Pretjerani egoizam

[Plovix]

Naime, od rođenja sam se naučio da samo na sebe mislim, pa tek (možda) na druge.

Imam ljubavi i sve, ali kad bude neki problem ne mislim na ništa drugo nego samo isključivo na sebe?

Ako nekad i mislim na moju obitelj koja se bezprekidno crpi onda mislim rijetko kad i gledam isključivo svoju korist.


Vidim da moje ponašanje nije u granici normale i znam da moram da mijenjam moju osobinu... (ako ne već i poremećaj)

[Muškica]

Pa kad već tako to vidiš, mijenjaj osobine koje misliš da trebaš mijenjati.
Taj egoizam koji spominješ je općeniti pojam.
Čemu sad taj osjećaj grešnika?

[PhillHeath]

Po meni svaki čovjek bi trebao biti egoističan do neke mjere. Nema ništa loše u tome, na kraju krajeva svaka čast i obiteljima i partnerima i prijateljima, ali ti si ti i ti si kao sam sebi najbitniji i da svaka osoba gleda samo sebe, svijet bi bio puno bolji. Pod tim mislim da gleda kako da sebe poboljša u svakom pogledu.

Mislim da nemaš pretjerani egoizam jer osobe koje imaju taj "problem" uopće nikada neće doći u napast da razmišljaju o tome kao da je to problem kao što to ti radiš, tako da mislim da nemaš tu o čemu razbijati glavu.

Dapače, i dalje misli na sebe i budi sam sebi na prvom mejstu ispred svih, pa čak i onih najbližih. Ipak je ovo tvoj život i kao takav trebaš gledati samo da sebe poboljšaš a tek onda ostale ako za to bude mogućnosti.

[missrealistic]

PhillHeath kaže:

Po meni svaki čovjek bi trebao biti egoističan do neke mjere. Nema ništa loše u tome, na kraju krajeva svaka čast i obiteljima i partnerima i prijateljima, ali ti si ti i ti si kao sam sebi najbitniji i da svaka osoba gleda samo sebe, svijet bi bio puno bolji. Pod tim mislim da gleda kako da sebe poboljša u svakom pogledu.

Mislim da nemaš pretjerani egoizam jer osobe koje imaju taj "problem" uopće nikada neće doći u napast da razmišljaju o tome kao da je to problem kao što to ti radiš, tako da mislim da nemaš tu o čemu razbijati glavu.

Dapače, i dalje misli na sebe i budi sam sebi na prvom mejstu ispred svih, pa čak i onih najbližih. Ipak je ovo tvoj život i kao takav trebaš gledati samo da sebe poboljšaš a tek onda ostale ako za to bude mogućnosti.

koji nacin razmisljanja, muka mi je. ti covjeku govoris da je normalno sto si je najbitniji, i da samo tako nastavi. Bravo, mislim stvarno. Mislim da si ti jedan od onih ljudi koji bi da i nema obveza i da ima para, stavio svoje roditelje u staracki dom, zato sto eto moras ici na more, pa u teretanu pa van na piće, a uz stare roditelje to ne bi mogao realizirati, a sam si sebi najbitniji, pa ces se zabavljati, a tko šiša one koji su te hranili i brinuli se za tebe.

.

[radical change]

missrealistic kaže:

koji nacin razmisljanja, muka mi je. ti covjeku govoris da je normalno sto si je najbitniji, i da samo tako nastavi. Bravo, mislim stvarno. Mislim da si ti jedan od onih ljudi koji bi da i nema obveza i da ima para, stavio svoje roditelje u staracki dom, zato sto eto moras ici na more, pa u teretanu pa van na piće, a uz stare roditelje to ne bi mogao realizirati, a sam si sebi najbitniji, pa ces se zabavljati, a tko šiša one koji su te hranili i brinuli se za tebe.

.

O rditeljima si se dužan skrbiti u starijoj dobi. To ne znači da si im obvezan sam brisati guzicu već osigurati osobu ili ustanovu koja će to moći raditi umjesto tebe.
Svaki roditelj dužan se je pobrinuti za svoju starost, pri tome mislim kako na materijalne tako i na drusšteve i emocionalne potrebe. Mislim da je nepotrebno opterećivati obitelj svojim problemima ako možeš otići u dobar dom gdje ćeš imati skrb 0-24 i društvo svojih godina za ugodno provođenje treće životne dobe. Djeca imaju svoje obitelji i svoje probleme, i sebično je očekivati od roditelja da njihova djeca žrtvuju svoj brak i svoje slobodno vrijeme kako bi im ugađali.

Što se teme tiče, slažem se da treba misliti na sebe prvenstveno, svatko od nas dužan je misliti prvenstveno na sebe pa onda na sve ostale. To ne znači da treba gaziti preko drugih već cijeniti svoje potrebe, svoje vrijeme i svoje osjećaje a potom uključiti tuđe potrebe u svoj život.

