Pišem nešto i ne znam valja li :)

[GnothiSeauton]

Clint Eastwood kaže:

Samo u previše rečenica.

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk

[crna zlatokosa]

Clint Eastwood kaže:

Samo u previše rečenica.

Ali vise nisu beskonacne

[Tomislav B]

Tekst je gotov tek kada ti temeljito dopizdi, pa više ne znaš što bi mijenjao. Pa vadiš riječi iz teksta i ponovo ih vraćaš nazad.
Onda je vrijeme da potražiš urednika, koji će zahtjevati daljnje izmjene.
(Ovo kažu savjeti za pisce s neta.)

[ljiga]

Nisam pročitao, ali da ponovim moderatora:
POČNI SA KRATKIM PRIČAMA!
AKO NISI ISKUSAN PISAC NEMOJ POČETI SA ROMANOM!

MOŽEŠ SVOJ SVIJET POČETI OBLIKOVATI KROZ KRATKE PRIČE!
PRVA KNJIGA TI MOŽE BITI SKUP KRATKIH PRIČA!

[GnothiSeauton]

Zašto vičeš?!?

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk

[Ineluki]

Uh, ljudi, otišli vi daleko. Kratkepriče, shvatio ja. Opet, komentar na ovo što sam postao nije na odmet - uz savjet da pišem i kratke priče

[crna zlatokosa]

Pokusati cu skrenuti paznju na ono sto me bode:

Previse ponavljas epitete, u jednom trenutku sam zeljela poceti zbrajati koliko puta si napisao rijec lijepo, previse siris opise u pokusaju da docaras ugođaj, a time se gubi tijek price.

Ritam je pomalo isprekidan, pocnem citati recenicu i na kraju iste se moram vratiti na pocetak, jer ubacivanjem opisa detalja skrece se pozornost s bitnog. Racvas recenice.

Gnothi ti je dao super savjet.

Cisto kao eksperiment: pokusaj odlomak sazeti u jedan red. Srz događaja. Onda kratkim opisima prosiri taj događaj. Pa vidi kako ce ispasti.

Idejno, mislim da si na dobrom putu, ali da trebas poraditi na tome da s manje riječi kazes vise. Stilske figure dodaj na kraju.

Probaj napraviti storyboard prije nego pocnes pisati, iskreiraj likove (kao za casting, daj im stvarne karakterne osobine, ukljuci stereotipe), smisli scenografiju za bitna mjesta, pa ces kasnije lako dodavati emocije i opise.

Mozda najbolje sto ti mogu reci je da ne ponavljas istu rijec vise od jednom u istoj recenici, cak ni u korjenu.
Primjer:
Ona je bila lijepa ljepotica

Sretno.

[ljiga]

GnothiSeauton kaže:

Zašto vičeš?!?

Sent from my GT-I9300 using Tapatalk

Zato što je to užasno bitan savjet kojeg se ljudi rijetko drže i često zato ne naprave ništa, odustaju i propadaju planovi i snovi itd.

Ako vikanjem uspijem naglasiti važnost tog savjeta, možda me koja duša više i posluša.

[Michael Collins]

Pendragon

Kent, Maidstone monastery,Year of our Lord 1430.
James Cobb, Kings personal chronicler

At the begging of my journey, I went to the place where it all began, in Kent, ancestral home of the House Pendragon.
There, I was given a great honor to personally meet the legendary John Winter, a warior and a general, who at the end of his great life, spent his last days in the unlikeliest of all places - in a monastery.
I spent a great deal of time, trying to convince him to even talk with me.
I offered him a special promise that the that the records will not be altered , on which he smiled ironically,and said, that if that were to be true, i would't come that far to become a King's propagandist.
But finally, he agreed to talk with me, we met the next day, in the courtyard.

Cobb: You are also from Kent, or did you join Uther's cause from other part of the country?

Winter: No, my lineage is from Kent, the House of Winter were vassals of the Pendragons since the days our ancestors took this land from the Gauls...

C: At what age did you become a soldier?

W: Since I was old enough to carry a sword...
We were a warrior clan, and our main purpouse was to give soldiers and allies to the Pendragons.
My father served to them, as was his father and so on...
I was 16 when i had to rule our House, since my father and brothers died athe the battlefield.

C: That was with the Danes, or was that earlier skirmish?

