nam se opet sručila na glavu.

Ipak, i u ono doba bilo je s jedne strane znanstvenih djela, s druge umjetničkih i publicističkih, iz kojih se mogla dobiti složenija slika. Tu su značajna dva filma Antona Vrdoljaka, "U gori raste zelen bor" i "Kad čuješ zvona"; on je koristio motive iz memoara Ivana Šibla, koje sam također bio čitao. Veliki utisak na mene je imao roman "Gluvi barut" Branka Ćopića, iz 1960-ih (po njemu je napravljen film 1990., možete ga pogledati na jubitu - slabiji je od romana po mom sudu, ali možete doživjeti neke osnovne probleme s "lijevim skretanjima" 1941.-1942.).

S druge strane, tu su znanstvena djela, često strašno suhoparna, ali moglo se naći stvari koje nisu bile prisutne u uglancanoj verziji za škole i mase. Npr. pokolji hrvatskih i muslimanskih civila koje su ustanici počinili 1941., što se danas strasno naglašava i u diskusijama ovdje na podforumu, jesu spomenuti i osuđeni kao veliko zlo u nizu knjiga (i činjenica je, da se KPJ od samog početka protiv toga borila - što danas mnogi naprosto ignoriraju; mislim međutim da slavljenje početka ustanka u Srbu 27. srpnja jeste kontroverzno).

Tijekom 1980-ih, tekao je dvostruki proces. S jedne strane, počelo se otvorenije govoriti, u znanosti, publicistici i umjetnosti, o nekim mračnim, potisnutim temama: "lijeva skretanja", Goli otok, staljiniskički obračuni...

O Bleiburgu se počelo pisati tek u drugoj polovici 1989. - tu je ključnu ulogu imao tadašnji časopis "Start", u kojem je počela izlaziti serija svjedočenja, ja sam to pratio od početka jer sam bio stalni suradnik "Starta". Tek nešto kasnije baka po majci mi je rekla, da je moj djed ubijen tada (bio je civil, državni službenik). Prije mi nisu o tome pričali, što je također razlika prema mnogim drugima.

S druge strane, javlja se rastuća velikosrpska šovinistička propaganda i reinterpretacija povijesti, u službi dnevne politike: u tadašnjoj krizi, raste pokret koji inzistira na tome da je izvor nevolja u Ustavu SFRJ iz 1974., kad su uvedeni snažnji elementi konfederacije, te da treba obnoviti unitarnu vlast - neizrečeno, ali jasno nagovještavano: pod srpskom dominacijom.

Tu je veliki simbolički značaj imao Jasenovac i napuhavanje broja žrtava, čak i preko milijuna. Neki ugledni hrvatski povjesničari, kao Ljubo Boban, imali su važnu ulogu u suzbijanju tih mitova. Oni su tada branili objektivnu povijesnu istinu, dok će se kasnije naravno pojaviti i pojedinci, koji će zločine ustaša potpuno negirati. Veliki značaj imale su studije Vladimira Žerjavića 1989.-1990.. (I ja sam onda nešto pisao o tome.)

Ja sam prilično pažljivo pratio svu tu produkciju tijekom 1980-ih i početka 1990-ih. S obzirom na prethodnu pripremu, da prihvatim "multiperspektivnost", ali ne i totalni relativizam (uvijek postoje različite legitimne perspektive u analizi i ocjeni povijesnih zbivanja, koje treba uzeti u obzir, ali ne znači da su sve jednako značajne!), nadao sam se, da možemo postići napredak u poimanju prošlosti, naime da dobijemo okompleksniju, potpuniju sliku i ocjenu, u većoj mjeri slobodnu od ideoloških interpretacija i predrasuda. Nakon pauze 1990-ih, u proteklih desetak godina opet sam počeo sistamatski čitati, ponovo proučavajući stare knjige i radove i čitajući nove.