[JustForFun]

Ako se njegovi bliznji pretjerano crpe na stetu svog blagostanja, zdavlja ili dusevnog mira, samo da bi on dobio sta zeli pod svaku cijenu, ipak je rijec o pretjeranom egoizmu i ako je tako pohvalno je da je autor to uopce zamjetio i sebi priznao.
Po meni uz strucno savjetovanje bi to islo odlicno dalje.

[The_End]

Plovix kaže:

Naime, od rođenja sam se naučio da samo na sebe mislim, pa tek (možda) na druge.

Imam ljubavi i sve, ali kad bude neki problem ne mislim na ništa drugo nego samo isključivo na sebe?

Ako nekad i mislim na moju obitelj koja se bezprekidno crpi onda mislim rijetko kad i gledam isključivo svoju korist.


Vidim da moje ponašanje nije u granici normale i znam da moram da mijenjam moju osobinu... (ako ne već i poremećaj)

To sto si ti opisao je najblaze receno poremecaj, jer covjek bi trebao imati dozu empatije prema ostalima, nekada staviti i drugoga ispred sebe, posebno u situacijama gdje rok nije bitan i gdje te odgoda od dan dva nece nista kostati.

Misliti na sebe je normalno u određenim granicama.
Kad ides na posao, naravno da ides zbog sebe, neces sad odavat svoju tajnu drugima, kako si koncipirao svoj razgovor, no ako te netko zamoli da mu das viska kemijske ako treba nesto ispuniti, ti je bas imas, no ne zelis dati, to je primjer takodjer egoizma, kada ne zelis pomoci makar nista od sebe ne uzimas niti si stetu radis, samo vidis sebe.

[Darkyn]

Ne vidim problem u gledanju svoje koristi i dobrobiti. Naravno, dok to ne ide na štetu druge osobe.
Naime, dolazim iz obitelji "patnika" kojima je valjda u genetskom kodu da ugrađuju potomcima osjećaj da se drugima trebaju bacati pod noge i da je njihovo osobno dobro nebitno.
Treba gledati sebe. To ne znači da ću odbiti pomoć dragoj mi osobi, ali se nikad neću staviti u službu tuđih interesa.

[missrealistic]

radical change kaže:

O rditeljima si se dužan skrbiti u starijoj dobi. To ne znači da si im obvezan sam brisati guzicu već osigurati osobu ili ustanovu koja će to moći raditi umjesto tebe.
Svaki roditelj dužan se je pobrinuti za svoju starost, pri tome mislim kako na materijalne tako i na drusšteve i emocionalne potrebe. Mislim da je nepotrebno opterećivati obitelj svojim problemima ako možeš otići u dobar dom gdje ćeš imati skrb 0-24 i društvo svojih godina za ugodno provođenje treće životne dobe. Djeca imaju svoje obitelji i svoje probleme, i sebično je očekivati od roditelja da njihova djeca žrtvuju svoj brak i svoje slobodno vrijeme kako bi im ugađali.

Što se teme tiče, slažem se da treba misliti na sebe prvenstveno, svatko od nas dužan je misliti prvenstveno na sebe pa onda na sve ostale. To ne znači da treba gaziti preko drugih već cijeniti svoje potrebe, svoje vrijeme i svoje osjećaje a potom uključiti tuđe potrebe u svoj život.

Ja tu ne mislim na duznost kao takvu, nego na ono malo dublje usadjeno, ocito samo u nekim ljudima, a to je da svoj voljom i zeljom pomognu svojim bliznjima iz ljubavi prema njima, iz empatije, iz bliskosti.

.

[PhillHeath]

missrealistic kaže:

koji nacin razmisljanja, muka mi je. ti covjeku govoris da je normalno sto si je najbitniji, i da samo tako nastavi. Bravo, mislim stvarno. Mislim da si ti jedan od onih ljudi koji bi da i nema obveza i da ima para, stavio svoje roditelje u staracki dom, zato sto eto moras ici na more, pa u teretanu pa van na piće, a uz stare roditelje to ne bi mogao realizirati, a sam si sebi najbitniji, pa ces se zabavljati, a tko šiša one koji su te hranili i brinuli se za tebe.

.

korektan i pošten način razmišljanja, po meni najkvalitetniji i pogodan za uspjehe u životu. Naravno da se nebih brinuo o roditeljima zato postoje starački domovi, uostalom vidim ih dvaput triput godišnje od 20te godine tako da...

[megran]

Na koga mislis kad kazes obitelj? Roditelje?
A ljubav? Cura?
Premalo si nam podataka dao.
I sto vezano uz probleme? Nacin rjesavanja da je prvo tebi bolje? Ili samo tebi bolje?
Napisao si da imas ljubav,a to sigurno znaci da i dajes i primas ljubav.ukoliko ti je partnerica zdrava osoba ne bi trebao imati neki poremecaj...

carpe diem