W: No, it was a couple of years earlier, when Vortigen, Uther's father joined other Saxon lords to wage was on the Gauls in Cornwall...
I served as a squire at the time, and we broke into Cornwall in the Year of our Lord 1365.
As promised to the lords od Devon, they rode to pacify the land of the Gauls, who marauded the lands of their neighbours.
The fighting was brutal, and the Gauls used their terrain to ambush us and give us misery and death.
After months of bloodshed, we were given even worse news...

C: The Danish betrayal?

W: Oh yes...
They brooke into our lands, and took the exuse, that most lord's, busy with the fighting in Cornwall, did not payed the tribute to them.
Our home, Kent, was one of the first to bi attacked by them.
Uther's father send left his son in charge of a small force to stay in Cornwal, and rode to meet the invading army.
Most other Saxon lord did the same, they left token force, not to directly brooke the promises given to Devon and to their House of Adair.

C: This is the time you stoped being a squire, and became the Knight?

W: Yeah, not the most gloriuos way to become a knight, me and some other noble boys who served as the squires, was instatly pomoted to knight, as the real knight rode back to Kent, Berkshire, Warwick, or other places unlucky to be the victims of the terrible northmen...

C: What happened then?

W: We didn't hear much word from the east, and now, as we were weaker, the Gauls had the upper hand, and finally started to meet as in open fields...
Then came the Battle of Scilly, and there, the name of Uther, future King of all Saxons, was to be heard.

(nastavlja se)

PS
Evo ovako ćemo odmah.
Ako je zabranjeno na literalnom kutku pisati na engleskom, odmah ću ili preseliti, ili možda nastavim na hrvatskom.

Problem je što mi nekako na hrvatskom, sve sam to već napisao, zvučiu djetinjasto, naivno.

Također, ovo nije čisti poviejsni roman, Danska okupacija istočne Engleske je bila prije 14. i 15. stoljeća, Uther nije dokazana povijesna ličnost niti je bio Saksonac, a koristit ću imena pokrajina u relativno modernije doba, Saksonci će biti zajednički naziv i za Angle i za Sase i Jute, Škote ću zavati Pikti, a Velšane Gali, dok nisam siguran što će biti južno od Britanije, Franačka ili Francuska...

[Ajvz]

Nemam ništa protiv pisanja na engleskom, dapače, meni svaki fantasy zvuči bolje na engleskom... Samo što bi onda engleski trebao biti na visini zadatka. Tebi se potkraj teksta stvari već otimaju kontroli. Stilski također imaš problema, preduge su ti rečenice, natrpane s previše informacija.

Moram priznati da mi je ovaj format malo neuobičajen za fantasy i to doba (iako je teško pričati o dobima u kontekstu fantasyja).

[Michael Collins]

Ajvz kaže:

Nemam ništa protiv pisanja na engleskom, dapače, meni svaki fantasy zvuči bolje na engleskom... Samo što bi onda engleski trebao biti na visini zadatka. Tebi se potkraj teksta stvari već otimaju kontroli. Stilski također imaš problema, preduge su ti rečenice, natrpane s previše informacija.

Moram priznati da mi je ovaj format malo neuobičajen za fantasy i to doba (iako je teško pričati o dobima u kontekstu fantasyja).

Kod Turtledove sam naišao na format za Justinijana II, što je mnogo ranije.
Kažem za "doba", pomijšao sam namjerno Arturijansko doba (mitsko razdoblje od povlačenja Rima do dolaska Saksonaca), zatim ratove Saksonaca i Danaca, te malo razvijeniji srednji vijek.

Ovo s informacijama i dužini rečenica mi je problem i na hrvatskom.
Što se tiče točnog pisanja riječi, trudim se koliko znam, nisam ovoliki tekst napisao od faksa

Napisao sam sada i drugu stranicu gdje sam opisao dvoboj, ali moram istina odlučiti neki tempo...



Što baš puno grešaka pred kraj ili?
Mislim na pisanje riječi?

[Ajvz]

Michael Collins kaže:

Što baš puno grešaka pred kraj ili?
Mislim na pisanje riječi?

Otpočetka ima grešaka, ali potkraj teksta baš kreću problemi. Pokoje izgubljeno slovo se dogodi, ali imaš recimo ovakve stvari:

"Yeah, not the most gloriuos way to become a knight, me and some other noble boys who served as the squires, was instatly pomoted to knight, as the real knight rode back to Kent, Berkshire, Warwick, or other places unlucky to be the victims of the terrible northmen..."