Nažalost, do danas, dominira suprotni put. Umjesto da se nekadašnja iskrivljavanja isprave širim pogledom, ona se vrlo često zamjenjuju drugačijim iskrivljavanjima, sa suprotnog gledišta, često još većim. (Prije nekoliko godina, povodom dodatka udžbeniku povijesti za srpsku manjinu u Hrvatskoj, došlo je do žestoke polemike između dvije grupe stručnjaka o temi multiperspektivnosti u nastavi povijesti. Jednim dijelom to je bila ideološka, adrugim po mom sudu korisna stručna polemika.)

Spomenuh greške koje čine amateri, koje se pojavljuju usporedo s namjernim ideološkim i dnevno-političkim interpretacijama. Često je teško reći o čemu se točno radi.

1. Tipična je greška da se današnje situacije ili situacije iz bliske prošlosti, koje je netko osobno doživio, projektiraju u dalju prošlost, kao da je neminovno i prije 50 ili više godina bilo jednako. (Npr. izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH, ili izjednačavanje JNA iz 1990.-1992. s NOVJ 1941.-1945..)
2. Druga je greška amatera generalizacija pojedinih iskustava i lakoumno povjerenje u pojedina svjedočenja ili izvore ("meni je to pričao moj dida, a on je bio tamo i zna sve").
3. Treća greška je "naknadna pamet", projeciranje u prošlost kasnijih iskustava i spoznaja ("Ma kako su mogli biti tako glupi ti hrvatski političari, da su 1918. htjeli zajedničku državu sa Srbima! Ma da sam ja bio tamo, bilo bi mi jasno da je to greška!").
4. Konačno, mogu spomenuti preziranje znanstvenoga rada, kao da je sve što se o povijesti piše uvijek samo ideologija i propaganda ("ja ne želim čitati NIŠTA što je pisano u doba Jugoslavije, to su SVE laži!" - pa se preziru i brojni dokumenti i knjige strogo pisane na osnovu dokumenata). Tako imamo npr. Josipa Pećarića, koji je napisao niz propagandnih knjiga o razdoblju Drugog svjetskog rata, u polemikama se često spominje kako je on akademik kao argument - međutim, on je matematičar; možda smatra, ako u historiografiji (pisanju o povijesti) nema egzaktnih kriterija istinitosti kao u matematici, da nema NIKAKVIH kriterija.

Često se, kažem, ne može razaznati da li je u nekim jednostranim i iskrivljenim stavovima o prošlosti u pitanju svjesna propaganda, ili amateristička zabluda. Jasnije može biti kad se takvim stavovima suprotstavi trezven, svestraniji, objektivniji pristup. Neki će priznati da i drugačija perspektiva može biti barem djelomično istinita, dko će drugi međutim strasno inzistirati na svojem stavu i dovoditi u pitanje moralnost, zdravu pamet, nacionalni osjećaj itd. kritičara.

[PowerLock]

kajzen kaže:

u ovoj državi je sve, doslovno sve kontroverzno:
-rat 90-tih ili dogovor,
-osnutak države 90-tih ili nastavak postojeće,
-uzp ili oslobođenje 95,
-srbi započeli ili rat 90-tih kao agresori ili izazavani ustašoidima,
-gotovina: heroj ili zločinac,
-tuđman kao prvi predsjednik ili detuđmanizacija,
-bosna, herceg bosna, posavina, srednja bosna i uloga hr u ratu,
....


SVE od 41. do danas je kontroverza...

A to je pokazatelj nepostojanja temeljnog državnog dogovora o bilo čemu, što je ujedno i najveći problem današnje Hrvatske. I Tuđman i Račan su svaki na svoj način pokušali doprinijeti udaranju temelja općedržavnog i općenacionalnog identiteta. Tuđmanov pokušaj je završio katastrofalno, Račanova Deklaracija o domovinskom ratu još se nekako drži.

Društveni dogovor podrazumjeva usuglašavanje temeljnih odrednica koje nitko nikada više neće dovoditi u pitanje. O prirodi ustaškog režima trebala bi postojati potpuna suglasnost i ako je nekakav dripac dovodi u pitanje organizacijom mimohoda za 10 travnja, onda bi prvi desničari trebali "skočiti" i reći mu da nije pri zdravoj pameti i neka se goni do đavola jer nikome nije potreban.