- become a knight - točka, ovo je nepovezano s ostatkom rečenice
- served as squires - član viška
- were promoted, knights - množina
- unlucky enough to be... (Makar, s obzirom na stil koji želiš promovirati ovdje bi čak stavila i nešto tipa "that had the ill fortune of being in the path")

Uglavnom, svaka čast na trudu, ali provuci tekst kroz neki spelling and grammar check prije no što ga postaš.

[Michael Collins]

Ajvz kaže:

Uglavnom, svaka čast na trudu, ali provuci tekst kroz neki spelling and grammar check prije no što ga postaš.

Imaš pravo, nije baš pametno drugi jezik iz glave pisati.

[Clint Eastwood]

Ajvaz, škola je gotova.

[Ajvz]

Nije, danas su bili popravni pa sam još nabrijanija nego inače.

[Michael Collins]

2. stranica - na hrvatskom
Cobb: To je bila vaša prva bitka,Bitka za Scilly?

Winter: Ako ne brojimo manje čarke, da.
Gali su bili uvjereni da će nas satrat i da će to biti kraj naše invazije.
Bilo ih je dvostruko više od nas, i mi smo bili uglavnom satsalvjeni ili od mladih i neiskusnih, ili od starijih vitezova i boraca.
Elitne postrojbe i najbolji borci su hitali u susret Dancima, daleko na istoku.
Da budem pošten, mi smo ipak bili bolje opremljeni, a i borba na otovrenom polju, umjesto njima dražih zasjeda, nam je više odgovarala.

Cobb: Kako je Uther uspio preuzeti vodstvo nad takvom Saksonskom vojskom?

Winter: Nije bilo lako...
Neki su željeli da pričekamo vojvodu od Devona, koji se tada nalazio na drugom dijelu Cornwalla, drugi su na čelu vojske željeli Roberta Smitha,mladog i popularnog vojvodu od Dorseta.
Problem je bio u tome, što je Dorset bio užasan taktičar.
Bio je odličan turnirski borac, ali nikada nije vodio ljude u borbi, niti se čak borio u stvarnom ratu, prije nego se pridružio invaziji na Cornwall.
Također, postojala je osobna netrpeljivost njega i Uthera, a nejgova arogancija, odbacila je od njega i neke druge plemiće.
U večer pred bitku, održano je vijeće u Saksonskom taboru.

Dvije struje su formirane, Susex, Essex i Berkshire, dakle istočni dijelovi, podržavali su Uthera a s druge strane ,Warwich, Dorset i Chestershire, podržavahu Roberta.
Vijećalo se dugo u noć i na kraju je odlučeno - izabrat će se vođa na stari način...
Na Saksonski način...

Cobb: Slavni dvoboj Uthera i Roberta. I vaše ime se tada čulo po prvi puta?

Winter: Ja sam zbog ugleda moje obitelji izabran kao svjedok u ime Utherove vojske, da ćemo slijediti Roberta iako ubije Uthera, isto obećanje dao je netko u ime Roberta, ne sjećam mu se više imena...

Cobb: li se dvoboja i dalje sjećate?

Winter: Oh da!
Kao da je bilo jučer.
Zapaljene su velike lomače oko borilišta, i ljudi su se doslvono tukli tko će biti bliže borbenom krugu.
Robert je kao vrlo mlad bio već slavni turnirski borac, iako bi njegove borbe češće završavale rušenjem protivnika s konja, a ne toliko borba na nogama.
Uther jest bio malo veći i jači, ali i mnogo sporiji borac. I on je bio na nekoliko turnira, ali nije se posebno proslavio, par pobjeda, par poraza, ništa vrijedno spomena.

Kada su dvojica muškaraca ušla u krug, tabor je eksplodirao!
Uther je krenuo prvi zadavati udarce, ali ih je Robert sve s lakoćom izbjegavao.
Nkaon nekog vremena, vidjelo se da ga pomalo hvata umor, a onda je došao red na Roberta...
Brzim i žestokim udarcima natjerao je Uthera da se sve teže i teže brani i izgledalo je kao da će brzo biti gotovo.
U jednom trenutku, Utherov mač mu sklizne iz ruke i svi smo pomislili da je došao kraj.
Onda se dogodilo nešto što se i danas prepričava.
Uther je uzeo svoj štit i pogodio Roberta u ruku kojom je držao mač.
Robert je vrisnuo od bola, a Uther je skočio prema njemu i uhvatio ga s obje ruke za stopala, rušeći ga na zemlju.
Zatim je brutalno šakama gotovo ubio turnirskog plemića.
Ipak, uspio se zaustaviti, i nije dokrajčio Roberta, nije bilo ni potrebe za time, bitka je bila gotova,Uther je bio pobjednik,a Robert osramoćen i nevriejdan čak i da ga se ubije.

Mnogo kasnije, ovo će se pokazati kao Utherova najveća greška u životu, ali to je već neka druga priča...

[Michael Collins]

Alternativni izgled romana - ovo je samo sirova skica, ali evo kako bi roman izgledao u pomalo drukčijem tonu

Pendragon
Cornwall, Ljeto Gospodnje 1397.

Mrzim kišu…
Jedino što više mrzim od kiše je šuma…
Jedno što više mrzim od šume, je šuma puna prokletih Galskih barbara.

Već tri dana jašemo po ovoj blatnjavoj zemlji od kada smo napustili Devon i krenuli da se pridružimo Utherovom ocu i ostalim Saksonskim knezovima.
Imali smo već tri zasjede, srećom, očekivali su nezaštićene putnike, ne vojna pojačanja, i vrlo brzo bi pobjegli kada bi shvatili tko smo i koliko nas je.

Oni koji su bili dovoljno sretni da uspiju pobjeći…

Iako je Uther inzistirao da jašemo dok ne dođemo do saksonskog tabora, stari Bernard ga je urazumio i ponovo smo se zaustavili da se odmorimo i najedemo.
Na mene je ovaj puta dopala predivna dužnost da po blatu jašem s patrolom oko kampa, kao da su znali da sam ljubitelj krajolika.

Okupio sam ljude i krenuli smo, gacajući po blatu i među drvećem, već smo pola sata se udaljili od našeg improviziranog kampa, kada sam vidio dim iznad šume.
Očigledno su našu vodiči pogriješili, jer smo sada stajali i gotovo pred Saksonskim taborom, možda i najvećem kojeg smo imali stoljećima.

Odlučio sam da se neću vratiti odmah natrag, nego smo jahali još dobrih pola sata kada smo vidjeli patrolu.
Bili su to ljudi vojvode od Warwicka, i nakon što su vidjeli naše oznake, prijateljski su nas dočekali.
Poslao sam obavijest i pozdrave Utherovu ocu, velikom Voringenu, i krenuli smo natrag u kamp, konačno sam bio sretan, jer sam znao da ću večeras spavati u nečem što nije blatnjava kaljuža.
Nemojte me krivo shvatiti, nisam nikada bio mekušac, ali kada u jesen dođete u Cornwall, procijenite sami koliko je ugodno.
Jedva sam čekao da vidim lice starom Bernardu, kada mu kažem da je odlučio napraviti stanku u samo predvorju našeg cilja.
Možda čak i Utheru izmami neki osmjeh, čovjeku kojemu ni kurve, svirači ili žongleri ne mogu to učiniti…
Nemojte me krivo shvatiti, nije to bilo razmaženo plemićke derište, nego jedan opasan, mračan čovjek, kojeg sam se i ja ponekad pribojavao, iako mi je bio kao brat, i uvijek dobar prema meni.
No kada jašeš, odlaziš u lov, ubijaš neprijatelje ili piješ i zavodiš mlade seljanke s nekime, jako ga dobro upoznaš, a Uther je bio tip kojeg ne bi voljeli upoznati.

Kada smo se vratili u kamp i kada sam vidio je većina vojnika bila opuštena , odlučio sam da prvo dam Utheru vijest, jer nisam baš želio da vojnici shvate da će brzo morati ponovo pakirati stvari.
Ušao sam u improvizirani zapovjedni šator , zatekao sam tamo Richarda Blackwooda, našeg glavnog stratega i Lennoxa, Utherova osobna telohranitelja, diva od čovjeka, ali veseljaka s kojime sam volio piti i zbijati šale.
Uther je ponovo bio u svojem divnom raspoloženju i malo je to prešo od mene kada sam mu morao reći da smo ispali glupani i da smo već stigli na cilj.
Na moje iskreno čuđenje, Uther nije bio ljut, nego je naredio da ćemo prenoći, a da ćemo sutra putovati okolnim putem, kako bi vojnicima put ispao dulji.
Dobri stari Uther, ponos prije svega, još malo uživanja u ljepotama blatom okovanog Cornwalla.