Jednako tako ako se dovodi u pitanje određenje države prema masovnom smaknuću poražene vojske ali i brojnih civila nakon Bleiburga - nebi desničari trebali biti ti koji bi zbog toga dizali glas - nego baš ljevičari; njihov bi negativni stav imao veću težinu. Dakle u temeljnim stvarima svaka bi od suprotstavljenih političkih strana trebala braniti "svetinje" one druge strane.

Političke stranke zbog konfrotacijske prirode svoga djelovanja nisu u dobrom položaju za iznaleženje i utvrđivanje takvog "povijesnog dogovora". Akademija, Matica Hrvatska i druge institucije nacionalnog i nad-političkog karaktera su one koje su pozvane djelovati u tom smjeru. Međutim osim što uhljebljuju svoje članove proračunskim sredstvima (što ih čini egzistencijalno ovisnima od politike) ja ne vidim da rade svoj posao.

Hrvatska je trebala ovo davno postići, a sadašnje vrijeme trebalo je biti vrijeme u kojem će se i nacija i građani pripremati za funkcioniranje na tržištu Europske Unije, bez protekcionizma i granica. Ovako podijeljena u kojoj svak svakome permanentno puše za vratom i prijeti progonom i zatvorom Hrvatska će nakon 1 srpnja 2013 biti savršeni plijen strancima. Završiti će jednako kao i INA u kojoj su godinama ratovale Dragičevićeva i Šternova frakcija - a od toga su najveću korist izvukli Mađari. Ista sudbina čeka i Hrvatsku ukoliko pod hitno ne riješite sve što vas muči i sve zbog čega se međusobno mrzite i ako konačno ne naučite poštovati jedni druge.

[sedan]

PowerLock kaže:

A to je pokazatelj nepostojanja temeljnog državnog dogovora o bilo čemu, što je ujedno i najveći problem današnje Hrvatske. I Tuđman i Račan su svaki na svoj način pokušali doprinijeti udaranju temelja općedržavnog i općenacionalnog identiteta. Tuđmanov pokušaj je završio katastrofalno, Račanova Deklaracija o domovinskom ratu još se nekako drži.

Društveni dogovor podrazumjeva usuglašavanje temeljnih odrednica koje nitko nikada više neće dovoditi u pitanje. O prirodi ustaškog režima trebala bi postojati potpuna suglasnost i ako je nekakav dripac dovodi u pitanje organizacijom mimohoda za 10 travnja, onda bi prvi desničari trebali "skočiti" i reći mu da nije pri zdravoj pameti i neka se goni do đavola jer nikome nije potreban.

Jednako tako ako se dovodi u pitanje određenje države prema masovnom smaknuću poražene vojske ali i brojnih civila nakon Bleiburga - nebi desničari trebali biti ti koji bi zbog toga dizali glas - nego baš ljevičari; njihov bi negativni stav imao veću težinu. Dakle u temeljnim stvarima svaka bi od suprotstavljenih političkih strana trebala braniti "svetinje" one druge strane.

Političke stranke zbog konfrotacijske prirode svoga djelovanja nisu u dobrom položaju za iznaleženje i utvrđivanje takvog "povijesnog dogovora". Akademija, Matica Hrvatska i druge institucije nacionalnog i nad-političkog karaktera su one koje su pozvane djelovati u tom smjeru. Međutim osim što uhljebljuju svoje članove proračunskim sredstvima (što ih čini egzistencijalno ovisnima od politike) ja ne vidim da rade svoj posao.

Hrvatska je trebala ovo davno postići, a sadašnje vrijeme trebalo je biti vrijeme u kojem će se i nacija i građani pripremati za funkcioniranje na tržištu Europske Unije, bez protekcionizma i granica. Ovako podijeljena u kojoj svak svakome permanentno puše za vratom i prijeti progonom i zatvorom Hrvatska će nakon 1 srpnja 2013 biti savršeni plijen strancima. Završiti će jednako kao i INA u kojoj su godinama ratovale Dragičevićeva i Šternova frakcija - a od toga su najveću korist izvukli Mađari. Ista sudbina čeka i Hrvatsku ukoliko pod hitno ne riješite sve što vas muči i sve zbog čega se međusobno mrzite i ako konačno ne naučite poštovati jedni druge.