[Michael Collins]

Inače, znam da mi je mana što je lik u istoj rečenici došao od jednog kampa do drugog, razvući ću ovo

[Michael Collins]

Alternativni pravac (mala samo skica)

PROLOG

„Dovraga, Ash“ viknu stariji konjanik, „jel baš svaku baru moraš isprobati?“
Mladić frustrirano puhne i počne ponovo izvlačiti nesretnu životinju iz blata, na što se dio družine počne smijati.
„Začepi i pomogni mu“ procijedi umorno njihov zapovjednik prvom čovjeku do sebe, na što i drugi ušute, i još nekolicina siđe s konja i krene prema mladiću.
Noć je već polako padala nad močvarnim krajolikom, a za ionako jeziv ugođaj pobrinula se gusta magla, koja ih je pratila veći dio dana.
Jahali su već danima od kada su napustili grofoviju Devon i polako su mogli svojim očima svakim danom sve više mogli vidjeti neki drugi, strani svijet, kako su se odmicali na svome putu.
Mjesto po kojem su jahali nije imalo cesta, ni gradova a mjesta morali su obilaziti i kilometrima dužim putovima.
Kao da to nije bilo dovoljno, ovo je bila neprijateljska zemlja, zemlja koju ni njihovi najsnažniji i najhrabriji preci nisu mogli osvojiti, i koja će im pružiti pakao, ako budu dovoljno ludi da se zadrže na njoj.
Sir James Winter bio je mladi ali već prilično iskusni zapovjednik, potomak drevne saksonske ratničke loze, i prisegnuti vazal jednog od najmoćnijih ljudi Britanije.
Bio je srednje visine i relativno snažan, u licu nešto mladoliko izgleda, sa smeđom kosom i sivim očima ali ni po čemu poseban ili pamtljiv.
Kao kontrast tome, njegov oklop je bio impresivan i obilježen velikim grbom grofova Pendragon na prsima, koji su kod drugih Saksonaca izazivali strahopoštovanje.
Nije da će mu ovdje on puno pomoći, u ovom močvarnom tlu, Keltima je njegov oklop po ovakvome terenu bio prednost za njih, a njima su ionako svi saksonski grbovi izgledali isto.

[Michael Collins]

Alternativni pravac ( samo mala skica)

PROLOG

„Dovraga, Ash“ viknu stariji konjanik, „jel baš svaku baru moraš isprobati?“
Mladić frustrirano puhne i počne ponovo izvlačiti nesretnu životinju iz blata, na što se dio družine počne smijati.
„Začepi i pomogni mu“ procijedi umorno njihov zapovjednik prvom čovjeku do sebe, na što i drugi ušute, i još nekolicina siđe s konja i krene prema mladiću.
Noć je već polako padala nad močvarnim krajolikom, a za ionako jeziv ugođaj pobrinula se gusta magla, koja ih je pratila veći dio dana.
Jahali su već danima od kada su napustili grofoviju Devon i polako su mogli svojim očima svakim danom sve više mogli vidjeti neki drugi, strani svijet, kako su se odmicali na svome putu.
Mjesto po kojem su jahali nije imalo cesta, ni gradova a mjesta morali su obilaziti i kilometrima dužim putovima.
Kao da to nije bilo dovoljno, ovo je bila neprijateljska zemlja, zemlja koju ni njihovi najsnažniji i najhrabriji preci nisu mogli osvojiti, i koja će im pružiti pakao, ako budu dovoljno ludi da se zadrže na njoj.
Sir James Winter bio je mladi ali već prilično iskusni zapovjednik, potomak drevne saksonske ratničke loze, i prisegnuti vazal jednog od najmoćnijih ljudi Britanije.
Bio je srednje visine i relativno snažan, u licu nešto mladoliko izgleda, sa smeđom kosom i sivim očima ali ni po čemu poseban ili pamtljiv.
Kao kontrast tome, njegov oklop je bio impresivan i obilježen velikim grbom grofova Pendragon na prsima, koji su kod drugih Saksonaca izazivali strahopoštovanje.
Nije da će mu ovdje on puno pomoći, u ovom močvarnom tlu, Keltima je njegov oklop po ovakvome terenu bio prednost za njih, a njima su ionako svi saksonski grbovi izgledali isto.