Tko otvara ta pitanja. pa ne otvara ih tzv desnica. Dok je ona vladala, u ratno vrijeme, nije bilo toga. Nije bilo odmazde nit išta slično. Išli su za tim da je potrebno jedinstvo hrvatskog naroda. Neki lijevi su prišli toj borbi a neki su se sakrili i čekali da mine opasnost pa da izmile. I izmilili su.

sad su osjetili da je došao njihov čas, na krilima HDZ-ovih pizdarija. Ali nije njima narod dao povjerenje da otvaraju stare rane nego da im učine sadašnjost i budućnost boljom. A njima je to irelevantno. Njima je bitnije da oni ispadnu uvijek pobjednici pa sad svojataju i domovinski rat, ( iako ga ocrnjuju gdje stignu) da je njihova zasluga. A Zoki je ono šta radio u ratu..igrao igre po stanovima kako je fascinirajuće napisoa Kuljiš, njegov hagiograf.

jučer su održana tri ratnohuškačka govora na mjestu komemoracije žrtvama. neviđeni pritisak na medije. Ili su toliko samouvjereni da misle da će im sve proći ili ih je jedna Tv emisija toliko izludila i pokazala da su ništa drugo doli jugoboljševici ma kako im se stranka nazivala.

Na vidjelo isplivava teška frustracija stvaranjem hrvatske države kojom vladaju ali ne mogu smilsit što se zove tako kako se zove.

nema tu kompromisa, jednom im je dat , odbili su, njihova mržnja je jača od svega. I da im stoput ponudiš, stoput će odbit..oni prihvaćaju samo opciju da su oni ultimativno dobro a ti ultimativno zlo.


nema podjeljene krivnje

[frch]

nakon 130 dana Vlade glavne teme su partizani i ustaše.. bravo Vlada

[PilotInstruktor]

PowerLock kaže:

Ista sudbina čeka i Hrvatsku ukoliko pod hitno ne riješite sve što vas muči i sve zbog čega se međusobno mrzite i ako konačno ne naučite poštovati jedni druge.

PL, za jednog dijasporaša si jako dobro upućen u zbivanja u Hrvatskoj, ali ipak ne dovoljno. Mislim da tebi nije jasno koliko je intenzivno i duboko podjeljeno hrvatsko društvo.

Hrvati se otprilike dijele u dvije skupine; one koji su odustali od ideje hrvatske nacije, i one koji nisu.

Ne mislim sada prvo-navedene prozvati jugounitaristima, ali jednostavno velik broj ljudi smatra da je hrvatska zastava nešto seljačko, biti Hrvat po nacionalnosti primitivizam, a bilo kakva verzija hrvatskog domoljublja teški zločin i ustaštvo.

Zbog takve propagande određenih krugova, i njihovih apologeta među medijskim mogulima, velik broj mladih je naprosto pripadnost naciji doživio kao teški teret i muku.

Evo recimo banalnog primjera; prije par mjeseci bio sam na nekom tulumu kod bliskih prijatelja. Bilo je to par dana nakon što je Hrvatska pobijedila Tursku u Istanbulu. I uglavnom, popili smo, i tako su se zaredale pjesme, i kada smo pjevali jednu navijačku, moj frend je izvadio državnu zastavu. Domaćin, inače umjetnički tip i zanesenjak (nikakav jugoslaven ili slično), je popizdio, jer "se ponašamo nacionalistički". Prijatelj zastavnik ga na to podsjeti da u njegovoj sobi, od nas udaljenoj par metara, visi velika tibetanska zastava sa natpisom "Tibet Tibetancima" i slično. I naravno odgovor na to je bio da je Tibet cool, a hrvatska zastava je podsjetnik na primitivluk, kriminal, rat, privatizacijske tajkune i tako dalje.

Hrvatsku ne može spasiti nekakav općenarodni koncenzus, već kao i uvijek do sada; malobrojni, ali jebeno iznadprosječno uspješni i pametni- pojedinci.

Mislim da bi puno za hrvatsku re-nacionalizaciju značilo kada bi neki Hrvat napravio nešto veliko; dobio Oskara, Nobela ili slično, a istovremeno bio deklarirani domoljub. To bi ljude potaknulo na veću nacionalnu solidarnost i prihvaćanje svog nacionalnog identiteta, bez da ga vide kako ga opisuju nepismeni novinari sa srednjom školom po raznim Indeksima, t-portalima i ostalim šund-neoliberalnim sajtovima.

[John_Wayne]

kajzen kaže:

u ovoj državi je sve, doslovno sve kontroverzno:
-rat 90-tih ili dogovor,
-osnutak države 90-tih ili nastavak postojeće,
-uzp ili oslobođenje 95,
-srbi započeli ili rat 90-tih kao agresori ili izazavani ustašoidima,
-gotovina: heroj ili zločinac,
-tuđman kao prvi predsjednik ili detuđmanizacija,
-bosna, herceg bosna, posavina, srednja bosna i uloga hr u ratu,
....


SVE od 41. do danas je kontroverza...

e to je upravo to!

[Bunga Bungalow]

frch kaže:

nakon 130 dana Vlade glavne teme su partizani i ustaše.. bravo Vlada

da imaju razrađene gospodarske planove se je dalo vidjeti od samog početka. recimo, jedan od prvih (ako ne i prvi) operativnih poteza je bila promjena naziva ministarstvima.

[Lucky Jim]

PowerLock kaže:

Političke stranke zbog konfrotacijske prirode svoga djelovanja nisu u dobrom položaju za iznaleženje i utvrđivanje takvog "povijesnog dogovora". Akademija, Matica Hrvatska i druge institucije nacionalnog i nad-političkog karaktera su one koje su pozvane djelovati u tom smjeru. Međutim osim što uhljebljuju svoje članove proračunskim sredstvima (što ih čini egzistencijalno ovisnima od politike) ja ne vidim da rade svoj posao.

"Akademija, Matica Hrvatska i druge institucije nacionalnog i nad-političkog karaktera" ne mogu odigrati ovu ulogu.

Ne zato što te institucije ne bi mogle postići unutar sebe konsenzus o kontroverzama, niti zato što "ne rade svoj posao", niti zato što, navodno, ovise o politici. Ja držim da barem ove dvije institucije koje si naveo mogu biti neovisne i da nisu u strahu da će ih političari uništiti.

Politika i njena transmisija (novinari i urednici u novinama, na televiziji i u portalima) toliko dominiraju u onome čime se Hrvati hrane (informativno), da se ovaj zadatak ne može prebaciti na nekoga drugog.

Mogu inteligentni pojedinci i institucije i zauzimati i izricati racionalne i uravnotežene stavove koliko god hoće (što često i rade), ali se to jednostavno ne čuje dovoljno glasno.

Ilustracija:

Povremeni rijetki nastupi predstavnika HAZU-a, recimo, često impresioniraju podacima o tome što su članovi HAZU-a objavili, uradili i poduzeli, ali je to (takav nastup) igla u plastu sijena.
Na svaku takvu objavu dolazi milijun konstatacija polupismenih novinara da su u HAZU-u samo mrtvaci i da se tamo ništa živo ne radi. I rezultat je da ljudi to smatraju.

SDP-u i HDZ-u odgovara da se o "kontroverzama" (ustaše, partizani, domoljublje i zločini jednih i drugih, Bleiburg, Tito, Jugoslavija, komunizam, domovinski rat, Tuđman ... ) ne postigne konsenzus.

Zahvaljujući manje ili više iskrivljenim stavovima koje oni uporno guraju (riječju, djelom i PROPUSTOM ), treća stranka u Hrvatskoj nikad neće uspjeti uzeti ni 50% od onog što uzima bilo koja od ove dvije stranke.